Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5083/2019-57

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Sandri Panjković, odvjetniku u Sisku, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 016- 1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. srpnja 2005.g., Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 25. srpnja 2011.g., Aneksa br. 2 uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 17. siječnja 2012.g., Aneksa br. 3 uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. rujna 2012.g. i Aneksa br. 4 uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 19. kolovoza 2013.g.koje su sklopili tužitelj TH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao pravni prednik tuženika Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ), kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 3,99 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ) da tužitelju TH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) isplati iznos od 3.760,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

• na iznos od 18,82 eur počam od 15.5.2006.g.,

• na iznos od 18,76 eur počam od 16.6.2006.g.,

• na iznos od 18,61 eur počam od 17.7.2006.g.,

• na iznos od 18,45 eur počam od 16.8.2006.g.,

• na iznos od 18,68 eur počam od 15.9.2006.g.,

• na iznos od 18,66 eur počam od 16.10.2006.g.,

• na iznos od 18,40 eur počam od 15.11.2006.g.,

• na iznos od 18,48 eur počam od 15.12.2006.g.,

• na iznos od 18,33 eur počam od 15.1.2007.g.,

• na iznos od 18,12 eur počam od 15.2.2007.g.,

• na iznos od 18,36 eur počam od 15.3.2007.g.,

• na iznos od 18,12 eur počam od 16.4.2007.g.,

• na iznos od 17,76 eur počam od 15.5.2007.g.,

• na iznos od 17,76 eur počam od 15.6.2007.g.,

• na iznos od 17,63 eur počam od 16.7.2007.g.,

• na iznos od 17,80 eur počam od 6.9.2007.g.,

• na iznos od 28,95 eur počam od 5.10.2007.g.,

• na iznos od 29,12 eur počam od 7.11.2007.g.,

• na iznos od 29,33 eur počam od 6.12.2007.g.,

• na iznos od 29,81 eur počam od 1.2.2008.g.,

• na iznos od 30,01 eur počam od 29.2.2008.g.,

• na iznos od 30,51 eur počam od 31.3.2008.g.,

• na iznos od 60,12 eur počam od 7.4.2008.g.,

• na iznos od 58,47 eur počam od 7.5.2008.g.,

• na iznos od 58,88 eur počam od 4.6.2008.g.,

• na iznos od 58,89 eur počam od 7.7.2008.g.,

• na iznos od 58,15 eur počam od 31.7.2008.g.,

• na iznos od 58,89 eur počam od 8.9.2008.g.,

• na iznos od 60,18 eur počam od 7.10.2008.g.,

• na iznos od 62,81 eur počam od 5.11.2008.g.,

• na iznos od 61,14 eur počam od 3.12.2008.g.,

• na iznos od 70,60 eur počam od 8.1.2009.g.,

• na iznos od 71,76 eur počam od 11.2.2009.g.,

• na iznos od 73,43 eur počam od 10.3.2009.g.,

• na iznos od 71,00 eur počam od 9.4.2009.g.,

• na iznos od 71,18 eur počam od 7.5.2009.g.,

• na iznos od 70,32 eur počam od 8.6.2009.g.,

• na iznos od 69,57 eur počam od 31.7.2009.g.,

• na iznos od 70,03 eur počam od 8.9.2009.g.,

• na iznos od 69,71 eur počam od 7.10.2009.g.,

• na iznos od 69,71 eur počam od 6.11.2009.g.,

• na iznos od 70,50 eur počam od 7.12.2009.g.,

• na iznos od 71,23 eur počam od 7.1.2010.g.,

• na iznos od 72,26 eur počam od 5.2.2010.g.,

• na iznos od 72,00 eur počam od 5.3.2010.g.,

• na iznos od 73,55 eur počam od 7.4.2010.g.,

• na iznos od 74,21 eur počam od 7.5.2010.g.,

• na iznos od 75,12 eur počam od 7.6.2010.g.,

• na iznos od 78,41 eur počam od 8.7.2010.g.,

• na iznos od 76,02 eur počam od 9.8.2010.g.,

• na iznos od 81,86 eur počam od 8.9.2010.g.,

• na iznos od 79,25 eur počam od 7.10.2010.g.,

• na iznos od 78,73 eur počam od 8.11.2010.g.,

• na iznos od 81,93 eur počam od 8.12.2010.g.,

• na iznos od 76,21 eur počam od 7.1.2011.g.,

• na iznos od 74,13 eur počam od 31.1.2011.g.,

• na iznos od 75,05eur počam od 4.3.2011.g.,

• na iznos od 73,96 eur počam od 31.3.2011.g.,

• na iznos od 76,50 eur počam od 20.5.2011.g.,

• na iznos od 79,75 eur počam od 20.6.2011.g.,

• na iznos od 83,22 eur počam od 18.7.2011.g.,

• na iznos od 64,07 eur počam od 16.8.2012.g.,

• na iznos od 62,77 eur počam od 18.9.2012.g.,

• na iznos od 66,36 eur počam od 8.4.2013.g.,

• na iznos od 64,64 eur počam od 13.5.2013.g.,

• na iznos od 64,34 eur počam od 29.7.2013.g.,

• na iznos od 64,77 eur počam od 27.8.2013.g.,

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 016- 1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. srpnja 2005.g., Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj:

016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 25. srpnja 2011.g., Aneksa br. 2 uz Ugovor o kreditu broj:016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 17. siječnja 2012.g., Aneksa br. 3 uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. rujna 2012.g. i Aneksa br. 4 uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 19. kolovoza 2013.g.koje su sklopili tužitelj TH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao pravni prednik tuženika Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ) , kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ) da tužitelju TH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) isplati iznos od 3.798,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

• na iznos od 4,99 eur počam od 8.1.2009.g.,

• na iznos od 10,02 eur počam od 11.2.2009.g.,

• na iznos od 17,31 eur počam od 10.3.2009.g.,

• na iznos od 6,74 eur počam od 9.4.2009.g.,

• na iznos od 7,50 eur počam od 7.5.2009.g.,

• na iznos od 3,78 eur počam od 8.6.2009.g.,

• na iznos od 0,53 eur počam od 31.7.2009.g.,

• na iznos od 2,52 eur počam od 8.9.2009.g.,

• na iznos od 1,13 eur počam od 7.10.2009.g.,

• na iznos od 1,13 eur počam od 6.11.2009.g.,

• na iznos od 4,53 eur počam od 7.12.2009.g.,

• na iznos od 7,75 eur počam od 7.1.2010.g.,

• na iznos od 12,23 eur počam od 5.2.2010.g.,

• na iznos od 11,09 eur počam od 5.3.2010.g.,

• na iznos od 17,84 eur počam od 7.4.2010.g.,

• na iznos od 20,67 eur počam od 7.5.2010.g.,

• na iznos od 24,65 eur počam od 7.6.2010.g.,

• na iznos od 38,96 eur počam od 8.7.2010.g.,

• na iznos od 28,56 eur počam od 9.8.2010.g.,

• na iznos od 53,97 eur počam od 8.9.2010.g.,

• na iznos od 42,62 eur počam od 7.10.2010.g.,

• na iznos od 40,35 eur počam od 8.11.2010.g.,

• na iznos od 54,28 eur počam od 8.12.2010.g.,

• na iznos od 68,60 eur počam od 7.1.2011.g.,

• na iznos od 58,48 eur počam od 31.1.2011.g.,

• na iznos od 62,92 eur počam od 4.3.2011.g.,

• na iznos od 57,61 eur počam od 31.3.2011.g.,

• na iznos od 70,01 eur počam od 20.5.2011.g.,

• na iznos od 85,78 eur počam od 20.6.2011.g.,

• na iznos od 102,66 eur počam od 18.7.2011.g.,

• na iznos od 96,60 eur počam od 16.8.2012.g.,

• na iznos od 88,11 eur počam od 18.9.2012.g.,

• na iznos od104,20 eur počam od 8.4.2013.g.,

• na iznos od 92,73 eur počam od 13.5.2013.g.,

• na iznos od 90,71 eur počam od 29.7.2013.g.,

• na iznos od 93,64 eur počam od 27.8.2013.g.,

• na iznos od 111,50 eur počam od 5.3.2014.g.,

• na iznos od 109,76 eur počam od 17.4.2014.g.,

• na iznos od 105,95 eur počam od 19.5.2014.g.,

• na iznos od 107,25 eur počam od 16.6.2014.g.,

• na iznos od 112,63 eur počam od 4.9.2014.g.,

• na iznos od 112,74 eur počam od 15.9.2014.g.,

• na iznos od 115,95 eur počam od 20.10.2014.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 28.11.2014.g.,

• na iznos od 119,00 eur počam od 16.12.2014.g.,

• na iznos od 197,48 eur počam od 16.1.2015.g.,

• na iznos od 176,37 eur počam od 20.2.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 15.4.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 12.5.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 13.5.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 26.6.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 3.7.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 17.8.2015.g.,

• na iznos od 118,79 eur počam od 18.9.2015.g.,

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ) da tužitelju TH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) isplati iznos od 4.619,83 eur sa zakonskom zateznom kamatom počam od 01. listopada 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Tuženik Addiko bank d.d. ( OIB: 14036333877 ) dužan je tužitelju TH (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) naknaditi troškove parničnog postupka 1.895,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 25. svibnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TH kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao pravni prednik Addiko bank d.d. kao kreditor sklopili su dana 25. srpnja 2005.g. Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ( u daljnjem tekstu: Ugovor ). Stranke su dana 25. srpnja 2011.g. sklopile Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, dana 17. siječnja 2012.g. Aneks br. 2 uz Ugovor o kreditu 016- 1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, dana 18. rujna 2012.g. Aneks br. 3 uz Ugovor o kreditu 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, te dana 19. kolovoza 2013.g. Aneks br. 4 uz Ugovor o kreditu 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

2. Isto tako, stranke su dana 19. siječnja 2016.g. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine ( u daljnjem tekstu: Dodatak).

3. Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.100.00 CHF prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita.

4. Odredbom čl. 3. propisana je kamata na kredit od 3,99 % , te je člankom 6. Ugovora ugovorena promjenljivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.

5. U razdoblju od sklapanja Ugovora tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta.

6. Isto tako, odredbom čl. 3. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika- za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno Odlukom o kamatnim stopama banke.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih V-tuženika Addiko bank d.d.. ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. Navedenom Presudom pod točkom II. izreke potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 2. izreke u kojoj je utvrđeno da je Addiko bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008.g., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9. Nadalje, Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u točki 1. izreke u kojoj je utvrđeno da je V- tuženik Addiko bank d.d. u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

10. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati.

11. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

12. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 3. Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za devize, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Člankom 6. Ugovora navedeno je da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika.

13. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužitelju, prema kojoj mu je u skladu s rastom kamatne stope povećavao mjesečni iznos anuiteta, pa je stoga tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 3,99 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena, te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 41.294,61 kn.

14. Isto tako, a obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 30.975,22 kn.

15. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona kreditiranju (NN 102/15 ) (u daljnjem tekstu: Zakon ) ponudio tužitelju mogućnost o potrošačkom konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je s tuženikom zaključio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR.

16. U provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan 30.09. 2015.g. koja je iznosila 397,953,05 kn.

17. Međutim, kako je već navedeno presudama Trgovačkog suda pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF, Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona, te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR, ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa.

18. Takav stav u skladu je s pravom Europske unije i presudama suda Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019.g., slučaj T.

19. Prema tome, a imajući u vidu da su navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF ništetne, to je na dan konverzije tj. dan 30.09.2015.g. postojala razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu ( prvotno ugovorenu ) i početni tečaj ( na dan isplate kredita ) što je iznosilo 306.575,76 kn, te ranije navedene neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije od 397.953,05 kn. Prema tome, nastala je razlika u glavnicama u iznosu od 91.377,29 kn.

20. Slijedom gore navedenoga, a osobito iz razlika nedospjelim glavnicama na dan 30.09.2015.g. razvidno je kako tužitelj nije obeštećen u skladu s važećim pravom Europske unije, te pravomoćnim sudskim odlukama, kako domaćih tako i sudova Europske unije. Stoga je tužitelj ustao ovom tužbom i tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 7.7.2025.

21. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja.

Tuženik ističe kako tužba nije razumljiva, odnosno kako nije razumljiv činjenični i pravni osnov tužbe te uopće predmet raspravljanja u ovom postupku, sve u smislu čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014), a iz razloga kako slijedi.

22. Iz tužbe naime proizlazi kako tužitelj, kao predmet raspravljanja u ovom postupku, navodi ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu kojeg je sklopio s tuženikom (te odredaba pripadajućih aneksa) iako su strane ugovora o kreditu navedene odredbe zamijenile drugima i to s retroaktivnim učinkom pa stoga sporne odredbe više niti ne egzistiraju, kao što su se i sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.

23. Drugim riječima, tužitelj je pravo čije ostvarenje traži u ovom postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenjem ovog postupka.

24. Tuženik ističe kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača.

25. Navedenim ZIDZPK, u čl. 19.b, određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.

26. U tom smislu se ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala', a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu.

27. ZIDZPK je u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima, konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane ugovora o kreditu su ju zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem Izračuna konverzije sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu.

28. Stoga se niti ne može raspravljati o ništetnosti odredba ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz ugovor o kreditu, a koje radi navedenoga ne postoje. Naime, cilj utvrđivanja pojedinih odredbi ugovora o kreditu nepoštenima, posljedično ništetnima, jest restitucija potrošača, ovdje tužitelja, a upravo je isto učinjeno ZIDZPK, prihvatom Izračuna konverzije od strane tužitelja i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, kojim se je upravo tužitelj usuglasio s ukupnim iznosom kojeg je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje sada tužitelj potražuje ovom tužbom (i radi povećanja kamatne stope i radi rasta tečaja CHF), te korištenjem tog iznosa za namirenje anuiteta po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je dopuštena. Pritom, sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenima retroaktivnim učinkom, ex tunc.

29. Dodatno, tuženik naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

30. Uzevši u obzir navedeno. tuženik predlaže Naslovnom sudu pozvati tužitelja da odredi o ništetnosti kojih ugovornih odredaba se raspravlja i u kojem dijelu njegovog kondemnatornog zahtjeva isti nije restituiran prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu.

31. Kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi ugovora o kreditu (koje se odnose na valutnu klauzulu, a posredno i odredbi o promjenjivo kamatnoj stopi), to tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka. Naime, pravo koje tužitelj traži ovom tužbom je isti ostvario kroz konverziju kredita na način da je suglasnošću volja ugovornih strana, kao posljedicu prisilnog propisa, sklopljen Aneks uz ugovor o kreditu, a koji po svojim učincima predstavlja res iudicatu u smislu ne postojanja procesnih pretpostavki za daljnje raspravljanje u ovom predmetu. Jer u čemu bi se sastojao pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe koja ne postoji? Kao i tražiti povrat nečega, a koji povrat su ugovorne strane svojim sporazumom uredile na drugačiji i dopušten način.

32. Također, i kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja u ovom postupku jest, a kako je prethodno navedeno, potpunosti konzumiran prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu.

33. Naime, upravo je iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos (kao i za sve iznose određene ZIDZPK, koje je tužitelj uplatio radi namirenja anuiteta u CHF) umanjio obveze po konvertiranom kreditu u EUR. Sve navedeno kao posljedicu prisilnih odredbi ZIDZPK, a što je dodatno izraženo kroz volju ugovornih, ovdje parničnih, strana sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu.

34. Kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom na isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pritom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenoga tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz ugovor o kreditu.

35. U tom smislu potrebno je sagledati ne samo iznos preplate ili manjka na dan 30. rujna 2015-g., kao dan konverzije, nego i stanje glavnice izražene u HRK prije i poslije provedene konverzije.

36. Sukladno navedenom, svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i posredno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom ZIDZPK od strane tuženika.

37. Naslovnom sudu se pozornost posebno skreće na okolnost da je ZIDZPK bio predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je Rješenjem broj: U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.g. (Narodne novine broj 39/2017) potvrdio sukladnost istoga s Ustavom Republike Hrvatske. Uz ostalo, u navedenom rješenju se navodi kako se zakonodavac odlučio na ovakvu izvanrednu intervenciju s retroaktivnim učinkom i kako bi se smanjila opterećenost općinskih sudova radi postupaka koje su ili koje će pokrenuti potrošači.

38. Kako je Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio suglasnost ZIDZPK s Ustavom Republike Hrvatske, kao sistemskog propisa kojim su obuhvaćeni svi potrošači korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF i kojim se konačno rješava pitanje problematike valutne klauzule u CHF, usvajanje tužbenog zahtjeva bi značilo da se ZIDZPK, za koji Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio suglasnost s Ustavom, odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama (pa time i tužitelju) da ponudi konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF iako istih nema jer je takva valutna klauzula ništetna, prema navodima tužitelja.

39. To bi naime značilo da je zakonodavac donošenjem ZIDZPK naložio konverziju nečega što ne postoji, Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku povodom prijedloga za ocjenu sukladnosti ZIDZPK s Ustavom Republike Hrvatske potvrdio ispravnost istoga, a na kraju tuženik trpi štetu jer pored toga što je tužitelja restituirao kroz konverziju to mora napraviti još jednom.

40. Radi svega navedenoga, predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZIDZPK. Dakle, jedini egzistentni odnos između parničnih strana jest onaj koji proizlazi iz Aneksa uz ugovor o kreditu.

41. Na navedenu okolnost, ali okolnost da je za iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik umanjio obvezu tužitelja po konvertiranom kreditu, predlaže se provesti financijsko vještačenje.

42. U odnosu na navodnu ništetnost ugovornih odredaba Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 25. srpnja 2011. g., Aneksa br. 2 uz Ugovor o kreditu broj 016- 1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 17. siječnja 2012. g., Aneksa br. 3 uz Ugovor o kreditu broj 016-1556/ 2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. rujna 2012. g. te Aneksa br. 4 uz Ugovor o kreditu broj 016-1556/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 19. kolovoza 2013. g., tuženik iste tvrdnje osporava kao paušalne i nedokazane.

43. Slijedom navedenoga, predlaže se Naslovnom sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti radi nedostatka pravnog interesa, te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude.

44. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u spis, provedeno je vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, saslušan je tužitelj.

45. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

46. U ovom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, visina tužbenog zahtjeva, pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe nakon provedene konverzije ugovora o kreditu.

47. Predmet spora je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi kamata i predmetnog ugovora stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da nije došlo do promjenjive kamatne stope, tj. da je kamatna stopa iznosila i odgovarala prvotno ugovorenoj, te okolnost razlike između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi stvarno plaćao da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita.

48. Na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je saslušavao tužitelja.

49. Tužitelj je iskazao da je ugovor o kreditu sa tuženikom sklopio radi kupnje stana, i stan koristi isključivo za stanovanje. Prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovora njegova prvotna namjera bila je sklopiti ugovor u kunama, međutim rečeno mu je da za to nije kreditno sposoban, potom je zatražio sklapanje ugovora u eurima sa čime je također bio odbijen isto kao kreditno nesposoban, odnosno da neće moći otplaćivati ugovor u eurima, međutim ponuđen mu je ugovor u CHF kao tada najpovoljniji ugovor. U banci mu nisu pojašnjeni nikakvi eventualni rizici koji bi mogli biti vezani uz CHF. Što se tiče kamatne stope, u trenutku sklapanja ugovora kamatna stopa bila je izrazito niska 3,99, što je bila vrlo povoljna kamatna stopa, on je pročitao ugovor i odredbu o kamatnoj stopi, međutim promjenjivost kamatne stope nije mu bila potpuno jasna jer nema niti stručno znanje o tome, a niti mu je djelatnik banke pojasnio da bi se mogla mijenjati tijekom otplate kredita kamatna stopa, niti pod kojim uvjetima bi se eventualno mogla mijenjati. Tijekom otplate kredita on je, kako su se mijenjale rate kredita, dobivao otplatne planove i obratio se banci da li su moguće bilo kakve promjene obzirom je otplata rata postala sve teža, međutim rečeno mu je da bilo kakve promjene nisu moguće, već da to tako mora biti. Banka je sastavljala ugovor, i on nije mogao utjecati na promjenu sadržaja ugovora, već je dobio već gotovo formuliran ugovor. Razlog zbog kojeg je potpisao aneks ugovora i zbog čega je konvertiran, bio je da si olakša otplatu rata koliko je to moguće, rata je u početku bila cca 2.000,00 kn, a onda je dosegla cca 5.000,00, odnosno 6.000,00 kn. Ne smatra da je obeštećen konverzijom ugovora. Nakon čitanja ugovora nije tražio pojašnjenja oko odredbi ugovora, jer nije mogao ništa mijenjati. Od banke je zatražio moratorij na otplatu kredita i odobren mu je dva puta, ali mu je pojašnjeno da će se nakon toga rata povećati. Prije potpisivanja aneksa ugovora kojim mu je odobren moratorij na otplatu kredita nije pročitao tekst samog aneksa i u njemu uvedenu odredbu o kamatnoj stopi.

Nakon saslušanja tužitelja nedvojbeno je da je ugovor o kreditu sklapao isključivo radi kupnje stana i prilikom pregovaranja njegova namjera prvotna bilo je sklapanje ugovora u kunama. Međutim, obrazloženo mu je da nije kreditno sposoban za sklapanje ugovora u kunama, stoga je zatražio sklapanje ugovora u eurima, za što također po navodima banke nije bio kreditno sposoban, te je tek potom zatražio sklapanje ugovora u CHF. Ugovor je sastavljala banka i na sadržaj ugovora tužitelj nije mogao ni na koji način utjecati, a rate ugovora konstantno su rasle tijekom otplate ugovora, radi čega je odlučio da ugovor konvertira u EUR kako bi lakše otplaćivao ugovorne rate. Prilikom pregovaranja nisu mu pojašnjeni bitni elementi ugovora o kreditu, odnosno sve odredbe, na način pod kojim uvjetima se može mijenjati kamatna stopa tijekom otplate kredita, niti rizici sklapanja ugovora u EUR. Na taj način banka je iskoristila položaj jače ugovorne stranke kao financijska institucija u odnosu na tužitelja koji nema dovoljno znanja o financijskom poslovanju, pa je samim time doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku. Takvim postupanjem prilikom sklapanja ugovora banka je postupila suprotno načelu savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora, koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava (čl. 4. ZOO-a).

Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF te razliku između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30.9.2015. i glavnice preostale nakon konverzije, a koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije.

50. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom Odlukom banke, sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g.

51. Presuda Visokog Trgovačkog suda potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-249/14 od 09.04.2015 g. 52. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude da sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

53. Ono što je bitno jest što je presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavještavanje tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka jednako je vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., a pozivajući se sve na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

54. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca, te je zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

55. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

56. Prema odredbama čl. 87. citiranog zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

57. Nadalje, u smislu odredbe čl. 269. st. i čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

58. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe po predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama Vrhovni sud RH u svom obrazloženju povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 7129/13, Revt-249/14 od 9. travnja 2015. g. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna je "visoko stručna", i kao takva razumljiva je isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem. Za običnog potrošača ovakva terminologija je nerazumljiva, to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka), nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita."

59. Time potrošač od samog početka tog ugovornog odnosa doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovoru o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

60. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu buduća kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, niti odrediva.

61. Nadalje važno je istaknuti da su banke kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koriste njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na prosječnog potrošača je superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaji, odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, a koja je kao takva potrošačima postala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN, br. 75/09 i 112/12), formalno propisano što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

62. Nadalje, nesporna je činjenica da su odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio unaprijed sastavljenog od banke standardnog ugovora o kreditu, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač mogao imati utjecaja na njegov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.

63. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita potrošača, kao jedne ugovorne stranke u odnosu na banku – trgovca, kao druge ugovorne stranke, što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa, te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

64. Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

65. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjenjivoj kamatnoj stopi, jasno da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja je sadržana u standardnom prethodno formuliranom ugovoru od banke.

66. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu bile su nepoštene u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. g. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, te ugovorne odredbe su ništave.

67. Uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i onih o kreditu, u smislu odredbe čl. 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93 …), je ocijeniti ako je to moguće jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, te objasniti i smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju tog posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili, ali tijekom solemnizacije predmetnog ugovora korisnici nisu izrazili svoje dvojbe vezane uz predmetni posao, da sadržaj i značaj tih ugovora, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti svoja ovlaštenja iz čl. 58. citiranog zakona u smislu upozoravanja korisnika na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i to upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može govoriti o propustu rada javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezane za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

68. Odredba čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje: "Ako su ugovorne promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošaču, b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke "a)" ovog stavka, i utjecaja kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visina kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referenta razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja Ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovog članka i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

69. Odredba čl. 11. a. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovog zakona u kojem nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametre i to jednu od slijedećih varijabli:

70. referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR), ili – NRS ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija, ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa …

71. Vjerovnici su u roku od 6 mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog dijela kredita u kunskim ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz čl. 29. ovog zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno čl. 11. b. st. 1. ovog zakona.

72. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s time ne smiju se zaračunati korisniku kredita."

73. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iz iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i tada su one slobodne raskinuti ugovor.

74. Polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio. Tužitelj u ovom postupku traži razliku između jedine važeće kamatne stope u ugovoru, a to je ona fiksno ugovorena navedena kamata u Ugovoru o kreditu od 3,99 %. Iz svake nezakonito promijenjene kamatne stope budući da u konkretnom ugovoru i nema druge kamatne stope osim fiksne, a što je sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

75. Predmet ovog spora je i zaštita tužitelja u smislu odredbe Zakona o zaštiti potrošača prema kojima su odredbe Ugovora o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren CHF kao valuta za koju je vezana glavnica.

76. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je uzeo u obzir presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koja je dijelom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 .g u kojima je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, a prema kojima je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima ništene i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezna glavnica CHF , a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kredita nisu bili u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima vezanima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti .

77. Ovdje se napominje da se radi o Ugovoru koji je sklapan u spornom razdoblju od 01.01.2004.g. do 31.12.2008.g. u kojem je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03), a od 07.07.2007.g. novi Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) dopunjen i izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona i dopunama zakona o zaštiti potrošača koji je stupio na snagu 16.07.2009.g., a odredbama čl. 81.-88. bilo je uređeno piranje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima tj. kasnije odredbama čl. 96. -102. ZZP-a.

78. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je ista unaprijed formulirana od strane trgovca te potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

79. Člankom 84. ZZP-a/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetnoj cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

80. Odredbama novo ZZP-a i odredbom čl. 96. st. 1. i 2. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

81. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

82. Prema odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su jasne, lako razumljive i uočljive.

83. Međutim, sud prihvaća tvrdnju tužitelja da banka nije upozorila na ekonomske posljedice i rizike koji proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule CHF.

84. Ovaj sud smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF podložna testu nepoštenosti u skladu s čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jer nije bila razumljiva budući tužitelj nije bio upozoren na posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF.

85. Sud smatra da se o ugovornoj odredbi nije pregovaralo jer je odredba sastavljena po unaprijed napisanom i tipskom ugovoru.

86. I konačno primjenom valutne klauzule CHF uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelju, jer nije bila ugovorena mogućnost promjene valute ili druga mogućnost zaštite od rizika, snažnog jačanja valute CHF pa su sve posljedice svaljene na tužitelja, dok je banka dobivala veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute koja je imala istu kupovnu moć kao i u vrijeme ugovaranja kredita.

87. Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da se tuženik zaduživao na inozemnim tržištima u CHF iznosima.

88. Zaključno zbog ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ugovor bi bio ništetan jer ne bi mogao opstati bez odredbe o valutnoj klauzuli.

89. Slijedom navedenog sud smatra da tužitelju pripada razlika koja je nastala povećanjem tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita, i banka je dužna tužiteljici vratiti ono što je banka stekla po takvom ugovoru u skladu s čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

90. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužitelj sklapanjem Dodataka ugovora o kreditu izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka jer su voljom ugovornih strana u cijelosti otklonjene posljedice nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da su riješene sve preplate koje su izvršene temeljem osnovnog ugovora o kreditu te da ništetnost osnovnog ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost Dodatka ugovoru o kreditu, valja navesti da tužitelj ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatio po ugovoru o kreditu od 30.3.2006. neovisno o izvršenoj konverziji.

91. U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama ZIDZPK) sud smatra kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZIDZPK-a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača, odnosno općih odredbi ZOO-a. Naime, ukoliko su određene ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, potrošača valja dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja. U postupcima u kojima stranke nisu provele konverziju takvo postupanje je olakšano činjenicom da su nepošteno ugovorene odredbe egzistirale tijekom čitavog trajanja otplate (u slučaju da je kredit otplaćen prije stupanja na snagu konverzije) ili činjenicom da potrošač nakon mogućnosti provođenja konverzije nije pristao na istu. Međutim, u slučaju poput ovog koji je predmetom postupka (tj. kada je potrošač pristao na konverziju) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.

Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku (tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZIDZPK-a propisano da:

92. ''Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR''. Dakle, kako provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena (čl. 19 c ZIDZPK-a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, to je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da zakon temeljem kojeg je konverzija provedene nije isključio mogućnost potrošača na ostvarivanje restitucije temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

93. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.), ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. gdje je navedeno da: ''…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…''.

94. Naime cilj ZID ZPK iz 2015. nije obeštetio tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti EUR. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.9.2015. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.9.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti EUR i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona opet promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".

Konverzija kredita napravljena je prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.

Ono što je banka stvarno napravila i kako je provedena konverzija je to da je banka zatečenu glavnicu koja je bila na dan 30.9.2015. smatrala početnom glavnicom. Da bi banka mogla napraviti konverziju, ona je napravila projekciju kredita u eurima kakav bi taj kredit izgledao da je otpočetka bio u eurima, što znači da se radi o stabilnoj valuti koju štiti HNB i gdje se ne mijenja tečaj, ali je na tu projekciju kredita primijenila jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja je u isto vrijeme bila na kredite u eurima.

95. Znači banka je smatrala početnom glavnicu onu zatečenu glavnicu dužnika u CHF-u koja je zatečena na dan 30.9.2015. i tu zatečenu glavnicu je zatvarala prema projekciji kredita sa stvarnim uplatama tužitelja, a koje stvarne uplate su na dan 30.9.2015. u sebi sadržavale i ništetnu jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu.

Dakle banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je kredit otpočetka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač štogod preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču, već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu.

96. Stoga prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platiti banci neki dodatni iznos. Dakle, cilj ZID ZPK/15 nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u euru, a niti jednom jedinom odredbom ZID ZPK/19 nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF-u.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge-izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćena kamata, preplaćena valuta i zatezne kamate.

Aneksima / sporazumima / dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti, iako je kredit konvertiran.

97. Pregledom Dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom. Dapače, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK /15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

98. Stoga je zaključno mišljenje suda da tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i preplate temeljem valutne klauzule i ima pravo na povrat preplaćenih iznosa, a zbog čega je osnov zahtjeva u cijelosti utvrđen. S druge strane tuženik tijekom postupka suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti nije dokazao.

99. Istaknuti prigovor zastare neosnovan je jer je jasno navedeno u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe.

100. Tužitelj također ima pravo na razliku između početne glavnice i konvertirane glavnice.

101. Banka je po ZID ZPK/15 konvertirala onu zatečenu glavnicu koja je bila sa stanjem 30.9.2015. i to kod svakog dužnika bez obzira je li konverzija između stranaka sklopljena tijekom 2015. ili 2016.

102. Međutim, da je konvertirana početna glavnica kako je zapravo trebalo, uvažavajući ništetnost valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope, preostala neotplaćena glavnica na dan konverzije bila bi u prosjeku 40 % niža od one koju su utvrđivale banke u konverziji, što svjedoči o tome da konverzijom nije uspostavljena ugovorena ravnoteža koja, prije svega podrazumijeva povrat nepripadno stečene koristi koje su uzrokovale ništetne odredbe o valuti i kamati. Ništetnost tih odredaba je retroaktivna, sa učinkom i uspostavom stanja kao da tih odredaba nije bilo.

103. Obzirom je bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, provedeno je i financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću.

104. U svom prvotnom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da:

razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.737.47 CHF, odnosno 29.582,62 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan dospijeća pojedine obveze); pojedini mjesečni iznosi razlika danI su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),

razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 38.951,47 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r Tabele 1 iz nalaza

razlika između nedospjele glavnice nakon konverzije u EUR, iskazane u kunama primjenom ugovornog tečaja, i nedospjele glavnice prema otplatnom planu s fiksnom kamatnom stopom (iskazane u kunama prema tečaju važećem na dan isplate kredita) iznosi ukupno 34.808,11 kn,

sve uplate u kunama koje je tužitelj obavio na ime otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF uključujući i one koje su posljedica povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF, sukladno sporazumu tuženika i tužitelja izraženom kroz aneks uz ugovor o kreditu, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR.

105. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovarao je tuženik iz sljedećih razloga:

da vještak nije ispravno naveo datume plaćanje te je i za anuitete koji su plaćeni prije koristio tečaj na dan dospijeća umjesto na dan plaćanja kako je i definirano ugovorom,

kod izračuna razlike zbog promjene kamatne stope uračunata je i razlika u naknadi koja je obračunata prilikom uvođenja moratorija,

nisu prikazani manje plaćeni iznosi kada su kamatna stopa i tečaj bili niži od početno ugovorenih,

u izračun su uračunati anuiteti s dospijećem 31.8.2015. i 30.9.2015. iako isti nisu bili podmireni do konverzije.

106. Na prigovore tuženika vještak se očitovao svojim dopunskim nalazom od 8.7.2025. kako slijedi:

U skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, na temelju postavljenih zadataka, mišljenja smo kako slijedi:

ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.530,21 CHF, odnosno 3.760,81 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika);

pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p'1 ' Tabele 1iz dopunskog nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 3.798,64 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r1' ' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi), ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada slijedi:

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2005.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 5.530,21 CHF, odnosno 3.536,02 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika);

pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p'1 ' Tabele 1 iz dopunskog nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. listopada 2006.) do dana izračuna konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 3.279,27 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r1' ' Tabele 1 iz dopunskog nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi), razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30. rujna 2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 4.619,83 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije.

107. Rekapitulacija na 30. rujna 2015. (Iznosi u EUR):

1.a. Nedospjela glavnica u EUR (usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR) 52.096,06

1.b. Srednji tečaj ADDIKO za 1 EUR na dan 30.9.2015. 7,638832

1.=1.a. x 1.b. Nedospjela glavnica u kunama (usporedni kredit s valutnom) 397.953,05

2. Nedospjela glavnica prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom 363.144,94

3.=1.-2. Manje priznati iznos umanjenja glavnice: 34.808,11 4.619,83

108. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno, a u skladu s nalazom i mišljenjem tužitelj je i specificirao tužbeni zahtjev svojim podneskom od 18.7.2025.

109. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

110. Prema praksi Vrhovnog suda RH kao i praksi Suda EU jasno proizlazi da izjava o smanjenju tužbenog zahtjeva - djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva ima konstituitivni učinak i za smanjenje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika (Revd-64/15) te praksu koja se odnosi na načelo djelotvornosti koje treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač.

111. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je tužitelju dosudio iznos od 3.760,81 EUR koji proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, a koji su pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu "m" Tabele 1, te razliku koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita u iznosu od ukupno 3.798,64 EUR koji pojedini mjesečni iznosi su prikazani u stupcu "r1" Tabele 1 nalaza, te razliku između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30.9.2015. i glavnice preostale nakon konverzije u iznosu 4.619,83 EUR koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije, sve po odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a. 112. Sud nije tužitelju dosudio negativnu razliku, obzirom za to nije bilo zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu odbiju iznosi koje je on tijekom otplate kredita manje platio, bilo s osnova manjeg tečaja ili s osnova promjenjive kamatne stope.

113. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da je plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja bilo koji imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga u tim okolnostima tužitelj nije u obvezi tuženiku vratiti iznose koje potražuje na ime negativne razlike, a koji nisu ušli u imovinu tužitelja.

114. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

115. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 21.719,71 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. 1 O.T.R.H./ u iznosu od 500,00 EUR, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta dana 5.11.2019., 11.11.2024., 2.6.2025., 12.1.2026., 11.2.2026., 13.4.2026. i 25.5.2026. /Tbr. 9. toč. 1. O.T.R.H./ u iznosu od 3.100,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 3.10.2019., 19.7.2024., 16.5.2025. i 18.7.2025. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 2.000,00 EUR, što sveukupno iznosi 5.600,00 EUR, te 25% PDV-a u iznosu od 1.400,00 EUR, predujam za vještačenje 232,27 EUR, pristojba na tužbu 263,59 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 1.895,86 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sudac

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte