Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-175/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari I. tužitelja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tužiteljice EBV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tužene ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽB i punomoćnice tužene, po objavi 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužena ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna je isplatiti I. tužitelju EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 9.106,87 eura (slovima: devet tisuća stotinu šest eura osamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- za 11.2019. na iznos od 50,26 EUR od 1. prosinca 2019.

- za 12.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. siječnja 2020.

- za 01.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. veljače 2020.

- za 02.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. ožujka 2020.

- za 03.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. travnja 2020.

- za 04.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. svibnja 2020.

- za 05.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. lipnja 2020.

- za 06.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. srpnja 2020.

- za 07.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. kolovoza 2020.

- za 08.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. rujna 2020.

- za 09.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. listopada 2020.

- za 10.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. studenoga 2020.

- za 11.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. prosinca 2020.

- za 12.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. siječnja 2021.

- za 01.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. veljače 2021.

- za 02.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. ožujka 2021.

- za 03.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. travnja 2021.

- za 04.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. svibnja 2021.

- za 05.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. lipnja 2021.

- za 06.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. srpnja 2021.

- za 07.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. kolovoza 2021.

- za 08.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. rujna 2021.

- za 09.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. listopada 2021.

- za 10.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. studenoga 2021.

- za 11.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. prosinca 2021.

- za 12.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. siječnja 2022.

- za 01.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. veljače 2022.

- za 02.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. ožujka 2022.

- za 03.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. travnja 2022.

- za 04.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. svibnja 2022.

- za 05.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. lipnja 2022.

- za 06.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. srpnja 2022.

- za 07.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. kolovoza 2022.

- za 08.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. rujna 2022.

- za 09.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. listopada 2022.

- za 10.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. studenoga 2022.

- za 11.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. prosinca 2022.

- za 12.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. siječnja 2023.

- za 01.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. veljače 2023.

- za 02.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. ožujka 2023.

- za 03.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. travnja 2023.

- za 04.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. svibnja 2023.

- za 05.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. lipnja 2023.

- za 06.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. srpnja 2023.

- za 07.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. kolovoza 2023.

- za 08.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. rujna 2023.

- za 09.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. listopada 2023.

- za 10.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. studenoga 2023.

- za 11.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. prosinca 2023.

- za 12.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. siječnja 2024.

- za 01.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. veljače 2024.

- za 02.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. ožujka 2024.

- za 03.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. travnja 2024.

- za 04.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. svibnja 2024.

- za 05.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. lipnja 2024.

- za 06.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. srpnja 2024.

- za 07.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. kolovoza 2024.

- za 08.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. rujna 2024.

- za 09.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. listopada 2024.

- za 10.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. studenoga 2024.

- za 11.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. prosinca 2024.

- za 12.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. siječnja 2025.

- za 01.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. veljače 2025.

- za 02.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. ožujka 2025.

- za 03.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. travnja 2025.

- za 04.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. svibnja 2025.

- za 05.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. lipnja 2025.

- za 06.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. srpnja 2025.

- za 07.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. kolovoza 2025.

- za 08.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. rujna 2025.

- za 09.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. listopada 2025.

i to: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Tužena ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je II. tužiteljici ČBV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od iznos od 9.106,87 eura (slovima: devet tisuća stotinu šest eura osamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- za 11.2019. na iznos od 50,26 EUR od 1. prosinca 2019.

- za 12.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. siječnja 2020.

- za 01.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. veljače 2020.

- za 02.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. ožujka 2020.

- za 03.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. travnja 2020.

- za 04.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. svibnja 2020.

- za 05.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. lipnja 2020.

- za 06.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. srpnja 2020.

- za 07.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. kolovoza 2020.

- za 08.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. rujna 2020.

- za 09.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. listopada 2020.

- za 10.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. studenoga 2020.

- za 11.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. prosinca 2020.

- za 12.2020. na iznos od 97,59 EUR od 1. siječnja 2021.

- za 01.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. veljače 2021.

- za 02.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. ožujka 2021.

- za 03.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. travnja 2021.

- za 04.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. svibnja 2021.

- za 05.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. lipnja 2021.

- za 06.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. srpnja 2021.

- za 07.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. kolovoza 2021.

- za 08.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. rujna 2021.

- za 09.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. listopada 2021.

- za 10.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. studenoga 2021.

- za 11.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. prosinca 2021.

- za 12.2021. na iznos od 103,30 EUR od 1. siječnja 2022.

- za 01.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. veljače 2022.

- za 02.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. ožujka 2022.

- za 03.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. travnja 2022.

- za 04.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. svibnja 2022.

- za 05.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. lipnja 2022.

- za 06.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. srpnja 2022.

- za 07.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. kolovoza 2022.

- za 08.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. rujna 2022.

- za 09.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. listopada 2022.

- za 10.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. studenoga 2022.

- za 11.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. prosinca 2022.

- za 12.2022. na iznos od 119,08 EUR od 1. siječnja 2023.

- za 01.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. veljače 2023.

- za 02.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. ožujka 2023.

- za 03.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. travnja 2023.

- za 04.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. svibnja 2023.

- za 05.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. lipnja 2023.

- za 06.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. srpnja 2023.

- za 07.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. kolovoza 2023.

- za 08.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. rujna 2023.

- za 09.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. listopada 2023.

- za 10.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. studenoga 2023.

- za 11.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. prosinca 2023.

- za 12.2023. na iznos od 138,45 EUR od 1. siječnja 2024.

- za 01.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. veljače 2024.

- za 02.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. ožujka 2024.

- za 03.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. travnja 2024.

- za 04.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. svibnja 2024.

- za 05.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. lipnja 2024.

- za 06.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. srpnja 2024.

- za 07.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. kolovoza 2024.

- za 08.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. rujna 2024.

- za 09.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. listopada 2024.

- za 10.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. studenoga 2024.

- za 11.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. prosinca 2024.

- za 12.2024. na iznos od 155,85 EUR od 1. siječnja 2025.

- za 01.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. veljače 2025.

- za 02.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. ožujka 2025.

- za 03.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. travnja 2025.

- za 04.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. svibnja 2025.

- za 05.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. lipnja 2025.

- za 06.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. srpnja 2025.

- za 07.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. kolovoza 2025.

- za 08.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. rujna 2025.

- za 09.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. listopada 2025.

i to: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbijaju se I. tužitelj i II. tužiteljica s dijelom zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženoj isplatiti I. tužitelju i II. tužiteljici, svakom, mjesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na iznose kako slijedi:

- za 07.2015. na iznos od 85,21 EUR od 1. kolovoza 2015.

- za 08.2015. na iznos od 85,21 EUR od 1. rujna 2015.

- za 09.2015. na iznos od 85,21 EUR od 1. listopada 2015.

- za 10.2015. na iznos od 85,21 EUR od 1. studenoga 2015.

- za 11.2015. na iznos od 85,21 EUR od 1. prosinca 2015.

- za 12.2015. na iznos od 85,21 EUR od 1. siječnja 2016.

- za 01.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. veljače 2016.

- za 02.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. ožujka 2016.

- za 03.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. travnja 2016.

- za 04.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. svibnja 2016.

- za 05.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. lipnja 2016.

- za 06.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. srpnja 2016.

- za 07.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. kolovoza 2016.

- za 08.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. rujna 2016.

- za 09.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. listopada 2016.

- za 10.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. studenoga 2016.

- za 11.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. prosinca 2016.

- za 12.2016. na iznos od 84,51 EUR od 1. siječnja 2017.

- za 01.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. veljače 2017.

- za 02.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. ožujka 2017.

- za 03.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. travnja 2017.

- za 04.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. svibnja 2017.

- za 05.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. lipnja 2017.

- za 06.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. srpnja 2017.

- za 07.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. kolovoza 2017.

- za 08.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. rujna 2017.

- za 09.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. listopada 2017.

- za 10.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. studenoga 2017.

- za 11.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. prosinca 2017.

- za 12.2017. na iznos od 84,97 EUR od 1. siječnja 2018.

- za 01.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. veljače 2018.

- za 02.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. ožujka 2018.

- za 03.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. travnja 2018.

- za 04.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. svibnja 2018.

- za 05.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. lipnja 2018.

- za 06.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. srpnja 2018.

- za 07.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. kolovoza 2018.

- za 08.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. rujna 2018.

- za 09.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. listopada 2018.

- za 10.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. studenoga 2018.

- za 11.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. prosinca 2018.

- za 12.2018. na iznos od 85,40 EUR od 1. siječnja 2019.

- za 01.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. veljače 2019.

- za 02.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. ožujka 2019.

- za 03.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. travnja 2019.

- za 04.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. svibnja 2019.

- za 05.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. lipnja 2019.

- za 06.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. srpnja 2019.

- za 07.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. kolovoza 2019.

- za 08.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. rujna 2019.

- za 09.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. listopada 2019

- za 10.2019. na iznos od 88,68 EUR od 1. studenoga 2019.

- za 11.2019. na iznos od 38,42 EUR od 1. prosinca 2019.

- za 10.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. studenoga 2025.

- za 11.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. prosinca 2025.

- za 12.2025. na iznos od 177,41 EUR od 1. siječnja 2026

- za 01.2026. na iznos od 177,41 EUR od 1. veljače 2026.

- za 02.2026. na iznos od 177,41 EUR od 1. ožujka 2026.

- za 03.2026. na iznos od 177,41 EUR od 1. travnja 2026.

- za 04.2026. na iznos od 177,41 EUR od 1. svibnja 2026.

a od zaključenja rasprave pa do predaje u suposjed svakomjesečni iznos od 177,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. u mjesecu za prethodni mjesec."

IV. Nalaže se tuženoj ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi I. tužitelju EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tužiteljici EBV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 6.323,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tužitelja i II. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki IV. izreke presude.

Obrazloženje

1. I. tužitelj i II. tužiteljica (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi od 19. studenoga 2019. navode da su suvlasnici svaki u 23/366 dijelova na nekretnini, kućni broj 33, jedna zgrada i dvorište u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], površine 499 m2, a u naravi jednog četverosobnog stana u prizemlju i na katu, koji se nalazi u dvorištu kuće sa desne strane iza stana do ulice u vlasništvu BB, a ispred stana ĆB u zadnjem dijelu dvorišta. U predmetnoj kući nalaze se ukupno tri stana te su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima na opisanom stanu u sredini, dok su preostala dva stana u vlasništvu BB i ĆB, iako formalno nije izvršeno etažiranje predmetne zgrade. Suvlasništvo predmetne nekretnine parnične stranke stekla su nasljeđivanjem iza pok. ŽBV ([adresa]) Prpić, oca tužitelja, te tuženice III. supruge ostavitelja, a koje je rješenje o nasljeđivanju donio Općinski sud u Osijeku pod brojem O-530/2019 5. travnja 2019. Navedeni stan nalazi se u posjedu tuženice obzirom je ista u vrijeme smrti pok. ŽBV, **.**.2015., bila u braku s njim, te je živjela u predmetnom stanu, dok su tužitelji živjeli u [adresa]. Tuženica je u ostavinskom postupku predočila oporuku koju je MB sastavio 15. travnja 2015., u kojoj je cjelokupnu imovinu ostavio tuženici, a tužitelje isključio od nasljedstva. U vezi sa predmetnom oporukom vođen je parnični postupak, te je presudom Općinskog suda u Osijeku P-1974/15 od 25. studenog 2016. oporuka poništena, a naknadno je Općinski sud u Osijeku rješenjem o nasljeđivanju rasporedio predmetnu ostavinu, među kojima i sporni stan. Nakon okončanja parničnog i ostavinskog postupka, tuženica nije predala ključeve od predmetnog stana tužiteljima, te isti ne mogu ući u posjed stana kojeg su stekli nasljeđivanjem u trenutku smrti svoga oca pok. BBV. U namjeri razrješavanja navedenih vlasničkih odnosa tužitelji su se obratili tuženici podneskom od 1. listopada 2019. pozivajući je da im preda ključeve stana odnosno omogući suposjed stana. Obzirom tuženica nije predala posjed tužiteljima kao suvlasnicima, isti su 13. studenog 2019. pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenuli postupak radi predaje u suposjed predmetne nekretnine. Tužitelji zbog činjenice da nisu u posjedu predmetnog stana, ne mogu koristiti predmetni stan, već cijeli stan koristi za svoje potrebe tuženica koja je u stanu držala jedno vrijeme i najmoprimce. Na taj način tuženica ostvaruje korist odnosno stječe na račun suvlasničkog dijela tužitelja korist od predmetnoga stana. Naime, predmetni stan tužiteljica koristi za svoje potrebe, a stan bi se, obzirom se radi o lokaciji u samom centru grada Osijeka, mogao iznajmiti, po ocjeni tužitelja, za iznos od 3.000,00 kn / 398,17 eura mjesečno. Radi se o četverosobnom stanu sa dva kupatila i obzirom na lokaciju, tužitelji drže da je predmetna visina realna cijena moguće najamnine, odnosno koristi koje ostvaruje tuženica, a pri čemu ne plaća za korištenje stana tužiteljima nikakvu naknadu. Tužitelji sukladno navedenom smatraju da im tuženica u smislu odredbe članka 1111., članka 1120., a u pogledu zakonskih zateznih kamata temeljem odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima treba platiti korist koju je imala od predmetnog stana za razdoblje od srpnja 2015. godine, kada su smrću oca stekli suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, pa do dana podnošenja tužbe. Tužitelji smatraju da je navedeno razdoblje s obzirom na procijenjenu visinu ostvarene najamnine odnosno koristi od 1.000,00 kn / 132,72 eura mjesečno za svakog od tužitelja, tuženica u obvezi svakom ispatiti iznos od 53.000,00 kn / 7.034,31 euro. Tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu: "Tužena je dužna tužiteljima na ime stjecanja bez osnove isplatiti mjesečni iznos od 1.000,00 kn / 132,72 eura, za razdoblje od srpnja 2015. godine do 1. prosinca 2019., sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečno dospio, a neplaćeni iznos tekućom od 1-og u mjesecu za protekli mjesec do isplate, kao i naknaditi tužiteljima parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

1.1. Tužitelji u podnesku od 27. kolovoza 2020. navode da je u trenutku smrti prednika parničnih stranaka, oca tužitelja, a supruga tuženice (njegove treće žene), pok. NB, tuženica stanovala u spornom stanu za čije se korištenje zahtjeva plaćanje naknade po pravilima stjecanja bez osnove. Nakon smrti NB, tuženica je nastavila koristiti predmetni stan, a kako je kasnije rješenjem o nasljeđivanju i prije toga presudom kojom je utvrđena ništetnom oporuka kojom je NB navodno ostavio svu imovinu tuženici a isključio od zakonskog nasljeđivanja tužitelje kao svoju djecu, tužitelji su suvlasništvo na stanu sukladno Zakonu o nasljeđivanju, stekli nasljeđivanjem u trenutku smrti svog oca odnosno 3. srpnja 2015. Tuženica je za osporavanje predmetne oporuke saznala odmah nakon očeve smrti, postupak za proglašenje oporuke nevaljanom pokrenut je 26. studenog 2015., potom je 25. studenog 2016. donesena I. stupanjska odluka kojom se oporuka proglašava ništetnom, pa je tuženica sve vrijeme nepošteni samoposjednik stana, a niti do danas nije predala tužiteljima suposjed stana. Zbog činjenice da tužitelji niti danas nemaju posjed stana, niti im tuženica želi u mirnom postupku predati posjed, vode protiv iste pred Općinskim sudom u Osijeku, pod brojem: P-2340/19 postupak radi predaje u suposjed predmetne nekretnine. Sukladno navedenom, tuženica je nepošteni posjednik stana, kojeg koristi za vlastite potrebe, odnosno onemogućava tužiteljima da se koriste predmetnim stanom ili da ubiru civilne plodove iznajmljivanjem istog što je realno i moguće obzirom na činjenicu da se radi o velikom komfornom stanu koji se nalazi u samom centru Grada Osijeka. Osporavaju pravne stavove tuženice u pogledu primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, smatraju da se imaju primjenjivati odredbe Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na institut stjecanja bez osnove, a što se tiče odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima one se imaju primjenjivati u postupku u kojem tužitelji potražuju od tuženice predaju u posjed predmetnog stana.

1.2. U podnesku od 2. travnja 2026., a nakon provedenog vještačenja, tužitelji su postavili tužbeni zahtjev na način da u razdoblju od srpnja 2015. godine do zaključno travnja 2026. godine potražuju od tužene ukupan iznos od 14.844,05 eura svaki, a od zaključenja rasprave pa do predaje u suposjed svakomjesečni iznos od 177,41 euro sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku 15 dana.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da su u zk.uk.br. 2565 k. o. [katastarska općina], kao suvlasnici upisani: ĆBV u 23/366 dijela, EB u 23/366 dijela, ČB u 23/366 dijela, BB u 171/366 dijela, PB u 126/366 dijela. Potvrđuje da su u predmetnoj kući tri stana, te da su parnične stranke suvlasnici na jednom stanu u jednakim dijelovima, dok su preostala dva stana u vlasništvu BB i PB IB kao i da nije izvršeno etažiranje predmetne zgrade. Potvrđuje da su parnične stranke stekle suvlasništvo predmetne nekretnine nasljeđivanjem iza pok. NB, oca I. i II. tužene (ispravno ima stajati tužitelja) i III. tužene supruge ostavitelja te da je Općinski sud u Osijeku u predmetu posl.br. O-530/19 od 5. travnja 2019. donio rješenje o nasljeđivanju. Potvrđuje činjenicu da je živjela sa DB u bračnoj zajednici, te u predmetnom stanu koji je bio vlasništvo BBV. Potvrđuje da je u ostavinskom postupku predočila oporuku temeljem koje je njoj bračni drug ostavio cjelokupnu svoju imovinu, a tužitelje isključio iz nasljedstva, da je vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1974/15 od 25. studenoga 2016. u kojem je oporuka poništena, a naknadno je nakon poništenja oporuke Općinski sud u Osijeku rješenjem o nasljeđivanju rasporedio predmetnu ostavinu, među kojima i sporni stan, ali nezakonito, pa je tužena podnijela tužbu radi tužitelja o čemu se vodi drugi postupak kod istog suda. Tužitelji ističu da nemaju ključeve stana u kojem navodno živi tužena. Tužena sama plaća režijske troškove za navedeni stan, a tužitelji o tome nemaju nikakva saznanja, nego samo znaju koja su im prava a za obaveze ne odgovaraju, niti ih žele prihvatiti. Tužena ne koristi predmetni stan, odnosno osporava navod tužitelja da je predmetni stan u njezinu posjedu. Međutim, u obavezi je bez obzira stanovala li ne plaćati režijske troškove, pa za predmetni stan snosi sama troškove, dok tužitelji to isključuju, a o čemu se vodi drugi postupak kod istog suda. Citira odredbu članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i članka 162. stavku 1. istog zakona, te navodi da tužitelji ničim nisu dokazali da se stan, za kojega tvrde da se nalazi u posjedu tužene, zaista i nalazi u njezinom posjedu. Tužitelji pogrešno primjenjuju materijalno pravo kada svoj zahtjev procjenjuju po stjecanju bez osnove. Primjena članka 1120. ZOO-a dolazi u obzir samo u situaciji kada se ta stvar od strane vlasnika više ne može zahtijevati da mu se vrati u posjed i da prestane uporaba te stvari od strane treće osobe, a u konkretnom slučaju, osnov takve tražbine tužitelja bi postojao u odredbi članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga bi tužitelji imali pravo tražiti od nepoštenog posjednika da im naknadi i koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja kao nepošteni posjednik. Polazište za odluku u ovom predmetu je pravno stajalište koje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela ovog suda koja je održana 4. rujna 2013. prema kojem kada tuženik posjeduje nekretninu ili neku drugu stvar tužitelja ili posjeduje njegov suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema članku 1111. i članku 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je moguće vraćanje, tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ali samo u slučaju kada tužitelj uz plaćanje postignute koristi tužbenim zahtjevom traži i predaju nekretnine ili stvari u posjed. Ovo stajalište svoje uporište ima u stajalištu sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. listopada 2009. prema kojem, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO prema kojoj osoba koja uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna je vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje tj. nepoštenje. Nekretnina (njezin dio) koja je predmet ovog spora u odnosu na tuženu nije promijenila identitet, te je moguće njezino vraćanje, pa u takvim okolnostima nema mjesta primjeni odredbe članka 1120. ZOO-a, već pravni odnos tužitelja i tužene treba prosuditi u smislu odredbe članka 164. i 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Obzirom na iznijeto tužitelji neosnovano potražuju od tužene naknadu koristi od upotrebe predmetne nekretnine za u tužbi navedeno razdoblje u navedenom iznosu, pa tužena predlaže da se isti odbiju s tužbom i tužbenim zahtjevom i presude na naknadu troškova postupka i sudske pristojbe.

2.1. U podnesku od 26. rujna 2020. tužena čini nespornim da je stanovala s prednikom tužitelja u stanu. Međutim, netočno je da je nakon smrti prednika tužitelja ostala stanovati u stanu. Tužitelji navode da tužena nikada nije predala stan u posjed tužiteljima, što nije predmet spora, jer se o tome vodi postupak u drugom predmetu. Isti navode da stan nije koristila za svoje stanovanje, nego za iznajmljivanje, što je pogrešno i netočno navedeno, a o tome tužitelji nemaju saznanja, jer nisu vodili brigu niti dolazili u Republiku Hrvatsku u vrijeme dok im je bio otac živ, a naročito nisu dolazili poslije toga. Netočan je navod tužitelja da je tužena nepošten posjednik stana, da ga koristi za svoje potrebe, da onemogućava tužitelje u koristi istog, te da ubire plodove od istog. Tužena je, kao i tužitelji (su)vlasnik navedene nekretnine, pa se, radi ocijene pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva, poziva na odredbe članka 36. stavka 1., članka 37. stavka 1.-4., članka 38. stavka 1. i članka 42. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelji nisu dokazali da bi tužena pretendirala na (su)posjed predmetne nekretnine, odnosno da bi ih tužena onemogućavala u ostvarenju njihovih prava. Iz njihovih navoda proizlazi samo da je tužena pozvana da im isplati naknadu za korištenje nekretnine i da se ista na to oglušila, što nema značaj onemogućavanja korištenje nekretnine. Budući tužitelji nisu nikada zahtijevali od tužene predaju nekretnine u posjed, nema osnove za zaključak da su onemogućeni u posjedovanju odnosno korištenju svojeg suvlasničkog dijela, pa kod takvog stanja stvari, tužena nije, izvršavanjem glede predmetne nekretnine svih ovlasti koje joj pripadaju kao nositelju prava (su)vlasništva, bez osnove stekla iznos koji bi bila obavezna platiti tužiteljima. Predmetna nekretnina, u suvlasništvu parničnih stranaka, još uvijek je u nepromijenjenom obliku, a imajući u vidu da između parničnih stranaka nije došlo do podjele posjeda iste, tužena nije tu nekretninu koristila bez pravne osnove.

2.2. U podnesku od 18. prosinca 2024. tužena navodi da je nakon smrti supruga tužena je brinula o spornoj nekretnini, plaćala režijske troškove za istu, iako u istoj nije stanovala, predmetna nekretnina nije geometrijski djeljiva, te između suvlasnika ne postoji sporazum o korištenju predmetne nekretnine. Tužitelji i tužena nisu ugovorili način korištenja stana, u smislu članka 42. ZVDSP-a. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku, posl.br. R1-154/2022 proizlazi da se po prijedlogu ovdje tužitelja, vodi postupak radi razvrgnuća suvlasništva nekretnine u kojem je postupku postavljen zahtjev za razvrgnućem prodajom nekretnine na javnoj dražbi (civilno razvrgnuće) jer geometrijska dioba nekretnine nije moguća. Obzirom na činjenicu da je tužena iza smrti supruga ostala stanovati u navedenoj nekretnini, jer je i do tada stanovala sa suprugom koji je preminuo, da su tužitelji stanovali i danas stanuju u [adresa], te nemaju namjeru vratiti se živjeti u [adresa], nije vidljivo kako bi i čime bi tužena onemogućila tužiteljima izvršavanje suposjeda i odbijala predaju istog, te iz čega to proizlazi. U predmetu Općinskog suda u Osijeku, P-3240/2019, 20. listopada 2022. saslušana je tužena i iskazala slijedeće: „Tužitelji od predmetnog stana nisu imali nikada ključ. (iz razloga jer nisu niti dolazili vidjeti oca). Ja sam tužiteljima rekla da su njima vrata otvorena, ali iako su oni suvlasnici nisam im ponudila ključ ulaznih vrata da si mogu izraditi, i da mogu ući. Ja sam nekih 5 godina živjela u [adresa], ali nisam više mogla plaćati podstanarstvo i onda sam se vratila u predmetni stan.“ Kako se tužena nalazi u posjedu dijela stana jer je u istom i stanovala, imala je ovlast time što je upisana kao suvlasnik na navedenoj nekretnini, a u periodu do smrti supruga tužena je bila posjednica u smislu članka 164. i 165. ZVDSP, a tužitelji nisu dokazali da su u to vrijeme za života njihova oca, tako nešto i zatražili, pa je njihov zahtjev za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine neosnovan. Iz iskaza samog tužitelja koji je saslušan na ročištu 20. listopada 2022. proizlazi da je posljednji puta bio u navedenoj nekretnini kada je bila sahrana njegova oca, te da on ne dolazi, da nikada nije pitao da mu tužena dostavi ključeve, a da ih i prije nije imao dok je otac tužitelja bio živ, te da je kuća u lošem stanju, pa bi teško bila u navedenom vremenu za koje se traži korištenje naknade, bila pogodna za ostvarivanje bilo kakve koristi (najamnine), radi stanja u kojem se nalazila, te ju je upravo kroz navedeno vrijeme tužena i osposobila za stanovanje. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP.“ „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaju te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Dakle, proizlazi da kada tuženik posjeduje nekretninu ili drugu stvar tužitelja ili posjeduje njegov suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema članku 1120. Zakona o obveznim odnosima moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, a kada je moguće vraćanje tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članku 164. i 165. ZV. Navedena nekretnina nije podobna za iznajmljivanje, niti je to ikada bila, niti je to tužena činila. Tužena je suvlasnica predmetne nekretnine i ima pravo na suposjed nekretnine na isti način kao i tužitelji (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2705/2012-2 od 3. studenog 2016.). Dakle, tužena kao suvlasnica nekretnine ima pravni osnov za posjedovanje predmetne nekretnine i to što je u utuženom razdoblju posjedovala nekretninu samostalno, brinula o istoj i održavanju iste, ne znači da je bila nepoštena posjednica samo zato što nekretninu nisu posjedovali i tužitelji i to u situaciji kada tužena iz prava na suposjed tužitelje nije niti na koji način isključila. Da bi tužitelji imali pravo na naknadu za korištenje od tužene, trebali bi u postupku dokazati da ih je tužena onemogućavala u (su)posjedu nekretnine u utuženom razdoblju, dakle da je tužena u tuženom razdoblju bila nepoštena posjednica, pogotovo kraj činjenice da ista jedno vrijeme niti nije bila u posjedu nekretnine.

2.3. U podnesku od 11. svibnja 2026. tužena navodi da sama činjenica suvlasništva ne stvara obvezu plaćanja najamnine. Činjenica da tužitelji žive u [adresa] i ne koriste nekretninu nije pravna osnova za naknadu, ne predstavlja štetu, niti automatski stvara pravo na “najamninu”. Ne korištenje nekretnine po vlastitoj odluci ne može se prenijeti kao obveza plaćanja drugom suvlasniku. Eventualno vještačenje visine najamnine može služiti samo ako postoji prethodno utvrđeno pravo na naknadu, ali ne može samo po sebi stvoriti obvezu plaćanja. Stoga je visina izračuna bez pravne osnove pravno irelevantna. Radi toga tužena smatra tužbeni zahtjev tužitelja pravno neosnovanim, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, broj zk. ul.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa, stranica 89-90 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku, posl.br. O-530/2019-27 od 5. travnja 2019. (list 8-10 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P- 1974/2015-16 od 25. studenoga 2016. (list 11-15 spisa), dopis od 1. listopada 2019. uz potvrdu o primitku (list 16-17 spisa), tužbu od 13. studenoga 2019. (list 18-19 spisa), zapisnik od 20. listopada 2022. sačinjen u spisu ovoga suda posl.br. P- 3240/2019-11 (stranica 68-74 spisa), potvrdu iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) od 11. veljače 2025. (stranica 103 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-3240/2019-13 od 25. studenoga 2022. (list 106-110 spisa), iskaz svjedoka JB (stranica 131-132 spisa), VB (stranica 132 spisa), GB (stranica 133-134 spisa), CB (stranica 133-134 spisa), iskaz tužene (stranica 135-137 spisa), iskaz I. tužitelja EB (stranica 137- 138 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tihomira Sili iz Osijeka od 2. studenoga 2025. (stranica 147-199 spisa), pismeno očitovanje sudskog vještaka od 8. prosinca 2025. (stranica 213-240 spisa), iskaz vještaka (stranica 373-374 spisa), uvid u spise ovoga suda posl.br. P-1974/2015, posl.br. O-504/2023, posl.br. P- 3240/2019, u e-spis Općinskog suda u Đakovu posl.br. P-391/23 te u drugu u ovom spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije saslušana BB, budući je ista preminula.

4. Predmet spora je zahtjev I. tužitelja i II. tužiteljice, kao suvlasnika svakog u 1/3 dijela nekretnine u Osijeku, u naravi dvoetažnog dvorišnog stana u [adresa], da im tužena s osnove koristi koju je ostvarila uporabom suvlasničkih dijelova te nekretnine, u razdoblju od srpnja 2015. godine do zaključno travnja 2026. godine, i nadalje do predaje u suposjed, naknadi tu korist, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, utemeljen na odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje u tekstu: ZOO).

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno među strankama:

- da su na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od: kč. br. [katastarska čestica] [adresa], od toga Dvorište 133 m2, Kuća, [adresa], Garaža 22 m2, kao suvlasnici upisani I. tužitelj u 23/366 dijela, II. tužiteljica u 23/366 dijela, tužena u 23/366 dijela, IB u 126/366 i KB (ranije BB) u 171/366 dijela,

- da predmetna kuća u [adresa] u naravi predstavlja tri stana u nizu, gledajući desno od ulične strane,

- da su tužitelji i tuženica suvlasnici, svaki u 1/3 dijela dvoetažnog stana koji se nalazi sredini (drugi u nizu), (dalje u tekstu: sporni stan),

- da je vlasnik spornog stana do smrti odnosno do 3. srpnja 2015. bio NB,

- da je iza pok. NB vođen ostavinski postupak u spisu ovoga suda posl.br. O-504/2023 (raniji broj O-4421/15),

- da je u ostavinskom postupku, na ročištu 2. rujna 2015. tužena predala u spis Oporuku pisanu pred svjedocima od **.**.2015. pok. NB,

- da su zakonski nasljednici pok. NB osporili Oporuku pisanu pred svjedocima od **.**.2015., pok. NB,

- da su rješenjem Općinskog suda u Osijeku, posl.br. O-4421/2015-4 od 16. listopada 2015. zakonski nasljednici EB i EBV, upućeni u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnični postupak protiv oporučne nasljednice ČB, a radi osporavanja oporuke,

- da su EB i EBV **.**.2015. podnijeli pred ovim sudom pod posl.br. P-1974/2015 tužbu radi poništenja pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja pok. NB od 15. travnja 2015. zbog nedostatka oblika,

- da je presudom ovoga suda posl.br. P-1974/2015-16 od 25. studenoga 2016., potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž-104/2017-2 od 28. siječnja 2019., poništena pisana oporuka pred svjedocima oporučitelja pok. DB od 15. travnja 2015. zbog nedostatka oblika (stavak I. izreke),

- da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku, posl.br. O- 530/2019-27 od 5. travnja 2019., pravomoćnim 6. svibnja 2019., nasljednicima iza pok. NB, među ostalim i na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvorište, [adresa] od 499 m2, a koje je ostavitelj bio suvlasniku u 23/122 dijela proglašeni EBV, kći, EB, sin i ČB, supruga, svaki u 1/3 dijela,

- su tužitelji 25. studenoga 2022. kod ovoga suda pod posl.br. R1-154/2022 (novi broj R1-6/2025) podnijeli prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice spornog stana koji postupak još nije okončan.

6. Spornom se ukazuje prije svega pravna osnova potraživanja, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj odredba članka 1120. ZOO-a ili odredbe članaka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96,, 68/98,, 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZVDSP).

6.1. Odredbom članka 38. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok je stavkom 3. propisano da svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi.

6.2. Odredbom članka 37. stavka 6. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

6.3. Odredbom članka 42. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

6.4. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

6.5. Prema članku 164. stavku 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Članak 165. stavak 1. ZVDSP-a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

6.6. Drugim riječima, u procesnoj situaciji kada tužitelj kao suvlasnik nekretnine u parnici potražuje od tuženika kao suvlasnika iste nekretnine isplatu naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, pravo na takvu naknadu se neće rješavati uz primjenu instituta stjecanja bez osnove, odnosno odredbe članka 1120. ZOO-a, nego će se primijeniti pravila stvarnog prava, u skladu s odredbama članaka 164. i 165. ZV-a, počev od toga da svaki suvlasnik ima pravo na suposjed nekretnine. Temeljem navedenoga, ukoliko sud utvrdi da tužena kao suvlasnik nije onemogućavala suposjed tužiteljima kao suvlasnicima, odnosno da je tužena bila pošteni suposjednik stana, tada sud ne može prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatom predmetne naknade.

7. U smislu citiranih odredbi ZVDSP-a, do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu. U konkretnom slučaju, a što je među strankama nesporno, nije došlo do utvrđenja koji dio nekretnine – stana pripada svakom sunasljedniku, nije provedeno etažiranje zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, odnosno ne postoji sporazum o korištenju stana, pa svi suvlasnici, dakle i tužitelji i tužena imaju pravo koristiti cijeli stan.

8. Obzirom na naprijed citirane odredbe ZVDSP-a, ovaj sud za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja ne nalazi odlučnim kada su tužitelji stekli suvlasništvo na predmetnom stanu, već je odlučno jesu li i kada zatražili od tužene predaju stana u suposjed. Naime, i tuženoj kao suvlasnici predmetnog stana pripada u skladu s odredbom članka 42. stavak 1. ZVDSP-a pravo na suposjed te nekretnine, koja nije podijeljena između tužitelja i tužene, pa tužitelji pogrešno smatraju da je tužena od trenutka smrti svog supruga, dakle od 3. srpnja 2015. tu nekretninu koristila bez pravne osnove, pa da bi im pripadalo pravo na isplatu utužene naknade od tužene u skladu s odredbom članka 1120. ZOO-a, a to stoga jer se pravo tužene na posjed prijepornog stana temelji na odredbi članka 42. stavak 1. ZVDSP-a, dakle na valjanoj pravnoj osnovi.

9. Tužena je tijekom postupka tvrdila da nakon smrti NB nije bila u posjedu sporno stana jer da nije u istome stanovala. Na okolnost je li tužena u utuženom razdoblju bila u posjedu spornog stana izvedeni su dokazi kao u nastavku.

9.1. Iz potvrde iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) od 11. veljače 2025. proizlazi da ČB ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] počevši od 25. studenoga 2014. pa nadalje, te da je imala prijavljeno boravište i to: u [adresa], od 11. listopada 2017. do 11. listopada 2018.; u [adresa] od 22. veljače 2019. do 10. siječnja 2020., te u [adresa] od 10. siječnja 2020. do 10. siječnja 2021.

9.2. Iz iskaza svjedoka JB, proizlazi da poznaje tuženu, da je tužitelje zadnji puta vidio u djetinjstvu i zna da postoje. Zna da je tužena u vlasništvu stana koji se nalazi u dvorišnoj zgradi, da su u toj zgradi nalaze tri stana, jedan do drugoga, da je srednji stan tuženičin, a stan u kojem živi on je odmah do. On je s roditeljima u stanu do živio do 2000-ih godina i koliko zna do tada u tom stanu, koji je sad tuženičin, je živio NB sa tadašnjom suprugom. Nakon smrti NB u navedenom stanu živjela je tužena. Krajem 2016. godine se vratio u stan do tuženičinog i nakon toga viđao je tuženu u njenom stanu time da je bilo perioda kada u stanu nije bilo nikoga ali ne može konkretizirati o kojim se periodima radilo. Zna da postoji spor u vezi predmetnog stana. Na pitanje punom. tužitelja odgovorio je da unazad dvije godine u predmetnom stanu tužene viđa tuženu, njenog partnera i još jednu stariju gospođu, pretpostavlja da se radi o majci tuženičinog partnera. Na upit punom. tužitelja: "Kako se zove tuženičin partner'", odgovorio je da se ne može sjetiti, znao je kako se zove, ali jednostavno se sad više ne može sjetiti."

9.3. Iz iskaza svjedoka VB, proizlazi da poznaje tužitelje i tuženu, da je na adresi [adresa] u [adresa] živio do 2000-ih godina. Stan u kojem se nalazi tužena nalazi se u dvorišnoj zgradi, a stan u kojoj je on živio nalazi se odmah do. Zna da je u stanu tužene do smrti živio NB, a nakon Josipove smrti u stanu je nastavila živjeti ČB, ovdje tužena, time da tužena nije cijelo vrijeme živjela u stanu, već je jedno vrijeme živjela, onda je odselila u [adresa], da bi se ponovno vratila u predmetni stan. Sada u tom stanu na Pejačevićevoj 33 žive tužena, njezin partner CB i njegova majka. Na pitanje punom. tužitelja odgovorio je da je pok. FB u stanu na adresi [adresa], s ČB živio od 1998., time da napominje da nije baš siguran je li točno. Prije ČB zna da je pok. FB dovodio u stan različite žene, imao ih je više. Položaj kuće odnosno stanova u [adresa], a gledajući od ulične strane, položajno ide tako da najprije je stan BB, do nje stan FB sada tužene, a potom stan čiji sam je on vlasnik. Nema saznanja da bi nakon Ivaninog početka života sa FB u predmetnom stanu bilo vršeno bilo kakvo uređivanje stana. Jedino što zna jest da su mu ČB i FB rekli da su kupili plinski bojler.

9.4. Iz iskaza svjedokinje GB proizlazi da živi na adresi [adresa] od 2016. godine kada su se JB i ona uselili u stan koji se nalazi do stana u kojem živi tužena. I prije te 2016. godine je neke dvije do tri godine povremeno dolazila u stan jer se stan uređivao. Za to vrijeme zna da tužena u jednom periodu nije živjela u svom stanu time da ne zna o kojem se periodu radi. Unazad tri godine tužena u predmetnom stanu živi s g. CB. Nema nikakvih saznanja u vezi spora koji se tiče stana u kojem živi tužena. Što se tiče tužitelja njih niti ne pozna, nije ih nikada ni vidjela.

Na pitanje punom. tužitelja: "S kim je tužena živjela u onom razdoblju kada je svjedokinja povremeno dolazila u stan, prije useljenja?", odgovorila je da je živio sa GB, tuženom.

9.5. Iz iskaza svjedoka CB proizlazi da tužitelje ne poznaje, nikada u životu ih nije vidio, tuženu poznaje od 2015. godine, naime u zimi te godine upoznao ih je zajednički prijatelj. Zna da tada nije tužena s nikim živjela, 2016. godine tužena je došla živjeti kod njega u njegovoj kući u [adresa], tu je živjela sa njim do 2019. godine. Od 2019. godine žive u stanu u [adresa], gdje je tužena iznajmila stan. U stanu u [adresa] živjeli su do pred kraj srpnja 2021. godine, kada je tužena otišla živjeti u stan na adresi [adresa] u [adresa]. Iste te 2021. godine on je došao živjeti kod tužene u stan na adresi [adresa] u [adresa] i od tada pa sve do danas žive na toj adresi. Došao je živjeti u taj stan jer je tada već radio u Osijeku, pa je zamolio GB da mu dozvoli da živi u stanu, i ona mu je dozvolila i dopustila da živi bez plaćanja ikakve naknade. GB mu je rekla da je predmetni stan u [adresa] u kojem žive bio u vlasništvu njezinog pok. muža. Nije mu poznato ime FB, samo je čuo za to ime, ne zna tko je. GB mu nije rekla kako se zvao njezin muž. GB mu je rekla da neki dio familije traži stan u kojem žive, da im mora dati taj stan. Na pitanje punom. tužitelja odgovorio je da osim njega i GB u predmetnom stanu ne živi više nitko. Ima majku koja inače živi kod njegove sestre u Mirkovcima, međutim ista unazad mjesec dva živi sa njim i GB jer je pala i polomila se pa se trenutno liječi i zbog toga živi s njima. Ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi [adresa]. Kad je uselio u stan kod GB, nije tražio dozvolu za useljenje od EB i MBV, boravak u stanu dopustila mu je GB. Njegova majka nije tražila dozvolu za useljenje od tužitelja jer ona niti ne živi ovdje, već je trenutno zbog pada i loma jer se liječi u Osijeku.

Na pitanje punom. tužene odgovorio je da nikada u životu nije vidio tužitelje. Kad je 2021. godine došao živjeti u stan u [adresa] isti nije bio uvjetan za stanovanje, nije radilo grijanje, pukao je umivaonik, stan je bio vlažan, otpao je komad zida u stanu u spavaćoj sobi, to su popravili kako bi tužena mogla živjeti u stanu. GB je morala kupiti i novi bojler, stari se pokidao. Ne zna da li je GB o popravcima koje je izvršila po stanu obavijestila tužitelje.

9.6. Iz iskaza tužene proizlazi da od 2013. godine stanuje u predmetnom stanu, u istom je stanovala sa NB, nakon smrti imenovanog 2015. godine nastavila je živjeti u stanu sve do 2016. godine kada je iz istog iselila i nije u njemu bila sve do 2021. godine. Od 2021. godine pa do danas živi u predmetnom stanu. Na adresi [adresa] nalazi se kuća u kojoj se nalaze tri stana, suvlasnici jednog od ta tri stana su ona i tužitelji svaki u 1/3 dijela. Taj stan sastoji se od donjeg dijela koji obuhvaća dnevnu sobu, spavaću sobu i kupaonicu i gornjeg dijela koji se sastoji od dvije sobe i kupaonice. Od 2016. godine do 2021. godine opisani stan je bio prazan, ona je za sve to vrijeme plaćala režije za taj stan a isto tako dolazila je dva do tri puta godišnje očistiti stan, provjetriti. Ključ tog stana ima samo ona. Vršila je renoviranja u predmetnom stanu na način da je po traženju HEP-a promijenila bojler i plinski sat, ona ih je financirala, tužitelji nisu snosili troškove bojlera, odnosno plinskog sata. Ona ih nije niti pozvala jer nije imala njihov broj telefona. U utuženom razdoblju nije iznajmljivala predmetni stan niti je ostvarivala ikakvu korist od istog. Od 2021. godine pa do danas u predmetnom stanu samo živi njezin prijatelj CB.

Na pitanje punom. tužitelja odgovorila je da joj je CB prijatelj. Na adresi [adresa] živi od studenoga 2013., tada je imala prijavljeno boravište, a od 3. siječnja 2015. nakon udaje za NB na toj adresi prijavila je prebivalište. Do 3. siječnja 2015. imala je prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], na toj adresi je živjela sa svojim bivšim mužem, radi se o stanu površine 60 m2, kojeg je suvlasnica u ½ dijela. Kad se u stan na adresi [adresa], uselio CB nije tražila odobrenje NB, nije imala njegovu adresu niti broj mobitela, s time da sve podatke o istima ima njezina odvjetnica. 2015. godine je SMS porukama kontaktirala sa II. tužiteljicom EBV. Nikada nije imala osobni kontakt sa EB. Kada je NB umro EB je bio na sahrani, ona mu je javila da je NB umro, naime NB je imao broj njegovog telefona. Kada je bila sahrana EB je došao u stan na adresi [adresa], i rekao da će nešto renovirati ali ona nije na to obraćala pažnju. Tom prilikom EB od nje nije tražio predaju stana u posjed. Tom prilikom mu nije ništa spominjala u vezi vlasništva predmetnog stana, odnosno u čijem će vlasništvu biti stan obzirom na smrt NB. Pred ovim sudom 2015. godine je vođen postupak u svezi oporuke kojom je pok. NB svu imovinu ostavio njoj. S tom oporukom nisu se složili ČBV i EB, pa su pokrenuli postupak protiv nje. Taj postupak se vodio 2015./16. godine vođen je i postupak kojim su ČBV i EB od nje tražili predaju u posjed predmetnog stana, odnosno da im preda ključeve, u postupku je donijeta presuda u kojoj je istima dužna predati stan u posjed, na tu odluku se žalila, nije predala ključeve E i EB. Razlog zašto nije predala ključeve leži u tome što isti nisu sudjelovali u snašanju troškova režija za predmetni stan, već ih ona u cijelosti podmiruje.

Navod tužene da od 2016. godine do 2021. godine nije stanovala u predmetnom stanu, ne utječe na činjenicu njezina posjedovanja, budući je ona imala ključ predmetnog stana, obilazila ga je, podizala račune, plaćala račune za režije za predmetni stan, dakle unatoč činjenici što nije stanovala u istom izvršavala, stan je i nadalje bio u njezinu posjedu.

9.7. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužena nakon 3. srpnja 2015, odnosno nakon smrti NB, sve do 2016. godine nastavila živjeti u spornom stanu, da je 2016. godine odselila iz predmetnog stana, te da se tijekom 2021. godine ponovno vratila živjeti u predmetni stan. Jednako tako je utvrđeno da je tužena, u razdoblju kada nije stanovala u predmetnom stanu, za sve to vrijeme plaćala režije za taj stan, da je dolazila dva do tri puta godišnje očistiti stan, provjetriti odnosno da je imala ključ predmetnog stana.

9.7.1. Odredbom članka 28. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da je posjed stvari prestao kad je stvar propala, kad se izgubila, a nema izgleda da će se opet naći, a i kad je posjednik svojom voljom napustio stvar, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da je dotadašnjem posjedniku prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda.

9.7.2. Činjenica da tužena jedno vrijeme nije stanovala u spornom stanu, ne utječe na čin posjedovanja tog stana. Naime, tužena, time što je stanovala na drugoj adresi nije napustila predmetni stan u smislu odredbe članka 28. stavka 1. ZVDSP-a, već je i dalje dolazila u isti, čistila ga, plaćala režije, dakle ostvarivala faktičnu vlast nad istim, pa se prigovor tužene da nije bila u posjedu spornog stana u utuženom razdoblju ukazuje neosnovanim.

8. Tužena bi bila u obvezi isplatiti tužiteljima utužene novčane iznose samo u slučaju da ih je ona spriječila ili onemogućila u suposjedu istog stana, te da su tužitelji u odnosu na istu postavili zahtjev za predaju te nekretnine u suposjed. Radi utvrđenja okolnosti jesu li tužitelji, kao suvlasnici, doista imala volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da su tu volju na bilo koji način iskazali tuženoj, a da ih je ona u toj njezinoj namjeri osujetila, odnosno da im je onemogućila izvršavanje njihova suposjeda, je li i kada tužitelji postavili prema tuženoj zahtjev za predaju te nekretnine u suposjed, ovaj sud je izveo dokaze kako slijedi.

8.1. Iz iskaza svjedoka JB, proizlazi da nema saznanja jesu li tužitelji od tužene tražili da dopusti ulaz u stan. Nema saznanja je li tužena i kada uskratila tužiteljima posjed stana.

8.2. Iz iskaza svjedoka VB, proizlazi da nije upoznat s time da li su tužitelji tražili od tužene predaju stana u posjed, odnosno da li im je tužena to uskratila. Nema saznanja u svezi nasljeđivanja stana u kojem sada živi tužena. Na pitanje punom. tužene odgovorio je da nije vidio da bi EB i AB dolazili kod tužene poslije Jozine smrti. Sjeća se da je vidio EB nekih par mjeseci nakon Jozine smrti na tržnici u Osijeku gdje radi. Tada mu je EB spomenuo da je izvisio sa stanom jer da je prema ugovoru sve pripalo GB. Spomenuo je da će podnijeti tužbu i sve dati na sud.

8.3. Iz iskaza svjedokinje GB proizlazi da nema saznanja da bi tužitelji tražili posjed stana u kojem živi tužena, odnosno da bi im tužena to uskratila.

8.4. Iz iskaza svjedoka CB proizlazi da se sjeća da su GB i on, još dok su živjeli u [adresa], sjedili u kafiću i tada je GB nazvao neki gospodin i počeo joj prijetiti, uzeo joj je telefon i odvratio osobi s druge strane da ne može vikati na ženu. GB mu je rekla da su je tužili u vezi predmetnog stana, da traže da ona napusti predmetni stan, ali ona nema kuda. Sjeća se da je jednom prilikom, nakon što je već živio u stanu [adresa], jedna ženska osoba nazvala i rekla da je ona tu pred kapijom, na ulazu u dvorište i traži ključeve stana i da joj GB odmah mora predati ključeve, pri tome se predstavila kao djelatnica policije, ne navodeći ime. Odmah su nazvali policiju da provjere da li su oni poslali bilo koga, i rekli su im da na njihovu adresu nisu poslali nikoga od svojih djelatnika.

8.5. Iz iskaza tužene ČB proizlazi da ju tužitelji nikada nisu zvali da im preda navedeni stan u posjed, time da izdvaja slučaj iz 2019. godine kada ju je tužitelj telefonski nazvao i prijetio joj da mu da ključ predmetnog stana. Nakon što joj je od strane suda dan na uvid podnesak koji prileži na listu 6 spisa, odgovorila je da ne zna da li je zaprimila taj podnesak. Nakon smrti NB, odnosno nakon okončanja ostavinskog postupka iza istog, tužitelji nisu tražili od nje da im preda predmetni stan u posjed. Između nje i tužitelja vođen je postupak radi predaje u posjed ali ne zna kada je isti započet, zna da nije okončan.

Na pitanje punom. tužene odgovorila je da je spremna pustiti tužitelje da kad dođu u Hrvatsku mogu biti u spornom stanu. Ona tužiteljima nikada nije onemogućila ulazak u sporni stan, jer oni nikada nisu to od nje niti tražili. Za vrijeme dok je NB bio živ tužitelj nikada nije dolazio u taj stan, prvi puta ga je vidjela tek na sahrani NB. II. tužiteljica je za vrijeme života NB u dva navrata bila u posjeti istom i tada je stanovala na katu opisanog stana. 2015. godine je SMS porukama kontaktirala sa II. tužiteljicom AB. Nikada nije imala osobni kontakt sa EB. Kada je NB umro EB je bio na sahrani, ona mu je javila da je NB umro, naime NB je imao broj njegovog telefona. Kada je bila sahrana EB je došao u stan na adresi [adresa], i rekao da će nešto renovirati ali ona nije na to obraćala pažnju. Tom prilikom EB od nje nije tražio predaju stana u posjed. Tom prilikom mu nije ništa spominjala u vezi vlasništva predmetnog stana, odnosno u čijem će vlasništvu biti stan obzirom na smrt NB. Pred ovim sudom 2015. godine je vođen postupak u svezi oporuke kojom je pok. NB svu imovinu ostavio njoj. S tom oporukom nisu se složili ČBV i EB, pa su pokrenuli postupak protiv nje. Taj postupak se vodio 2015./16. godine vođen je i postupak kojim su ČBV i EB od nje tražili predaju u posjed predmetnog stana, odnosno da im preda ključeve, u postupku je donijeta presuda u kojoj je istima dužna predati stan u posjed, na tu odluku se žalila, nije predala ključeve E i EB. Razlog zašto nije predala ključeve leži u tome što isti nisu sudjelovali u snašanju troškova režija za predmetni stan, već ih ona u cijelosti podmiruje.

8.6. Iz iskaza I. tužitelja EB proizlazi da je pokojni NB njegov otac i dan nakon njegove smrti, njegova sestra i on su rekli tuženoj da moraju razgovarati s njom u vezi predmetnog stana. Ona je rekla da nemaju o čemu razgovarati jer da je stan njezin, naime da postoji oporuka prema kojoj je njegov otac sve, pa i predmetni stan ostavio njoj. Nakon toga pokrenuo je sudski postupak protiv tužene radi utvrđenja da li je predmetna oporuka na koju se poziva tužena važeća ili nije. U tom postupku utvrđeno je da oporuka nije bila važeća i potom je stan podijeljen na tri jednaka dijela. Nakon toga, otprilike godinu i pol do dvije godine, pokrenuo je sudski postupak protiv tužene radi predaje stana u posjed budući ona u vezi toga uopće nije željela kontaktirati. Za vrijeme trajanja tog postupka tužena je izrijekom rekla da ne želi predati ključ, ne zna zašto je odbila predati ključ. Nije rekla na sudu zašto ne želi predati ključ. I dan danas nije u posjedu predmetnog stana, tako i danas boravi u hotelu.

Na pitanje punom. tužitelja odgovorio je da je vlasnik predmetnog stana, prije nego je isti podijeljen između tužene, njega i njegove sestre, bio njegov pok. otac NB. On i njegova obitelj su svake godine dolazili u Hrvatsku na godišnji i tada su obilazili i njegovog oca i tada su spavali u stanu na adresi [adresa]. Dok su bili kod oca on im je dao ključ kako bi nesmetano ulazili i izlazili iz stana i taj ključ su mu po odlasku vraćali jer mu isti nije bio potreban u [adresa]. Za vrijeme dok je bio kod oca, nije vidio ovdje tuženu, jer ili se ista skrivala ili nešto, kako je ne bi vidio. Negdje u drugom ili trećem mjesecu saznao je da se njegov otac oženio za tuženu, naime čuli su se telefonom i tada mu je on rekao da se oženio u siječnju 2015., tada je imao oko 80 godina. Nakon očeve smrti pokušao se dogovoriti s tuženom u svezi sprovoda i ona mu tada nije ponudila da ostane prespavati u stanu. Nakon očeve smrti ponovno je došao u Hrvatsku 2016. godine, došao je pred stan, zvonio ali nitko nije otvorio. Nakon sahrane, u srpnju 2015., on i njegova sestra su se obratili osobno tuženoj u vezi predmetnog stana, kao djeca, znali su da imaju pravo u vezi predmetnog stana i htjeli su da im tužena omogući ulazak u taj stan i da kad budu dolazili u Hrvatsku da imaju gdje odsjesti. Nisu imali namjeru prodati taj stan niti im je namjera bila da istjeraju tuženu iz stana. Njega tužena nikada nije osobno obavještavala o tome što je sa stanom, da je nekog pustila u stan, da je nešto renovirala. Nije od njega tražila da nešto plaća. Zna da se nakon očeve smrti, tužena obratila njegovoj sestri, preko njezine kćeri, na način da je njezinoj kćeri poslala SMS poruku sadržaja da niti ona (moja sestra) niti on neće dobiti ništa od imovine pok. NB.

Na pitanje punom. tužene odgovorio je da je svake godine dolazio u RH, brinuo se o svom ocu, naime, kad je otac bio teško bolestan, došao je iz [adresa] i bio s njime dvije nedjelje (dva tjedna), dok ne ozdravi, time da mu je prije odlaska u [adresa] pronašao smještaj u staračkom domu kako bi se imao tko brinuti o njemu i on je plaćao smještaj za taj dom. U domu je otac ostao oko pola godine i tada mu je rekao da je ozdravio i da želi kući. Predložio mu je da dođe kod njega u [adresa] ali je on to odbio i vratio se kući. Misli da je otac teško obolio negdje 2013. godine. Kad se otac oženio s tuženom on mu nije pričao da se ista brine o njemu, sam je zaključio da se ona brine jer je logično da se kao žena brine o mužu. Kad ga je tužena nazvala da je otac umro, rekla je da će ga sahraniti u roku od 3 dana, on se tome usprotivio jer je htio da prisustvuje njegov brat koji živi u [adresa]. Kad je došao u Hrvatsku pitao je tuženu da li treba što platiti u svezi sahrane, ista je rekla da ne, da je ona sve platila. On je platio vijenac i ručak – karmine. Znao je da tužena jedno vrijeme ne živi u predmetnog stanu, a do te informacije došao je temeljem podataka iz sudskog spisa, ne zna točno kojeg, obzirom je vođeno više postupaka. Nikada nije tuženu pitao tko snaša troškove vezane za stan jer nije ni mogao jer ona nije htjela sa njim kontaktirati. Na početku htio je da pitanje vlasništva odnosno posjeda stana riješi sa tuženom, nije imao namjeru tuženu izbaciti iz stana. Međutim, kako je tužena tijekom vremena pokrenula postupke protiv njega i sestre, tada je jednostavno želio da dobije ono što mu pripada.

8.7. Iz dopisa od 1. listopada 2019. proizlazi da su ovdje tužitelji, a nakon što su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku posl.br. O-530/2019, zajedno sa tuženom utvrđeni suvlasnicima na stanu u [adresa], svaki u 1/3 dijela, pozvali tuženu da im dostavi primjerak ključa stana u roku o 8 dana, kako bi ostvarili pravo na suposjed istog. Također, navedeno je da obzirom na činjenicu da nije postignut dogovor u pogledu razvrgnuća suvlasništva, da će pokrenuti postupak razvrgnuća pred sudom. Iz potvrde o primitku proizlazi da je tuženoj dopis od 1. listopada 2019. poslan preporučeno poštom, time da ne prileži dokaz o tome je li i kada je predmetni dopis tužena zaprimila.

8.8. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. P-3240/2019 utvrđeno je da su I. tužitelj EB, i II. tužiteljica EBV, **.**.2019. podnijeli tužbu protiv tužene ČB, radi predaje u suposjed četverosobnog stana u prizemlju i katu kuće u [adresa], koji se nalazi u sredini od 3 stana, te predaje ključeva stana u roku od 15 dana, da je presudom posl.br. P-3240/2019-13 od 25. studenoga 2022., potvrđenom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 195/2023-6 od 29. travnja 2026., usvojen tužbeni zahtjev te je obvezana tužena predati tužiteljima suposjed četverosobnog stana u prizemlju i katu kuće u [adresa], koji se nalazi u sredini od 3 stana, te im predati ključeve stana u roku od 15 dana.

8.9. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tužitelji tijekom ovoga postupka nisu dokazali da su prije podnošenja tužbe u predmetu ovoga suda P-3240/2019, 13. studenoga 2019., zatražili izvršenje suposjeda na predmetnom stanu. Tužitelji nisu dokazali da su nakon smrti pok. NB, odnosno nakon okončanja parničnog postupka (vođenog radi poništenje Oporuke pok. Josipa Prpića) i ostavinskog postupka iza pok. NB izrijekom i nedvojbeno zatražili od tužene da im predmetni stan preda u suposjed. Naime, saslušani svjedoci JB, ZB, GB su iznijeli da nemaju saznanja jesu li tužitelji od tužene tražili da im dopusti ulaz u stan, odnosno je li tužena i kada uskratila tužiteljima posjed stana. Svjedok CB navodi situaciju iz doba kada su on i GB još živjeli u [adresa], kada je GB nazvao neki gospodin i počeo joj prijetiti, tada da mu je GB tada rekla da su je tužili u vezi predmetnog stana, da traže da ona napusti predmetni stan, ali ona nema kuda. Spominjući da se radilo o vremenu dok su svjedok i GB živjeli u [adresa], gdje je tužena živjela od 22. veljače 2019. do 10. siječnja 2021., kao i da se radi o tužbi kojim tužitelji od tužene traže da napusti stan ovoj sud zaključuje da se radi o situaciji koja se odvila za vrijeme kada su tužitelji protiv tužene već podnijeli tužbu radi predaju u suposjed, odnosno nakon 13. studenoga 2019. Nadalje, i situacija koju spominje CB, a koja se dogodila kad je on već s tuženom živio u stanu u [adresa], kada je tuženoj na vrata došla neka ženska osoba tražeći ključeve, proizlazi da se radi o vremenu kada su tužitelji protiv tužene već podnijeli tužbu za iseljenje, odnosno nakon 13. studenoga 2019.

8.9.1. I. tužitelj EB je iskazao da su se nakon sahrane, u srpnju 2015., on i njegova sestra obratili osobno tuženoj u vezi predmetnog stana, da su znali da imaju pravo u vezi predmetnog stana i htjeli su da im tužena omogući ulazak u taj stan i da kad budu dolazili u Hrvatsku da imaju gdje odsjesti, da je nakon očeve smrti ponovno došao u Hrvatsku 2016. godine, došao je pred stan, zvonio ali nitko nije otvorio, da bi potom nakon okončanja ostavinskog postupka, otprilike godinu i pol do dvije godine, pokrenuo sudski postupak protiv tužene radi predaje stana u posjed budući ona u vezi toga uopće nije željela kontaktirati. Iz iskaza I. tužitelja danog na zapisniku od 20. listopada 2022. u predmetu ovoga suda posl.br. P-3240/2019 proizlazi da nakon sahrane on i II. tužiteljica nisu kontaktirali tuženu, već da su na ostavinskoj raspravi rekli da i njima pripada ta nekretnina, da on tuženu ništa nije mogao pitati jer ona s njim nije htjela pričati, da su poslije sahrane ubrzo on i sestra bili na vratima, da im nitko nije otvorio, više puta su pokušavali, ali nisu nikoga našli, te da poslije tih pokušaja nisu više nikada se sreli niti kontaktirali telefonom. Naime, iako I. tužitelj u iskazu danom u ovom postupku navodi da su on i sestra neposredno nakon očeve sahrane kontaktirali tuženu tražeći da im omogući predaju stana u posjed, I. tuženik je u ranije danom iskazu u predmetu P-3240/2019 naveo da nakon očeve smrti nije kontaktirao tuženu u svezi predaje stana u posjed, pa ovaj sud ne poklanja vjeru iskazu I. tužitelja danom u ovom postupku, i ne nalazi utvrđenim da su tužitelji nakon sahrane pok. smrti NB tražili od tužene predaju predmetnog stan u posjed/ suposjed, odnosno da su to učinili kasnije, a prije 13. studenoga 2019. Tužitelji nisu dokazali niti da je tužena zaprimila dopis od 1. listopada 2019. kojim su ju pozvali da im preda stan u suposjed, a koji su predali preporučeno poštom 2. listopada 2019., pa se ne može uzeti niti da je tim dopisom tužena pozvana na predaju pojeda od strane tužitelja. Prema tome, tužitelji, na kojima leži teret dokaza, nisu dokazali da su prije podnošenja tužbe za predaju spornog stana u suposjed od 13. studenoga 2019., tražili od tužene predaju spornog stana u supojed.

8.10. Slijedom iznijetog, ovaj sud utvrđuje da su tužitelji tek podnošenjem tužbe za predaju u posjed predmetnog stana u [adresa], predane ovom sudu 13. studenoga 2019. zatražili od tužene predaju tog stana u suposjed i tek tada na nedvojben način izrazili svoju volju za suposjedovanjem, pa im počevši od 14. studenoga 2019. pripada i pravo naknade za korištenje njihova suvlasničkog dijela od strane tužene.

9. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina Tihomiru Sili iz Osijeka, a zadatak vještaka je bio utvrditi prosječnu mjesečnu najamninu za stan na adresi u [adresa] u utuženom razdoblju od srpnja 2015. godine do izrade nalaza i mišljenja.

9.1. Iz nalaza vještaka od 2. studenoga 2025. proizlazi da je sudski vještak prilikom utvrđenja visine najamnine koju bi tuženica plaćala u utuženom razdoblju za predmetni stan, uzeo u obzir stvarno stanje predmetnog stana (sadržaj i kvalitetu predmetnog stana, zatim lokaciju stana) te je primjenjujući poredbenu metodu sukladno članku 23. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15.) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/15.), utvrdio da vrijednost najma spornog stana za period:

- od 07/2015. do 31. prosinca 2015. (5 mjeseci) iznosi 1.278,18 eura,

- od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (12 mjeseci) iznosi 3.042,33 eura

- od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (12 mjeseci) iznosi 3.059,21 eura

- od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. (12 mjeseci) iznosi 3.074,54 eura

- od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (12 mjeseci) iznosi 3.192,65 eura

- od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. (12 mjeseci) iznosi 3.513,22 eura

- od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (12 mjeseci) iznosi 3.718,75 eura

- od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (12 mjeseci) iznosi 4.287,03 eura

- od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. (12 mjeseci) iznosi 4.984,15 eura

- od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. (12 mjeseci) iznosi 5.610,72 eura

- od 1. siječnja 2025. do rujna 2025. iznosi 4.790,12 eura.

Sveukupna vrijednost najma stana za period od 07/2015. godine do 09/2025. godine iznosi 40.550,91 eura.

9.2. U podnesku od 20. studenoga 2025. tužitelji su zatražili da se vještak očituje o mjesečnim iznosima najamnine za sporno razdoblje.

9.3. U očitovanju od 8. prosinca 2025. sudski vještak je dao prikaz mjesečnih iznosa najamnine po godinama i mjesecima, pa:

- u 2015. godini iznosi 255,64 eura

- u 2016. godini iznosi 253,53 eura

- u 2017. godini iznosi 254,93 eura

- u 2018. godini iznosi 256,21 euro

- u 2019. godini iznosi 266,05 eura

- u 2020. godini iznosi 292,77 eura

- u 2021. godini iznosi 309,90 eura

- u 2022. godini iznosi 357,25 eura

- u 2023. godini iznosi 415,35 eura

- u 2024. godini iznosi 467,56 eura

- u 2025. godini iznosi 532,24 eura.

9.4. U podnesku od 5. ožujka 2026. tužena je iznijela da osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti, kako u pogledu metodologije, tako i u pogledu činjeničnih pretpostavki na kojima se isti temelji. Nalaz se temelji na pogrešnoj pravnoj pretpostavci da tužena duguje tržišnu najamninu za cijeli stan, iako sud još nije utvrdio postojanje pravne osnove za takvu obvezu. Vještak nije uzeo u obzir stvarno stanje stana, nije uzeo u obzir da stan u trenutku kada je tužena započela korištenje nije bio podoban za stanovanje. Tužena i osoba s kojom tužena živi (izvanbračni partner) vlastitim sredstvima i radom izvršili su značajna renoviranja, uključujući (konkretno: instalacije, gletali i krećili zidove, sanirali sanitarije, kuhinju, stolariju i sl.). Bez tih ulaganja stan ne bi bio tržišno utrživ niti bi mogao postići procijenjenu, po vještaku, najamninu. Time je tužena zapravo povećala vrijednost nekretnine, povećala potencijalno tržišnu najamninu, te je stvorena korist i za tužitelje kao suvlasnike navedene nekretnine koji u tom nisu uopće učestvovali. Stoga vještak nije niti izvršio analizu: koliko je bila tržišna vrijednost stana prije renovacije, koliki su utjecaj imala ulaganja na visinu najamnine, tko je uopće snosio troškove ulaganja. Takav nalaz je nepotpun i metodološki manjkav, jer nisu uračunati troškovi koje je snosila isključivo tužena. Tužena je kroz navedeno vrijeme snosila sve režijske i tekuće troškove uključujući: Pričuvu, komunalnu naknadu, održavanje, popravke, zamjenu bojlera, jer je prethodni bio neupotrebljiv, osim navedenih radova. Tužitelji nisu sudjelovali u tim troškovima niti su ih ikada podmirivali. Vještak prilikom izračuna tržišne najamnine nije uzeo u obzir da eventualna korist mora biti umanjena za troškove koje je snosila tužena. Vještak nije uzeo u obzir da nije bilo ostvarene koristi, jer stan nije bio iznajmljivan. Procijenjena tržišna najamnina predstavlja hipotetsku vrijednost, a ne stvarno stečenu korist. Bez ostvarenog prihoda ili isključenja suvlasnika iz posjeda, nema osnove za punu tržišnu naknadu. Predložila je dopunu nalaza radi: utvrđenja postojanja stanja stana prije renovacije, procjene utjecaja ulaganja na visinu najamnine, umanjenja eventualne koristi za troškove koje je snosila tužena. Stoga, obzirom na navedeno dodatno ističe: stan nije bio useljiv bez ulaganja, ulaganja su financirana isključivo privatnim sredstvima, tužitelji nisu sudjelovali u troškovima, nisu tražili prije podnošenja tužbe niti naknadu za navedeno. Tužena stavlja prigovor na visinu tužbenog zahtjeva, jer sve kada bi i bila utvrđena eventualna korist mora ista biti umanjena za troškove koje je imala sama tužena i iste snosila. Osim toga, sud ima obavezu utvrditi neto korist, a ne bruto tržišnu vrijednost najamnine, kako to navodi vještak, jer su to dvije različite stvari u pravnom smislu.

9.5. Saslušan na ročištu 16. travnja 2026. sudski vještak Tihomir Sili je iskazao da ostaje kod nalaza i mišljenja od 2. studenoga 2025., te očitovanja od 8. prosinca 2025., time da pitanja za vještaka od strane tužitelja odnosno tužene nije bilo.

9.5.1. Na ročištu 16. travnja 2026. tužena je iznijela da nema pitanja za sudskog vještaka, dok je na ročištu 12. svibnja 2026. iznijela da ne predlaže dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka niti ima pitanja za istog.

9.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tihomira Sili, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke.

9.7. Pri tome nije osnovan prigovor tužene da procijenjena tržišna najamnina predstavlja hipotetsku vrijednost, a ne stvarno stečenu korist, budući iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je prilikom izračuna prosječne najamnine uzeo u obzir stanje i kvalitetu stana, lokaciju stana, kretanje tržišnih cijena stana te je primjenjujući poredbenu metodu izračunao prosječnu mjesečnu najamninu sporno stana u utuženom periodu.

9.8. Prigovor tužene da je vještak trebao imati u vidu navodna ulaganja u uređenje prijeporne nekretnine je također neosnovan. Naime, ovo iz razloga što tužena tijekom postupka odnosno do zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 18. prosinca 2020., nije istaknula bilo kakvu svoju tražbinu (u vidu protutužbe, prigovora prijeboja i sl.) u smislu članka 164. stavka 2. ZV-a, za naknadu nužnih i korisnih troškova, dok joj ti troškovi ne budu nadoknađeni, niti je precizirala o kojem bi se to iznosu radilo. Prema tome, pošto uopće nije utvrđeno o kojim i kakvim ulaganjima bi se radilo, to ni sudskom vještaku od strane suda nije niti dan takav zadatak, niti je sudski vještak bio dužan dati nalaz u tom smjeru, pa prema uvjerenju ovog suda, nije niti postojala obveza vještaka da se na te navode tužene izjašnjava.

9.9. U odnosu na prigovor tužene na visinu tužbenog zahtjeva, prema kojem kada bi i bila utvrđena eventualna korist, ista mora biti umanjena za režijske troškove koje je imala sama tužena i iste snosila.

9.9.1. Uvidom u e-spis Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama posl.br. P-391/2023-28, presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama posl. br. P-391/2023-28 od 11. travnja 2025., presudu Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-421/2025-2 od 9. prosinca 2025., utvrđeno je da je tužiteljica GB NB podnijela tužbu protiv tuženih EB i EBV, radi isplate na ime troškova: naknade za uređenje voda i komunalne naknade u iznosu od 379,77 eura, naknade za slivne vode u iznosu od 543,21 euro, električne energije u iznosu od 521,55 eura, ugradnje novog plinskog bojlera i računa za plin u iznosu od 4.472,57 eura, vezano za grobnu naknadu u iznosu od 189,82 eura, te da je presudom posl.br. P-391/2023-28 od 11. travnja 2025., potvrđenom presudom Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-421/2025-2 od 9. prosinca 2025., odbijena s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

9.9.2. Kraj činjenice da je tužena pravomoćno odbijena s prijedlogom da joj tužitelji naknade režijske troškove i troškove bojlera, odnosno da tužena u ovom postupku do zaključenja prethodnog postupka nije istaknula svoju tražbinu po tom osnovu, pa iz tog razloga sudskom vještaku nije niti da no u zadatak da visinu mjesečne najamnine umanji za troškove koje je tužena snosila niti je vještak bio u obvezi da se na te navode tužene izjašnjava.

9.10. Obzirom na iznijeto nije osnovan niti zahtjev tužene da tužitelj umanji visinu potraživanja uzevši u obzir predmetne troškove i eventualna ulaganja.

10. Slijedom iznijetog ovaj sud utvrđuje da je tužena počevši od podnošenja tužbe za predaju u posjed, dakle od 13. studenoga 2019. nepošteni posjednik i da tužiteljima pripada naknada za korištenje stana od strane tužene, sukladno njihovim suvlasničkim omjerima počevši od 14. studenoga 2019. Kako je prosječna mjesečna najamnina za studeni 2019. godine iznosila 266,05 eura, dakle 8,87 eura po danu, to ista za 17 dana (od 14. do 30. listopada 2019.) iznosi 150,79 eura što podijeljeno sa tri iznosi 50,26 eura koliko je za studeni 2019. godine dosuđeno svakom tužitelju.

10.1. U smislu odredbe članka 326. ZPP-a kojom je propisano da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (stavak 1.), da ako sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, može obavezati tuženika i na činidbe koje nisu dospjele (stavak 2.), pa tužitelji ne mogu tražiti isplatu tražbine dospjele nakon zaključenja glavne rasprave. Međutim, kako je prosječan iznos najamnine utvrđen zaključno sa rujnom 2025. godine, dakle ne postoji podatak o visini prosječne mjesečne najamnine za razdoblje od listopada 2025. do 12. svibnja 2026. (kada je zaključena glavna rasprava), a tužena je izrijekom sporila visinu zahtjeva, to je tužiteljima isplata dosuđena zaključno s mjesecom rujnom 2025. godine. Stoga je zahtjev tužitelja valjalo odbiti za potraživanje počevši od srpnja 2015. godine do 13. studenoga 2019. te počevši od listopada 2025. godine pa do predaje u posjed i odlučiti kao u točki I., II. i III. izreke presude.

10.2. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

19. Odlučujući i parničnom trošku, ovaj sud je vodio računa o uspjehu stranaka u postupku. Tužiteljica je obzirom na činjeničnu osnovu zahtjeva uspjela u cijelosti. Kako je konačno postavljeni zahtjev u ukupnom iznosu 29.688,10 eura usvojen je u iznosu od 18.213,74 eura, pa su u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelji uspjeli sa 61,35%. Tužena je u pogledu visine uspjela sa 38,65%, a u pogledu osnove sa 0,00%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva, tužitelji su uspjeli sa 80,68% (161,35 : 2), a tužena s 19,33% (38,65 : 2), pa tužitelji imaju pravo na naknadu troška u omjeru od 61,35% (80,68-19,33). Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući su tužitelji zastupani po odvjetniku, to su im dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku- odvjetniku.

20. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 27. kolovoza 2020. u iznosu 500,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 25. rujna 2020. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. listopada 2020. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 18. prosinca 2020. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 18. veljače 2021. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

- sastav žalbe od 21. srpnja 2021. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 10. točka 4. Tarife),

- sastav podneska od 21. listopada 2022. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 4. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. veljače 2025. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

- zastupanje na ročištu 21. svibnja 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 4. srpnja 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na očevidu 16. listopada 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 20. studenoga 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 2. travnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 16. travnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 17. travnja 2026. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 4. Tarife),

- zastupanje na ročištu 12. svibnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 25. svibnja 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 7.100,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 8.875,00 eura. Tužiteljima je dosuđen i plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 187,14 eura i za presudu 349,74 eura. Dakle, tužiteljima je dosuđen ukupan trošak u iznosu 9.411,88 eura od čega 61,35% s koliko su uspjeli u postupku iznosu 5.774,19 eura na koji iznos im je priznat i ukupan trošak predujma za vještačenje u iznosu od 499,99 eura i trošak očevida 49,48 eura, dakle ukupno 6.323,66 eura.

20.1. Tužiteljima nije priznat trošak sastava dopisa od 1. listopada 2019., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, to tim više što tužitelji nisu niti dokazali da je isti uručen tuženoj. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 30. rujna 2020., budući isti sadržajno odgovara navodima tužitelja iz tužbe i podneska od 27. kolovoza 2020., dakle nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 2. siječnja 2025. i od 19. veljače 2025., budući se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka.

21. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 25. svibnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku

2. Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima