REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kv-366//2026-8

K-2161/2020

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nike Skoblara, predsjednika vijeća, te Olje Krčar Mišić i Marine Kapikul, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Ane Viljevac Betlehem kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog RNG, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu ( dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1630/2025 od 5. studenog 2025., odlučujući o opozivu uvjetne osude, na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 13/26.; dalje: ZKP/08.), obustavlja se postupak opoziva uvjetne osude koja je izrečena presudom ovog suda broj K-2042/2025-12 od 9. prosinca 2025., pravomoćnom 9. prosinca 2025. osuđenom RNG, sinu RNGC i R, rođene M, rođenog **.**.1965. u [adresa], SAD, s prebivalištem u [adresa], državljaninu SAD, koji postupak je pokrenut na prijedlog oštećene RN, podnesen po punomoćnici odvjetnici Tamari Dolgoš-Kos od 16. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom ovoga suda poslovni broj K-2042/2025-12 od 9. prosinca 2025., pravomoćnom 9. prosinca 2025., osuđeni RNG proglašen je kriim zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne ) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, a izrečena kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo , te je temeljem članka 73. KZ/11. osuđenom izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve RN na razdaljinu ne manju od sto (100) metara u trajanju od pet (5) godina.

2. Dana 16. ožujka 2026. oštećena RN je putem punomoćnice, odvjetnice Tamare Dolgoš-Kos podnijelo prijedlog za opoziv uvjetne osude, obzirom se osuđeni ne pridržava sigurnosne mjere, navodeći kako je 9. veljače 2026. oštećena došla na tramvajsku stanicu te uočila osuđenika koji je bijesno mahnuo u njezinom smjeru, okrenuo joj leđa te ušao u isti tramvaj u koji je ušla i oštećena i čitavo vrijeme vožnje gledao u smjeru oštećene, što je za nju bilo stresno i uznemiravajuće iz kojeg razloga je sišla s tramvaja na sljedećoj stanici prije svog namjeravanog odredišta, a da je navedeni događaj drugačiji nego u službenoj bilješci nadležne policijske postaje. Nadalje ističe kako oštećena živi u stanu na adresi [adresa] u [adresa] čiji je vlasnik, dok je osuđenik nakon presude nastavio živjeti na istoj adresi kao i oštećena u iznajmljenom stanu, kat ispod stana u kojem živi žrtva odnosno neminovno time izlaže žrtvu opetovanim i neželjenim susretima na ulazu u zgradu, ispred zgrade, gotovo svakodnevno, a što kod iste zaziva opetovano retraumatizaciju te napadaje straha i panike. Nadalje navodi kako je 11. ožujka 2026. osuđenik poslao oštećenoj elektroničku poštu koja ju je dodatno uznemirila u kojoj je obavještava da se trenutno nalazi u Chicagu, te da mu je umrla majka, da je on dobar čovjek i da ne bi želio da među njima postoje loše vibre, a čime je također oštećeno uznemirio izravno joj se obraćajući, te je tako prekršio sigurnosnu mjeru. Na kraju navodi kako slijedom svega iznesenoga predlaže da se izrečena ovosudna presuda opozove i odredi izvršenje izrečene kazne zatvora. Dana 19. ožujka 2026. opunomoćenica je u spis dostavila dopunu svog ranijeg prijedloga te dostavila presliku zaslona mobilnog telefona oštećene iz kojeg je razvidno da ju je osuđenik pokušao kontaktirati 12. ožujka 2026. navodeći da ostaje kod svih navoda i ranije podnesenog prijedloga.

3. Sukladno navedenom, raspravni sudac dostavio je spis izvanraspravnom vijeću radi provođenja postupka za opoziv uvjetne osude.

4. Na sjednicu vijeća određenu za dan 25. svibnja 2026. godine pristupili su osuđenik, branitelji osuđenika, odvjetnici MNG i MN, oštećena i punomoćnica oštećene, odvjetnica Tamara Dolgoš-Kos.

4.1. Branitelj osuđenog je u bitnome naveo da nije sporno da je 11. ožujka 2026. njegov branjenik poslao e-mail oštećenoj, te da je isti svjestan pravomoćne presude, a budući je bio u istražnom zatvoru dva mjeseca svjestan je težine kaznenog djela koje je počinio. Naveo je kako je e-mail poslao oštećenoj iz Chicaga, dakle u trenutku slanja bio je na drugom kontinentu, a prvenstveno iz razloga budući je njegova majka umrla bio je nagovoren od strane sestre kako će njegova majka pronaći mir ukoliko on obavijesti o tome žrtvu s kojom je njegova majka bila u bliskim odnosima. Nadalje, istaknuo je kako nije sporno ni da je uputio telefonski poziv idući dan koji mu nije odgovoren i nije uzvraćen, nakon čega nije pokušavao zvati više žrtvu. Na kraju je naveo kako je osuđenik angažiran u brojnim projektima te ima namjeru napustiti Republiku Hrvatsku ovisno o ishodu današnje sjednice vijeća, kao i nastaviti sa svojim životom.

4.2. Osuđenik je naveo da je ostao bez majke i da je oštećena njegovu majku poznavala, znala je da je duhovna žena, te je majka prije smrti tražila da se on pomiri i sa sestrom i da kao najstariji od troje djece učini sve što je u njegovoj mogućnosti da to i ostvari. Nije imao namjeru nikoga povrijediti, a u Hrvatsku se vratio da bi i dalje stvarao kvalitetnu glazbu, a ovdje mu je kćer, te daje sve od sebe da bude dobar otac. Istaknuo je kako nije imao nikakve zle namjere, samo je htio ostvariti pomirenje i ponijeti se ljudski, te je preuzeo odgovornost za sva svoja djela i od kada je njegova majka pokopana 14. ožujka 2026. nastoji živjeti kao dobar čovjek u miru. Na poseban upit člana vijeća zašto je poslao drugu poruku i nazvao ju idući dan naveo je da je samo htio provjeriti da li je primila mail, da mu nije bila namjera uznemiriti ju, niti biti zlonamjeran, ali s obzirom da se dugo poznaju smatrao je to ljudskim postupkom u tako teškom razdoblju, a kada nije odgovorila pustio ju je na miru. Na poseban upit punomoćnice oštećene dali i dalje ima iznajmljen stan na adresi na kojoj živi i oštećena, naveo je da je to njegov poslovni prostor, a da živi na drugoj adresi.

4.3. Oštećena je navela kako je vidjela propušteni poziv od osuđenika na mobitelu i to ju je uznemirilo, isto je proslijedila odmah svojoj odvjetnici, a vidjela je nakon toga da je od njega dobila i email čija prva rečenica, a po njezinom slobodnom prijevodu je glasila „ništa ti ne zamjeram ili ne gajim loše osjećaje prema tebi“, a samo takvo obraćanje ju je uznemirilo te je i to isto proslijedila svojoj odvjetnici. Istaknula je kako nije nikad bila u kontaktu sa majkom osuđenika, isključivo je o njoj znala preko njega i nisu bile u bliskom odnosu, te da je nakon toga nakon dva tjedna dobila je i sljedeću poruku od njega, a koja je zatim bila povučena, nakon čega je istoga blokirala na društvenim mrežama i telefonu.

4.4. Punomoćnica oštećene navela je kako u cijelosti ostaje pri prijedlogu za opoziv uvjetne osude, a to tim više što iz iskaza samog osuđenika ne proizlazi nešto suprotno od onog navedenog u prijedlogu za opoziv.

5. Nakon provedene sjednice, vijeće je utvrdilo da valja obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude.

5.1. Naime, u ovom postupku nesporno je utvrđeno da su se oštećena i osuđeni nakon pravomoćnosti presude u jednom navratu susreli na tramvajsko stanici te ušli u isti tramvaj, prilikom kojeg susreta između njih nije bilo komunikacije, obraćanja niti kontakta bilo kakve vrste, niti je osuđeni tom prilikom pokazao interes za obraćanje oštećenoj. Nadalje nije niti sporno da je osuđenik oštećenoj poslao e-mail kojim ju obavještava da je u Chicagu te da mu je umrla majka, s time da osuđenik tvrdi kako joj je poslao mail na nagovor svoje sestra, a kako bi njegova pokojna majka pronašla mir jer je bila duhovna osoba, te da mu nije bila namjera uznemiravati oštećenu nego se dugo poznaju, pa je smatrao da je to ljudski postupak u tako teškom razdoblju. Ujedno nesporno je i da ju je idućeg dana nazvao, no oštećena nije odgovorila na isti, iz razloga kako bi provjerio da li je dobila e-mail. Iz svih izvedenih dokaza u ovom postupku razvidno je da se svakako ovdje radi o narušenim međuljudskim odnosima između osuđenika i oštećene nakon prekida njihove ljubavne veze, koji su dodatno narušeni činjenicom da je osuđeni pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prema oštećenoj. Međutim, u ovom postupku nije utvrđeno da bi došlo do kršenja sigurnosne mjere. Naime, osuđenik je naveo kako na adresi na kojoj živi i oštećena i dalje ima iznajmljen stan, ali da je to njegov poslovni prostor, dok živi na drugoj adresi, što znači da se isti odselio kako bi izjegavao svakodnevne susrete sa oštećenom u zgradi i ispred nje, kako ima namjeru napustiti Republiku Hrvatsku radi brojnih poslovnih projekata, te nastaviti sa svojim životom. Iz posebnog izvješća i službene zabilješke VII. Policijske postaje Zagreb Policijske uprave zagrebačke, a kao i iz prijedloga za opoziv uvjetne osude, proizlazi kako su se osuđenik i oštećena slučajno sreli na tramvajskoj stanici kojom prilikom među njima nije bilo nikakve komunikacije, te iako je taj susret uznemirio oštećenu osuđenik se tom prilikom uobičajeno kretao javnim prostorom i koristio javni gradski prijevoz, dok valja napomenuti kako do kršenja sigurnosne mjere može doći jedino namjernim i ciljanim približavanjem osuđenika, a što u konkretnoj situaciji nije utvrđeno. Ujedno, iako je utvrđeno da je optuženik poslao oštećenoj mail te ju idući dan nazvao, isti je to učinio u teškom razdoblju svog života nakon smrti majke želeći oštećenu obavijestiti o tome, obzirom kako on navodi su se oštećena i on dugo poznavali i smatrao je to ljudskim postupkom, bez ikakve loše namjere s njegove strane da istu uznemiri. Stoga je ovo vijeće uzelo u obzir sve navedene okolnosti, kao i namjeru s kojom je osuđenik poslao mail i uputio poziv oštećenoj, te utvrdio da se ne radi o kršenju s igurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene imajući u vidu da istome nije bila namjera uznemiravati oštećenu, iako ista navodi da ju je to uznemirilo, već joj prenijeti za njega bitan događaj u životu, odnosno obavijesti ju o smrti njegove majke. Kada se sve izneseno dovede u svezu, vijeće je mišljenja da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o nepridržavanju sigurnosne mjere jer cilj poslanog maila i poziva osuđenika nije bilo uznemiravanje oštećene, a također imajući u vidu da nakon pogreba majke osuđenik nije više kontaktirao istu, te se i preselio sa ranije adrese na kojoj oštećena živi pokazujući time da želi nastaviti sa svojim životom kako je to i sam rekao, te smanjiti mogućnost susretanja sa oštećenom.

6. Odredbom članka 564. stavak 4. ZKP/08 propisano je da, ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je bila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ili odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili tu obvezu zamijeniti drugom, ili osuđenika osloboditi obveze, te je nadalje propisano, ako sud ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude.

7. Slijedom prethodno navedenog, valjalo je obustaviti postupak opoziva uvjetne osude, a sukladno navedenoj odredbi ZKP/08 obzirom je vijeće ustanovilo da nema osnove za donošenje presude kojom se opoziva uvjetna osuda.

8. Zaključno valja napomenuti da je izrečena sigurnosna mjera i dalje na snazi te sud posebno strogo upozorava osuđenog da se iste ima pridržavati i da ovo upozorenja suda mora vrlo ozbiljno shvatiti jer će se postupak opoziva uvjetne osude ponovno pokrenuti ukoliko bude prijavljeno kršenje sigurnosne mjere, čega bi osuđeni, kao osoba zrele životne dobi, morao biti svjestan, kao što bi trebao biti svjestan činjenice da vrlo brzo može završiti na izdržavanju kazne zatvora ukoliko se bude ponašao suprotno pravomoćnoj sudskoj odluci.

9. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Niko Skoblar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovoga rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od tri dana, računajući od dana primitka rješenja. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu, a podnosi se pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i suprotnu stranu.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1630/2025

2. Osuđeni Jimmy FN, [adresa] – po prijevodu

3. Branitelj, odvjetnik Darko Markušić

4. Oštećena RN, [adresa]

5. Punomoćnica oštećene, odvjetnica Tamara Dolgoš-Kos