REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2577/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o., Zagreb, Božidarevićeva ulica 13, OIB: 83902993021, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik ŽK, univ. mag. iur., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 105,62 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos od 105,62 EUR tekuće od 24. svibnja 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 37,88 EUR te tužiteljev zahtjev za isplatu na ime zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR tekućih od 25. svibnja 2026. do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o. podnio je tužbu protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. radi isplate iznosa od 105,62 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 19. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu marke Opel Corsa, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu BK iz [adresa]. Predmetna šteta nastala je uporabom vozila osiguranog kod tuženika temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, slijedom čega je tuženik, prema tvrdnji tužitelja, odgovoran za naknadu nastale štete.

3. Tužitelj navodi da je oštećenica štetni događaj prijavila tuženiku, nakon čega su djelatnici tuženika dana 16. travnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i sastavili izvid štete broj 62-AO-1250/2024. Nakon toga je oštećenica odabrala tužitelja kao servis za popravak vozila. Tužitelj je vozilo popravio sukladno pravilima struke te je za izvedene radove i ugrađene dijelove ispostavio račun broj 535/01/8 od 23. svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 2.324,34 EUR.

4. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik navedeni račun djelomično podmirio, i to u iznosu od 2.218,72 EUR, dok je razlika od 105,62 EUR ostala nepodmirena. Prema tvrdnji tužitelja, navedena razlika posljedica je toga što je tuženik samovoljno priznao nižu cijenu radnog sata limara i lakirera od one koju tužitelj primjenjuje prema svojem službenom cjeniku.

5. Tužitelj smatra da tuženik nema pravo određivati cijenu sata rada tužitelja kao gospodarskog subjekta koji samostalno nastupa na tržištu niti može oštećeniku ograničiti pravo izbora servisa. Ističe da oštećenik ima pravo slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo, neovisno o tome nalazi li se taj servis u mreži ugovornih servisa osiguratelja. Poziva se na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, očitovanja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga te sudsku praksu prema kojoj osiguratelj nije ovlašten nametati cijenu rada servisu niti ograničiti naknadu štete prema vlastitim internim kriterijima.

6. Tužitelj navodi da su oštećenica BK i tužitelj dana 2. listopada 2024. sklopili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, kojim je oštećenica ustupila tužitelju svoje nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 105,62 EUR, o čemu je tuženik obaviješten notifikacijom od istoga dana. Stoga tužitelj smatra da je aktivno legitimiran potraživati isplatu preostalog dijela naknade štete.

7. Isprave koje je tužitelj podnio uz tužbu su kako slijedi: račun br. 535/01/8 od 23. svibnja 2024. (list 10 i 12 spisa), izvid štete oznake 62-AO-1250/2024 od 16. travnja 2024. (list 14 spisa), dopis tuženika od 21. kolovoza 2024. (list 16 spisa), potvrda u uplati (list 18 spisa), dopis od 1. kolovoza 2024. (list 20 spisa), e-mail od 2. kolovoza 2024. (list 22 spisa), cjenik usluga (list 24 i 25 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 2. listopada 2024. (list 26 i 28 spisa), dopis tužitelja od 2. listopada 2024.

– Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 30 spisa), e-mail dopis od 4. ožujka 2025. (list 32 spisa) te sudska praksa (list 34 do 73 spisa).

8. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 2. prosinca 2025. Priznaje da se dana 19. siječnja 2024. dogodio štetni događaj na vozilu marke Opel Corsa, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu BK. Također priznaje da je vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju i kojim je upravljala ĆK na dan nastanka štete bilo osigurano kod tuženika po polici obveznog automobilskog osiguranja broj 470905576.

9. Tuženik ne osporava odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja. Također ne osporava da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila. Međutim, osporava visinu tužbenog zahtjeva, valjanost računa na kojem tužitelj temelji zahtjev te valjanost i učinke ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjen ja.

10. Tuženik ističe da su tužitelj i tuženik na dan izdavanja računa, 23. svibnja 2024., imali sklopljen Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila. Prema tvrdnji tuženika, tužitelj se tim ugovorom obvezao pridržavati cijena sata rada ugovorenih ugovorom te osiguranicima tuženika priznati i obračunati popust na ugrađeni materijal. Tuženik navodi da je upravo zato isplatio naknadu štete prema računu popravka, ali umanjenu za iznos koji proizlazi iz ugovora o suradnji. Smatra da račun koji je tužitelj priložio uz tužbu nije valjan jer ne sadrži cijene usluga i popuste ugovorene navedenim ugovorom. U prilog navodima dostavlja Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila i aneks tog ugovora.

11. Na pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu održano 7. svibnja 2026. tuženik nije pristupio, iako je uredno pozvan, slijedom čega je sud, na prijedlog tužitelja, održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno članku 295. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

12. Na navedenom ročištu punomoćnica tužitelja ostala je kod tužbe, tužbenog zahtjeva, svih iznesenih navoda i dokaznih prijedloga. Smatrala je da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju isprava koje prileže spisu, a opreza radi ostala je kod prijedloga za saslušanjem oštećenice BK.

13. Sud je zaključio prethodni postupak i održao glavnu raspravu. Imajući u vidu stanje spisa i isprave koje prileže spisu, sud je odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi. Naime, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, činjenica da je vozilo popravljeno kod tužitelja, kao ni činjenica da je tuženik djelomično podmirio račun tužitelja. Sporna su pravna pitanja ovlaštenja tuženika da umanji račun zbog niže priznate cijene rada, učinci ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji na konkretno potraživanje te aktivna legitimacija tužitelja. Budući da se odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu, sud je ocijenio da saslušanje oštećenice ne bi bilo potrebno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i pročitao dokumentaciju koja istom prileži, osobito račun broj 535/01/8 od 23. svibnja 2024., izvid štete broj 62 -AO- 1250/2024, potvrdu o uplati, dopis tuženika od 21. kolovoza 2024., cjenik tužitelja, Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 2. listopada 2024., notifikaciju o ustupanju tražbine, Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila i aneks tog ugovora.

15. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao cesionara za isplatu preostalog dijela naknade štete po računu za popravak vozila, i to u iznosu od 105,62 EUR.

17. Među strankama nije sporno da je 19. siječnja 2024. nastao štetni događaj na vozilu Opel Corsa, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu BK. Nije sporno ni da je vozilo kojim je uzrokovana šteta bilo osigurano kod tuženika temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik ne osporava odgovornost svojeg osiguranika za štetni događaj.

18. Nadalje, nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila i za taj popravak ispostavio račun broj 535/01/8 od 23. svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 2.324,34 EUR. Nije sporno ni da je tuženik po tom računu platio iznos od 2.218,72 EUR, dok je razlika od 105,62 EUR ostala nepodmirena.

19. Sporno je je li tuženik bio ovlašten umanjiti račun tužitelja pozivom na Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji za popravak vozila, odnosno je li tužitelj, kao primatelj ustupljene tražbine, ovlašten potraživati od tuženika razliku između iznosa računa i iznosa koji je tuženik priznao i platio.

20. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja, sud nalazi da je ista osnovana. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 2. listopada 2024. proizlazi da je BK kao oštećenica i ustupiteljica ustupila tužitelju kao primatelju tražbine potraživanje koje ima prema tuženiku po osnovi predmetnog štetnog događaja, i to u iznosu od 105,62 EUR. Tuženik je o ustupu obaviješten notifikacijom. Sukladno članku 80. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. U konkretnom slučaju radi se o novčanoj tražbini naknade štete, koja nije strogo osobne naravi niti je njezin prijenos zabranjen. Stoga je tužitelj kao cesionar ovlašten zahtijevati isplatu utuženog iznosa.

21. Tuženikov prigovor valjanosti ugovora o ustupanju tražbine sud nije prihvatio. Tuženik nije dokazao da bi predmetna tražbina bila neprenosiva, niti da bi ugovor o ustupu bio ništetan, nevaljan ili bez pravnog učinka. Sama činjenica da je tužitelj ujedno servis koji je izvršio popravak vozila ne sprječava ga da od oštećenice primi ustup tražbine radi ispunjenja i da potom kao novi vjerovnik zahtijeva isplatu od odgovornog osiguratelja.

22. U pogledu prigovora tuženika da račun tužitelja nije valjan zbog toga što nije sastavljen u skladu s Ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji, sud nalazi da taj prigovor nije osnovan za odbijanje tužbenog zahtjeva. Naime, predmet ovog postupka nije ispunjenje ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji između tužitelja i tuženika, nego naknada štete koju oštećenica kao treća osoba ima pravo zahtijevati od odgovornog osiguratelja po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koju je tražbinu ustupila tužitelju.

23. Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji može uređivati međusobne poslovne odnose tužitelja i tuženika kao gospodarskih subjekata, ali tuženik nije dokazao da bi tim ugovorom oštećenica BK bila obvezana prihvatiti nižu cijenu popravka, niti da bi joj tim ugovorom bilo ograničeno pravo na punu naknadu stvarne štete. Tuženik nije dokazao ni da je oštećenica bila stranka navedenog ugovora, da je pristupila njegovim odredbama ili da se odrekla prava zahtijevati naknadu stvarnog troška popravka vozila.

24. Sud posebno ističe da se u konkretnom slučaju radi o šteti iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a ne o zahtjevu tužitelja za ispunjenje vlastitog ugovornog potraživanja prema tuženiku. Tužitelj u ovom postupku nastupa kao primatelj ustupljene tražbine oštećenice, pa se osnovanost zahtjeva prosuđuje prema pravilima o naknadi štete, a ne isključivo prema internim ili poslovnim dogovorima osiguratelja i servisne radionice. Eventualne obveze iz ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji tuženik, ako smatra da su povrijeđene, može ostvarivati prema tužitelju u okviru odgovarajućeg ugovornog odnosa, ali one same po sebi ne isključuju pravo oštećenice, odnosno tužitelja kao cesionara, da zahtijeva naknadu stvarno nastale štete.

25. Prema članku 1045. stavku 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Prema članku 1085. stavku 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema stavku 2. istog članka, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

26. U konkretnom slučaju uspostava prijašnjeg stanja ostvaruje se popravkom oštećenog vozila. Stvarni trošak popravka predstavlja račun servisne radionice koja je popravak izvršila, ako tuženik ne dokaže da račun obuhvaća radove koji nisu bili potrebni za uklanjanje posljedica štetnog događaja, da radovi nisu izvršeni, da cijena nije tržišna ili da je oštećenik nerazumno povećao štetu. Tuženik takve okolnosti nije dokazao.

27. Tuženik nije osporio da su radovi na vozilu izvršeni, niti je osporio da se radovi odnose na štetni događaj. Tuženik nije tvrdio da je tužitelj obračunao radove koji nisu izvedeni, niti da su ugrađeni dijelovi koji nisu bili potrebni. Sporna je isključivo razlika u cijeni sata rada i popustu koji tuženik smatra primjenjivim prema ugovoru o poslovno- tehničkoj suradnji.

28. Sud smatra da tuženik kao osiguratelj ne može jednostrano, prema vlastitoj procjeni ili internim kriterijima, odrediti najvišu cijenu rada koju će priznati za popravak vozila ako je oštećenik vozilo stvarno popravio kod servisa koji posluje na tržištu i ako nije dokazano da je cijena nerazumna, netržišna ili protivna načelu smanjenja štete. Oštećenik ima pravo slobodno izabrati servisnu radionicu u kojoj će popraviti vozilo, a sama činjenica da bi tuženik kao osiguratelj s pojedinim servisima mogao imati ugovorene niže cijene ne znači da je oštećenik dužan koristiti upravo takve servise niti da se razlika može automatski odbiti od naknade štete.

29. U konkretnom slučaju tužitelj je dostavio svoj cjenik usluga i račun za popravak. Tuženik nije pristupio ročištu niti je dodatno obrazložio na koji bi se način ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji konkretno primjenjivao na ovu štetu u smislu ograničenja prava oštećenice. Tuženik također nije dokazao da je oštećenica bila upoznata s navedenim ugovorom ili obvezana njegovim sadržajem.

30. Stoga sud zaključuje da tuženik nije dokazao osnovu za umanjenje računa tužitelja za iznos od 105,62 EUR. Budući da je tuženik djelomično isplatio račun, time je priznao osnovanost štetnog događaja, potrebu popravka i svoju obvezu naknade štete, dok za odbijanje preostalog dijela nije pružio dostatnu pravnu ni činjeničnu osnovu.

31. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje preostali iznos od 105,62 EUR, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

32. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a, prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Sud je prihvatio zahtjev za zatezne kamate od 24. svibnja 2024., kao dana nakon dospijeća računa broj 535/01/8 od 23. svibnja 2024., budući da je tada tuženik bio u mogućnosti ispuniti obvezu u cijelosti, a naknadno je račun i djelomično platio.

33. Međutim, tužitelj je zatražio zatezne kamate po stopi uvećanoj za osam postotnih poena. Sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini iz trgovačkog ugovora između tužitelja i tuženika, nego o tražbini naknade štete iz obveznog osiguranja, koju je oštećenica ustupila tužitelju. Stoga se primjenjuje stopa zatezne kamate propisana za ostale odnose, odnosno referentna stopa uvećana za tri postotna poena. Zbog toga je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži kamata preko dosuđene stope odbijen kao neosnovan, kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

35. U odnosu na zatražene troškove parničnog postupka, tužitelju je za zastupanje u ovom parničnom postupku priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) te pristup ročištu održanom 7. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife) što uvećano za PDV i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 19,91 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. te Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23) ukupno iznosi 144,91 EUR. Na troškove postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

36. Sud nije priznao tužitelju trošak nagrade za pristup ročištu za objavu presude jer isti tom ročištu nije bio nazočan, niti su troškovi sudskih pristojbi preko dosuđenog iznosa dokazani u spisu.

Zagreb, 25. svibnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Budući da se radi o sporu male vrijednosti, presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

DNA

- Odvj. Ivan Župan, OD Župan & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A

- CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33