Poslovni broj: P-24/2025-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Popović, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 26/III, protiv tuženika: 1. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. MLM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženica, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) sklopljen između AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i MLM iz [adresa], br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 22. kolovoza 2024.g. pod poslovnim brojem R2-446/2024.
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Korčula brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) zaključenog između AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i HL MLM iz [adresa], br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 22. kolovoza 2024.g. pod poslovnim brojem R2-446/2024, te se u zemljišnim knjigama uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, tako da se briše uknjižba prava vlasništva s imenika tuženika ad 2. MLM na nekretninama označenim kao:
čest. zgr. [katastarska čestica], upisan u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to baš dio opisan i označen kao 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Prizemlje (što predstavlja trosobni stan sa objektima pripadajučem stanu, drvarnicom, ljetnom kuhinjom i spremištem) sve označeno u nacrtu zelenom bojom;
čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obe upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve za cijelo, kao i da se provede brisanje uknjižbe osobne služnosti – pravo stanovanja i prava doživotnog plodouživanja u korist AL, te se upisuje pravo vlasništva na ime tužene ad. 1. AL, za cijelo.
Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalnog na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) zaključenog između AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i HL MLM iz [adresa], br. 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 22. kolovoza 2024.g. pod poslovnim brojem R2-446/2024, te se u zemljišnim knjigama uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, tako da se briše uknjižba prava vlasništva s imenika tuženika ad 2. MLM na nekretninama označenim kao:
Stan na II. (drugom) katu, označen br. 5, u površini od 43,77 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe, Zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisana u Knjiga PU: Split, Broj [broj poduloška]/ zk uložak. 16937, za cijelo, kao i da se provede brisanje uknjižbe osobne služnosti – pravo stanovanja i prava doživotnog plodouživanja u korist AL, a koje je provedeno pod poslovnim brojem Z-38088/2024, te se upisuje pravo vlasništva na ime tužene ad. 1. AL, za cijelo;
čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to baš na dijelu opisanom i označenom kao 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) dvosobni stan sa nusprostorijama na jugozapadnoj strani IV. (četvrtog) kata, za cijelo, kao i se provede brisanje uknjižbe osobne služnosti – pravo stanovanja i prava doživotnog plodouživanja u korist AL, te se upisuje pravo vlasništva na ime tužene ad. 1. AL, za cijelo."
III. Nalaže se tuženicima da solidarno i u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.767,38 eur (šest tisuća sedamsto šezdeset sedam eura i trideset osam centi), uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška postavljen pozivom na odredbu čl. 156. st.1 ZPP-a u iznosu od ukupno 2.000,00 eur za pristup na ročišta 2. ožujka 2026. i 8. travnja 2026.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 14. siječnja 2025. navodi se da su tuženica ad. 1 AL kao primateljica uzdržavanja i tuženica ad. 2 MLM kao davateljica uzdržavanja zaključile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) koji Ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 22. kolovoza 2024. pod poslovnim brojem R2-446/2024. (dalje u tekstu: „Ugovor“) Sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: Zakon) tužitelj kao zainteresirana stranka poziva se na ništetnost Ugovora (Negotium nullum) i podnosi ovu tužbu, a sve iz razloga kako slijedi. Člankom 322. st. 1. Zakona propisano je: „Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo“. Prije svega se navodi kako je među parničnim strankama postojao dogovor da će svu imovinu nakon smrti AL naslijediti njena djeca (tužitelj ML i tuženica ALM) na jednake dijelove (svaki za po 1/2 dijela). No, nakon što je tužitelj započeo izvanbračnu vezu s ĐL da je postepeno došlo do narušenja obiteljskih odnosa između tužitelja s jedne strane i ovdje tuženica s druge strane. Upravo zbog narušenog odnosa među parničnim strankama, a isključivo s ciljem da AL „zaštiti svoju imovinu“ na način da sva imovina iza njene smrti ostane u obitelji AL (njenoj kćeri, ovdje tuženoj ad.2. MLM i unuci GL), a ne ML (posljedično ĐL i/ili njenom sinu), to su AL kao primatelj uzdržavanja i MLM kao davatelj uzdržavanja zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor je bio ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 10. studenog 2020. pod poslovnim brojem 34 R2.254/20. Tužitelj ML je po saznanju za postojanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli ustao tužbom radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Predmetni postupak vođen je pod poslovnim brojem P-735/2022. U tako provedenom predmetnom postupku tužitelj je istaknuo kako je pri zaključenju ugovora postojala nedopuštena pobuda AL za zaključenjem ugovora; da je o tome bile upoznata MLM; te kako je ugovor zaključen isključivo s ciljem da bi se ML onemogućilo u ostvarivanju njegovih prava. U provedenom postupku AL da je bila iskazala kako je osnovna pobuda za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju bila „zaštita imovine. Tijekom postupka nespornim je utvrđeno i kako je MLM znala za nedopuštenu pobudu prilikom sklapanja ugovora. No, unatoč svemu naprijed navedenom da je prvostupanjski sud 11. svibnja 2023. donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Protiv navedene presude tužitelj je u zakonom propisanom roku uložio žalbu, te je Županijski sud u Bjelovaru 31. siječnja 2024. donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Gž-507/2023-2 kojim je uvažena žalba tužitelja te je preinačena presuda upravo na način da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđen ništetnim. Predmetnom presudom i rješenjem Županijski sud u Bjelovaru da je utvrdio je kako je uistinu pobuda na strani AL za sklapanje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila ta da sva njezina imovina ostane njezinoj unuci GL; da je takva pobuda usmjerena na isključenje zakonskog nasljednika iz njegovog zakonskog nasljednog prava, a da je time pobuda suprotna pravilima nasljednog prava o zakonskom pravu nasljeđivanja iz čl. 4. i čl. 8. Zakona o nasljeđivanju, pa kao takva i nedopuštena u smislu čl. 273. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a što je i razlog ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. No, unatoč svemu naprijed navedenom, u cijelosti ignorirajući postojanje sudske presude i rješenja od 31. siječnja 2024. kojim je Ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđen ništetnim, AL kao primateljica uzdržavanja i MLM kao davateljica uzdržavanja 22. kolovoza 2024. (dakle, nakon nepunih sedam mjeseci od pravomoćne presude) zaključuju pobijani Ugovor o dosmrtnom udržavanju (uz istodobni prijenos imovine). Neživotno i nelogično je da bi tužene gotovo odmah nakon što im je propao plan isključenja ML iz njegovog zakonskog prava nasljeđivanja, zaključili pobijani ugovor iz bilo koje pobude, osim da opetovano pokušaju isključiti tužitelja iz njegovog nasljednog prava. U ovoj pravnoj stvari da se odlučna činjenica ogleda u osnovnoj pobudi za zaključenje pobijanog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U konkretnom slučaju razlog ništetnosti je postojao u trenutku samog sklapanja pravnog posla (predmetnog Ugovora) te se s istim treba postupiti kao da nije ni sklopljen, kao da pravno ne postoji, a što potvrđuje i Vrhovni sud u odlukama Rev-589/10 od 26. listopada 2010.g. i Revt-58/03 od 26. studenog 2003.g. U tužbi se dalje ukazuje i kako je predmetni ugovor o dosmrtnom udržavanju prividan, simuliran i fiktivan. Prividan, simulirani i fiktivni ugovor je upravo onaj ugovor koji je nastao suglasnošću volje ugovornih strana da se stvori samo privid o sklapanju ugovora. Kod simulacije obje ugovorne strane prividno sklapaju pravni posao te obje očituju nešto što nije u skladu sa njihovom pravom voljom i namjerom i time nastoje kod trećih izazvati dojam da su sklopile određeni posao, a zapravo taj posao nisu željele. Prividan ugovor ne proizvodi pravni učinak zbog čega se u slučaju sklapanja prividnog ugovora radi o nepostojećem pravnom poslu, a što potvrđuje i Županijski sud u Varaždinu u svojim presudama poslovni broj Gž-1851/2019-2 od 18.02.2020.g. i Gž-89/2021-2 od 26.08.2021.g. I po navedenom pravnom osnovu da bi predmetni ugovor bio ništetan jer predstavlja simulirani pravni postao, sve zbog nedostatka volje ugovornih strana da zaista zaključe takav ugovor. Svaki zahtjev za utvrđivanje ništetnosti ugovora valja ocjenjivati prema njegovim okolnostima i specifičnim činjenicama. Slijedom navedenog, predmetni ugovor je ujedno i suprotan moralu društva. Člankom I. (prvim) Predmetnog Ugovora tužena AL izjavila je i jamčila da je vlasnik nekretnina označenih kao: „ - čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to baš 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Prizemlje (što predstavlja trosobni stan sa objektima pripadajućem stanu, drvarnicom, ljetnom kuhinjom i spremištem) sve označeno u nacrtu zelenom bojom; - čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]; - čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to baš 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) dvosobni stan sa nusprostorijama na jugozapadnoj strani IV. (četvrtog) kata; - Stan na II. (drugom) katu, označen br. 5, u površini od 43,77 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika, lođe, Zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) upisana u Knjiga PU: Split, Broj [broj poduloška]/ zk uložak. 16937;
- Pravo sukorištenja grobnice br. 378 na groblju [adresa] u [adresa] “ Tužena očigledno raspolaže i imovinom koja nije u njenom vlasništvo obzirom je ista u vlasništvu, odnosno, suvlasništvu tužitelja, sve obzirom da u ovom trenutku pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnoj službi u Korčuli vode sudski postupci pod poslovnim brojevima P-705/2022 i P-734/2022, a u kojim postupcima tužitelj ML traži utvrđenje prava vlasništva za cijelo (1/1) nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te traži utvrđenje prava vlasništva za jednu polovinu dijela (1/2) nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Stoga je i postavljen tužbeni zahtjev kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 23. svibnja 2025. tuženice prije svega osporavaju da bi pobijani ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16. travnja 2024. bio zaključen iz nedopuštenih pobuda, odnosno da bi tuženica pod 1 AL zaštitila svu svoju imovinu na način da bi iza njene smrti sva imovina ostala u obitelji AL. Tako izneseni zaključak da tužitelj pogrešno izvodi iz ovosudnog spisa poslovni broj: P-735/2022 u kojem je utvrđen ništavim ranije zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženica od 10. studenog 2020. zbog nedopuštenosti pobude, odnosno namjere tuženice ad 1 AL da iz nasljedstva isključi tužitelja. No, to što je eventualno pri sklapanju ugovora iz 2020. postojala nedopuštena pobuda na strani tuženice pod 1 AL automatski ne znači da je takva pobuda postojala pri sklapanju pobijanog ugovora iz 2024. Naime, da se voditi takvim pogrešnim stavom tužitelja, tada bi tuženica ad 1 AL bila do kraja života onemogućena bilo kakvim pravnim poslom raspolagati svojom imovinom u korist trećih osoba, a to tako ne ide. Svaki ugovor je pravni posao za sebe i ne može se produžiti učinak pobude kod sklapanja ranijeg pravnog posla na sve buduće pravne poslove kako to tužitelj pogrešno tumači. Dakle, nije dovoljno pozivanje na pobudu tuženice koju je ista imala prilikom zaključenja ranijeg ugovora već će tužitelj trebati dokazati postojanje nedopuštene pobude kod zaključenja ovdje pobijanog ugovora. Ovo osobito budući postoji vremenski odmak od četiri godine između zaključenja ova dva pravna posla tako da nije ni za očekivati da bi pobude za zaključenje oba ugovora bile identične kako to tužitelj pogrešno tumači. No ono što je najvažnije za ukazati jest, kako u odnosu na ranije zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju, predmet ovdje pobijanog ugovora nije prijenos vlasništva na cjelokupnoj imovini tuženice ad. 1 AL nego samo na dijelu nekretnina. Naime, tuženice su iz pobijanog ugovora izostavile sve nekretnine na području k. o. [katastarska općina], kao i pokretnine (novac, nakit i sl.) i ta je imovina i dalje u vlasništvu tuženice ad. 1 AL i slobodna je za nasljeđivanje. Naime, da je tuženica vlasnica brojnih nekretnina na području k. o. [katastarska općina] koje je naslijedila iza smrti supruga UL. No, ukazuje se i kako je tuženica ad. 1 ĆL za života tužitelju darovala vrlo vrijednu kuću u [adresa], koja se bilježi kao k. č. [katastarska čestica] ZGR i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i motornu brodicu. Sukladno čl. 71. Zakona o nasljeđivanju u nužni dio tužitelja uračunali bi se i takva vrijedna darovanja. Slijedom navedenog, već iz navedenih razloga ne može se govoriti o nedopuštenoj pobudi tuženice ad 1 AL prilikom zaključenja pobijanog ugovora, niti o namjeri tuženice pod 1 da iz nasljedstva isključi tužitelja jer je tuženica ad. 1 AL prilikom zaključenja pobijanog ugovora očito pazila da svojim raspolaganjem ne negira nasljedna prava tužitelja kao nužnog nasljednika. S druge pak strane, tuženica ad. 1 AL je osoba poodmakle životne dobi (90 godina), kojoj objektivno treba tuđa pomoć i njega te koju godinama isključivo uzdržava tuženica ad. 2 TL MLM. Shodno tome da je tuženica ad. 1 AL ovlaštena je i slobodna radi zadovoljavanja svojih osnovnih životnih potreba raspolagati barem dijelom svoje imovine sklapanjem pobijanog ugovora. Naime, protekom četiri godine, potrebe tuženice ad. 1 AL za uzdržavanjem svakako su daleko izraženije i veće nego li je to bilo 2020. i njene se potrebe protekom vremena samo povećavaju. Na žalost, odnosi između tužitelja i tuženice ad. 1 godinama su poremećeni do te mjere da je nekoliko puta intervenirala policija pa se tuženica ad. 1 AL u svojoj dubokoj starosti ne može osloniti na ičiju pomoć, njegu i uzdržavanje, osim od svoje kćerke, ovdje tuženice ad. 2 MLM. Dakle, da je jedina pobuda tuženice ad. 1 AL prilikom sklapanja pobijanog ugovora bila da sebi osigura stalnu pomoć i uzdržavanje u svojoj dubokoj starosti od bliske osobe s kojima je u prijateljskim odnosima te u koju ima veliko povjerenje, a to je upravo tuženica ad. 2 AL i tu nema ničeg spornog. Tužitelju je pak kao zakonskom nasljedniku ostavljen dio imovine tužene pod 1 za nasljeđivanje, ili je pak darovan za života kao što je spomenuta kuća u [adresa]. Naposljetku, da su potpuno promašeni navodi tužitelja da tuženica ad. 1 AL raspolaže imovinom koja nije u njenom vlasništvu. Naime, tuženica ad. 1 AL je uknjižena vlasnica k. č. [katastarska čestica] ZGR, 441/1 i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez obzira na sudske sporove P-705/2022 i P-734/2022 koje je pokrenuo tužitelj. Osim toga, istim postupcima nisu obuhvaćene druge nekretnine u Splitu, a koje su također predmetom pobijanog ugovora o uzdržavanju. Nastavno na navedeno, tuženice ukazuju kako su potpuno neosnovane točke II. i III. tužbenog zahtjeva i iz razloga što temeljem pobijanog ugovora nije provedena nikakva promjena u zemljišnim knjigama. Naime, da je tuženica ad. 1 AL, kao primateljica uzdržavanja još je upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina pa je nejasno zašto tužitelj traži uspostavljanje ranijeg zemljišno knjižnog stanja i brisanje uknjižbe osobne služnosti – prava stanovanja i prava doživotnog plodouživanja. Shodno svemu navedenom da predmetni ugovor nije ni fiktivan ni protivan moralu društva, niti sklopljen pod nedopuštenom pobudom pa se predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženicama nadoknadi prouzročene parnične troškove.
3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj u podnesku zaprimljenom 4. srpnja 2025. smatra bitnim učiniti nespornim činjenicu kako je pobijani Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 22. kolovoza 2024. (kada je isti ovjeren od suca nadležnog suda – sukladno odredbi čl. 580. st. 3. Zakona o parničnom postupku) a ne 16. travnja 2024. kao što to navodi pun. tuženika. Navedeno je jako bitno obzirom da isto ukazuje upravo na nedopuštenu pobudu AL i MLM za zaključenje predmetnog ugovora. Ističe se kako je u postupku koji se pred Naslovnim sudom vodio pod poslovnim brojem P-735/2022 drugostupanjski sud (Županijski sud u Bjelovaru) donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Gž-507/2023-2 kojim je uvažena žalba tužitelja te je preinačena presuda suda prvog stupnja upravo na način da je ranije zaključeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između AL i MLM utvrđen ništetnim. AL i MLM podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio Rješenje poslovni broj Revd1912/2024-2 kojim se odbija Prijedlog za dopuštenje revizije. Navedeno rješenje Vrhovnog suda dostavljeno je punomoćniku tužitelja dana 9. srpnja 2024. te je za pretpostaviti da je otprilike u istom periodu dostavljeno i punomoćniku tuženica, a slijedom čega su i tuženice zasigurno saznale da su iskoristile sve zakonom dopuštene pravne lijekove, te da su u konačnici izgubile spor. Upiranje tuženica o tome da su u ovom ugovoru izostavile nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] nisu ni od kakvog značaja, sve obzirom da postoje tek manji broj nekretnina upisanih kao suvlasništvo tužene AL, a koje nekretnine imaju beznačajnu vrijednost uspoređujući ih s nekretninama koje su navedene u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Drugim riječima, sva iole vrijedna imovina AL navedena je u pobijanom ugovoru, slijedom čega nema niti govora o nužnom dijelu koji bi ostao ML. U odnosu na navode o tome da je tuženica ad. 1 AL osoba starije životne dobi kojoj isključivo njegu i skrb pruža MLM, za ukazati je sudu kako tužena ad. 2. niti ne živi sa svojom majkom, a niti istoj pruža adekvatnu brigu i skrb koju se obvezala pružati temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Upravo tužitelj živi neposredno do tuženice ad. 1 AL i skrbi o istoj.
4. Tijekom prethodnog postupka stranke su ustrajale u svojim navodima.
5. U postupku je potom proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, uvidom u ovosudne spise P-705/2022, P-735/2022, saslušanjem svjedoka GL, OL, ĐL, SL, DL, LL, VL, EL, CL, HLM, FL te saslušanjem tužitelja. Za navesti je kako je saslušanje parničnih stranaka bilo predviđeno za ročište 2. ožujka 2026. na koje ročište je tuženica ad. 1 AL putem punomoćnika dostavila medicinsku dokumentaciju koja bi upućivala na opravdanost izostanka. Ujedno je priložen podnesak punomoćnika tuženice uz koji se sada dostavlja optužni prijedlog, izvješće o uhićenju tužitelja, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji vezano za kritični događaj. S tim u vezi navodi se da je tužitelj već jednom nepravomoćno osuđen za obiteljsko nasilje spram tuženice ad. 1 AL. Uvažavajući i tako iznesene okolnosti sud je još jednom odgodio ročište glavne rasprave koje je potom odredio za 11. svibnja 2026. da bi neposredno prije tako zakazanog ročišta ponovno uslijedio podnesak punomoćnika tuženica gdje se navodi kako je tuženica doživala veliki stres radi čega je došlo do uznemirenosti i strah tuženice – starice od preko 90 godina, koja je i inače narušena zdravlja. Njene zdravstvene tegobe su se nakon kritičnog događaja dodatno pogoršale radi čega je tužena upućena na liječenje na psihijatriju o čemu se dostavlja liječnička uputnica. Shodno iznesenom punomoćnik tuženica obavijestio je Sud kako tuženica pod 1 zbog svojeg zdravstvenog stanja na neodređeno vrijeme nije sposobna dati stranački iskaz o čemu se dostavlja liječnička potvrda pa je predloženo na slijedećem ročištu saslušati preostale parnične stranke.
6. Punomoćnik tužitelja predložio je da sud obveže tuženice na naknadu parničnog troška-pristupa na ročišta 2. ožujka 2026. i 8. travnja 2026., a to pozivom na odredbu čl. 156 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Takav zahtjev sud je ovom odlukom odbio pod toč. IV/ izreke jer je riječ o opravdanim okolnostima obzirom na prema medicinskoj dokumentaciji narušeno zdravstveno stanje tuženice AL u vrijeme tako zakazanih ročišta.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 22. kolovoza 2024. između tuženica, kao i zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tih ugovora i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njihove provedbe, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je tako zaključeni ugovor protivni moralu jer je sklopljen iz nedopuštene pobude.
8. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
9. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka kao nedvojbeno utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:
- da su parnične stranke obitelj time da su tužitelj i tuženica ad. 2 MLM djeca tuženice ad. 1 AL.
- da je tuženica ad. 1 AL osoba u poodmakloj životnoj dobi budući je tijekom postupka napunila devedeset godina života.
- da je tuženica ad. 1 M temeljem zakona i ustupa svoje djece, ovdje tužitelja i tuženice ad. 2 MLM po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivne Kaliman u [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-83/07, UPP/OS-41/07 od 30. svibnja 2007. proglašena isključivom nasljednicom svog supruga pok. UL, među ostalima i u odnosu na nekretnine koje su predmetom sada spornog Ugovora.
- da je tužitelj temeljem darovanja od svojih roditelja stekao vlasništvo kuće i okućnice u [adresa] (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]) kao i brodice.
- da je unatrag par godina došlo do narušenih odnosa između parničnih stranaka.
- da su tuženice 10. studenog 2020. zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji po svojim odredbama i predstavlja tako označeni pravni posao na način kako je to regulirano odredbom čl. 586 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO). Tako je u čl I. navedenog ugovora utvrđeno koja je to imovina u vlasništvu primateljice uzdržavanja, ovdje tužene ad. 1 TL, predmet Ugovora (nekretnine u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] kao i pokretnine, općenito sva imovina koja se nalazi u njenom vlasništvu)
- da je u tako zaključenom Ugovoru iz 2020. potom utvrđena obveza tuženice ad. 2 MLM, kao davateljice uzdržavanja, prema tuženoj ad. 1 AL, kao primateljici uzdržavanja, koju obvezu je tužena ad. 2 i preuzela u čl. II Ugovora na način da, kao i do momenta zaključenja Ugovora, primateljici uzdržavanja osigura stan, hranu, odjeću, obuću, liječničku i svekoliku drugu njegu te da je po smrti sahrani, a sve to prema mjesnim prilikama i običajima pri čemu je davateljici uzdržavanja dano pravo da se nakon smrti primateljice uzdržavanja upiše kao vlasnica u Ugovoru pobrojane imovine.
- da je po provedenom sudskom postupku presudom Županijskog suda u Bjelovaru Poslovni broj: Gž-507/2023 od 31. siječnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku-Stalna služba u Korčuli Poslovni broj P-735/2022 od 11. svibnja 2023 presuđeno:
"Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između AL pok. A rođ. H OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao primatelja uzdržavanja i HL MLM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli dana 10. studenog 2020. pod poslovnim brojem 34 R2-254/20."
- da iz spisa P-735/2022 proizlazi kako je odvjetnik Ivan Duplančić punomoćnik i tuženica drugostupanjku odluku iz navedenog postupka zaprimio 1. ožujka 2024.
- da su tuženice 15. travnja 2024., dakle mjesec i po dana nakon zaprimanja pravomoćne odluke kojom je utvrđen ništetenim između njih zaključeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sastavile tekst Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je predmetom ovog parničnog postupka.
- da su tako tuženice umjesto Ugovora o doživotnom sada zaključile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmetom kojeg je dio imovine tuženice ad. 1 AL i to nekretnine u [adresa], dva stana u [adresa] i pravo sukorištenja grobnice br. 378 na groblju [adresa] u [adresa] (op. za razliku od Ugovora iz 2020. predmetom kojeg je bila cjelokupna imovina tuženice ad. 1 AL).
- da su obveze tuženice ad. 2 MLM može se reći detaljnije opisane u Ugovoru iz 2024. u čl. nego li u sada već ništetnim utvrđenim Ugovorom iz 2025.
- da su tuženice u postupku P-735/2022 2. travnja 2024. prvostupanjskom sudu proslijedile prijedlog za dopuštenje revizije protiv gore označene drugostupanjske odluke.
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Revd- 1912/2024 od 8. svibnja 2024. odbijen prijedlog i ovdje tuženica radi dopuštenja revizije.
- da je odluke VSRH-a iz navedenog postupka u spis P-735/2022 zaprimljena 4. srpnja 2024. time da je punomoćniku tuženica uručena 10. srpnja 2024.
- da su tuženice potom 15. srpnja 2024., dakle pet dana od zaprimanja odluke VSRH-a, podnijele prijedlog za ovjeru sada predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji prijedlog je zaprimljen pod Poslovni broj: R2- 446/2024.
- da je sada predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren od strane i u ovom postupku uređujućeg suca na dan 22. kolovoza 2024.
- da tako ovjereni Ugovor od strane ovog suda u postupku R2-446/2024 nije proslijeđen Zk odjelima radi provedbe upisa uknjižbe prava vlasništva u korist tuženice ad. 2 MLM.
- da iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka i provjerom u sustav e izvatka proizlazi da za nekretnine koje su označene kao predmet Ugovora nije podnesen prijedlog za upis zabilježbe do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari.
- da u obrazloženju presude Županijskog suda u Bjelovaru Gž-507/2023 od 31. siječnja 2024., među ostalim, iznesena ocjena suda kako slijedi:
"13. S obzirom na iskaze tužitelja, 1. tužene koji iskazuju kako je pobuda za sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju da se tužitelja isključi iz zakonskog nasljednog djela iza 1. tuženice AL te omogući unuci 1. tuženice GL stjecanje imovine 1. tuženice, kao i s obzirom na iskaz svjedokinje ĐL, koja iskazuje kako je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen zbog nje, u smislu da tužitelj ne može raspolagati imovinom ovdje 1. tuženice, a što joj je poznato iz pričanja ljudi u [adresa], jasno je da je takva pobuda bila poznata i 2. tuženoj, iako to 2. tužena u svojemu iskazu nije izričito potvrdila. Međutim, 2. tužena je majka GL, pobuda 1. tužene za sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju je upravo onemogućiti tužitelju zakonsko nasljeđivanje iza 1. tuženice, s ciljem da njezinu imovinu stekne kćerka 1. tuženice, GL, a prema iskazu svjedokinje ĐL o tome se pričalo u [adresa], dakle bilo je poznato i nekim mještanima [adresa], pa je jasno da je takva pobuda za sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila poznata i 2. tuženici koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao davateljica uzdržavanja. Pri tome, nije od utjecaja da li je 2. tužena kao davateljica uzdržavanja doista pružala uzdržavanje 1. tuženici, kako je ugovoreno spornim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, niti što se radi o aleatornom ugovoru, a s obzirom da pobuda (najjači psihološki motiv) za sklapanje spornog Ugovora nije bilo pružanje uzdržavanja, već isključenje zakonskog nasljeđivanja tužitelja iza 1. tuženice i omogućavanje njezinoj unuci GL stjecanje imovine 1. tuženice preko 2. tuženice kao davateljice uzdržavanja.
14. Stoga se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenoj pobudi, koja je suprotna prisilnim propisima iz članka 4. i članka 8. Zakona o nasljeđivanju, a time nedopuštena u smislu članka 273. stavak 1. i 2. ZOO-a, što je razlog ništetnosti spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u smislu članka 322. stavka 1. ZOO-a."
- da je od 2022. između parničnih stranaka u tijeku parnični postupka P- 734/2022 i P-705/2022 u pravnoj stvari po tužbama tužitelja ML radi utvrđenja prava vlasništva na temelju građenja (cjeline novoformirane kčbr. [katastarska čestica]) odnosno temeljem dogradnje, nadogradnje, preuređenja i ulaganja u skladu s određenjem tužene (1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica]) nekretnina koje su kao imovina u k. o. [katastarska općina] predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji parnični postupci nisu pravomoćno okončani.
10. Na okolnost zaključenja predmetnog Ugovora sud je u postupku saslušao predložene svjedoke. Svjedoke je sud prije svega ispitao na okolnosti pobuda zbog kojih se pristupilo sklapanju "novog", predmetnog Ugovora. Međutim analizirajući iskaze svjedoke sud nalazi kako nitko od svjedoka koji nisu srodnici parničnih stranaka u biti i nema neposrednih saznanja iz koje se to pobude, motiva pristupilo sklapanju Ugovora. Tako svjedokinja GL kao unuka tuženice ad. 1 AL i kći tuženice ad. 2 MLM, a nećakinja tužitelja ističe da je Ugovor zaključen radi brige o baki, tj. tuženici AL. Po pitanju odnosa između tužitelja s jedne strane i tuženica s druge strane navodi da su odnosi nikakvi ima tome zasigurno godinu dana i to kako svjedokinja navodi uslijed međusobnih nesuglasica. Svjedokinja je ujedno navela kako baka AL nikad nije govorila o tome kome će i na koji način pripasti njena imovina. Svjedokinja OL upitana od strane suda iz kojih je razloga tuženica AL zaključila predmetni Ugovor sa svojom kćerkom, ovdje tuženicom MLM navodi da je do toga došlo u momentu kad je AL postala nemoćna u smislu da ne može više samostalno funkcionirati. Netom izneseno je da je prema poimanju svjedokinje bio pristup sklapanja Ugovora koji će na neki način dati pravni okvir skrbi koju tuženica ad. 2 MLM i njena kći pružaju AL. Upoznata je da su narušeni odnosi između tužitelja i njegove majke tuženice ad. 1 AL od vremena kad je tužitelj zasnovao vezu sa svojom partnericom kada je, kako navodi, došlo do većeg disbalansa u očekivanju ML što dobiti od imovine odmah, a što naknadno. Međutim, svjedokinja tvrdi kako joj tuženica ad. 1 AL nikada nije spominjala da bi htjela svoju imovinu zaštiti od tužitelja. Svjedokinja ĐL, izvanbračna partnerica tužitelja, navodi kako ne može znati iz kojih razloga je zaključen predmetni Ugovor, ali pretpostavlja iz istih onih razloga iz kojih je bio zaključen i prvi Ugovor (o doživotnom uzdržavanju). Ističe i kako je o zaključenju Ugovora tuženica ad. 1 AL razgovarala s tužiteljem, svojim sinom koju je pitao kako je to mogla napraviti, dakle zaključiti ovakav Ugovor na što mu je tuženica ad 1 AL odgovorila da tužitelj nema nikoga i da želi zaštiti svoju imovinu. Svjedok SL poznaje parnične stranke iz razloga jer je godinama zaposlen u Autoškoli u Korčuli koja je bila vlasništvo tužitelja i tuženice ad. 1 AL, sada samo tužitelja. Da je zaključen predmetni Ugovor poznato mu je iz pričanja ovdje tuženicama mada tvrdi da mu nisu navodile razloge zbog kojih su pristupile zaključenju predmetnog Ugovora niti na čiju inicijativu je zaključen. Svjedok LL, susjed i prijatelj tuženica u svom iskazu navodi kako je od tuženice AL čuo da je pristupila sklapanju navedenog Ugovora, a upitan od strane suda iz kojih je razloga pristupila sklapanju takve vrste Ugovora tvrdi da je to sve bilo sve u vrijeme kada je tužitelj ML počeo izražavati posesivnost, navodno je htjela zaštiti kći i unuku da danas sutra imaju jedan dio imovine-nasljedstva i to zasluženo obzirom da isključivo vode brigu i skrb o njoj.
11. Iz iskaza svjedokinja: DL, VL, EL, CL, HLM, FL proizlazi kako imenovane nemaju saznanja o sklapanju predmetnog Ugovora pa samim time niti o motivima zbog kojih je zaključen takav pravni posao.
12. Dovodeći u vezu naprijed iznesene iskaze sud nalazi kako iz niti jednog iskaza ne proizlazi da je tuženica ad. 1 AL zaključenju predmetnog Ugovora pristupila iz nedopuštene pobude na koju se poziva tužitelj u tužbi. Tome bi u prilog išao tek iskaz ĐL kojem sud samom po sebi ne može pokloniti vjeru obzirom da se radi o partnerici tužitelja koja onda može biti posredno zainteresirana za ishod spora. Iskaz GL obzirom na stupanj srodstva i vrlo dobe odnose s tuženicama valja cijeniti s oprezom obzirom na njezin izravan obiteljski i imovinski interes u sporu (to kad se uzme u obzir iskaz ovdje tuženice ad. 1 AL u postupku P-735/2022). Iskaz svjedoka LL u dijelu gdje navodi da je ugovor zaključen iz razloga pravednosti, da bi se nagradilo onog tko vodi brigu o majci prema ocjeni ovog suda predstavlja procjenu samog svjedoka pa iz takvog iskaza ne proizlazi ona bitna pobuda zbog koje se pristupilo sklapanju Ugovora.
13. Iz iskaza svjedoka OL, DL i LL proizlaze i okolnosti koje upućuju na imovinske odnose u obitelji parničnih stranaka u smislu da je tužitelj prije zaključenja predmetnog Ugovora dobio od roditelja određenu imovinu- kuću u [adresa] i brodicu.¸Iz iskaza imenovanih svjedoka proizlazi da su odnosi između tužitelja i njegove majke, ovdje tuženice ad. 1 AL narušeni od vremena kad je tužitelj započeo vezu s ŠL
14. Tijekom saslušavanja svjedoci su kazivali i na okolnosti zdravstvenog stanja tuženice ad. 1 AL koje iskaze je onda sud promatrao u okviru iskaza saslušanih svjedoka pa i stranaka u postupku P-735/2022. Nema dvojbe da je tuženica ad 1. AL u odnosu na vrijeme kada je zaključen sad već ništetnim utvrđenim "prvi" Ugovor 2020. bila u dobi od osamdeset pet godina života, dok je u vrijeme sklapanja ovdje predmetnog Ugovora bila četiri godine starija, u dobi od nepunih devedeset godina života. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazilo bi kako je riječ o mentalno sposobnoj, svjesnoj i orijentiranoj osobi kojoj je dijagnosticiran dijabetes, preboljela je COVID 19 što je ostavilo trajne posljedice, a u više navrata je uslijed padova zadobila prijelome kostiiju radi čega nije u stanju samostalno voditi brigu i skrb o sebi u smislu nabave namirnica, pripreme obroka, odlaska doktoru, obavljanja higijenskih potreba (tuširanje) i kao takva je ovisna o tuđoj pomoći. Svjedok SL je čak naveo da hoda uz pomoć hodalice i štapa, svjedokinja ZL navodi se da baka nije sposobna brinuti o sebi; svjedokinja DL navodi kako se tuženica ad. 1 AL ožeženo kreće. U tom je pravcu i iskaz svjedokinja saslušanih na ročištu 23. siječnja 2026.
15. Iz iskaza sviju saslušanih svjedoka dalje je utvrđeno kako tuženica ad. 2 TL osobno ili uz pomoć trećih osoba (susjeda i prijatelja) jest angažirana po pitanju brige i skrbi za tuženicu AL. U tom pravcu je iskaz svjedokinje ĐL različit u odnosu na intenzitet i kontinuiranost. Međutim, valja navesti kako ispunjenje ugovorom preuzetih obveza nije predmetom ovog postupka. Naime, utvrđivanje ispunjenja ugovora predstavljalo bi odlučno okolnost za parnicu zbog raskida ugovora sve pozivom na odredbu čl. 583 ZOO-a.
16. Na zadnjem ročištu glavne rasprave sud je saslušao tužitelja ML i tuženicu MLM, a to uvažavajući podnesak tuženice ad. 1 AL zaprimljen neposredno prije ročišta iz kojeg proizlazi da zbog zdravstvenog stanja na neodređeno vrijeme nije sposobna dati stranački iskaz. K tome odredbom čl. 269 ZPP-a popisano je da se stranka ne može prisiliti na davanje iskaza. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu izričit u kazivanju kako je primarni cilj, pobuda zbog kojeg se zaključio predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a to kada se ima u vidu Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je pravomoćno utvrđen ništetnim, stjecanje imovine od strane njegove sestre, ovdje tuženice ad. 2 MLM. Tužitelj dalje u svom iskazu opisuje obiteljske prilike, osvrće se na obiteljske prilike i pokrenute postupke uslijed prijava za nasilje u obitelji. Isto tako potvrđuje da je majka u poodmaklim godinama života, otežanog kretanja kao i da je materijalno zbrinuta obzirom na prihode koje ostvaruje. Ujedno prigovara skrbi koju o tuženici ad. 1 AL vodi tuženica ĐLM. Tuženica ad. 2 MLM u svom iskazu upire na činjenicu kako se tuženica ad. 1 AL uslijed svog psihofizičkog stanja nije u stanju samostalno brigu o sebi u smilsu kuhanja, tuširanja, odlaska doktoru i drugim životnim potrebama radi čega je i zaključen predmetni Ugovor i to na inicijativu majke, tuženice ad. 1 AL uslijed njena straha da joj kao nemoćnoj osobi neće imati tko pomoći. I tuženica ad. 2 AL opisuje obiteljske odnose osvrćući se na imovinu roditelja. Naposljetku, iz iskaza tuženice ad. 2, a dovodeći u vezi iskaz svjedokinje GL i ĐL, sud nalazi nedvojbenim kako je uprav ĐL tuženicu ad. 1 AL jednom prilikom odvezla na bolničko liječenje u Dubrovnik kad je tuženica zadobila prijelom ruke uslijed pada ispred kuće.
17. Nakon ovako provedenog dokazanog postupka valja reći da prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva jest ništetan, osim ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon ne propisuje što drugo. Dakle, ovdje je potrebno utvrditi je li sklapanje kasnijeg Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja postupanje protivno moralu društva. Prema odredbi čl.4.ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. U konkretnom slučaju nije upitno kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 2020. utvrđen ništetnim, nije raskinut međutim to samo po sebi ne povlači automatski za sobom ništavost ovog drugog sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između istih stranaka. I inače ugovori vrste kao predmetni često puta služe za zaobilaženje primjene instituta nasljednog prava, prvenstveno povrede na nužni dio. Naime, ovi se ugovori zbog svoje naplativosti ne mogu pobijati radi povrede nužnog dijela te zbog toga ne ulaze u ostavinski dio nasljednog prava. Pobude iz kojih je ugovor sklopljen u pravilu ne utječu na njegovu valjanost (čl. 273. st. 1. ZOO-a). Međutim, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka (čl. 273. st. 2. ZOO-a). Dakako da je pojam pobude teško definirati jer, po prirodi stvari, ulazi u psihološku sferu određene osobe. Prema shvaćanju doktrine pobuda je onaj unutarnji psihološki čimbenik koji kod ugovorne strane izaziva želju i pokreće donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora. Da bi pobuda bila relevantan razlog za ništetnost ugovora potrebno je da bude nedopuštena i kao takva da je bitno utjecala na odluku jednog suugovaratelja na sklapanje ugovora te da je druga strana za nju znala ili morala znati.
18. Od strane suda je prije svega za primijetiti kako za razliku od prvog postupka u ovom postupku nema niti jednog iskaza pa ni materijalne dokumentacije iz koje bi proizlazila nedopuštena pobuda identična onoj koja je utvrđena u postupku P-735/2022. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da je tuženica ad. 2 MLM ugovor sklopila s namjerom da stekne imovinu primateljice uzdržavanja- tuženice ad. 1 AL za ukazati je i da davatelji uzdržavanja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i sklapaju da bi stekli imovinu primatelja uzdržavanja koja je predmet ugovora i da ta njihova želja, sama po sebi, nije protivna prisilnim propisima ili moralu u smislu čl. 322. ZOO. Unatoč svemu iznesenom, uzimajući u obzir period u kojem su tuženice pristupile sastavljanju predmetnog Ugovora (kratko vrijeme nakon saznanja za drugostupanjsku odluku u postupku P-735/2022, i podnošenju prijedloga sudu za ovjeru ugovora (par dana nakon saznanja za odluku VSRH-a) prema ocjeni ovog suda, prilikom sklapanja takvog ugovora ostala je, zadržala se ona ista nedopuštena pobuda koja je egzistirala na strani tuženice ad. 1 AL kada je zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2020. Tome u prilog ide i činjenica narušenih odnosa između parničnih stranaka kao bliskih srodnika. Dakle, u situaciji kada je 2020. osnovna pobuda tuženice ad. 1 AL bila da osigura i zaštiti svoju kći i unuku od tuženika, jednog od zakonskih nasljednika, a tuženica je za tu pobudu evidentno znala, uzimajući u obzir odnose parničnih stranaka kao i činjenicu vođenja sudskih postupaka radi vlaničkopravnih zahtjeva, ponaosob pravomoćnost odluke kojom je „prvi“ Ugovor utvrđen ništetenim, vrijeme zaključenja sada predmetnog Ugovora, znači da je i taj „drugi“ ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen s osnovnom namjerom rješavanja imovinskopravnih odnosa tuženice ad. 2 ĐLM kao jedne od zakonskih nasljednika u odnosu na ostale zakonske nasljednike tuženice ad. 1 AL, a ne isključivo dosmrtno uzdržavanje tuženice i stjecanje točno određene imovine. Radi se dakle o nedopuštenoj pobudi za koju su znale obje ugovorne stranke spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a što ga čini ugovorom protivnom moralu, a time i ništetnim u smislu odredbe čl. 322. ZOO. Samim time u ovom konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 273. st. 1 i 2 ZOO, jer u ovom konkretnom slučaju je osnovna pobuda sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa, slijedom čega se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog čega je predmetni ugovor ništetan. Upiranje tuženica na potrebu uzdržavanja tuženice ad. 1 AL kao osobe u poodmaklim godinama života i ovisnoj o tuđoj pomoći samo po sebi nije dovoljno za utvrđenje nepostojanja nedopuštene pobude prilikom sklapanja predmetnog Ugovora. K tome, respektirajući brigu i skrb koju tuženica ad. 2 MLM pruža svojoj majci tuženici ad. 1 KL valja navesti da je uzdržavanje roditelja zakonska obveza djece koja obveza se temelji na jednom od osnovnih načela obiteljskog prava – načelu obiteljske solidarnosti odnosno načelu uzajamnog pomaganja svih članova obitelji. Zbog povezanosti članova obitelji, sredstva za uzdržavanje u pravilu se daju dobrovoljno. Međutim, ako potencijalni davatelj uzdržavanja bez opravdanog razloga odbija plaćati uzdržavanje, pravo na uzdržavanje može se ostvarivati prisilno u sudskom postupku. Uzdržavanje roditelja od strane djece zasniva se na ustavnoj obvezi djece da se brinu za stare i nemoćne roditelje (članak 63. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske). Isto tako, prema važećem Obiteljskom zakonu, dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji (članak 90. Obiteljskog zakona). Novi Obiteljski zakon, čije odredbe o uzdržavanju stupaju na snagu 1. rujna 2014., nadopunjuju ovu odredbu u smislu da su djeca dužna pomagati roditeljima i u obavljanju kućanskih poslova.
19. Naposljetku, upiranje tuženica da je predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dio, a ne, kao kod „prvog“ Ugovora čitava imovina tuženice ad. 1 AL sud obzirom na sve naprijed navedeno smatra irelevantnim jer je očito da su se na taj način tuženice pokušale tako reći osigurati od eventualnog pokušaja utvrđenja ništetnim i tako zaključenog ugovora. K tome, nameće se pitanje opsega i vrijednosti preostale imovine u odnosu na imovinu koja je predmetom spornog Ugovora. Ovo potonje kad se uzme u obzir da je, izuzev nekretnina koje su predmetom spornog Ugovora, tuženica AL temeljem nasljedstva stekla tek suvlasnički dio određenih u ostavinskom Rješenju iza smrti supruga pobrojanih nekretnina. Neodlučna je u ovom postupku i činjenica što je tuženica ad. 1 AL ugovorom o darovanju tužitelju svojevremeno darovala kuću u [adresa] i brodicu jer takva činjenica sama po sebi ne znači da prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije postojala u ovom postupku utvrđena nedopuštena pobuda na strani tuženice ad. 1 AL.
20. Odlučujući dalje o tužbenom zahtjevu pod toč. II valja navesti da bi isti po svom sadržaju predstavljao brisovnu tužbu (uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja), no za pružanje takve vrste pravne zaštite potrebno je dokazati odgovarajuće zakonom propisane pretpostavke brisovne tužbe koje se iz narativnog dijela tužbe uopće ne mogu razaznati. Uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja tužiteljica zahtijeva za upise provedene po predmetnom ugovoru. Prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/2019, dalje ZZK-a) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, iz navedene zakonske norme može se zaključiti da tužitelj kod brisovne tužbe može biti samo ona osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitim upisom u korist stjecatelja ili njegovi univerzalni slijednici. U konkretnom slučaju na temelju predmetnog Ugovora nije došlo do provedbe bilo kakvog upisa u zemljišnu knjigu. Samim time sud nije ispitivao ostale pretpostavke koje su zakonom propisane za brisovnu tužbu pa je takav tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je i odlučeno kao u izreci pod toč. II/.
21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 ZPP-a pa je sud odlučio da tuženice nadoknade troškove protivne stranke – tužitelja iako tužitelj nije u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevima. No tužbeni zahtjev po osnovu brisovne tužbe predstavlja neznatni dio zahtjeva o kojem je sud odlučio na temelju spis priloženih javnih isprava-zk izvadaka, dok su se ostali dokazi provedeni na održanim ročištima glavne rasprave izvodili na okolnosti postojanja pobuda iz kojih se pristupilo sklapanju predmetnog Ugovora. Shodno iznesenom, sud obvezao tuženice solidarno naknaditi tužitelju one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje od sudske pristojbe na tužbu (189,14 eur) i presudu (378,27 eur) kao i izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, jednog obrazloženog podneska, pristup na pripremno ročište održano 28. srpnja 2025. kao i na ročišta glavne rasprave 27. listopada 2025., 23. siječnja 2026. i 11. svibnja 2026.- po 500 bodova, pristup na ročišta od 2. ožujka 2026. i 8. travnja 2026. –po 50 bodova, sve sukladno Tbr. 8. Toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i 5 što uvećano za vrijednost boda u skladu s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) iznosi 6.767,38 eur. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. III/.
U Korčuli, 26. svibnja 2026.
S u t k i n j a
Marija Gugić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
