REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-75/2025-21

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja NS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. SS ž. N, 2. ĆS ž. S, 3. NSG ž. Ć, 4. ŽS ž. N, 5. JS pok. SSG, 6. HS ž. Ž, 7. LS ž. J, 8. BS pok. NS, 9. VS pok. NS, 10. SSG, 11. ES pok. GS, 12. ĆSG, 13. ĐS ž. H, 14. MS pok. L, 15. OS pok. L, 16. PS pok. L, 17. ČS ud. B, 18. KS pok. B, 19. DS pok. B, 20. ŽSG, 21. TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 22. RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. IS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], (oni ad/1 – ad/20 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 19. svibnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 26. svibnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je US (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 52 m², d. č. zem. [katastarska čestica] zk. 111. 777 u površini od 275 m², ukupne površine 327 m², k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena točkama, A-B-C-D-E-F-G-H-I-J- K-L-M-N-O-P-A skice vještaka Gorana Kukavice od 16.3.2026. god. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da se uparničena nekretnina nalazi u kontinuiranom mirnom posjedu njegovih prednika i njegovom neposrednom posjedu kroz dulje nego je stopedesetogodišnje razdoblje, a kako da su njemu pripali svi pravni učinci stečeni vršenjem efektivne vlasti njegovih prednika na toj nekretnini, da u skladu s iznijetim na toj nekretnini postoji njegovo/tužiteljevo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo.

1.1.Zahtijevao je da postojanje opisanog prava sud deklarira odlukom i njega ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/20, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta je, bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

3. Tuženici ad/21 (TS), ad/22 (RS) i ad/23 (IS) su kroz tijek postupka djelomično i uvjetno osporavali osnovanost tužiteljevog zahtjeva, a naposljetku su iznijeli jasna stajališta da njihovih prava na uparničenoj nekretnini nema.

4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-39/2023 od 23.3.2023. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Gorana Kukavice od 16.3.2026. god., pročitano je Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem. koje je vještak ukomponirao u uradak, pribavljena je fotosnimka ogradnog zida koji je tužitelj napravio između njegove i nekretnine tuženika ad/1 – ad/23 u tijeku ove parnice, te su u statusu svjedoka saslušani ZS pok. KS, GS. V i AS pok. ĐS.

5. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici.

6. Nisu svjedoci u parnici pozvani iznositi zaključke o ne/postojanju kakvih prava ne/postojanje kojih se sagledava u postupku, nego su pozvani svjedočiti o ne/postojanju okolnosti na osnovi kojih sud u postupku ima donijeti potrebite zaključke o ne/postojanju prava.

6.1.Kada se netom kazano ima na umu onda niti iskazivanje svjedoka GS pok. V nije potrebito okarakterizirati disonantnim iskazivanjem.

6.2.Naime – u skladu s uvodno iznijetim – onom dijelu njegovog iskazivanja u kojem je posvjedočio o okolnostima važnim za odlučivanje u ovoj parnici valjalo je podariti pažnju, dok je preostali dio njegovog iskazivanja, dakle onaj dio njegovog iskazivanja o "sumnji" i to "sumnji koju on nije u mogućnosti verbalno niti ispravama argumentirati" naprosto – i ne samo zbog netom izloženog, nego i zbog nepotvrđenosti rezultatima drugih dokaza izvedenih u postupku – valjalo zanemariti (i utoliko eliminirati prethodno spomenutu prividnu disonantnost).

6.3.Pak, kada se to učini onda proizlazi da su na one okolnosti važne za odlučivanje u ovoj parnici baš sva dokazna sredstva istovjetno posvjedočila.

6.4.Naime, u ovoj parnici u kojoj je – s obzirom na tužbenu osnovu – prvenstveno relevantno kroz koliko dugo prethodno razdoblje se na predmetnoj nekretnini očituje tužiteljeva vlast (i vlast prednika koju, niže će biti vidljivo i zašto, valja sagledavati kao njegovu vlast), iskazi baš svih svjedoka svjedoče na okolnost da se makar kroz razdoblje posljednjih tridesetak godina na promatranoj nekretnini očituju isključivo vlasnička prava tužitelja i njegovih prednika.

6.5.Nadalje, na istu okolnost svjedoči i trenutačno stanje vlasti i manifestacija te vlasti, jer – nesporno – baš tužitelj tu vlast vrši i vrši je tako da je svakome trećem vidljivo da u pogledu predmetne nekretnine polaže vlasnička prava.

6.6.Napokon, na istu okolnost svjedoči i činjenica da su i sam svjedok koji je iznio promatranu "sumnju", kao i tuženici ad/21 – ad/23 njihova ograničena prava u pogledu predmetne nekretnine, odnosno crtu razdvajanja predmetne i njihove nekretnine, uredili baš s ovopostupnim tužiteljem.

6.7.Stoga je kao konačni relevantni zaključak u ovoj parnici naprosto morao biti da baš vlast tužiteljevih prednika i tužiteljeva vlast na predmetnoj nekretnini postoje, kao mirne i kontinuirane vlasti – barem – kroz prethodno tridesetogodišnje razdoblje te da su svi pravni učinci vlasti prednika tužitelja – vidjeti određenja ovosudnog rješenja O-39/2023 od 23.3.2023. god. – baš njemu/tužitelju pripali.

7. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

8. Prethodno smo izložili utvrđenje da su tužiteljevi prednici i on osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje (kazali smo: barem tridesetogodišnje razdoblje), a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.

8.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičkih vlasti tužiteljevih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužitelju.

8.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojala isključivo tužiteljeva prava, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo tužiteljevo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo.

8.3.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

9. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, kako prema određenjima čl. 130. ZV, tako i prema određenjima čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24) pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

9.1.Tužitelj je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekao na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekao je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

9.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

10. Dakle, tužiteljevi zahtjevi (i deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

10.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 26. svibnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.