a
k
s
t a
v
r
H
a
k
i l b
u
p
e
R
u
n
i z
a
P
u
d
u
s
i k
s
n
i ć
p
O
o
z
n
e
r
a
P
-
u
č
e
r
o
P
u
a
b
ž
u
l s
a
n
l
a
t S
o
z
n
e
r
a
P
-
č
e
r
o
P
,
a
k
č
i
t
s
i
r
u
T
Posl. br. P-1025/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupog po punomoćniku Goranu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženice ČCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupe po punomoćnici Višnja Galešić, odvjetnici u Zagrebu, radi raskida ugovora, nakon javne glavne rasprave zaključene 07. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina, sklopljen između tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženice ČCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana 20. srpnja 2021., i ovjeren kod Javnog bilježnika Branka Terkovića, Labin, pod posl. brojem OV-4889/2021, raskinut,
II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 856,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 20. srpnja 2021. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnina, temeljem kojeg ugovora je tužitelj, kao zemljišni vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], sve upisane u k. o. [katastarska općina], postigao dogovor s tuženicom oko kupoprodaje predmetnih nekretnina, i to za ukupnu kupoprodajnu cijenu 75.000,00 EUR-a. Navedeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina da je potpisan od strane ugovornih strana i potpis prodavatelja, odnosno tužitelja da je ovjeren kod Javnog bilježnika Branka Terkovića pod posl. brojem OV- 4889/2021. Čl. 2. navedenog ugovora da je ugovoreno plaćanje kupoprodajne cijene u roku koji je bitan sastojak ugovora. Naime, stranke da su ugovorile plaćanje cjelokupne kupoprodajne cijene od strane kupca najkasnije u roku od 30 (trideset) dana, od dana potpisivanja predmetnog ugovora. Navedenom stipulacijom odredbe čl. 2. u kojem je rok za isplatu kupoprodajne cijene jasno i izričito naveden da je razvidno
da se u konkretnom slučaju radi o bitnom sastojku ugovora, pa da je samim protekom roka došlo do raskida ugovora po samom zakonu (ex lege) (VSRH, Rev-322/05, od 02. veljače 2006.). Neovisno o činjenici je li rok za isplatu kupoprodajne cijene u konkretnom slučaju bitan sastojak ugovora ili ne, ističe da je ovlašten predmetni ugovor raskinuti i bez ostavljanja naknadnog roka budući da je iz držanja tuženice jasno da ista svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Naime, predmetni ugovor da je sklopljen pred pred više od 3 (tri) godine, a tuženica u međuvremenu da nikada nije platila ni dio kupoprodajne cijene, iz čega da proizlazi da nikada nije ni imala namjeru ispuniti svoju ugovornu obvezu plaćanja iste, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke iz čl. 363. ZOO-a, o raskidu ugovora bez ostavljanja naknadnog roka. Dakle, kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine da nije uopće plaćena, a tužitelj da već godinama nije ni u kakvom kontaktu s tuženicom, radi čega da je opravdano smatrao da je predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina raskinut, međutim tijekom kolovoza mjeseca 2024. godine da je primio rješenje Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel Labin, posl.br. Z-15475/2024, od 05. kolovoza 2024. temeljem kojeg je izvršen upis predbilježbe prava vlasništva za korist predlagateljice-tuženice na predmetnim nekretninama, a na koje rješenje da je zatim uložio pravodoban prigovor uz obrazloženje da je predmetni ugovor o kupoprodaji, raskinut po samom zakonu. Sama činjenica da stranke nisu u nikakvom kontaktu više godina, te da niti tuženica nije poduzimala nikakve pravne radnje pune 3 (tri) godine, za realizaciju predmetnog pravnog posla kupoprodaje, odnosno zbog činjenice da kupoprodajna cijene nije ni djelomično plaćena, da čini predmetni pravni posao raskinutim. Kako je iz svega navedenog vidljivo da je u konkretnom slučaju rok za ispunjenje dužne činidbe plaćanja kupoprodajne cijene bitan sastojak ugovora (čl. 361. ZOO-a), a koji rok je tuženica prekršila, te kako je tužitelj opravdano imao razloga sumnjati da će tuženica ispuniti svoju ugovornu obvezu u budućnosti (čl. 363. ZOO-a), to da tužitelj ima opravdan razlog za raskidom predmetnog Ugovora o kupoprodaji i predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženica tvrdi da su navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani. Ne osporava da su stranke 20. srpnja 2021. sklopile Ugovor o kupoprodaji opisan u tužbi, a kojim tužitelj prodaje, a tuženica kupuje opisane nekretnine. Međutim, tvrdi da nije točno da tuženica nije platila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, budući da je tužitelju isplatila veći novčani iznos od ugovorenog. Tuženica i njezin suprug da su 23. svibnja 2021. tužitelju u mjestu Bunde, autocesta, isplatili na ime kapare na ruke iznos od 7.000,00 eura. Nakon međusobnih dogovora, tuženica i suprug NC da su iz Njemačke, gdje žive, doputovali u [adresa] i sklopili s tužiteljem kupoprodajni ugovor. Zbog inzistiranja tužitelja, te njegova predstavljana kao poštenog čovjeka, tuženica da nije isplatila iznos 75.000,oo eura na račun tužitelja, nego da su i ona suprug 05. rujna 2021. doputovali u Nizozemsku i tužitelju u njegovoj kući predali iznos od 75.000,oo eura. Nakon isplate kupoprodajne cijene, tužitelj da je tuženici predao ključeve kuće u [adresa], te je sukladno međusobnom dogovoru tuženica sa suprugom ponovno 16. listopada 2021. doputovala u [adresa], radi potpisivanja tabularne izjave, ali da su primijetili da je tužitelj promijenio bravu na kući, pa da nisu mogli stupiti u kontakt s njim. Tužitelj da se tada prestao javljati tuženici, odnosno njezinom suprugu, s kojim je dogovarao cijeli pravni posao, zbog čega da je ista podnijela kaznenu prijave protiv tužitelja. Kako je tuženica isplatila tužitelju ugovorenu cijenu da je jasno da zahtjev tužitelja za raskidom ugovora nije osnovan. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz usvajanje protutužbenog zahtjeva kojeg da će ista specificirati do pripremnog ročišta.
3. U podnesku od 11. lipnja 2025. (str. 25-26) tužitelj je u cijelosti osporio navode tuženice iz odgovora na tužbu, a posebno da bi primio bilo kakav novčani iznos od tuženice ili njezinog supruga na ime kupoprodajne cijene za nekretnine u vlasništvu tužitelja. Tvrdi da ni tuženica, a niti njezin suprug u ime tuženice, nisu nikada uplatiti ni dio kupoprodajne cijene, tako da su potpuno neosnovani navodi iz odgovora na tužbu da je tuženica najprije platila iznos od 7.000,00 EUR-a, na ime kapare, a potom i iznos od 75.000,00 EUR-a, koji je navodno plaćen tužitelju u Nizozemskoj. Potvrđuje da su stranke određeno kratko vrijeme nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji bile u kontaktu i dogovoru oko isplate kupoprodajne cijene, no odjednom, a prije bilo kakve isplate, tuženica i njezin suprug da su se prestali javljati tužitelju, tako da tužitelj nije bio u apsolutno nikakvom kontaktu s tuženicom u periodu od tri godine, nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji, radi čega da je opravdano smatrao da predmetni ugovor raskinut po samom zakonu. Iako tuženica u odgovoru na tužbu kao dokaz svojih navoda oko plaćanja kupoprodajne cijene, spominje i „potvrde“, vjerojatno misleći na nekakve potvrde o plaćanju kupoprodajne cijene, iste „potvrde“ da ne dostavlja uz odgovor na tužbu iz jednostavnog razloga jer nikakve „potvrde“ niti ne postoje, niti je tužitelj imao potrebu potpisivati bilo kakve potvrde o primitku kupoprodajne cijene, jer nikada nije ni primio bilo kakav iznos od tuženice na ime plaćanja kupoprodajne cijene. Pritom da je potpuno neosnovan i životno neuvjerljiv navod da bi tužitelju platiti 7.000,00 EUR-a, kapare, a potom i 75.000,00 EUR-a, a bez traženja tužitelja da potpiše odgovarajuću ispravu o primitku takvih novčanih iznosa. Nadalje, da je doista iznos od 7.000,00 EUR-a, na ime kapare, plaćen (a nije) da bi bilo logično i životno uvjerljivo da se plaćeni iznos kapare navede i u samom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 20. srpnja 2021., te da tužitelj, kao prodavatelj, svojim potpisom potvrdi primitak kapare. Kapara da se u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina ne spominje, iz jednostavnog razloga jer kapara niti je bila ugovorena među strankama, a niti je ikada plaćena. Osporava i navod iz odgovora na tužbu da bi tuženici bilo kad predao ključeve, odnosno posjed nekretnine koja je bila predmetom prodaje, niti je za predaju u posjed postojao bilo kakav razlog jer kupoprodajna cijena nikada nije bila ni djelomično plaćena. Ni odredbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. srpnja 2021. da ne predviđaju predaju u posjed nekretnina tuženici, već da je u čl. 5. jasno navedeno da će se predaja u posjed izvršiti nakon isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, a koja kupoprodajna cijena nije nikada ni djelomično plaćena. Podredno, da je tuženica doista stupila u posjed (a nije), tada da je ista, sukladno odredbi čl. 5. st. 2. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 20. srpnja 2021. bila dužna plaćati režijske i druge troškove glede istih nekretnina.
3. U predmetu je bilo određeno pripremno ročište za dan 07. travnja 2026. na koje su pozvani punomoćnici stranaka, te stranke preko punomoćnika uz napomenu o saslušanju, te uz napomenu da će se po dovršetku prethodnog postupka ročište nastaviti ročištem za glavnu raspravu na kojoj će se provoditi dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka. Iz tog je razloga punomoćnici tuženice u pozivu napomenuto da za predmetno ročište osigura nazočnost predloženog svjedoka ZC, vezano za kojeg u odgovoru na tužbu tuženica nije naznačila adresu.
3.1. Na predmetno ročište za tuženicu nije pristupio nitko, a niti je taj izostanak od strane tuženice opravdan, slijedom čega je ročište održano u odsutnosti uredno pozvane tuženice. Na predmetno ročište nije pristupio ni tužitelj radi saslušanja, međutim njegov je punomoćnik njegov izostanak opravdao, a na ročištu je predložio čitanje priloženih isprava i zaključenje glavne rasprave jer u bitnom tvrdi da je odlučna činjenica u ovom postupku jedino to je li kupoprodajna cijena plaćena, pa kako tužitelj tvrdi da nije, teret protivnog da je na tuženici.
4. U dokaznom postupku pročitano je: ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. srpnja 2021. (str. 4-10), rješenje posl. br. Z-15475/2024 (str. 11-14), prigovor (str. 15- 16).
4.1. Obzirom da tužiteljica nije pristupila na ročište koje je bilo određeno za dan 07. travnja 2026., a nije osigurala ni nazočnost predloženog svjedoka ZC, isto je cijenjeno kao usmjereno na odugovlačenje postupka, te su ti dokazni prijedlozi odbijeni. U svom odgovoru na tužbu tužiteljica se poziva na potvrde o plaćanju međutim iste nije dostavila niti u odgovoru na tužbu od 30. prosinca 2024., a ni do dana održavanja ročišta. To je postupanje tuženice također cijenjeno kao odugovlačeće.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da stranke 20. srpnja 2021. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnina, temeljem kojeg ugovorena kupoprodaja nekretnina u vlasništvu tužitelja upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], za ukupnu kupoprodajnu cijenu 75.000,00 EUR-a. Nije sporan ni sadržaj tog ugovora.
7. Sporno je je li tuženica isplatila tužitelju kupoprodajnu cijenu i jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 361. st. 1. ZOO kojom je propisano da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
8. Rok je bitan sastojak ugovora ako su ugovorne strane izričito ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim ako obveza ne bude ispunjena u tom roku (raskidna klauzula, clausula irritatoria) ili ako to proizlazi iz prirode posla, odnosno ako je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla. Čitanjem ugovora ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. srpnja 2021. (str. 4-10) takvo što nije utvrđeno. Stranke su naime, ugovorile isplatu kupoprodajne cijene u roku 30 dana, s ne najkasnije do određenog datuma, a nisu ugovorile raskidnu klauzulu.
9. Ipak, odredbom čl. 360. ZOO propisano je da je u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
10. Čitanjem prigovora (str. 15-16) a koji je podnesen od strane tužitelja 22. kolovoza 2024. u zemljišnoknjižnom predmetu koji se kod ovog suda vodio pod posl. br. Z-15475/2024, po prijedlogu ovdje tuženice kao predlagateljice – tužitelj je naveo da se predmetni ugovor ima smatrati raskinutim zbog neisplate kupoprodajne cijene u ugovorenom roku.
11. Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku (čl. 363. ZOO).
12. Budući da je od dana sklapanja ugovora (21. srpnja 2021.) do dana donošenja rješenja Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel Labin, posl.br. Z- 15475/2024, od 05. kolovoza 2024. temeljem kojeg je izvršen upis predbilježbe prava vlasništva za korist predlagateljice-tuženice na nekretninama koje su bile predmetom ugovora o kupoprodaji, a na koje rješenje da je zatim tužitelj uložio pravodoban prigovor s ranije navedenom tvrdnjom da je ugovor raskinut jer nije plaćena kupoprodajna cijena, stajalište je suda da je osnovan stav tužitelja da iz ponašanja tuženice nije proizlazilo da bi svoju obvezu isplate ispunila u naknadnom primjerenom roku da joj je isti ostavljen.
13. Slijedom svega navedenog, kako se negativne činjenice ne dokazuju, i tuženica u ovom postupku nije dokazala da je kupoprodajna cijena isplaćena sukladno ugovoru od 21. srpnja 2021. odlučeno je kao u točki I izreke presude. Ovdje još valja istaknuti da je u čl. 2. st. 2. predmetnog ugovora bila ugovorena isplata kupoprodajne cijene na račun prodavatelja ovdje tužitelja, a koji je on trebao dostaviti naknadno kupcu (tuženici). Tuženica se ne poziva na to da joj taj broj računa ne bi bio dostavljen pa da je to razlog neisplate, već tvrdi, ali ne dokazuje, da je kupoprodajna cijena isplaćena na ruke.
14. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke ove presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa su tako tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) i to za: sastav tužbe 250,00 eura (tbr. 7.t.1. i 46. Tarife), sastav podneska od 11. lipnja 2025. 250,00 eura te za zastupanje na ročištu 07. travnja 2026. ukupno 500,00 eura (tbr. 8.t.1., 9.t.1. i 46. Tarife), odnosno ukupno 750,00 eura, eve uvećano za sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu ukupno 106,16 eura ili sve skupa 856,16 eura.
U Poreču, 26. svibnja 2026.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku 15 dana od dana od dana dostave.
Dna:
1. Tužitelj p.p.,
2. Tuženica p.p.
