REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-40/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/IV, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA D.M. GRADNJA d.o.o. Rijeka, OIB: 18167232133, kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Klišanin, odvjetnica u Zagrebu, Miramarska cesta 24, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je tužiteljica ŽL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine u [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Rijeci, zk odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], rbr. 1. kčbr [katastarska čestica] oznake zemljišta STAMBENO- POSLOVNA ZGRADA U [adresa] površine 1346 m2, UKUPNO: 1346 M2 i to: - 68. Suvlasnički dio: 9/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-68) U dijelu „B“ – u prizemlju poslovni prostor nedoređene namjere oznake „PPB!“, pravo lijevo, šesti desno, površine 46,29 m2 upisanog u korist tuženika D.M. GRADNJA d.o.o., Rijeka.

II.Nalaže se tuženiku STEČAJNA MASA IZA D. M. GRADNJA d.o.o., Rijeka da tužiteljici ŽL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u korist tužiteljice na nekretnini u Rijeci, zk. ul. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Rijeci, zk odjel Rijeka, k. o. [katastarska općina], rbr. 1. kčbr [katastarska čestica] oznake zemljišta STAMBENO-POSLOVNA ZGRADA U [adresa] površine 1346 m2, UKUPNO: 1346 M2 i to: - 68. Suvlasnički dio: 9/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-68) U dijelu „B“ – u prizemlju poslovni prostor nedoređene namjere oznake „PPB!“, pravo lijevo, šesti desno, površine 46,29 m2, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 26. svibnja 2026. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22.1.2024. podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave za poslovni prostor koji se nalazi u Rijeci na Srdočima, na adresi [adresa]. Radi se o poslovnom prostoru oznake PP B1 u dijelu B, u prizemlju pravo-lijevo, šesti desno, površine 46,29 m2, koji čini 9/1000 idealnog dijela, upisan kao 68. etaža u zk. ul. [broj ZK uloška] i [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], upisan kao 9/1000 idealnog dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi stambeno-poslovna zgrada površine 1346 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je kao kupac sklopila kupoprodajni ugovor s D.M. GRADNJA d.o.o. kao prodavateljem još 9.12.2008.. Tužiteljica je uplatila kupoprodajnu cijenu u cijelosti, na način da je sukladno traženju direktora prodavatelja CL vršila uplate istom na ruke, te ista nije imala utjecaja na mogućnost načina uplate, a obzirom na izričito traženje direktora tadašnjeg direktora prodavatelja. Radilo se o iznimno atraktivnom poslovnom prostoru smještenom unutar trgovačkog centra koji je u vrijeme sklapanja ugovora 2008. bio jedini na riječkom području, te tužena nije mogla pregovarati oko uvjeta postavljenih od strane direktora prodavatelja. Tužiteljica je platila kupoprodajnu cijenu u cijelosti, na ruke direktora prodavatelja, te ista ne može znati je li isti polagao predmetni novac na račun trgovačkog društva slijedom čega je zatražila financijska izvješća tuženog od stečajne upraviteljice za razdoblje 2008. – 2010., a kako bi se utvrdilo da li je stečajni dužnik odnosno bivši direktor stečajnog dužnika primljeni novac proveo u poslovnim knjigama. Tuženik je pustio u posjed tužiteljicu tek nakon isplaćene cijene u cijelosti, te se u članku III. kupoprodajnog ugovora navodi se da će kupac u posjed nekretnine stupiti najkasnije 15.3.2009. pod uvjetom da do tada u cijelosti isplati ugovorenu kupovninu. I iz navedenog je razvidno kako je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Tužiteljica još od 2009. koristi poslovni prostor kao istinit, zakonit i pošten posjednik te plaća sve režijske troškove i troškove održavanja. Dana 17.5.2013. sklopljen je Ugovor o zakupu između tužiteljice i treće strane ZL iz [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Ćuzele, iz Rijeke, Korzo, pod poslovnim brojem OV-5559/2013, a temeljem kojeg je prostor predan u posjed zakupoprimcu. Nastavno na ovjereni Ugovor o zakupu, isti je dostavljen Poreznoj upravi, Ispostava Rijeka, a temeljem kojeg tužena uredno plaća dohodak od najma. Predložila je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Ne osporava sklopljeni kupoprodajni ugovor kojim je ugovorena kupovnina u ukupnom iznosu od 87.951,00 EUR, plativo u obrocima na sljedeći način: prvi obrok od 37.000,00 EUR neposredno prije zaključenja kupoprodajnog ugovora, drugi obrok od 5.000,00 EUR-a neposredno prije primopredaje poslovnog prostora, treći obrok od 20.951,00 EUR najkasnije do 31. prosinca 2008., te preostali iznos od 25.000,00 EUR-a najkasnije do 15. ožujka 2009.. Tužiteljica nikada nije u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te nije dostavila dokaze o podmirenju cjelokupnog ugovorenog iznosa, pa tako dokaze nije dostavila niti uz tužbu koju je podnijela radi utvrđenja prava vlasništva dok su navodi o tome kako je kupoprodajna cijena plaćena na ruke u cijelosti netočni. Pred ovim sudom u tijeku je postupak koji je pokrenut tužbom ovdje tuženika radi ostvarenja prava na predaju u posjed nekretnine, koji se vodi pod poslovnim brojem P-601/2023. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl. br.: Z-31703/2023 od 14. ožujka 2024. dopušta se brisanje predbilježbe prava vlasništva za korist tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Odredbom čl. III. predmetnog Ugovora navedeno je da će tužiteljica stupiti u posjed predmetne nekretnine najkasnije do 15. ožujka 2009., ali pod uvjetom da do tada u cijelosti isplati ugovorenu kupovninu. Međutim, činjenica da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetnog prostora ne podrazumijeva da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Ujedno, sasvim su nepotrebni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari navodi tužiteljice o tome da je predmetni prostor dala u najam i da plaća sve porezne obveze po tom osnovu. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave budući da je od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora proteklo skoro 15 godina. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave za poslovni prostor koji je opisan u izreci presude, a koji u zemljišnim knjigama dolazi upisan kao vlasništvo tuženika.

4. Među strankama nije sporno da su sklopile kupoprodajni ugovor 9.12.2008. (str. 57-60 spisa) prema kojemu je tužiteljica kupac a tuženik prodavatelj poslovnog prostora. Nije sporno da se tužiteljica nalazi u posjedu poslovnog prostora duži niz godina.

5. Među strankama je sporno da li je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena, jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje tabularne isprave, da li je za izdavanje tabularne isprave nastupila zastara i da li su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

6. Radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem stečajne upraviteljice tuženika ŽLM (str. 105-106 spisa), saslušanjem svjedoka GL (str. 142-143 spisa), vještačenjem po vještaku financijske struke Violeti Peljušić (str. 53-56 spisa), te obrazlaganjem nalaza i mišljenja (str. 126 spisa), na okolnosti oko plaćanja kupoprodajne cijene i pretpostavke stjecanja vlasništva.

7. Navedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz dokumentacije u spisu sud je činjenično zaključio da je između tužiteljice kao kupca i tuženika kao prodavatelja 9.12.2008. sklopljen kupoprodajni ugovor (list 57-60 spisa) za poslovni prostor oznake PP B1 u dijelu B u prizemlju pravo-lijevo, šesti desno, površine 46,39 m2, koji čini 9/1000 idealnog dijela, upisan kao 68. etaža u z. k. ul. [broj ZK uloška] i [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu od 87.951,00 EUR, plativo na sljedeći način: prije zaključenja ugovora kupac je isplatio 37.000 EUR, drugi obrok od 5.000 EUR kupac se obvezuje isplatiti neposredno prije primopredaje poslovnog prostora; treći obrok od 20.951 EUR kupac se obvezuje isplatiti najkasnije do 31.12.2008.; te preostali iznos od 25.000 EUR kupac se obvezuje isplatiti najkasnije do 15.3.2009.. Ugovoreno je čl. 3 da će kupac u posjed stupiti najkasnije 15.3.2009. pod uvjetom da je do tada u cijelosti isplatio ugovorenu kupovninu. Ugovoreno je i čl. 4. da je na nekretnini uknjiženo založno pravo u korist Faktor banka d.d. Ljubljana radi osiguranja novčanog potraživanja od 5.750.000 EUR s time da se prodavatelj obvezuje izvršiti brisanje istog u roku od 15 dana nakon isplate kupovnine u cijelosti. Ugovoreno je i člankom 7. da se prodavatelj obvezuje kupcu izdati tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva u trenutku isplate kupovnine u cijelosti.

9. Iz pisanih isprava u spisu proizlazi da je tužiteljica kao kupac isplatila dio kupoprodajne cijene od 62.951,00 EUR (prema svim priznanicama i nalazu i mišljenju vještaka), te da je tuženik predao tužiteljici u posjed nekretninu (nesporno).

10. Iz iste pisane dokumentacije u spisu proizlazi i da tužiteljica nije isplatila preostali dio kupoprodajne cijene od 25.000,00 EUR jer za to nedostaju pisane potvrde; da tuženik kao prodavatelj nije brisao uknjiženiku hipoteku (nesporno), te da tuženik nije izdao tabularnu ispravu (nesporno).

11. Kako nema pisanih potvrda o plaćanju preostalog dijela cijene sud je na te okolnosti odredio provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice koja se dva puta nije odazvala pozivu suda i nije dostavila vjerodostojno opravdanje (osim usmenog opravdanja punomoćnika zbog bolesti); saslušanjem bivšeg zakonskog zastupnika ĐL koji nedolazak sudu nije opravdao i kojeg je sud novčano kaznio (ali koji je iskaz dao u stečajnom postupku St-190/2020, zapisnik na str. 108 spisa pa je sud koristio isti); te saslušanje svjedoka - bivšeg supruga tužiteljice HL koji se odazvao pozivu suda.

12. Iz iskaza svjedoka HL (bivšeg supruga tužiteljice) na str. 142- 143 spisa i iz iskaza ĐL (bivši zakonski zastupnik tuženika) koji je dao u stečajnom postupku od 3.12.2020. na str. 108 spisa, a koji je sud pročitao, proizlazi da je tužiteljica ušla u posjed poslovnog prostora pri čemu niti jedan od svjedoka ne navodi točan datum, ali može se zaključiti da je to bilo svakako prije 2013. od kada datira ugovor o zakupu koji je tužiteljica sklopila s zakupoprimcem (str. 5-6 spisa). S obzirom da je između istih stranaka sklopljen ugovor o zakupu i 2023. (str. 10-13 spisa) proizlazi da je tužiteljica i nadalje u posjedu poslovnog prostora. Činjenica posjeda ovdje je i nesporna.

13. Vezano za plaćanje kupoprodajne cijene sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Violeta Peljušić koji je podnio pisani nalaz i mišljenje 22.10.2024. (str. 53-56 spisa), te ga usmeno obrazložio na ročištu 6.11.2025. (str. 126 spisa). Temeljem analizirane dokumentacije i podataka iz nalaza vještak je utvrdio slijedeće: Sveukupno je plaćeno 62.951,00 EUR, i to: - 37.000,00 EUR tužiteljica je platila prije zaključenja spornog Ugovora od čega iznos od 17.000,00 EUR predstavlja kaparu, a iznos od 20.000,00 EUR prvi dio kupovnine, što proizlazi iz članka II. stavak 2. Kupoprodajnog Ugovora koji je zaključen i ovjeren dana 9.12.2008. u javnobilježničkom uredu CLM iz [adresa]; - 25.951,00 EUR plaćeno je temeljem priznanica na ruke bivšeg zakonskog zastupnika D.M. GRADNJA d.o.o. Rijeka CL, a koje uplate vještak može povezati sa kupoprodajnim ugovorom koji je predmet spora isključivo po iznosima koji odgovaraju obvezama po drugom i trećem obroku. Naime, radi se o: - uplati jamčevine (rezervacije) u iznosu od 5.000,00 EUR za kupnju poslovnog prostora oznake PP A1, površine 93,70 m² koji nije predmet spora, i koja je uplaćena 1.2.2008. – deset mjeseci prije sklapanja spornog Ugovora od 9.12.2008.; - uplati na ime dane pozajmice u iznosu od 20.951,00 EUR društvu D.M. GRADNJA d.o.o. Rijeka s rokom povrata 31.12.2008., a sve s naglaskom da vještak nema ovlasti utvrđivati osnovanost – autentičnost uplata temeljem priznanica u ukupnom iznosu od 25.591,00 EUR vezano za nekretninu za koju se vodi spor. Vezano uz plaćanja preostalog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 25.000,00 EUR vještak se ne može očitovati bez materijalne dokumentacije.

14. Iz navedenog sud zaključuje da iznos koji je tužiteljica dokazala je plaćanje 62.951,00 EUR, dok preostali dio od 25.000,00 EUR (do ukupne cijene od 87.951,00 EUR) nije dokazala.

15. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka u pisanim podnescima navodila da je preostali dio platila na ruke bivšem zakonskom zastupniku tuženika ĐL, dok je CL u stečajnom postupku tvrdio da tužiteljica nikad u cijelosti nije isplatila kupoprodajnu cijenu. Svjedok GL je pak u svom iskazu naveo kako je po njemu tužiteljica u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, ali da se nikako ne može sjetiti na koji način je platila kupoprodajnu cijenu tuženiku. Kada ga se pita da li je isplata bila u gotovini, na ruke ili preko računa odgovorio je da nezna. Znao je da postoji nekoliko priznanica jer da ih je držao u rukama i vidio. Naveo je i da je kod kupoprodaje sve tako lijepo i ležerno išlo da nisu ni provjeravali vlasništvo do upisa stečajne mase tuženika. Zaključio je da je tužiteljica ušla u prostor, počela raditi i sve je izgledalo idealno, ali i da je došao s broda na kojem je radio tek nakon uređenja salona i ulaska u posjed.

16. Po mišljenju suda svjedok GL nije bio uvjerljiv a njegova saznanja nisu bila dostatna za zaključak koji iznos, kada i kome je isplatila tužiteljica da bi sud zaključio da je platila upravo nedostajućih 25.000,00 EUR. Sud ne može zaključiti o plaćanju preostalog dijela cijene samo na temelju dijela iskaza a i nesporne činjenice da je tužiteljica ušla u posjed i da je poslovni prostor stavljen u funkciju, te da je kasnije sklopila ugovor o zakupu, a pored činjenice da svjedok CL u iskazu pred sudom u stečajnom postupku navodi da mu preostali dio cijene nije plaćen a svjedok GL navodi da mu se čini da je tužiteljica platila preostali dio cijene ali nezna koliko, kome niti na koji način.

17. Iako nije potpuno nelogično ni neživotno da kupac u kontekstu vremena odnosno 2008. plaća dio cijene za nekretninu na ruke, ipak je nelogično da za to nema priznanice. To ovaj sud ipak zaključuje da tužiteljica nije platila preostali dio kupoprodajne cijene. To iz razloga što bi zasigurno već u to vrijeme tražila ispunjenje drugih obveza iz ugovora od tuženika koje su vezane za plaćanje kupoprodajne cijene u cijelosti. Te obveze tuženika kao prodavatelja su bile da izvrši brisanje založnog prava koje je upisano u korist Faktor banke d.d. Ljubljana, te da izda tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva. Tužiteljica nije dostavila niti ponudila dokaz da je ispunjenje tih obveza tražila od tuženika. Sud nije prihvatio tvrdnje svjedoka HL da nisu provjeravali vlasništvo u zemljišnim knjigama te da se problem javio tek kada je upisana stečajna masa u zemljišnim knjigama (što je uslijedilo 2020.). To iz razloga što je taj dio iskaza u suprotnosti s činjenicom da je tužiteljica ipak još 2015. predbilježila pravo vlasništva upisom Z- 1175/15 (rješenje na str. 34-36 spisa), što znači da je poduzimala određene radnje kojima se vrše određeni upisi i promjene u zemljišnim knjigama u svrhu zaštite svog eventualno budućeg prava, a prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (2017.) i svakako prije upisa stečajne mase.

18. S druge strane, sama činjenica što je poslovni prostor predan u posjed iako je ugovoreno da će se predaja izvršiti kod plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti, ujedno ne podrazumijeva da je kupoprodajna cijena i isplaćena u cijelosti. S obzirom da tužiteljica nema dokaza da je isplatila preostalih 25.000,00 EUR što predstavlja 29% ukupne kupoprodajne cijene, onda se po mišljenju ovog suda taj iznos podudara s iskazom CL koji je dao u stečajnom postupku da se radi o manjem dijelu kupoprodajne cijene zbog čega da je dozvolio posjed poslovnog prostora kako bi mogla obavljati svoju djelatnost.

19. Stoga sud zaključuje da tužiteljica nije uspjela u postupku dokazati da je platila preostalih 25.000,00 EUR te da nije dospjela tuženikova obveza na izdavanje tabularne isprave.

20. Tužiteljica je u tužbi tvrdila i da se nalazi u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu, ali kako nije dokazala da je ispunila sve obveze iz kupoprodajnog ugovora, to sud zaključuje da nema poštenje kao kvalitetu posjeda da bi vlasništvo nekretnine stekla dosjelošću protekom godina.

21. Slijedom navedenog sud je u nedostatku pretpostavki za stjecanje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave iz odredbe čl. 119., 120. i 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), odbio tužbeni zahtjev, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

22. Sud je rješenjem na ročištu 22.4.2026. odlučio da neće i treći put pozivati tužiteljicu radi saslušanja jer je dva puta pozvana a nije došla (na ročište 4.2.2025.-str. 104. i 30.1.2026.-str.129 spisa), kao ni svjedoka CL (koji je ipak o odlučnim činjenicama dao iskaz u stečajnom postupku). U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP- a). Dokumentacija u spisu, saslušanje stečajne upraviteljice tuženika, svjedoka i vještačenje dostatan je dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu u kojem je zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužiteljici priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku: 24. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tuženiku priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- trošak sastava obrazloženog podnesaka kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 29.10.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- trošak zastupanja na ročištima 14.6.2024., 4.2.2025., 6.11.2025., 30.1.2026., i 22.4.2026. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1. i 36. t. 1.), ukupno 1.000,00 EUR;

- trošak PDV-a (25%) od 300,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 1.500,00 EUR.

25. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužiteljicu da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.500,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

26. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 26. svibnja 2026.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.