REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-193/2026-17

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja MHT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. MH pok. M, 2. GH pok. M, 3. ŽH pok. G, 4. RH, 5. GH pok. Ž, 6. VH pok. Ž, 7. RH pok. ŽH, 8. ŠH, 9. NH pok. R "Paškića", 10. AH pok. ŽH, 11. EH, 12. FH pok. ŽH, 13. ZH pok. ŽH, 14. OH kći GHT, 15. GHT, 16. ŽHT, 17. ZH, 18. RH, 19. RHT, 20. AH pok. V, 21. PH pok. V reč. Filipovci, 22. DH pok. V reč. Filipovci, 23. MH pok. Š, 24. UH pok. Š, 25. VHT, iz [adresa]. NH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] (oni ad/1 – ad/24 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Krešimir Biočić, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 25. svibnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 26. svibnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj MHT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine određene kao: dio č. zem. [katastarska čestica] za površinu od 782 m², dio č. zem. [katastarska čestica] za površinu od 676 m², dio č. zem. [katastarska čestica] za površinu 238 m², ukupne površine: 1696 m², sve k. o. [katastarska općina] unutar točaka A-B-C-D-E-F-G-A, geodetske skice vještaka ing.ĐH,od 20.04.2026., slijedom čega je ovlašten ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom uz istodoban upis brisanja svih upisanih prava s imena tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku, u bitnome, naveo da je zapadni dio ukupnosti sada uparničene nekretnine, baš dio nekretnine naziva "Paškićeva ogradica" stekao pravnim poslom kupoprodaje koji je sklopio s N "Paškićima", MHT, EH i RHT, dok da je istočni dio te nekretnine, dio naziva "Ćakunova ogradica" stekao na osnovi darovanja njegove majke VHT, a budući da posjedi njegovih prednika i njegovi neposredni posjedi na tim nekretninama postoje kroz toliko dugo vremensko razdoblje da je to posjedovanje rezultiralo izvanknjižnim stjecanjem vlasništva tih nekretnina, on da je sada isključivi vlasnik opisanih predmeta spora u ovoj parnici.

1.1.U tužbi je, u skladu s prethodno izloženom naracijom, zahtijevao utvrđenje njega vlasnikom dviju nekretnina, a naposljetku je posrednim predmetom spora označio samo jednu nekretninu i postavio zahtjev izložen u izreci ove odluke.

2. Privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/24, bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio je istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

3. Ostali tuženici (oni ad/25 i ad/26) iako su uredno pozivani pristupati ročištima, ročištima nisu pristupali niti su podnijeli pisane odgovore na tužbu.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitan je ugovor o kupoprodaji – U Zagrebu 21. studenoga 2024. god., pročitano je Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici O-820/05 od 13. siječnja 2006. god., pročitan je Ugovor o darovanju nekretnine – U Zagrebu 17. travnja 2025. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka – mjernika ĐH od 20. travnja 2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na predmetnim kat. č. zem. priloženo uratku te su u statusu svjedoka saslušani AH pok. GHT, ĆH pok. GHT i RH pok. RHT.

5. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici.

6. Nitko, izuzev pripadnika obitelji " A" Bilića i naposljetku samog tužitelja nije vršio ma kakve akte vlasti na zapadnom dijelu uparničene nekretnine kroz razdoblje u koje upiru sjećanja u postupku saslušanih svjedoka.

6.1.Niti na istočnom dijelu uparničene nekretnine, izuzev " E" RH i samog tužitelja nije posjedovao istočni dio uparničene nekretnine kroz razdoblje opisano pod 6.

6.2.Sjećanje svjedoka, s obzirom na njihove životne dobi, upire u pedesete godine prošlog stoljeća, pa utoliko proizlazi da su u posljednjih sedamdesetak godina akte vlasti na uparničenoj nekretnini posjedovali prethodno opisani pripadnici dvije eredi RH.

7. Onaj dio uparničene nekretnine koju su posjedovali pripadnici eredi " A", kako to proizlazi prema iskazivanju svjedoka i ispravi koja o tome svjedoči (uvodno označenom kupoprodajnom ugovoru), naposljetku je stekao baš ovopostupni tužitelj.

7.1.Pak, onaj dio nekretnine koju su posjedovali "Ćakunovi" F, kako su to posvjedočili svjedoci saslušani u ovoj parnici i o čemu svjedoče uvodno označeno rješenje o nasljeđivanju te tamo opisani darovni ugovor, tužitelj je stekao, baš na osnovi koju je on označio kao osnovu stjecanja tog dijela nekretnine, dakle na osnovi učinjenog mu darovanja majke PH.

8. Dakle, prema suglasnim posvjedočenjima baš svih svjedoka u parnici i prema sadržajima u dokaznom postupku korištenih isprava, nedvojbeno proizlazi da vlast tužiteljevih prednika i njegova neposredna vlast na ukupnosti uparničene nekretnini postoje kroz barem prethodno sedamdesetogodišnje razdoblje i da su svi pravni učinci tih efektivnih vlasti naposljetku pripali ovopostupnom tužitelju.

9. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

10. Prethodno smo izložili utvrđenje da su prednici tužitelja i on osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

10.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju.

10.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo prava tužitelja, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo, tužiteljevo vlasničko pravo.

10.3.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

11. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, kako prema određenjima čl. 130. ZV, tako i prema određenjima čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24) pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

11.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini (dakako, ne istodobno zasnovane posjede na njenim dijelovima) stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje nekretninu tvore, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

11.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

12. Dakle, zahtjevi tužitelja (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

12.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 26. svibnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.