Poslovni broj: Us I-1070/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2019., nakon usmene i javne rasprave, 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/42, URBROJ: 513-04-25-3 od 11. veljače 2025.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Medvešćak, KLASA: UP/I-410- 23/2020-02/6051, URBROJ: 513-07-01-05-2022-14 od 25. siječnja 2022. III Poništava se privremeno porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Medvešćak, KLASA: UP/I-410-23/20-02/6051, URBROJ: 513-07-01-05-20-01 od 26. svibnja 2020.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/42, URBROJ: 513-04-25-3 od 11. veljače 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Medvešćak, KLASA: UP/I-410-23/2020-02/6051, URBROJ: 513-07-01-05-2022-14 od 25. siječnja 2022., kojim je zamijenjeno privremeno porezno rješenje od 26. svibnja 2020., te je utvrđeno da je tužiteljici u ponovnom postupku utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 193.853,11 kn, ukupni godišnji osobni odbitak od 66.600,00 kn, godišnja porezna osnovica od 127.253,11 kn, godišnja obveza poreza i prireza od 36.038,09 kn, uplaćeni porez i prirez od 27.542,08 kn i razlika poreza i prireza za uplatu od 8.496,01 kn.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da tuženik nije obrazložio neosnovanost žalbenih navoda niti naveo osnovu po kojoj isti nisu osnovani.
3. Istakla je povredu pri donošenju odluke o zamjeni poreznog rješenja koje je zajedno s odlukom o odbijanju prigovora protiv privremenog poreznog rješenja poništeno dakle s učinkom ex tunc pa nema osnove da se zamjenjuje nešto što ne postoji, pa nisu ostvareni uvjeti iz članka 99. Općeg poreznog zakona za zamjenu rješenja.
4. Prvostupanjsko porezno rješenje doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je drugostupanjskim rješenjem tuženika od 16. lipnja 2021. poništeno porezno rješenje od 30. srpnja 2020. i predmet vraćen na ponovno rješavanje s uputom da se u postupku utvrdi je li uzdržavani član tužiteljice ostvario primitke po osnovi kamata na dječju štednju na način da je istima mogao nesmetano raspolagati, odnosno jesu li u predmetnoj godini istome doista stvarno isplaćene kamate po osnovi dječje štednje, jer u protivnom nema osnove za utvrđivanje primitka po osnovi kamata na dječju štednju.
5. Smatra da je poništenjem prvostupanjskog rješenja od 30. srpnja 2020. isto poništeno s učinkom i za privremeno porezno rješenje jer je odbijanje prigovora također poništeno, pa je tužiteljica nadležnoj Poreznoj upravi postavila zahtjev za povrat plaćenog na koji zahtjev se porezna uprava oglušila, a čime se nezakonito sprječava povrat stečenog bez osnove u razdoblju nepostojanja poreznog akta i time stečene koristi u obliku zateznih kamata.
6. U ponovnom postupku utvrđeno je da je uzdržavani član sredstvima oročenim na depozitu mogao raspolagati tek nakon isteka oročenja 20. kolovoza 2022., pa predmetnim primitkom nije mogao raspolagati niti su mu sredstva mogla biti isplaćena tijekom 2019. kao godine relevantne za oporezivanje.
7. Ističe da predmetni primitak ni u kojem slučaju nije prihod na godišnjoj razini već je prihod u pet godina, a porezna uprava je ukupan iznos za petogodišnje razdoblje od 19.762,75 kn pogrešno ocijenila kao prihod na godišnjoj razini, a što je zakonom odlučan propisani kriterij po kojem se procjenjuje pravo na osobni odbitak kroz umanjenje porezne obveze za uzdržavane članove uže obitelji, jer se u ovom slučaju radi o zbroju obračunatih dohodaka za pet prethodnih godina, a što proizlazi iz potvrde Erste banke.
8. Analognim tumačenjem odredbi o oporezivanju plaća i drugih primitaka po osnovi dohodaka od nesamostalnog rada koji su za prethodno razdoblje dosuđeni u bruto iznosu u sudskom radnom sporu presudom ili nagodbom, kada Područni ured Porezne uprave sastavlja obračun poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja iz plaće, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju prema propisima koji su bili na snazi i u primjeni kada je plaća koju obračunava iz ovrhom naplaćenog iznosa trebala biti isplaćena, s time da se primici s osnove naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora i s osnove naknade štete koja je u svezi s ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak, ti primici se pripisuju u primitke fizičkih osoba svakog pojedinog mjeseca poreznog razdoblja kada su trebali biti isplaćeni.
9. Pita se ako se taj dohodak tretira kao dohodak iz mjeseca i godine u kojoj je trebao biti isplaćen, a ne dohotkom iz godine presuđenja ili naplate ovrhom, po kojoj je zakonskoj osnovi ovaj prihod od kamata za svaku godinu štednju ima smatrati dohotkom godine pripisa glavnici, te se tuženik u obrazloženju svog rješenja nije pozvao na odgovarajuću pravnu osnovu za svoj pravni zaključak.
10. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora u roku od osam dana.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
12. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
13. Tužbeni zahtjev je osnovan.
14. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), a o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
16. Prema podacima spisa predmeta osporavanim rješenjem od 11. veljače 2025., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. siječnja 2022. kojim je zamijenjeno privremeno porezno rješenje od 26. svibnja 2020., te je utvrđeno da je tužiteljica dužan uplatiti razliku poreza i prireza u iznosu od 8.496,01 kn za 2019. na temelju dohotka od nesamostalnog rada.
17. U obrazloženju tuženik se pozvao na odredbe članka 17. stavka 1. i članka 54. stavka 1., 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18) te izrazio shvaćanje da je uzdržavani član ĐD s navedenim sredstvima u 2019. mogao slobodno raspolagati, tj. imao je mogućnost zatražiti isplatu tih sredstava, a što nije učinio već je isti vlastitom voljom odlučio kamate pripisati sredstvima oročenim na depozitu do dana 20. kolovoza 2020., pa je u ponovnom postupku pravilno utvrđeno da je uzdržavani član ostvario dohodak od kapitala po osnovi kamata na dječju štednju i da isti nije mogao biti uzdržavani član u 2019.
18. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se u smislu ovoga Zakona, uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom (dalje u tekstu: uzdržavani članovi) smatraju se fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.
19. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
20. Prema mišljenju suda, tužiteljica pravilno smatra da u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo nije postupilo prema uputi tuženika iz drugostupanjskog rješenja od 16. lipnja 2021. kojim je bilo prvostupanjskom tijelu naloženo da utvrdi je li sin tužiteljice kao uzdržavani član ostvario primitke po osnovi kamata na dječju štednju te je li iste ostvario na način da je istima mogao nesmetano raspolagati, odnosno jesu li mu u predmetnoj godini doista isplaćene kamate po osnovi dječje štednje.
21. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 25. siječnja 2022. razvidno je da je istim zamijenjeno privremeno porezno rješenje od 26. svibnja 2020. i da je u ponovnom postupku tužiteljici utvrđen porez na dohodak za 2019. s obrazloženjem da je na upit prvostupanjskog tijela Erste bank d.d. obavijestila prvostupanjsko tijelo dopisom od 30. prosinca 2021. da je ĐD sa sredstvima oročenim na depozitu mogao raspolagati nakon isteka oročenja 20. kolovoza 2020. i dostavila kopiju isplatnog listića iz kojeg je vidljivo da su sredstva prilikom razročenja 20. kolovoza 2020. prenesena na depozit, a na temelju čega je prvostupanjsko tijelo zaključilo da je ĐD u 2019. ostvario primitak u iznosu od 20.887,51 kn te da se ĐD u smislu prethodno citiranog članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ne smatra uzdržavanim članom.
22. Suprotno zaključku poreznih tijela, iz navedene obavijesti Erste banke proizlazi da nije sporno da je uzdržavani član ĐD ostvario primitke po osnovi kamata na dječju štednju, ali da istima u 2019. nije mogao nesmetano raspolagati bez raskida oročenja depozita, te da mu u predmetnoj godini kamate po osnovi dječje štednje nisu doista isplaćene već su sredstva prenesena na depozit i da je tek 20. kolovoza 2020. izvršeno povlačenje depozitnih sredstava, dok u 2019. nije bilo nikakvih raspolaganja od strane uzdržavanog člana, a Erste banka se izričito izjasnila u dopisu od 30. prosinca 2021. da je ĐD sredstvima oročenima na depozitu mogao raspolagati tek nakon isteka oročenja 20. kolovoza 2020.
23. Tužiteljici se napominje da je pogrešno zaključila da je uvažavajućim rješenjem tuženika od 16. lipnja 2021. poništeno i privremeno porezno rješenje od 26. svibnja 2020., jer je navedenim rješenjem poništeno samo porezno rješenje od 30. srpnja 2020. kojim je kao neosnovan bio odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja od 26. svibnja 2020., te je nakon drugostupanjskog rješenja tuženika od 16. lipnja 2021. navedeni prigovor ostao neriješen, a iz kojeg razloga je sud sada poništio i privremeno porezno rješenje od 26. svibnja 2020.
24. U odnosu na trošak upravnog spora tužiteljici se napominje da, iako je uspjela u prvostupanjskom upravnom sporu, nema pravo na trošak jer nije imala profesionalnog opunomoćenika odvjetnika.
25. Nadalje, tužiteljica je sudsku pristojbu na svoju inicijativu neosnovano uplatila suprotno važećim zakonskim propisima prema kojima trošak pristojbe upravnog spora nastaje tek ukoliko tužba bude pravomoćno odbačena ili odbijena, te ukoliko ova prvostupanjska presuda postane pravomoćna, tužiteljica može tražiti povrat neosnovano uplaćene pristojbe, kao i povrat neosnovano naplaćene razlike poreza i prireza na dohodak za 2019. na temelju nesamostalnog rada.
26. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. ND, [adresa]
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.
3. U spis
