Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Andrije Hebranga 9
20350 Metković
Poslovni broj: Povrv-20/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja:
CORIGO d.d. OIB:37699781357 iz Makarske, Trg 4. svibnja 533 1A, zastupano po punomoćniku Mati Sršenu odvjetniku iz Metkovića, protiv tuženika: PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi naplate, nakon zaključene glavne rasprave 2. srpnja 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joška Pandže iz Metkovića, poslovni broj Ovrv- 2768/2023, UPP/OS-Ovrv-682/2023 od 14. prosinca 2023., kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 922,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 414,82 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak protiv tuženice radi naplate iznosa od 922,00 eura na ime navodno dospjele, a neplaćene zajedničke pričuve za razdoblje od 18. svibnja 2021. do 20. listopada 2023., na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, odnosno isprave označene kao nepodmirena dugovanja.
2. Na temelju prijedloga za ovrhu javni bilježnik Joško Pandža iz [adresa] donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2768/2023, UPP/OS-Ovrv-682/2023 od 14. prosinca 2023.
3. Tuženica je protiv rješenja o ovrsi podnijela prigovor, navodeći da ne bježi od obveze plaćanja pričuve, ali osporava osnovanost potraživanja jer upravitelj nije poduzeo radnje radi zaštite njezina stana od prodiranja oborinskih voda, osobito nakon sanacije ravnog krovišta. U nastavku postupka tuženica je, po punomoćniku, izričito osporila aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženice, osnov i visinu tužbenog zahtjeva te valjanost ugovora o upravljanju zgradom.
4. Prvostupanjskom presudom od 26. srpnja 2024. tužbeni zahtjev bio je odbijen, ali je Županijski sud u Varaždinu rješenjem Gž-137/2025-2 od 31. ožujka 2025. ukinuo tu presudu jer je u izreci pogrešno navedeno da se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kristića, poslovni broj Ovrv-2789/2023, iako se predmetni postupak odnosi na rješenje javnog bilježnika Joška Pandže Ovrv-2768/2023. Drugostupanjski sud stoga nije mogao ispitati zakonitost presude zbog proturječnosti izreke i obrazloženja.
5. U ponovljenom postupku sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda, otklonio navedenu proturječnost i ponovno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva i troškovima postupka.
6. Predmet spora je zahtjev za plaćanje zajedničke pričuve u ukupnom iznosu od 922,00 eura. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu: ZPP). U sporu male vrijednosti pravila koncentracije postupka zahtijevaju da se odlučuje na temelju pravodobno iznesenih činjenica i pravodobno predloženih dokaza.
7. Sud je u dokazne svrhe pročitao i pregledao dokumentaciju koja se nalazi u spisu, dok je odbio pročitati dokaze koje je tužitelj priložio uz podnesak od 25. ožujka 2026., jer su isti dostavljeni u ponovljenom postupku nakon što su stranke već imale mogućnost iznijeti činjenice i predložiti dokaze, a protivna strana ih nije uredno zaprimila najmanje osam dana prije ročišta.
8. Među strankama je sporno:
- je li tužitelj aktivno legitimiran potraživati predmetnu pričuvu u svoje ime;
- je li tuženica pasivno legitimirana kao vlasnica/suvlasnica posebnog dijela zgrade za koji se pričuva potražuje;
- je li ugovor o upravljanju zgradom valjano sklopljen po ovlaštenom predstavniku suvlasnika;
- je li visina potraživanja od 922,00 eura dokazana.
9. Teret dokazivanja osnovanosti zahtjeva je na tužitelju. Prema čl. 7. st. 1. ZPP - a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, dok prema čl. 221.a ZPP-a sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. Sama činjenica da je ovrha pokrenuta na temelju izvatka iz poslovnih knjiga ne oslobađa tužitelja dokazivanja u parnici nakon pravodobnog prigovora tuženice. Vjerodostojna isprava u ovršnom postupku služi kao osnova za donošenje rješenja o ovrsi, ali nakon prigovora i nastavka postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj mora dokazati činjenični i pravni osnov tražbine te njezinu visinu.
11. Kada tuženica ospori osnov i visinu potraživanja, sud ne može visinu dosuditi samo zato što je upravitelj u poslovnim knjigama evidentirao dug. Poslovna evidencija jedne strane može biti dokazno sredstvo, ali nije dovoljna ako iz nje nije moguće provjeriti pravni temelj, obračun i vezu između tuženice, posebnog dijela zgrade i utuženog iznosa.
12. Prigovori tuženice o prokišnjavanju krova i šteti u stanu, sami za sebe, ne bi isključivali obvezu plaćanja zajedničke pričuve ako bi tužitelj dokazao osnov i visinu tražbine. Eventualna šteta zbog neurednog upravljanja zgradom mogla bi biti predmet posebnog zahtjeva, prigovora prijeboja ili druge parnice, ali ne oslobađa automatski suvlasnika od plaćanja pričuve. Međutim, u ovom predmetu zahtjev se odbija ne zato što bi prokišnjavanje krova bilo pravna zapreka naplati pričuve, nego zato što tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji zahtjev.
13. Tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju u opsegu potrebnom za usvajanje zahtjeva. Iz dostavljenih isprava proizlazi određena povezanost tužitelja s upravljanjem zgradom, ali sud ne nalazi dokazanim da je tužitelj, upravo u vlastito ime i upravo u ovom postupku, ovlašten potraživati predmetni iznos pričuve od tuženice. Posebno je značajno da je tužitelj u podnesku iz ponovljenog postupka dodatno otvorio pitanje tko je zapravo tužitelj: Corrigo d.o.o., suvlasnici zgrade ili zajednica suvlasnika. Takvo procesno označavanje ne može ići na štetu tuženice.
14. Novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada dopušta određene preinake tužbe u započetim postupcima tako da kao tužitelj bude navedena zajednica suvlasnika, ali takva mogućnost ne znači da sud smije zanemariti identitet stranke iz rješenja o ovrsi i platnog naloga, niti znači da se nedostatak urednog i jasnog stranačkog označavanja može nadomjestiti nepreciznim navodima u podnesku. U ovom postupku platni nalog je izdan u korist Corrigo d.o.o., a sud odlučuje o održavanju ili ukidanju upravo tog platnog naloga.
15. Tužitelj nije dokazao ni pasivnu legitimaciju tuženice. Naime, tuženica je osporila da je dokazano njezino vlasništvo odnosno suvlasništvo posebnog dijela zgrade za koji se potražuje pričuva. Tužitelj nije dostavio aktualni zemljišnoknjižni izvadak, izvadak iz knjige položenih ugovora ili drugu jednakovrijednu ispravu iz koje bi nedvojbeno proizlazilo da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica odnosno suvlasnica posebnog dijela zgrade na adresi za koju se obračunava pričuva .
16. Sud nije prihvatio da se pasivna legitimacija može pouzdano utvrditi samo iz ranijih presuda ili popisa stanara, jer takve isprave, same za sebe, ne dokazuju aktualno stvarnopravno stanje u utuženom razdoblju niti opseg obveze tuženice prema pričuvnom fondu.
17. Tužitelj nije dokazao ni visinu potraživanja. Isprava označena kao “nepodmirena dugovanja” pokazuje određeni saldo koji tužitelj tvrdi, ali iz nje nije moguće provjeriti bitne elemente obračuna: površinu posebnog dijela, mjesečnu osnovicu pričuve, odluku suvlasnika o visini pričuve, razdoblja dospijeća, pojedinačna zaduženja, eventualne uplate, početno stanje i način nastanka ukupnog iznosa od 922,00 eura .
18. Sud je stoga, primjenom čl. 7. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, zaključio da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, valjani osnov i visinu tražbine. Zbog toga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joška Pandže Ovrv - 2768/2023 od 14. prosinca 2023. ukinut u c ijelosti, a tužbeni zahtjev odbijen.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i st. 3. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP), a tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narode novine" broj: 138/23, 107/25; u daljnjem tekstu: Tarifa).
20. Budući je tuženika zastupao punomoćnik odvjetnik, isti sukladno Tarifi ima pravo na nadoknadu troška zastupanja na ročištu dana 02. 07. 2024. i od 15. 04. 2026. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr.9.1), plus pripadajući PDV u iznosu od 25%, te trošak pristojbe za presudu u iznosu od 39,82 eura, sveukupno 414,82 eura.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Metković, 26. svibnja 2026. godine
S u d a c :
Damir Ujdur
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U sporu male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
