REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-727/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženog Europlakat d.o.o., Zagreb, Zagorska ulica 2, OIB 82351347170, kojeg zastupa punomoćnica Marina Biondić, odvjetnica u Zagrebu, radi uznemiravanja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 812/2020-33 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća od 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se u točki I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-812/2020-33 od 15. prosinca 2025.

i

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida se u točki II., III. i IV. presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-812/2020-33 od 15. prosinca 2025. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku ukloniti postavljene panoe na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu naknade za korištenje nekretnina u iznosu od 22.098,35 eura sa zateznom kamatom koja se obračunava na pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća (29 -og u mjesecu za tekući mjesec), i to na iznose od po 199,08 eura mjesečno za razdoblje od 29. listopada 2015. do 29. siječnja 2025. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik plaća iznos od po 199,08 eura za svaki mjesec, počevši od 30. siječnja 2025. pa do dana uklanjanja oglasnih panoa, uvećano za zakonske zatezne kamate, a točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tuženik pobija točku I. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te je izreka presude u tom dijelu nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude. Tužitelj, na kojemu je bio teret dokaza, kao i obveza postavljanja urednog i određenog tužbenog zahtjeva, nije, unatoč toj obvezi, valjano uredio tužbeni zahtjev niti ga uskladio s nalazom i mišljenjem ovlaštenog geodeta. Bez preciznog navođenja točne lokacije, površine i dijela čestice na kojem se sporni plakati nalaze, sudska odluka ne sadrži dovoljno elemenata da se iz nje utvrdi koje je točno radnje tuženik dužan poduzeti. Nakon što je izrađen nalaz ovlaštenog geodeta, tužitelj je bio dužan urediti tužbeni zahtjev u skladu s tako utvrđenim činjeničnim stanjem, odnosno precizno odrediti dio čestice na kojem se nalaze sporni plakati, sukladno geodetskoj dokumentaciji. Ističe da prvostupanjski sud nije imao pravnu osnovu prihvatiti tužbeni zahtjev u obliku u kojem je postavljen jer se radi o zemljišnim česticama u odnosu na koje je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba vođenja postupka eksproprijacije. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se reklamni panoi ne nalaze na svim česticama koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom. Naime, vještak je utvrdio da se na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], nalaze dva reklamna panoa s betonskim i metalnim podestom, dok je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izričito utvrđeno da se na istoj ne nalazi reklamni pano. Dodatno, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik reklamni pano demontirao o vlastitom trošku, pri čemu je uklanjanje obuhvatilo cjeloviti reklamni pano, uključujući reklamu i metalnu konstrukciju. Dokaz o navedenoj demontaži prileži spisu i predan je sudu na ročištu održanom 23. svibnja 2022., a tužitelj navedenu činjenicu tijekom postupka nije osporio. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva unatoč činjenici da sporni panoi nisu postojali na svim česticama, kao i unatoč dokazanom potpunom uklanjanju panoa, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio provedene dokaze te donio odluku koja je u suprotnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, ali i pogrešna primjena materijalnog prava. Tuženik pobija presudu i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno istu ukinuti u dijelu pod točkama I. i IV. i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka.

2.2. Tužitelj pobija točku II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda parničnog postupka, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, da je nepotpuno i netočno utvrđeno činjenično stanje te pogrešna primjena materijalnog prava, i to odredaba članka 162., 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te odredbama članka 1120. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je nepošteni posjednik i graditelj objekata (tri betonska podesta određenih dimenzija, u naravi 2 podesta površine po 10 m[2] i jedan podest u površini 5 m ) na kojima su postavljeni panoi za oglašavanje određenih proizvoda i usluga i događanja, po nalozima naručitelja, a što je uostalom i djelatnost tuženika te da na taj način obavlja djelatnost i ostvaruje prihode od oglašavanja. Tužitelj zahtjeva da tuženik skidanjem panoa prestane koristiti njegove nekretnine te da mu isplati naknadu za dotadašnje korištenje njegove stvari. Naknada se traži u visini naknade koja se određuje odlukom jedinice lokalne samouprave za korištenje javnih površina području Općine Župa Dubrovačka, a na čijem se prostoru i nalaze predmetne nekretnine koje tuženik samovlasno koristi za obavljanje svoje djelatnosti. Čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima uređuje da je ovdje tuženik dužan naknaditi tužitelju korištenje njegovih nekretnina na kojima tuženik obavljanja svoju djelatnosti i ostvaruje prihode od te djelatnosti i to kao nepošten posjednik. Visina naknade koju tužitelj traži je upravo ona koju je odredila jedinica lokalne samouprave u članku 3. Tarife naknade za korištenje javnih površina („Službeni glasnik općine Župa dubrovačka“ broj 12/2016.) donesene temeljem Odluke o zakupu javnih površina („Službeni glasnik općine Župa dubrovačka“ broj 1/2010). Tužitelj ukazuje da je presuda u pobijanom dijelu suprotna i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. koja glasi: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“ U odnosu na točku IV. izreke presude sud je pogrešno primijenio odredbe članka 154. i članka 157. Zakona o parničnom postupku. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno, donijeti novu presudu kojim se tužbeni zahtjev prihvaća te se nalaže tuženiku snositi sve troškove postupka, uključivši i troškove za žalbu.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana , osim protiv odluke o parničnom trošku.

5. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika uklanjanje reklamnih panoa sa svojih nekretnina, pozivom na čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) jer je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na kojima je tuženik bez suglasnosti tužitelja postavio reklamne panoe i time smetao njegovo pravo vlasništva. Odbio je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete jer tužitelj nije dokazao da je imao bilo kakvu štetu od postavljanja predmetnih panoa .

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu postupka na koju ukazuju žalitelji, a niti one na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, po članku 365. stavku 2. ZPP-a. Žalitelji neosnovano navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te ne postoje proturječnosti između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik, bez znanja i suglasnosti tužitelja, postavio reklamne panoe s betonskim i metalnim podestom jer se bavi djelatnošću oglašavanja, i to na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 10 m[2] , na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] pano iste površine, a na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] se nalazi metalni i betonski podest bez panoa, površine 5 m[2] (nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka).

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud tužitelju pružio zaštitu zbog uznemiravanja njegovog prava vlasništva od strane tuženika - postavljanjem reklamnih panoa na njegovim nekretninama, po članku 167. ZVDSP-a kojim je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. tog članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

9. Tuženik neosnovano žalbom ističe da tužitelj nije uredio zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka i da se panoi ne nalaze na sve tri čestice, jer je prvostupanjski sud utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka mjernične struke da se na dvije čestice nalaze panoi s betonskim i metalnim podestom , a na jednoj čestici je tuženik pano uklonio pa je ostao samo podest, ali da i samo postojanje podesta na nekretnini tužitelja ima obilježje smetanja prava vlasništva tužitelja. Tuženik neosnovano ukazuje da bi tužbeni zahtjev trebao sadržavati točan položaj panoa na nekretninama tužitelja jer je tužbeni zahtjev dovoljno određen činjenicom da je navedeno da se panoi nalaze na nekretninama tužitelja i navođenjem njihovih katastarskih oznaka, s obzirom da na tim nekretninama nema drugih panoa osim predmetnih. Također nije od značaja žalbeni navod tuženika da je na predmetnim nekretninama upisana zabilježba vođenja postupka eksproprijacije, jer dok god je tužitelj upisan kao vlasnik, ima pravo na zaštitu svog vlasništva.

10. Tužitelj osnovano osporava prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu naknade za dotadašnje korištenje njegovih nekretnina, a koji zahtjev je prvostupanjski sud odbio sa obrazloženjem da tužitelj postavljanjem panoa nije pretrpio nikakvu štetu. Točno je da tužitelj nije dokazao da je postavljanjem panoa trpio štetu, bilo stvarnu štetu, bilo izmaklu korist. Tužitelj je kao pravni osnov zahtjeva za isplatu navodio i naknadu štete i naknadu za korištenje njegovih nekretnina, a sud nije vezan pravnom osnovom tužbe po članku 186. stavku 3. ZPP-a.

11. Člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da kad je netko upotrijebio tuđu stvar u svoju korist dužan je vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema. Radi se o institutu obveznog prava sadržanog u glavi Zakona kojim je reguliran institut stjecanja bez osnove, a tuženik je postavljanjem panoa na nekretninama tužitelja bez pravne osnove stekao korist koja se očituje u visini neplaćene zakupnine koja se inače plaća za zakup tuđih površina. Pritom nije odlučno poštenje ili nepoštenje ovdje tuženika, već samo činjenica stjecanja koristi bez pravne osnove. Tuženik je pravna osoba čija je djelatnost i postavljanje reklamnih panoa za što se plaća naknada vlasnicima zemljišta na kojima se ti panoi postavljaju.

12. Tužitelj se neosnovano poziva na članak 165. stavak 1. ZVDSP-a, jer se radi o odredbi kojom se reguliraju posljedice prave vlasničke tužbe - reivindikacije, a u ovom slučaju tuženik nije tužitelju oduzeo posjed nekretnina, već samo smetao pravo vlasništva tužitelja, pa se ta odredba ne primjenjuje.

13. Slijedom navedenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu prvostupanjski sud će odlučiti primjenom članka 1120. ZOO-a te utvrditi sve relevantne činjenice za odluku o zahtjevu za isplatu tužitelja, a to je vrijeme stjecanja vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, u kojem periodu i koliko je panoa tuženik postavio, te visinu naknade u pogledu koje osnovano tuženik navodi da bi se trebala utvrditi prema visini tih naknada za parcele u privatnom vlasništvu na tom području (o čemu je dostavio i dokaz u vidu ugovora o zakupu), te će prvostupanjski sud ocijeniti i osnovanost prigovora zastare potraživanja tužitelja. Za dodati je da je tuženik vansudski tužitelju i ponudio isplatu naknade od 30.000,00 kuna za korištenje njegovih nekretnina unazad tri godine (dopis od 15. rujna 2020.), ako tužitelj dokaže da je bio vlasnik tih nekretnina u tom periodu.

14. U vezi sa zahtjevom tužitelja za plaćanjem iznosa od 199,08 eura za svaki mjesec, počevši od 30. siječnja 2025. pa unaprijed, do dana uklanjanja oglasnih panoa, za ukazati je da sud po članku 326. stavku 1. ZPP-a može naložiti tuženiku da izvrši činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave (uz izuzetke koji ovdje nisu slučaj - uzdržavanje, renta).

15. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud nije utvrd io sve relevantne činjenice pa je žalba tužitelja uvažena i u točki II. i III. izreke presuda ukinuta po članku 370. ZPP-a, a žalba tuženika protiv st. I. izreke presude odbijena je kao neosnovana i u tom dijelu presuda potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a. Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, ukinuta je i odluka o parničnom trošku, o kojem će se odlučiti u ponovnom postupku, s obzirom na konačni uspjeh stranaka u postupku.

U Puli-Pola 25. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić