Poslovni broj: Povrv-1620/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ŠA, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 25. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojana Ruždjaka iz Zagreba, Kneza Višeslava 2, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 204/2024 od dana 26. ožujka 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 154,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. siječnja 2024. godine do isplate, i to od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13,06 EUR, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojana Ruždjaka iz Zagreba, Kneza Višeslava 2, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-204/2024 od dana 26. ožujka 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 100,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 06. ožujka 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 154,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 13,06 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 167,92 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Bojan Ruždjak donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-204/2024 dana 26. ožujka 2024. godine

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da uhljebi znaju da nitko već tamo ne živi 30 godina (živjeli su pijanci i socijalni slučajevi) jer je to jednostavno rečeno podrum, takav isti pokraj se vodi kao običan podrum a znaju da nema uvjeta za život, nema struje, nema vode i kanalizacije, nema plina, zidovi puni vlage. Navodi da su oni bili 7 do 8 puta u kontroli i zaključili da nema uvjeta za život (vraćeno u postupku denacionalizacije) vrlo brzo nakon 25 godina.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv -1620/24 od 17.12.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-204/2024 od 26. ožujka 2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 17.12.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da je tuženik prekludiran u iznošenju dokaznih prijedloga u smislu čl.461 a st. 8 ZPP-a, kako će sud to naprijed obrazložiti.

6. Naime, tuženik, na kojem je bio teret dokazivanja svojih navoda i tvrdnji, nije osporio tužiteljeve navode iz podneska od 14.01.2026.g. po primitku njegova podneska (a koji je uredno zaprimio dana 21.04.2026.g.), a niti je predložio niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi osporio navode tužitelja iz podneska od 14.01.2026.g., iako je na isto bio upozoren od strane suda u rješenju od 17.12.2025.g. da je isto dužan učiniti u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja u smislu čl. 461a ZPP-a.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), Registar matičnih podataka, izvod iz matične evidencije i pregled obveznika po objektu (list 77-83 spisa), Opće uvjete poslovanja tužitelja i Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada (list 32-76 spisa), prijepise utuženih računa (list 85-212 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za mjesec ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g., za cjelokupnu 2022. godinu, kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. te da tuženik nije platio račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose od 4,38 eura, odnosno 5,97 eura, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 154,86 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec Tuženik do okončanja postupka nije osporio činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

9. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

10. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

11. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

12. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

13. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa] za utuženo razdoblje (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga, kao i prijepisa utuženih računa), i koju činjenicu tuženik nije niti osporio do okončanja postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku.

14. Nadalje, kako je tuženik evidentirani korisnik tužiteljeve usluge, on je prema čl. 3. Pravilnika bio dužan tužitelju u roku od 8 dana dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge, što izričito obuhvaća i promjenu koje se odnose na činjenicu korištenja nekretnine od strane korisnika objekta, no koju činjenicu međutim tuženik nije dokazao do okončanja postupka u smislu čl. 219 ZPP -a. Naime obveza tuženika kao evidentiranog korisnika usluge u utuženom razdoblju da podmiri ispostavljene račune prestaje tek kad tužitelja obavijesti o tome da više nije korisnik usluge pa je sud stoga utvrdio je prigovor tuženika neosnovan u odnosu na navedeno.

15. Naime, tuženikov prigovor da on nije koristio uslugu odvoza otpada u utuženom razdoblju, obzirom da predmetni prostor nije podoban za stanovanje bila bi od značaja za meritum spora samo u slučaju da je tuženik pravodobno obavijestio tužitelja o činjenici nekorištenja nekretnine, a koju činjenicu nije ničim dokazao u smislu čl. 219 ZPP-a.

16. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tuženik do okončanja postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njegovom prostoru (niti se je pozvao na činjenicu da je podnosio takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

17. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

18. Kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, dok je tužitelj za razliku od njega dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 154,86 eura, a na što ga također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, sve u skladu sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22), slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I od 26.03.2024.g. za navedeni iznos i odlučiti kao u točci I izreke presude.

19. Zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 13,06 EUR, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utužene račune za period od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g., sud također nalazi osnovanim primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje.

20. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa) iz kojeg je razvidno kako je obračunata kamata za potraživanje tužitelja s osnova utuženih računa od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g. iznosila 13,06 EUR, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati platni nalog u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

21. Nadalje, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 154,86 EUR počev od 15.01.2024.g. do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

22. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

23. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 14.01.2026.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 100,77 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

U Zagrebu, 25. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 25. lipnja 2026. godine