Poslovni broj: P-492/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Letica, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, OIB: 15907062900 Miševečka 15 a, Zagreb , kojeg zastupaju punomoćnici Petar Petrić i Ana-Marija Kajić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
" Proglašava se djelomično nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u postupku izvansudske ovrhe/naplate pokrenute na temelju Zahtjeva za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15/a, Zagreb, OIB: 15907062900, protiv tužitelja kao ovršenika AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv- 6674/2010 od 30. listopada 2010. za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 789,44 EUR tekuće:
- na iznos od 35,75 EUR od 16. listopada 2009.,
- na iznos od 59,44 EUR od 16. studenoga 2009.,
- na iznos od 80,96 EUR od 16. prosinca 2009.,
- na iznos od 109,77 EUR od 16. siječnja 2010.,
- na iznos od 125,48 EUR od 16. veljače 2010.,
- na iznos od 108,97 EUR od 16. ožujka 2010.,
- na iznos od 92,46 EUR od 16. travnja 2010,,
- na iznos od 62,97 EUR od 16. svibnja 2010.,
- na iznos od 40,76 EUR od 16. lipnja 2010.,
- na iznos od 37,12 EUR od 16. srpnja 2010.,
- na iznos od 35,75 EUR od 16. kolovoza 2010.,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 158,35 EUR tekuće od 30. listopada 2010. pa do namirenja tuženika kao ovrhovoditelja po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, OIB: 15907062900 Miševečka 15 a, Zagreb da AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.247,14 EUR sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od 24. prosinca 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
III. Djelomično se odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 158,35 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. prosinca 2025. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, OIB: 15907062900 Miševečka 15 a, Zagreb da AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 529,64 EUR u roku od petnaest dana.
V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 615,59 EUR.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 20. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni Ovr-1029/2025-4 od 26. studenog 2025. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 6674/2010 od 30. listopada 2010. iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona jer je nastupila zastara zakonskih zateznih kamata na glavnicu, odnosno na iznose svih pojedinih računa, i zakonskih zateznih kamata na trošak ovršnog postupka, a koja je nastupila tri godine od pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja o ovrsi, odnosno barem najkasnije tri godine od zadnjeg prekida zastare. Predmetna osnova je već protiv prvotnog ovršenika bila predana na FINU koja ju je isknjižila 4. kolovoza 2018. te na HZMO koji je prestao po njoj postupati po smrti prvotnog ovršenika 11. ožujka 2020. Naveo je da kamate predstavljaju povremene tražbine koje, sukladno odredbi članka 226. stavak 1. ZOO, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga je, s obzirom da je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno dana 7. kolovoza 2014., da je ista osnova već bila na naplati na FINI koja se provodila protiv prvotnog ovršenika i isknjižena 4. kolovoza 2018., da je HZMO po smrti ovršenika prestao postupati po predmetnom rješenju o ovrsi 2020. , a da je ovrhovoditelj/tuženik podnio predmetni Zahtjev za naplatu dana 24. listopada 2025., potraživanje ovrhovoditelja/tuženika iz ovršne isprave u iznosu zateznih kamata na iznos od 5.948,03 kn/789,44 EUR tekućih na iznose svih pojedinih računa i iznosu zateznih kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.193,10 kn/158,35 EUR , svakako je u zastari, koja je nastupila 4. kolovoza 2021., protekom tri godine računajući od dana kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, odnosno najkasnije 11. ožujka 2023., protekom tri godine računajući od smrti ovršenika i ujedno i dana kada je HZMO prestao s izvršavanjem te osnove za plaćanje. Također je naveo da se, bez obzira što je u odnosu na predmetnu osnovu Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu donio rješenje o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini pokojnog ovršenika, prednika tužitelja, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari. Slijedom navedenoga, predlaže uvažiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje izravne naplate nedopuštenom u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.
1.1. Podneskom od 20. veljače 2026. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev navodeći da su u međuvremenu sredstva u ukupnom iznosu od 2.248,01 EUR, od čega trošak predujma u iznosu od 53,09 EUR, ovršni trošak u iznosu od 158,35 EUR, kamate na ovršni trošak u iznosu od 196,23 EUR, glavnica u iznosu od 789,43 EUR i kamate na glavnicu u iznosu od 1.050,91 EUR, prenesena na račun ovrhovoditelja/tuženika, te postavlja i zahtjev da sud tuženiku naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj/tuženik ostvario svoju tražbinu, dakle da mu vrati naplaćene kamate u iznosu od 1.247,14 EUR i trošak ovrhe u iznosu od 158,35 EUR, ukupno 1.405,49 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine, sve sukladno odredbi članka 56. stavak 1. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13).
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev te istaknuo da su tužiteljevi navodi usmjereni prema izbjegavanju podmirenja obveze s osnove isporučene toplinske energije za utuženo razdoblje, da je tuženik predmetnu osnovu – Rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-6674/2010 doneseno 30. listopada 2010. od strane javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, već predao protiv prvotnog ovršenika na FINA-u, a koja je isto isknjižila 4. kolovoza 2018., da je tuženik pokušao naplatu preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te je isto obavijestilo tuženika kako nije u mogućnosti dalje postupati po predmetnoj osnovi iz razloga što je ovršenik VČ preminuo te da je u odnosu na predmetnu osnovu Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu donio Rješenje o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, poslovni broj Ovr-792/2017 dana 28. lipnja 2017. te na nekretnini tužitelja, koju je naslijedio od pokojnog VČ, k. o. [katastarska općina]. zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Također je naveo da se u predmetnom postupku primjenjuju odredbe o jednogodišnjem roku zastare jer se radi o neplaćenim računima za isporučenu toplinsku energiju, a kako je to propisano Zakonom o obveznim odnosima u članku 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima. Budući da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu za neplaćene račune za isporučenu toplinsku energiju pravovremeno, te je na temelju njega doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-6674/2010 dana 30. listopada 2010. koje je postalo pravomoćno 7. kolovoza 2014., razvidno je da je tužiteljev prigovor zastare u potpunosti neosnovan te se odredbe o trogodišnjem zastarnom roku uopće ne odnose na nepodmirenu tražbinu koja je predmet postupka. Uvidom u predložene dokaze može se utvrditi poduzimanje radnji tuženika radi ostvarenja tražbine te isti ukazuju na to da zastara nije nastupila. Dodatno je istaknuo kako unatoč njegovoj aktivnosti i nastojanju da namiri svoje potraživanje koje ima na temelju rješenja o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-6674/2010, do dana pokretanja ovog postupka nije zaprimio niti jednu uplatu po predmetnom postupku, a što ukazuje na činjenicu da nije niti mogla teći zastara na potraživanje u odnosu na kamate. Također, je istaknuo kako prekid zastare teče od dana smrti VČ **.**.2020., te je sasvim razvidno da zastara nije nastupila jer je ista bila u prekidu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev odnosno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz nalog da tužitelj naknadi parnični trošak tuženiku.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u zaključak Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-1029/2025-4 od 26. studenoga 2025. (list 5-6 spisa), u presliku Zahtjeva za naplatu (list 14-15 spisa), presliku rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv-6674/2010 od 30. listopada 2010. (list 16-17 spisa), rješenje o nasljeđivanju (poleđina lista 18 spisa), obavijest HZMO (list 19 spisa), Specifikaciju osnove za izvršenje Ovrv-6674/ (list 20 i 50 spisa), sudsku praksu (list 21-32 i 39-40 spisa), u presliku zk izvatka (list 41 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-792/2017-4 od 28. lipnja 2017. (list 43-44 spisa).
4. Ocjenom svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP) i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja na račun tuženika iz razloga navedenog u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje OZ) u postupku izvansudske ovrhe/naplate pokrenute na temelju Zahtjeva za naplatu tuženika pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv-6674/2010 od 30. listopada 2010.
5.1. Podneskom od 20. veljače 2026. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.405,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2025. koji je u međuvremenu prisilno naplaćen s računa tužitelja.
5.2. Sud je preinaku dopustio u smislu odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a sve u vezi s odredbom članka 56. stavak 1. OZ- a.
6. Nije sporno da je tužitelj nasljednik iza pokojnog VČ protiv kojeg je rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 6674/2010 od 30. listopada 2010, koje je postalo pravomoćno i ovršno 7. kolovoza 2014. bila određena ovrha te da je predmetna ovrha nastavljena protiv tužitelja kao nasljednika na temelju tuženikovog Zahtjeva za naplatu pred Financijskom agencijom. Također nije sporno da se tužitelj 3. studenoga 2025. obratio sudu i predložio proglašenje izravne naplate nedopuštenom slijedom čega je upućen na pokretanje ove parnice.
7. Među strankama je sporno je li tuženikova tražbina s osnove zakonskih zateznih kamata na glavnicu potraživanja i na troškove ovršnog postupka zastarjela (razlog iz članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a) te je li tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 1.405,49 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. prosinca 2025. na ime neosnovano stečenog iznosa u postupku izravne naplate.
8. Prigovor zastare je osnovan dok je zahtjev za isplatu djelomično osnovan.
8.1. U konkretnom slučaju radi se o povremenim tražbinama utvrđenim ovršnim ispravama, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, prema odredbi članka 233. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.
8.2. Rok zastarijevanja povremenih tražbina, a što tražbina zateznih kamata jest, propisan je odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga se na zastaru tražbine s osnove zateznih kamata, u konkretnom slučaju primjenjuje rok od tri godine prema odredbi članka 233. stavak 2. u vezi s odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a.
8.3. Prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
9. Uvidom u ovršnu ispravu, presliku rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv-6674/2010 od 30. listopada 2010. (list 16-17 spisa), sud je utvrdio kako je potraživanje zakonskih zateznih kamata dospjelo 7. kolovoza 2014. kada je to rješenje postalo ovršno. Uvidom u presliku Zahtjeva (list 38 spisa) sud je utvrdio da je predmetno rješenje o ovrsi podneseno na naplatu 24. rujna 2014., dok je između stranaka nesporno da je predmetna osnova isknjižena 4. kolovoza 2018. čime je zastara ponovno počela teći i nastupila je 4. kolovoza 2021.
10. Dakle, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju na zastaru tražbine s osnove zateznih kamata primjenjuje zastarni rok od tri godine na temelju odredbe članka 233. stavak 2. u vezi s odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a, razvidno je da je predmetna osnova zastarjela u odnosu na zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja i na zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka imajući u vidu da je trogodišnji zastarni rok protekao 4. kolovoza 2021., a Zahtjev za naplatu podnesen je 24. listopada 2025.
10.1.Nisu od utjecaja ni navodi tuženika da zastara nije nastupila jer je bila u prekidu od dana smrti prednika tužitelja, VČ **.**.2020., a imajući u vidu da bi i u tom slučaju zastara zakonskih zateznih kamata na glavnicu potraživanja i na zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka nastupila 11. ožujka 2023.
10.2. Također nije od utjecaja ni tuženikovo pozivanje na činjenicu da je tuženik potraživanje kamata osigurao založnim pravom, budući da se prema odredbi članka 222. stavak 2. ZOO-a zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu namiriti ni iz opterećene stvari.
10.3. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, zastara tražbine zakonskih zateznih kamata na glavnicu potraživanja i na zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka ponovno je počela teći 4. kolovoza 2018., a zahtjev za naplatu predan je FINI 24. listopada 2025., dakle, protekom trogodišnjeg zastarnog roka zbog čega je, na temelju odredbe članka 50. stavak 1. točke 11. OZ-a u vezi s odredbom članka 21. OZ- a i odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
11. Vezano uz zahtjev za isplatu iznosa od 1.405,49 eura s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama valja navesti da je odredbom članka 56. stavak 1. OZ-a propisano da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. tog Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.
12. Tužitelj je podneskom od 20. veljače 2026. obavijestio sud da je izravna naplata u cijelosti provedena 24 prosinca 2025. te je, u skladu s odredbom članka 56. stavak 1. OZ-a preinačio tužbeni zahtjev.
12.1. Iako se tuženik u podnesku od 9. ožujka 2026. protivio preinaci, sud je preinaku dopustio na temelju odredbe članka 56. stavak 1. OZ-a u vezi s odredbom članka 190. stavak 2. ZPP-a.
13. Imajući u vidu da tuženik nije osporio da je izravna naplata u cijelosti provedena 24. prosinca 2025. već je u protivljenju preinaci tužbe samo isticao kako smatra da ima pravo na naplatu kamate i troška ovršnog postupka, uzevši u obzir da se visina tužbenog zahtjeva može utvrditi iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv- 6674/10 koju je tužitelj dostavio uz preinaku tužbe, a koja visina među strankama nije ni sporna, sud je, na temelju odredbe članka 56. stavak 1. OZ-a naložio tuženiku da u roku od petnaest dana isplati iznos od 1.247,14 eura koji se odnosi na naplaćene zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja (1.050,91 eura) i na naplaćene zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog postupka (196,23 eura) na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Bureca u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 6674/2010 od 30. listopada 2010. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenima u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a po stopi koja se primjenjuje u "ostalim odnosima" tekućim od dana kada je tuženik kao ovrhovoditelj taj iznos stekao, odnosno od 24. prosinca 2025. do isplate slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
13.1. U dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 158,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na, u postupku izravne naplate naplaćeni trošak ovršnog postupka u iznosu od 158,35 eura, sud je odbio tužbeni zahtjev budući da je tužitelj žalbom iz članka 52. stavak 1. OZ-a rješenje o ovrsi pobijao zbog zastare samo u odnosu na tražbinu zakonskih zateznih kamata na glavnicu i zakonskih zateznih kamata na trošak ovršnog postupka, pa mu ne pripada pravo tražiti isplatu cjelokupnog troška izravne naplate u kojoj je tuženik kao ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu s osnove glavnice i troškova ovršnog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude te je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 158,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
14. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Sud cijeni da tužitelj u ovom postupku nije uspio samo s razmjerno malim dijelom svojeg zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi slijedom čega je tužitelju priznao pravo na naknadu troška za sastavljanje tužbe u skladu s odredbom Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, 107/2025; dalje OT) u iznosu od 150,00 eura, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.239,40 eura, troška sastavljanja podneska od 20. veljače 2026. u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT u iznosu od 150,00 eura, te troška zastupanja na ročištu održanom 20. svibnja 2026. u skladu s Tbr. 9. t. 1. u iznosu od 150,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u skladu s Tar. br. 1. stavak 1.Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23) u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u skladu s Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi u iznosu od 53,09 eura što ukupno iznosi 529,64 eura zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
14.1. Tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 615,59 eura odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a te je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.
Velika Gorica 26. svibnja 2026.
Sutkinja:
Ivana Klaić Žlepalo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP). Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka putem ovog suda na Županijski sud.