REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-668/2026-2

Gž-669/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude poslovni broj: P-3814/2024-10 od 28. listopada 2025. i dopunske presude poslovni broj: P-3814/2024-16 od 07. siječnja 2026. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici vijeća 25. svibnja. 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3814/2024-10 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3814/2024-16 od 07. siječnja 2026.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je ništetna odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 045-50-3242440 od 26. siječnja 2006. godine zaključenog između tužitelja AR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 388,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2006. godine, kao i da mu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 513,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2025. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. Dopunskom je presudom naloženo tuženiku da plati tužitelju dodatni trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. siječnja 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući je u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi, u bitnome, ukazuje na nepravilnu primjenu odredbe čl. 326.a Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) u svezi sa čl. 186.c ZPP-a, čl. 338. st. 4. ZPP-a, bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi i tijeku zatezne kamate, da sud nije utvrdio je li odredba nepoštena time i ništetna kao i u čemu se sastoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranka, da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), da je tužitelj kao potrošač mogao shvatiti financijske obveze koje za njega proizlaze i procijeniti je li takva odredba prihvatljiva ili nije, da nije proveden test poštenosti, da je nastupila zastara potraživanja, da je pogrešno primijenjena odredba čl. 1115. Zakona o obveznom odnosu (dalje ZOO), osporava i da bi trebao platiti zateznu kamatu od dana naplate sporne naknade te ističe da ni odluka o troškovima nije pravilna.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda preinači na način "da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i "odredi da se ponovno provede glavna rasprava".

3. Tuženik podnosi žalbu protiv dopunske presude kojom je tužitelju priznat trošak ročišta za objavu presude te ističe da taj trošak se ne može smatrati potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

4. Protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svog punomoćnika iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sa obrazloženjem, u bitnome, da su mu priznati parnični troškovi u iznosu od po 50 bodova umjesto u zahtijevanom iznosu od po 100 bodova za svaku navedenu radnju, da tužba sadrži dva zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi - zahtjev za utvrđenje ništetnosti i zahtjev za isplatu- pa da je pravilnom primjenom odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti po tužitelju naveden iznos od 1.579.40 eura, a ne „samo“ iznos od 388.64 eura kako je to utvrdio sud prvog stupnja.

4.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude na način „da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 400,00 eura plus PDV-e, odnosno ukupan iznos od 500,00 eura“

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalbe tužitelja i tuženika izjavljene protiv presude kao i žalba tuženika izjavljena protiv dopunske presude nisu osnovane.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

8.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u vezi sa čl. 338. ZZP-a jer suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska je presuda sastavljena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 388,64 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 045-50-3242440 (dalje Ugovor) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita, FR kao sudužnika i tuženika kao kreditora koji Ugovor je sklopljen 26. siječnja 2006.

10. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 26. siječnja 2006. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, FR kao sudužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.645,65 CHF, na rok otplate od 72 mjeseca;

-da je čl. 3. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30 % iznosa kredita, koja je isplaćena u iznosu od 388,64 eura;

-da, jer je tu odredbu prethodno pripremio tuženik, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da se iz same odredbe ne može zaključiti o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, da tuženik nije niti prilikom sklapanja Ugovora a niti u tijeku ovog postupka naveo na koje se troškove ista odnosi, da je tuženik iskoristio poziciju "jače" ugovorne strane, da je stoga ista nepoštena, suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da je pozivom na čl. 81., čl . 84. i čl. 87. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) ništetna;

-da je neosnovan i prigovor zastare jer da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev x-999/2012 od 10. listopada 2019. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je tuženik, primjenom odredbe čl. 29. ZOO -a, dužan tužitelju isplatiti traženi iznos sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2006. kada je plaćena naknada primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj.

11. Nije sporno da je odredbu čl. 3. Ugovora kojim je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP -a na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.

12. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 388,64 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća. Sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.

13. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 3,30% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO- a naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.

13.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a), jer je već u trenutku sklapanja navedenog Ugovora mogao znati da je navedena ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi od 3,30% od iznosa kredita nepoštena i posljedično tome ništetna i da mu sve ono što temeljem tako ugovore odredbe bude primio ne pripada.

14. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je pravilno temeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife. Isto tako pravilno je utvrđena i vrijednost predmeta spora (dalje VPS) u visini od 388,64 eura. Naime, VPS je tužitelj u tužbi označio u iznosu od 1.579,40 eura, a koji iznos predstavlja zbroj VPS deklaratornog zahtjeva od 1.190,76 eura i VPS kondemnatornog zahtjeva od 388,64 eura.

14.1. Tuženik je prigovorio VPS-u, a prvostupanjski je sud taj prigovor prihvatio (na ročištu od 02. lipnja 2025.) i utvrdio VPS u visini kondemnatornog dijela zahtjeva. Navedeno je pravilno jer se ovdje ne radi o dva zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a) već tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe predstavlja "samo" deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu i kao takav se ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS, već se ta vrijednost određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva (tako Rev-1811/2016 i Rev-1927/2017).

15. Dopunskom je presudom (ispravno bi bilo rješenjem) tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pristup ročištu na kojem je objavljena presuda u visini od 62,50 eura. Punomoćnik tužitelja pristupio je na ročište za objavu presude 28. listopada 2025. (stranica 49 i 50 spisa) te je zatražio trošak za pristup na to ročište prema Tbr. 9. t. 3. Odvjetničke tarife koje mu je prvostupanjski sud pravilno priznao budući da je i prema shvaćanju ovog suda trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude bio potreban (pravo stranke da joj se i usmeno priopće razlozi presude) sve u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a (tako i Rev-372/2023).

16. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika protiv presude kao i žalbu tuženika protiv dopunske presude te odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. st. 2. ZPP-a). Kako su odbijene žalba tužitelja i tuženika valjalo je odbiti i njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP -a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 25. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus