REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3582/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 09. travnja 2026. održane u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Martine Kolar, odvjetnice u Zagrebu i N H odvjetničke vježbenice i zz za odvjetnike u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. u Zagrebu, dana 25. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnima i bez pravnog učinka odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a potvrđen dana 12. ožujka 2009. kod Branke Rački, javnog bilježnika iz Sv. Ivana Zeline, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke u dijelu koji glasi: „ …u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….“
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 608,38 eur, koji se novčani iznos ima vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog novčanog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 13,79 eur tekućom od 04.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,70 eur tekućom od 02.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,48 eur tekućom od 02.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,45 eur tekućom od 19.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,37 eur tekućom od 19.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,28 eur tekućom od 20.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,26 eur tekućom od 16.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,05 eur tekućom od 18.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,97 eur tekućom od 20.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,87 eur tekućom od 19.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,70 eur tekućom od 17.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,65 eur tekućom od 16.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,55 eur tekućom od 17.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,55 eur tekućom od 17.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,48 eur tekućom od 02.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,46 eur tekućom od 03.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,49 eur tekućom od 02.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,33 eur tekućom od 04.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,27 eur tekućom od 02.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,16 eur tekućom od 02.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,98 eur tekućom od 02.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,84 eur tekućom od 03.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,86 eur tekućom od 02.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,65 eur tekućom od 02.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,64 eur tekućom od 02.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,54 eur tekućom od 02.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,45 eur tekućom od 04.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,32 eur tekućom od 03.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,21 eur tekućom od 02.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,11 eur tekućom od 03.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 11,05 eur tekućom od 02.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,91 eur tekućom od 02.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,67 eur tekućom od 03.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,53 eur tekućom od 03.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,44 eur tekućom od 02.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,24 eur tekućom od 03.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,09 eur tekućom od 02.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,88 eur tekućom od 04.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,70 eur tekućom od 02.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,64 eur tekućom od 03.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,49 eur tekućom od 04.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,33 eur tekućom od 03.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,21 eur tekućom od 02.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,05 eur tekućom od 02.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,87 eur tekućom od 03.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,71 eur tekućom od 03.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,40 eur tekućom od 15.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,18 eur tekućom od 03.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,23 eur tekućom od 02.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,12 eur tekućom od 03.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,00 eur tekućom od 02.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,83 eur tekućom od 05.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,66 eur tekućom od 03.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,47 eur tekućom od 08.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,24 eur tekućom od 04.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,12 eur tekućom od 04.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,97 eur tekućom od 02.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,82 eur tekućom od 03.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,07 eur tekućom od 27.05.2014. godine do isplate, a koje kamate su za period do koje kamate su do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka odredba članka 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknada za usluge Kreditora.“
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 571,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2009. do isplate, koje kamate su do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.939,82 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 25. svibnja 2026. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je, dana 20.05.2025. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u kojoj tužitelj navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, dana 09. ožujka 2009. sklopio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462, kreditna partija: 7104471720, koji je potvrđen dana 12. ožujka 2009. od Branke Rački, javnog bilježnika iz [adresa] pod poslovnim brojem Ov-1787/09. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 29.000,00 EUR-a obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz uvjete i na način kako je to ugovorom određeno. Prije isplate kredita odbio se i naplatio jednokratni naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 4.306,71 kn. Sredstva osiguranja kredita su oročeni devizni depozit kod Kreditora u iznosu od 3.481,00 EUR-a, zalog nekretnine upisane kod Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sudužnik, bjanko zadužnica korisnika kredita i sudužnika, izjava suglasnosti o zapljeni primanja. Ugovor je zaključen na vrijeme od 7 godina a korisnik kredita dužan je kreditoru vratiti kredit u 84 mjesečnih anuiteta i to u iznosu od 477,71 EUR-a obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja a prema otplatnoj tablici koju je tuženik uručio tužitelju. Člankom 2. Ugovora propisano je da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 9,75% godišnje. Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit.
2. Tužitelj ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojima strane nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.
3. Tužitelj navodi da predmetni Ugovor o kreditu u članku 2. sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem koje je tuženik ovlašten sam, jednostrano, mijenjati ugovorenu kamatnu stopu i vršiti obračun metodom koja je za njega najpovoljnija, dok tužitelj na te uvjete i obračune nije mogao utjecati već samo bezuvjetno pristati. Tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da je ikada istog kontaktirao. Slao mu je obavijesti o promjeni kamatne stope, no bez objašnjavanja razloga i bez navoda o parametrima koji utječu na povećanje kamatne stope. Tužitelj ističe da je tako tuženik u otplatnom razdoblju svojevoljno i jednostrano mijenjao početnu ugovorenu kamatnu stopu sa 9,75% na 10,35% (od kolovoza 2009.), na 10,28% (od kolovoza 2013.) i na 10,07% (od veljače 2014.) a koja se primjenjivala sve do konačne prijevremene otplate kredita, te da tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Takvo postupanje tuženika imalo je za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu tužiteljice, a što je protivno odredbama članaka 81., 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje: ZZP).
4. Prema članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) takva je ugovorna odredba nepoštena: Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
5. Osim što je promjena kamatne stope nepoštena i ništetna na temelju propisa o zaštiti potrošača, ona je i neodrediva temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima, jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, pa ta neodredivost također uzrokuje ništetnost tako ugovorene kamatne stope što je propisano člancima 269. do 272. Zakona o obveznim odnosima.
6. Odredbom o redovnoj kamatnoj stopi određuje se visina ugovorne obveze korisnika kredita. Zbog navedenog, odredba o kamatnoj stopi mora biti određena odnosno odrediva, sukladno članku 269. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO/05), koji propisuje da ugovorna obveza (činidba) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (članak 270. stavak 1.). Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (članak 324.).
7. U konkretnom slučaju određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora (9,75%), tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope, koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane, banke, nije jasan, nije određen, niti je odrediv, stoga je ta odredba ništetna pa se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke.
8. Tužitelj tvrdi da je tako tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača na način da je koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe kojom je tuženiku omogućeno jednostrano mijenjanje kamatne stope. Povrede navedene ugovorne odredbe utvrđene su i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. (Visokog trgovački sud Republike Hrvatske-posl. br. Pž- 7129/13; Vrhovni sud Republike Hrvatske-posl. br. Revt-249/14) donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka, između ostalih i protiv tuženika. Navedena presuda odnosi se na ugovore o kreditu u kojima su unijete odredbe o tome da banka ima pravo svojom odlukom jednostrano mijenjati visinu kamatne stope bez ikakvih objektivnih kriterija.
9. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 9,75% u ukupnom iznosu od 608,51 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate kako slijedi:
- na iznos od 13,79 eur tekućom od 01.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,70 eur tekućom od 01.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,48 eur tekućom od 01.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,32 eur tekućom od 01.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,42 eur tekućom od 01.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,29 eur tekućom od 01.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,25 eur tekućom od 01.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,07 eur tekućom od 01.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,98 eur tekućom od 01.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,86 eur tekućom od 01.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,81 eur tekućom od 01.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,58 eur tekućom od 01.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,59 eur tekućom od 01.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,54 eur tekućom od 01.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,48 eur tekućom od 01.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,46 eur tekućom od 01.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,49 eur tekućom od 01.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,33 eur tekućom od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,27 eur tekućom od 01.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,16 eur tekućom od 01.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,98 eur tekućom od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,84 eur tekućom od 01.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,86 eur tekućom od 01.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,65 eur tekućom od 01.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,64 eur tekućom od 01.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,54 eur tekućom od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,45 eur tekućom od 01.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,32 eur tekućom od 01.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,21 eur tekućom od 01.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,11 eur tekućom od 01.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 11,05 eur tekućom od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,91 eur tekućom od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,67 eur tekućom od 01.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,53 eur tekućom od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,44 eur tekućom od 01.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,24 eur tekućom od 01.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,09 eur tekućom od 01.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,88 eur tekućom od 01.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,70 eur tekućom od 01.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,64 eur tekućom od 01.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,49 eur tekućom od 01.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,33 eur tekućom od 01.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,21 eur tekućom od 01.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,05 eur tekućom od 01.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,87 eur tekućom od 01.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,71 eur tekućom od 01.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,49 eur tekućom od 01.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,18 eur tekućom od 01.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,23 eur tekućom od 01.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,12 eur tekućom od 01.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,00 eur tekućom od 01.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,83 eur tekućom od 01.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,66 eur tekućom od 01.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,47 eur tekućom od 01.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,24 eur tekućom od 01.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,12 eur tekućom od 01.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,97 eur tekućom od 01.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,81 eur tekućom od 01.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,07 eur tekućom od 26.05.2014. godine do isplate.
10. Tužitelj u tužbi navodi i da je prilikom puštanja kredita u tečaj, tuženik je dana 13. ožujka 2009. jednokratno naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 4.306,71 kn, te da se radi o ugovoru na unaprijed pripremljenom obrascu u kojemu je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana, financijska institucija koja se profesionalno bavi davanjem kredita, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobrenje kredita, i na taj način doveo je tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Tužitelj navodi da prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženik nije sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbi točke 10. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi" niti mu je prezentirao koje to točno troškove ima u vezi postupka odobravanja kredita niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto su iznosi te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži.
11. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba članka 2. Ugovora koje su se odnosile na naplatu naknade sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, o kojim odredbama tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, to je navedenim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza odnosno takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika - banku kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
12. Tužitelj navodi da cjelokupno ponašanje tuženog prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja nepoštenu poslovnu praksu i da je na taj način tuženik stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove. Iz tih razloga tužitelj smatra da je isključiva krivnja za sklapanje Ugovora koji sadrži ništetne odredbe na strani tuženika budući je on pokazao osobitu nepažnju prilikom sastavljanja sadržaja Ugovora u kojem tužitelj nije mogao sudjelovati.
13. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da, nakon što provedenog postupka, donese sljedeću presudu:
„I. Utvrđuje se ništetnima i bez pravnog učinka odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a potvrđen dana 12. ožujka 2009. kod Branke Rački, javnog bilježnika iz [adresa],u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke u dijelu koji glasi: „ …u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….“
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 608,51 eur, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je do 30. lipnja 2011. propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana, kako slijedi:
- na iznos od 13,79 eur tekućom od 01.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,70 eur tekućom od 01.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,48 eur tekućom od 01.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,32 eur tekućom od 01.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,42 eur tekućom od 01.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,29 eur tekućom od 01.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,25 eur tekućom od 01.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,07 eur tekućom od 01.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,98 eur tekućom od 01.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,86 eur tekućom od 01.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,81 eur tekućom od 01.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,58 eur tekućom od 01.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,59 eur tekućom od 01.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,54 eur tekućom od 01.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,48 eur tekućom od 01.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,46 eur tekućom od 01.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,49 eur tekućom od 01.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,33 eur tekućom od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,27 eur tekućom od 01.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,16 eur tekućom od 01.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,98 eur tekućom od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,84 eur tekućom od 01.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,86 eur tekućom od 01.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,65 eur tekućom od 01.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,64 eur tekućom od 01.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,54 eur tekućom od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,45 eur tekućom od 01.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,32 eur tekućom od 01.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,21 eur tekućom od 01.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,11 eur tekućom od 01.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 11,05 eur tekućom od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,91 eur tekućom od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,67 eur tekućom od 01.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,53 eur tekućom od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,44 eur tekućom od 01.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,24 eur tekućom od 01.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,09 eur tekućom od 01.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,88 eur tekućom od 01.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,70 eur tekućom od 01.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,64 eur tekućom od 01.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,49 eur tekućom od 01.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,33 eur tekućom od 01.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,21 eur tekućom od 01.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,05 eur tekućom od 01.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,87 eur tekućom od 01.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,71 eur tekućom od 01.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,49 eur tekućom od 01.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,18 eur tekućom od 01.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,23 eur tekućom od 01.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,12 eur tekućom od 01.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,00 eur tekućom od 01.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,83 eur tekućom od 01.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,66 eur tekućom od 01.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,47 eur tekućom od 01.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,24 eur tekućom od 01.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,12 eur tekućom od 01.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,97 eur tekućom od 01.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,81 eur tekućom od 01.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,07 eur tekućom od 26.05.2014. godine do isplate.
III. Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka odredba članka 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknada za usluge Kreditora.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 571,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana, kako slijedi:
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.“
14. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj nakon tuženikova odgovora na tužbu očituje se svojim podneskom od 03.09.2025. gdje navodi da tužitelj ne spori da je sa tuženikom ugovorio promjenjivu kamatnu stopu, već tvrdi da je ništetna i nepoštena odredba članka 2. stavka 1. Ugovora, u dijelu u kojem promjena kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika. Tuženik (jača ugovorna strana) propustio je na transparentan način potrošaču, ovdje tužitelju (slabijoj ugovornoj strani) predočiti parametre kojima se koristi prilikom donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, uzročno - posljedičnoj vezi kretanja tih parametara i njihovom utjecaju na visinu stope, kao i razdoblja u kojima će biti razmatrana korekcija kamatne stope, pa se stoga radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja. Tužitelj i nadalje ustraje kod svojih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te osporava osnovanost svih tuženikovih prigovora i napominje da tužitelj upućuje i na sadržaj pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., iako se gore navedena presuda u svojoj izreci primarno odnosi na ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom za CHF, ona se u svojem meritumu i obrazloženju može primijeniti i na ugovore o kreditu sa drugom valutnom klauzulom ili kunske kredite, obzirom da isti sadrže identične ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, pa iako je gore navedena presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača nema izravnu primjenu u smislu članka 502.c ZPP-a, tužitelj smatra da je tuženik i u ovom postupku povrijedio prava potrošača, ovdje tužitelja kao korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je tuženik u formalizirani ugovor ugradio ugovornu odredbu o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, s tužiteljem, kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Tužitelj ustraje kod svoje tvrdnje da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. stavku 1. Ugovora te je u tom dijelu odredba nepoštena a sukladno tome i ništetna.
15. Tužitelj u ovom svom podnesku detaljno obrazlaže zašto smatra sve tuženikove istaknute prigovore neosnovanima, te zaključuje navodima da je tuženik tužitelju kao potrošaču nametnuo sporne ugovorne odredbe na koji način je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelj stavljen u neravnopravan položaj, a njegova ugovorna obveza je, postala rizična, nejasna i neodrediva. Opisano ponašanje tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Kako je odredba ugovora ništetna u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naknada za obradu kreditnog zahtjeva to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga je, tuženik dužan vratiti sve što primio na temelju takve odredbe ugovora, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana uplate svakog više plaćenog iznosa do isplate.
16. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
17. U daljnjem tijeku postupka, nakon provedenog financijskog vještačenja, na koji tužitelj nema primjedbi, tužitelj svojim podneskom od 14.01.2026. godine predlaže da sud donese presudu:
„I. Utvrđuje se ništetnima i bez pravnog učinka odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a potvrđen dana 12. ožujka 2009. kod Branke Rački, javnog bilježnika iz [adresa], u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke u dijelu koji glasi: „ …u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….“
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 608,38 eur, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je do 30. lipnja 2011. propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana, kako slijedi:
- na iznos od 13,79 eur tekućom od 01.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,70 eur tekućom od 01.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,48 eur tekućom od 01.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,45 eur tekućom od 01.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,37 eur tekućom od 01.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,28 eur tekućom od 01.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,26 eur tekućom od 01.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,05 eur tekućom od 01.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,97 eur tekućom od 01.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,87 eur tekućom od 01.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,70 eur tekućom od 01.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,65 eur tekućom od 01.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,55 eur tekućom od 01.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,55 eur tekućom od 01.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,48 eur tekućom od 01.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,46 eur tekućom od 01.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,49 eur tekućom od 01.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,33 eur tekućom od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,27 eur tekućom od 01.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,16 eur tekućom od 01.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,98 eur tekućom od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,84 eur tekućom od 01.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,86 eur tekućom od 01.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,65 eur tekućom od 01.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,64 eur tekućom od 01.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,54 eur tekućom od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,45 eur tekućom od 01.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,32 eur tekućom od 01.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,21 eur tekućom od 01.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,11 eur tekućom od 01.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 11,05 eur tekućom od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,91 eur tekućom od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,67 eur tekućom od 01.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,53 eur tekućom od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,44 eur tekućom od 01.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,24 eur tekućom od 01.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,09 eur tekućom od 01.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,88 eur tekućom od 01.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,70 eur tekućom od 01.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,64 eur tekućom od 01.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,49 eur tekućom od 01.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,33 eur tekućom od 01.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,21 eur tekućom od 01.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,05 eur tekućom od 01.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,87 eur tekućom od 01.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,71 eur tekućom od 01.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,40 eur tekućom od 01.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,18 eur tekućom od 01.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,23 eur tekućom od 01.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,12 eur tekućom od 01.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,00 eur tekućom od 01.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,83 eur tekućom od 01.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,66 eur tekućom od 01.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,47 eur tekućom od 01.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,24 eur tekućom od 01.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,12 eur tekućom od 01.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,97 eur tekućom od 01.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,82 eur tekućom od 01.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,07 eur tekućom od 26.05.2014. godine do isplate.
III. Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka odredba članka 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknada za usluge Kreditora.“
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 571,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.“
18. Nakon poziva suda, tužitelj vrši konačnu specifikaciju tužbenog zahtjeva vezano uz datume pojedinih uplata i tijek zatezne kamate, što čini svojim podneskom od 25.03.2026., tako da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud donese presudu:
„I. Utvrđuje se ništetnima i bez pravnog učinka odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a potvrđen dana 12. ožujka 2009. kod Branke Rački, javnog bilježnika iz [adresa], u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke u dijelu koji glasi: „ …u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….“
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 608,38 eur, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je do 30. lipnja 2011. propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana, kako slijedi:
- na iznos od 13,79 eur tekućom od 04.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,70 eur tekućom od 02.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,48 eur tekućom od 02.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,45 eur tekućom od 19.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,37 eur tekućom od 19.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,28 eur tekućom od 20.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,26 eur tekućom od 16.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 13,05 eur tekućom od 18.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,97 eur tekućom od 20.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,87 eur tekućom od 19.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,70 eur tekućom od 17.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,65 eur tekućom od 16.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,55 eur tekućom od 17.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,55 eur tekućom od 17.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,48 eur tekućom od 02.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,46 eur tekućom od 03.11.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,49 eur tekućom od 02.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 12,33 eur tekućom od 04.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,27 eur tekućom od 02.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 12,16 eur tekućom od 02.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,98 eur tekućom od 02.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,84 eur tekućom od 03.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,86 eur tekućom od 02.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,65 eur tekućom od 02.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,64 eur tekućom od 02.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,54 eur tekućom od 02.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,45 eur tekućom od 04.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,32 eur tekućom od 03.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,21 eur tekućom od 02.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 11,11 eur tekućom od 03.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 11,05 eur tekućom od 02.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,91 eur tekućom od 02.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,67 eur tekućom od 03.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,53 eur tekućom od 03.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,44 eur tekućom od 02.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,24 eur tekućom od 03.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 10,09 eur tekućom od 02.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,88 eur tekućom od 04.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,70 eur tekućom od 02.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,64 eur tekućom od 03.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,49 eur tekućom od 04.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 9,33 eur tekućom od 03.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,21 eur tekućom od 02.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 9,05 eur tekućom od 02.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,87 eur tekućom od 03.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,71 eur tekućom od 03.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,40 eur tekućom od 15.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 8,18 eur tekućom od 03.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,23 eur tekućom od 02.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,12 eur tekućom od 03.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 7,00 eur tekućom od 02.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,83 eur tekućom od 05.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,66 eur tekućom od 03.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 6,47 eur tekućom od 08.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,24 eur tekućom od 04.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 4,12 eur tekućom od 04.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,97 eur tekućom od 02.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,82 eur tekućom od 03.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 3,07 eur tekućom od 27.05.2014. godine do isplate.
III. Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka odredba članka 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3215836462 sklopljen dana 09. ožujka 2009. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknada za usluge Kreditora.“
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana J. Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 571,60 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2009. do 30. lipnja 2011. propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana.“
19. Kod ovako konačno specificiranog tužbenog zahtjeva, tužitelj ostaje do zaključenja glavne rasprave, te predlaže da sud temeljem stanja spisa usvoji konačno specificiran tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužitelju parničnih troškova prema troškovniku zajedno sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate.
20. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 3215836462 sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 9. ožujka 2009. u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope sukladno važećim odlukama Banke te zahtijeva isplatu navodno preplaćenog iznosa od 608,51 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose do isplate, a sve s osnove navodno preplaćenih kamata, a koji tužbeni zahtjev tužitelj temelji na pravnim utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014), te da tužitelj u tužbi postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ulaznu naknadu te s prethodno navedene osnove postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 571,60 sa zakonskom zateznom kamatom.
21. Tuženik spori osnovanost i visinu tužbe u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, dok ne spori visinu tužbenog zahtjeva s osnove ulazne naknade, i to s više osnova, koje u nastavku iznosi.
22. Tuženik ističe da tužitelj polazi od pretpostavke da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu ništetna i nepoštena, pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014, odnosno na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja odluka je u dijelu koji se odnosi na kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013, a tuženik posebno ističe da tužitelj nema osnove pozivati se na citiranu presudu donesenu u sporu koji se, povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni broj P- 1401/2012, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2012, odnosno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014, jer se radi o isključivo pitanju zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, te je takvo tumačenje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine, navodeći u obrazloženju: “Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, pa i u tom smislu nema govora o nejasnoći i nerazumljivosti pobijane presude.”
23. U ovoj stvari nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu odobren u eurima te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, te da je u potpunosti razvidno da se tužitelj ne može prilikom pokretanja ovog parničnog postupka opredijeliti za režim zaštite kolektivnih prava potrošača, pozivajući se u skladu s načelom dispozitivnosti na presudu VTSRH posl. br. Pž-7129/2013. Isto tako, tužitelj ne može temeljem iste presude implicirati ništetnost odredbe o načinu podešavanja kamatne stope, niti iz njegovih navoda proizlazi ništetnost te odredbe.
24. Tuženik ističe da tužitelj ničime nije dokazao niti obrazložio da bi tuženik, sukladno odredbi čl. 2.1. Ugovora o kreditu, vršio promjene stope ugovorenih kamata protivno pozitivnim propisima, već svoje navode samo potkrjepljuje pogrešno se pozivajući na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, pa da je razvidno da niti ne postoji osnova temeljem koje tužitelj traži isplatu navedenog iznosa.
25. Tuženik osporava tužitelju status potrošača, te navodi da je tužitelj taj status dužan dokazati u ovoj pojedinačnoj parnici.
26. Uz već navedene prigovore, tuženik ističe i prigovor zastare, i to opreza radi na cijelo potraživanje tužitelja, obrazlažući da u ovom slučaju, pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine nemaju učinka u odnosu na ugovore o kreditu u drugim valutama, stoga posljedično i logikom stvari predmetna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu ne može biti niti razlog za prekid zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, a kako to proizlazi iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine (iako se radi o odluci koja je po stajalištu tuženika sporna, ali koja u trenutnim okolnostima predstavlja odluku u kojoj je revizijski sud zauzeo određeno shvaćanje), jer je revizijski sud izrazio stajalište da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa vezano za ugovore o kreditu u CHF došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 kao i da zastara individualnih restitucijskih zahtijeva počinje teći ispočetka (od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe). Stav revizijskog suda da se prekid zastare odnosi samo na kredite u CHF, a ne i na druge valute. Slijedom iznesenog, obzirom da se kolektivni spor ne primjenjuje na ovaj ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, tuženik ukazuje na sljedeće odredbe materijalnog prava i sudsku praksu revizijskog suda koju je potrebno primijeniti. Tuženik se poziva na odredbe čl. 218. ZOO-a, kao i na odredbe čl. 225, čl. 241., čl. 215. kao i 323 ZOO-a.
27. Iz ustaljene prakse revizijskog suda proizlazi da zastarijevanje kod ništetnosti počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom na prirodu obveze vraćanja kredita tužitelja (plaćanja anuiteta), početak tijeka zastare trebao bi se računati od saznanja tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja su vršena po uvećanim anuitetima, pa da slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da se na ovaj konkretni slučaj ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora pa tako niti stajalište VSRH-a izraženo u odluci Rev- 2245/17, već pravna stajališta VSRH-a izražena u prethodno navedenim odlukama, za zaključiti je da se na potraživanja tužitelja ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, koji se ima računati od saznanja tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja su vršena po uvećanim anuitetima.
28. U odnosu na određivanje kamatne stope, tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, jer da je tuženik prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a da je tuženik to u ovoj stvari uredno činio, te da se zbog izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik detaljno obrazlaže ovaj svoj stav, kao i tvrdnju da ponašanje tuženika nije bilo nepošteno.
29. Tuženik obrazlaže metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa, te da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 02.12.2013., a stupila je na snagu dana 01.01.2014. (dalje u tekstu ZIDZPK NN 143/13).
30. Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (dalje u tekstu Metodologija), a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu, te da je tuženik spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametra na dan 01.12.2013. s primjenom od 01.01.2014. Tuženik tvrdi da je već je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK.
31. Tuženik navodi da je deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, te tu svoju tvrdnju tuženik obrazlaže. Tuženik tvrdi da nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa, te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac, te da se deklaratorni tužbeni zahtjev stoga ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.
32. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju
33. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete.
34. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira.
35. Tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva i da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknada za usluge Kreditora.“, te tuženik ističe da u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom i to iz više razloga.
36. Ugovorna odredba je jasna, razumljiva i lako uočljiva i tuženik se poziva na odredbe čl. 84., čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača, kao i na Direktivu Vijeća Europske unije 93/13/EEZ čiji tekst je inkorporiran spomenutim Zakonom o zaštiti potrošača u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo, te tuženik ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita, kao i da je tužitelj bio o naplati naknade za obradu kredita bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja ovog ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora o kreditu na način da je službenik Banke koja je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem tužitelju jasno iskomunicirao da postoji obveza tužitelja na plaćanje takve naknade za obradu kredita.
37. Tuženik osporava navode tužitelja kako tuženik nije imao nikakav trošak prilikom obrade kredita kada su se ulaznom naknadom pokrivali troškovi poput: operativnih troškova (trošak rada djelatnika Banke, uključujući i troškove zaposlenika na razvoju i održavanju pripadnih IT sustava i sl.); materijalnih troškova (cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata, trošak s osnove razmjene podataka ili baza podataka s trećim stranama kao što su registar obveza po kreditima SRI, HROK ili HZMO itd.); troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge (npr. trošak poštarine); povezanih regulatornih troškova (npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenta, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.).
38. Tuženik obrazlaže da svaki proces obrade pojedinog kredita uključuje nekoliko organizacijskih jedinica odnosno proces obrade pojedinog kredita sastoji se od različitih faza provedbe kredita kao što su savjetovanje i pisana ponuda klijentu, zahtjev za odobrenje kredita, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata, slaganje kreditnog spisa i sl., te da je nesporno i logično da tuženiku kao pružatelju određene usluge, odnosno kao prodavatelju svog proizvoda u procesu obrade pojedinog kredita nastaju određenih troškovi (kao što su gore navedeni), a koje Banka podmiruje naplatom naknade za obradu kredita, a za koju naplatu u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bilo nikakvog zakonskog ograničenja. Dakle, kao i svaki drugi pružatelj usluga na tržištu, Banka je naplaćivala svoje usluge za određenu protutražbinu, u ovome slučaju za plaćanje naknade, te to dodatno detaljno obrazlaže.
39. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj imao dovoljno informacija iz kojih proizlazi njegova obveza plaćanja naknade za obradu kredita, o istoj je bio informiran prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a odredba o takvoj naknadi predstavlja odredbu koja je u ugovoru o kreditu sastavljena jasno, lako je uočljiva i lako razumljiva. Slijedom navedenoga, bespredmetno je utvrđivati nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
40. Sud EU je također stajališta da je u svakom pojedinačnom slučaju potrebno voditi računa o svim relevantnim činjeničnim elementima među kojima su ne samo odredbe dotičnog ugovora, nego i oglašavanje i obavijesti koje je davatelj zajma učinio dostupnima u sklopu pregovora o njegovu sklapanju, pa obzirom na navedeno, navodi tužitelja o nerazumljivosti naplaćene naknade u ovome pojedinačnom postupku u cijelosti su neosnovani s obzirom na jasno određenje naknade koja se naplaćuje prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a koja ne mora sadržavati koje se sve usluge pružaju u zamjenu za predmetne iznose koji se naplaćuju temeljem navedene ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita.
41. Dakle, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične elemente ovoga pojedinačnog postupka (letci i izvatci iz važećih odluka Banke, okolnosti pregovaranja s financijskim zastupnikom i sl.) jasno je kako je riječ o tome da se priroda stvarno pruženih usluga može razumno shvatiti odnosno izvesti iz cjelokupnog ugovora te kako tužitelju predmetne ugovorne odredbe nisu mogle ostati nejasne ili nerazumljive, te tuženik navodi da sudu opće nije dopušteno ocjenjivati nepoštenosti/ništetnost predmetne odredbe o naknadi za obradu kredita/prijevremenu otplatu kredita jer je predmetna ugovorna odredba u cijelosti jasna, lako uočljiva i lako razumljiva.
42. U svom odgovoru na tužbu tuženik ističe i da ova ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama, kako to propisuje tada važeći Zakona o zaštiti potrošača gdje je propisano da je ugovorna odredba nepoštena ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da će se prilikom utvrđivanja tih okolnosti uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
43. Tuženik napominje da sve i da je ovom sudu dopušteno utvrđivati nepoštenost/ništetnost predmetne ugovorne odredbe, tuženik ističe kako takva odredba zasigurno ne uzrokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama koja bi se imala smatrati značajnom u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.
44. Iz svih okolnosti koji se tiču predmetne ulazne naknade proizlaze zaključci da je ulazna naknada bila utvrđena u točno određenom i tužitelju poznatom i lako uočljivom i razumljivom iznosu, da je službenik tuženika tužitelju prezentirao ulaznu naknadu i troškove koje obuhvaća, da je postojala i ponuda koja je predana tužitelju, a u kojoj se također upozorilo tužitelja na obvezu plaćanje naknade. Stoga, nakon što je upoznat sa svim tim okolnostima, a budući da je polazište za bilo koji obveznopravni odnos sadržano u volji ugovornih strana, ukoliko tužitelj nije pristajao na navedenu naknadu, isti nije ni bio u obvezi pristati na predmetni ugovor o kreditu, te tuženik napominje da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade (tek je naknadnim izmjenama potrošačkih propisa 2013. godine definirano koje se naknade i pod kojim uvjetima mogu naplaćivati u potrošačkom kreditiranju, koje odredbe se međutim ne primjenjuju na potrošačke ugovore prije njegova stupanja na snagu tih zakonskih propisa), već da je tek Zakonom o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine”, broj 75/2009) i njegovim izmjenama i dopunama iz 2013. godine (“Narodne novine”, broj 143/2013) zakonodavac u čl. 1. i 14. dao ovlaštenje ministru financija da pravilnikom “pobliže definira naknade i druga pitanja s tim u vezi” pa je tako 31. siječnja 2014. godine donesen Pravilnik o naknadama na potrošačke kredite („Narodne novine“, broj 15/2014), kojim je izrijekom bila u članku 3. kao dopuštena predviđena i naknada za obradu kredita, a vjerovnik ih „u kreditnom poslovanju obračunava i naplaćuje…sukladno tarifi odnosno aktu vjerovnika kojim su određene naknade, a ovisno o vrsti kredita“. Sve do stupanja na snagu navedenog zakonodavstva nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje ugovaranja predmetne naknade za obradu kredita. Tuženik se poziva na odredbe članka 3. Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite („Narodne novine“, broj 15/2014).
45. Tuženik u odnosu i na ovo potraživanje tužitelja ističe prigovor zastare, jer je naknada naplaćena dana 13. ožujka 2009. godine. Naime, ukoliko bi naslovni sud iz bilo kojeg razloga smatrao da bi cit. odredba bila nepoštena, na eventualni zahtjev tužitelja kojim bi zahtijevao isplatu naplaćene naknade ima se primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja.
46. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan, jer prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.
47. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
48. U daljnjem tijeku postupka, tuženik nakon održavanja pripremnog ročišta svojim podneskom od 29.09.2025. godine ističe da ostaje kod odgovora na tužbu, svih prigovora, dokaznih prijedloga i dosadašnjih navoda, te dodatno obrazlaže svoje ranije navode i prigovore. Tuženik i u daljnjem tijeku postupka, ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu i svih ranijih navoda, te potražuje troškove postupka prema troškovniku koji do zaključenja glavne rasprave dostavlja u spis.
49. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom i čitanjem dokumentacije dostavljene po strankama u spis, provedeno je financijsko vještačenje po sudsko vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., saslušana je tužiteljica osobno kao stranka, pa kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga već su predložile da sud donese presudu temeljem stanja spisa, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi
50. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti kao u izreci ove presude.
51. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik s tuženikom kao kreditorom sklopio predmetni ugovor o kreditu, koji je sadržavao odredbe valutne klauzule vezane uz EUR, kao i one obuhvaćene deklaratornim dijelovima tužbenog zahtjeva vezano uz samostalnu promjenu redovne kamatne stope jednostranim Odlukama o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te da je isti Ugovor sadržavao i odredbu čl. 2. kojim se „Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Nije sporno da se radilo o gotovinskom nenamjenskom kreditu, kao što nije sporno niti sporno da je u tzv. potrošačkoj parnici donesene presuda u povodu kolektivne tužbe radi zaštite potrošača vezano uz ugovore s valutnom klauzulom u CHF, pa vezano i uz ugovaranje jednostrane promjene redovne kamatne stope po tuženiku i da je takva ugovorna odredba utvrđena ništetnom (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13.
52. Sporno je da li se tužitelj smije u ovom sporu pozivati na utvrđenja iz spora vođenog u povodu kolektivne tužbe radi zaštite potrošača u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, da li su ništetne ugovorne odredbe obuhvaćene petitom tužbenog zahtjeva iz čl. 2. st. 1. i čl. 2. Ugovora vezano uz ugovaranje promjenjive redovne kamatne stope jednostranim Odlukama tuženika, kao i ugovaranje obveze tužitelja da kao korisnik plati tuženiku sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge kreditora, tj. obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, da li je nastupila zastara za sva novčana potraživanja tužitelja, visina tužbenog zahtjeva, status tužitelja kao potrošača, da li je tuženik zakonito mijenjao kamatnu stopu, da li je tužitelj bio valjano informiran, da li su sporne ugovorne odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive, da li sporne ugovorne odredbe uzrokuje značajnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja, da li je tužitelju pričinjena kakva šteta, kao i što je sporan utuženi tijek zateznih kamata, jer tuženik tvrdi da nije bio nesavjestan u vrijeme stjecanja od tužitelja.
53. Treba napomenuti da je sud utvrdio da se na ovaj slučaj i ovu parnicu ne mogu direktno primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obzirom da se taj spor odnosi na kreditne odnese vezane uz upotrebu valutne klauzule u CHF, te nema direktne primjene na parnicu gdje je kredit bio vezan uz valutu EUR. Nije sporno da se utvrđenja iz kolektivnog spora odnose na ništetnost načina ugovaranja promjenjive kamatne stope jednostranim odlukama banke, tj. kreditora, pa sud ne ignorira takvo utvrđenje u ovoj pojedinačnoj parnici uz sva utvrđenja do kojih je ovaj sud došao u ovom pojedinačnom sporu provodeći neposredno dokaze radi utvrđenja da li je ugovaranje jednostrane promjene redovne kamatne stope ništetno ili nije.
54. Dakle, nesporno je da je u odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vezano uz primjenu valute CHF vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012. Istom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom je utvrđeno da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Detaljnije o tom kolektivnom sporu, prema utvrđenju ovog suda nije potrebno izlagati u ovoj presudi, jer na konkretan slučaj, obzirom da se radi o kreditu vezanom uz valutu EUR, a ne CHF, pa se ne može utvrđenja iz citirane kolektivne parnice primijeniti na ovu pojedinačnu parnicu.
55. Za utvrđenje ništetnosti u ovoj konkretnoj parnici, sud je proveo cjelokupni dokazni postupak, pa i saslušao tužitelja osobno kao stranku.
56. Sud je iz iskaza tužiteljice saslušane osobno kao stranke utvrdio da je rođena 1971., po zanimanju dipl. pravnica, te da je ona i prije dizanja predmetnog kredita bila klijent tuženika, jer kod njega preko tekućeg računa primala plaću. Kako je tužiteljica od 2006. godine gradila kuću nije mogla dobiti značajan stambeni kredit već je financirala gradnju korištenjem raznih kreditnih kartica, te je dug po karticama značajno narastao, pa je tužiteljica otišla u banku tuženika zatražiti kredit za zatvaranje dugova po karticama i da joj još ostane nešto gotovine koja joj je trebala za kupnju auta.
57. Tužiteljica navodi da je ona sav iznos kredita utrošila za osobne potrebe kako je iskazala, te nije bila vlasnica nikakvog obrta niti slično i tada je bila zaposlena u Gradu Vrbovcu. Tužiteljica iskazuje da je ona taj kredit sama otplatila i zatvorila ga prijevremeno 2013.godine. Kredit je bio vezan uz valutu EUR, a bila je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, i samo je dobivala obavijesti da je kamatna stopa promijenjena, a nitko joj nije objasnio kada će se, kako, zašto i pod kojim uvjetima ista redovna kamata mijenjati, a tužiteljica na tu ugovornu odredbu nisam mogla ni na koji način utjecati, nego je sklopila Ugovor i izvršavala svoju obvezu. Tužiteljica navodi da joj je zbog promjene kamatne stope i njezinog rasta porastao i mjesečni anuitet kredita, a kako je to izvještačio vještak.
58. Tužiteljica iskazuje da je ponuđeni joj Ugovor sadržavao i ugovornu odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, te kako je ona cijeli Ugovor pročitala prije njegove solemnizacije i uočila je da se radi o velikom iznosu koji mora platiti za tu naknadu, pa je utvrdila da se radi o visini većoj od 4.000,00 kuna, a što je bila skoro cijela njezina tadašnja plaća. Tužiteljica navodi da je ona nazvala svoju osobnu bankarku da pita da li se može na koji način smanjiti ta naknada za koju joj je tek ona rekla kolika je. Tužiteljica navodi da je ona išla provjeriti kod osobne bankarke koliko će iznositi ta naknada i ostala je zatečena kada joj je osobna bankarka rekla njezinu visinu kao i da tužiteljica ne može utjecati na tu visinu, već da mora platiti kod realizacije kredita, ako tužiteljica želi dobiti isti kredit. Ja sam istu naknadu tužiteljica navodi da je platila kao i sve svoje obveze predviđene po Ugovoru o kreditu, a nitko tužiteljici nije objasnio od čega bi se točno i baš u tom iznosu sastojala navedena naknada.
59. Sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da ona nije znala niti mogla znati kako će se, kada i pod kojim uvjetima i na koji način mijenjati stopa redovne kamate, kao niti od čega se točno sastoji i u kojim iznosima naknada za obradu njezina kreditna zahtjeva, a nije mogla utjecati na tu ugovornu odredbu, već samo platiti navedenu tzv. ulaznu naknadu, ako je htjela dobiti predmetni kredit. Sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je ona pitala osobnu bankarku za tzv. ulaznu naknadu, ali da je dobila samo odgovor da istu naknadu mora platiti.
60. Sud je iskaz tužiteljice saslušane osobno kao stranke prihvatio u cijelosti kao istinit, jer je dan životno uvjerljivo, dosljedno i u skladu s ostalim u parnici provedenim dokazima. Sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da nije znao niti mogao znati u kojem smjeru i na koji način će se mijenjati redovna kamatna stope jednostranim odlukama tuženika, koji će faktori utjecati na tu promjenu i kako će se vršiti. Sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da je imala status potrošača u predmetnom Ugovoru o kreditu, te da je kredit trošan na osobne potrebe tužiteljice, radi zatvaranja dugova koji su joj po raznim karticama nastale kod gradnje kuće namijenjene njezinom stanovanju, da je sama otplatila predmetni kredit i to prijevremeno.
61. Sud je iz dokaza provedenih u ovom parničnom postupku utvrdio osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, kako o promjenjivoj stopi redovne kamatne stope, tako i o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, pa da su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., kao i u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o naknadama za usluge Korisnika“.
62. Treba naglasiti, da iako nije bilo specijalnog zakona, postojao je i bio na snazi ZOO koji je propisivao osnovna načela obvezno-pravnih odnosa, kao i propisivao uvjete pod kojima su određene ugovorne odredbe ništetne, kao što su odredba čl. 269., čl. 270. st. 1., čl. 271. i sl. – sve ZOO-a, vodeći računa da je za ovaj sud nesporno da činidba tužitelja nije bila niti određena niti odrediva, jer nisu postojali navedeni parametri po kojima će se mijenjati ugovorna kamata temeljem odluke i/ili akata tuženika, zbog čega je isto postupanje tuženika bilo nesavjesno i nepošteno, a i ova visina obveze i rizika tužitelju nepoznata (čl. 323. u vezi odredbe čl. 324., te čl. 325., čl. 326. ZOO-a, vodeći računa da je tuženik takvim ugovornim odredbama postupao suprotno osnovnim načelima ZOO-a).
63. Prema utvrđenju suda, tužitelj je u ovoj parnici dokazao da mu nitko nije pojasnio sporne dijelove ugovora o ugovaranju promjenjive redovne kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, da su te ugovorne odredbe ništetne, da stranke nisu s bankom o tome pojedinačno pregovarale. Nadalje, sud je utvrdio da su te ugovorne odredbe dovele do znatne neravnoteže ugovornih stranaka na štetu tužitelja, a koja se ne očituje samo u uvećanim iznosima koje je tužitelj platio tuženiku kroz mjesečne anuitete, već i u samoj činjenici da je tužitelj doveden u bitno nepovoljniji pravni položaj spram tuženika, a kako to potvrđuje i recentna sudska praksa. Također, sud je utvrdio da tužiteljici nitko nije pojasnio obvezu plaćanja tzv. ulazne naknade u značajnom iznosu, skoro u visini tadašnje mjesečne plaće tužiteljice, za obradu kreditnog zahtjeva, tj. ulazne naknade, niti od čega bi se stvarno ta naknada sastojala i zašto bi to bila obveza tužiteljice, već joj je samo dano na znanje da je to uvjet za sklapanje predmetnog ugovora o kreditu i isplatu kredita.
64. Dakle, sud je cijeneći ovaj iskaz, kao i ostale provedene dokaze, pa i financijsko vještačenje, utvrdio da je tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju, svoj status potrošača, osnov svog tužbenog zahtjeva, te pasivnu legitimaciju tuženika, te izostanak savjesnosti na strani tuženika koji je sam sastavljao sporne dijelove ugovora, kao i cijeli ugovor, da tužitelj nije imao utjecaja na te odredbe, te da i kada je došao pitati vezano uz sporne dijelove ugovora da nije dobio na to odgovor, osim da mora izvršiti plaćanja kako su ona obračunata po tuženiku. Sud je utvrdio da tužitelj nije bio niti jeste financijski stručnjak, da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora postojao izostanak adekvatne informacije koju mu je trebao dati tuženik kao fizičkoj osobi, tj. potrošaču koja nije financijski stručnjak i nije upoznat s djelovanjem i učinkom ovdje spornih dijelova ugovora koje je u tipski ugovor ugradio upravo sam tuženik i upravo na štetu tužitelja kao potrošača.
65. Sud je iz dokaza provedenih u ovom pojedinačnom parničnom postupku, utvrdio da su ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, kao i one o obvezi plaćanja tzv. ulazne naknade, bez obzira na primjenu odredbe čl. 295. ZOO-a, vezano uz primjene Odluka tuženika kao općih akata tuženika, jer nigdje tužitelju nije pojašnjeno kako će se i pod kojim uvjetima mijenjati kamatna stopa, kao niti od čega se sastoji naknada za obradu kredita i zašto bi to tužiteljica trebala platiti, te tuženik na taj rizik nije upoznao niti upozorio tužitelja.
66. Obzirom da je sud utvrdio da tužitelj opravdano ističe ništetnost već ranije više puta navedenih dijelova ugovornih odredbi, kao pod toč. I. i III. petita tužbenog zahtjeva, a da je sud dužan i po službenoj dužnosti paziti na ništetnost u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO-a, kao i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328), sud je utvrdio navedenu ništetnost, kao pod toč. I. i III. izreke ove presude i to neposrednim provođenjem dokaza u ovoj pojedinačnoj parnici, utvrdivši konkretno postupanje tuženika u ovom ugovornom odnosu suprotno odredbama čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7., čl. 8., čl. 10., - sve ZOO-a, što ponašanje tuženika u ovoj pravnoj stvari, da nema niti jednog drugog posebnog propisa koji bi isti ugovorni odnos regulirao, čine protuzakonitim, a po svojoj prirodi i nemoralnim, jer je tuženik tužitelja doveo u nepovoljnu poziciju, a time je sud utvrdio predmetne odredbe ugovora ništetna, sve u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a (kao u izreci ove presude pod toč. I.). Obzirom da je sud utvrdio odredbe ugovora obuhvaćene toč. I. i III. petita tužbenog zahtjeva kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, ništetnima, to se ima primijeniti i odredbe čl. 323. ZOO-a, kao i odredba čl. 1111., te odredbe čl. 1115. – sve ZOO-a.
67. Treba navesti da tuženik navodi da je upravo tužitelj pristao na sklapanje ugovora s promjenjivom kamatnom stopom, kao i ugovorenom obvezom plaćanja svih naknada za usluge tuženika, a da tuženik ne daje nikakav dokaz da bi tužitelju dao informaciju kada će se, kada i kako mijenjati redovna kamatna stopa ili o tome od čega se stvarno sastoji tzv. ulazna naknada i zašto ju tužitelj mora platiti upravo u navedenom iznosu, kao što je sud utvrdio da postoji i izostanak bilo kakve dokumentacije kojom bi tuženik dokazao da bi bili vršeni pojedinačni pregovori kako to sada smatra sudska praksa, te da bi tužitelj kao korisnik kredita imao barem pokušaj utjecaja na unaprijed uglavljene odredbe ugovora u tipskom ugovoru koji je tužitelju dan na solemnizaciju, a sve prema postojećoj sudskoj praksi temeljem koje se cijeni da su postojali pojedinačni pregovori, sud je utvrdio da nije bilo pojedinačnih pregovora niti mogućnosti utjecaja tužitelja na sporne dijelove ugovornih odredbi (npr. način određivanja kamatne stope, visine ulazne naknade i sl.), pa je sud utvrdio da tuženik nije tužitelju dao spoznaju o riziku onoga što potpisuje i obveza koje preuzima, te da ga nije upoznao niti sa značenjem niti posljedicama istih odredbi, koje tužitelj osnovano traži da se utvrde ništetnim, a odnose se na taksativno određene dijelove ugovornih odredbi kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, a sve na način kako je to naveo tužitelj u svom konačno specificiranom tužbenom zahtjevu pod toč. I. i III. petita istog.
68. Izostanak potpune informacije, uvjeta pod kojima će dolaziti do promjene kamatne stope, da će do iste dolaziti jednostranim odlukama tuženika, to što je ugovor tako sastavljen i kao tipski dan tužitelju na sklapanje, zašto mora platiti tzv. ulaznu naknadu, od čega se ona sastoji i u kojim iznosima i sl., kao i nemogućnost tužitelja da utječe na ovdje sporne dijelove ugovora, nepoštenje tuženika u tom i takvom poslovanju kao trgovca spram tužitelja kao prosječnog potrošača, što je tužitelja dovelo u neravnopravan položaj, prema utvrđenju ovog suda čini predmetne dijelove ugovornih odredbi ništetnima.
69. Sud je utvrdio da to što se u konkretnoj parnici radi o potraživanju isplate zbog ništetnosti dijelova ugovornih odredbi, kako je to već ranije više puta obrazloženo, a s osnova stjecanja tuženika bez pravne osnove od strane tužitelja, kako to proizlazi iz smisla samog tužbenog zahtjeva te zastarnih rokova koje obrazlaže tužitelj u tijeku postupka, te primjeni općeg zastarnog roka od pet godina. Nadalje, sud je utvrdio da sama solemnizacija ugovora po javnom bilježniku nije od utjecaja na pravo tužitelja da ističe ništetnost pojedinih dijelova ugovornih odredbi, upravo za svoj konkretan ugovor, vezano uz navode tužitelja iz historijata ove tužbe.
70. Sud je utvrdio da je evidentno da i u ovoj pojedinačnoj parnici, tuženik osporava i sva utvrđenja iz kolektivne presude koja se ne može direktno primijeniti na ovaj spor, ali je svakako određeni orijentir da je u takvim situacijama u kreditima koji su bili vezani uz CHF, a ne uz EUR, kao u konkretnom slučaju, sud došao do istog zaključka o ništetnosti načina ugovaranja promjene stope redovne kamate jednostranim odlukama tuženika, koje je tuženik vršio bez ikakvog upliva korisnika kredita, uz osopravanje osnova i visine tužbenog zahtjeva. Na samu ništetnost, sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO-a), a i sam tužitelj je petitom tužbenog zahtjeva istakao taj deklaratorni zahtjev, sud je isti utvrdio osnovanim kao pod toč. I. izreke ove presude.
71. Prema utvrđenju ovog suda, savjesnost tužitelja prilikom sklapanja i ispunjenja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu nije sporna, a nesavjesnost postupanja tuženika koji je u tipskim ugovorima uglavio predmetne nepoštene i ništene odredbe jasno proizlazi iz utvrđenja suda, a kako je to već obrazloženo. Sud je utvrdio da sama tvrdnja tuženika o načinu pregovaranja u ovom konkretnom slučaju nije točna, kao što nije točno da su stranke željele ovakvu ništetnu odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope od strane tuženika, već je to želio samo tuženik, a time dovesti tužitelja kao drugu ugovornu stranu u neravnopravan i lošiji položaj, u kojem nije u poziciji odlučivati i znati o tome kako će se mijenjati redovne kamate, kao što je potpuno razvidno da tužitelj nije želio platiti ulaznu naknadu, a posebno ne u iznosu koji je imao visinu tada njegove mjesečne plaće, ali je morao, jer je tuženik dobivanje kredita uvjetovao sklapanjem ugovora s upravo navedenim ništetnim odredbama. Treba napomenuti da je ništetnost konkretnih dijelova ugovornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu, utvrđena neposredno u ovoj pojedinačnoj parnici na način da sadržaj i značenje konkretnih dijelova ugovornih odredbi iz predmetnog Ugovora su ništetni, te je sud tuženikove prigovore vezano uz izostanak ništetnosti utuženih dijelova ugovornih odredbi utvrdio neosnovanima.
72. Nadalje, ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati „sve naknade i troškove prema tuženikovoj Odluci o naknadama za usluge Kreditora“ ničim nije argumentirana niti troškovi pobrojani i specificirani, već se radi o čistoj proizvoljnoj samostalnoj odluci tuženika koji od tužitelja naplaćuje što želi i koliko želi.
73. Iz upravo navedenog, nadalje, prema utvrđenju ovog suda, proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi s naslova promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza, pod uvjetom da ta tužiteljeva potraživanja nisu u zastari, kako to prigovara i tvrdi tuženi, te da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti i iznos koji je od tuženika naplatio na ime naknade kako to navodi sam tužitelj u petitu tužbenog zahtjeva te u tužbi i cijelom postupku.
74. Treba naglasiti da je sud utvrdio da je neosnovano pozivanje tuženika na njegove opće akte kao način determiniranja razloga, uvjeta i načina promjene redovne kamatne stope, kao i naplatu utužene naknade, jer bez obzira na odredbu čl. 295. ZOO-a, ovim općim aktima na koje se poziva tuženik u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka, nisu dane odrednice tužitelju o tome, kako i zašto doći do promjene kamatne stope, kao niti od čega bi se sastojala i to upravo u naplaćenom iznosu obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za tzv. obradu kredita, tj. ulaznu naknadu, pa je slijedom iznesenog i došlo do utvrđenja suda o ništetnosti tih dijelova ugovornih odredbi. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, nije postojalo nikakvo određenje koje bi tužitelju dalo odgovor na to što utječe na promjenu kamatne stope, već samo obveza da na takve samostalne promjene od strane tuženika temeljem odluka tuženika, kao niti vezano uz tuženikovu naplatu od tužitelja „svih naknada i troškova“ i obvezu tužitelja da isto plati, bez obzira što nije znao kako će se i kada, te zbog čega to dešavati i u kojim točno sve uvjetima, kao i da tužitelj na isto pristaje sklapanjem tog konkretnog ugovora.
75. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. iz kojeg je sud utvrdio da vještak navodi da mu je zadatak utvrditi visinu potraživanja na temelju dokumentacije koja prileži spisu, pa da nakon proučenog sudskog spisa i pregleda dostupne poslovne dokumentacije daje nalaz u kojem navodi da je tužitelj dana 09.03.2009. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 3215836462 s kreditorom Zagrebačka banka d.d., s bitnim odredbama kako ih je vještak naveo u Tablici na listu spisa 200. Ugovor o kreditu je sklopljen dana 09.03.2009. godine, te je isplaćen dana 13.03.2009. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 9,75% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 01.05.2009., u iznosu od 477,72 EUR, a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Tužitelj je dana 26.05.2014. godine otplatio kredit u cijelosti. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu).
76. U odnosu na izračun visine potraživanja sud je utvrdio da vještak navodi da na temelju u spisu dostupne dokumentacije, da je vještak uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Pregled promjena kamatnih stopa te Prometi po kreditu/Specifikacija uplate ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:
-9,75% godišnje do 01.07.2009.,
-10,35% godišnje do 01.07.2013.,
-10,28% godišnje do 01.01.2014.,
-10,27% godišnje do dana prijevremene otplate kreda.
77. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalnih 477,72 EUR do 486,44 EUR.
77. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope, pa je vještak u nastavku sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama prilikom otplate kredita, s anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu za utuženo razdoblje.
78. S obzirom da je u utuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.
79. Izračun razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) daje se u Tabeli 1 na listovima spisa 202-204, te da zbog promjene kamatne stope na više u razdoblju otplate do dana prijevremene otplate kredita tužitelj je više platio iznos od 608,38 EUR. Vještak napominje kako kamatna stopa nije padala, odnosno nije bila niža od početno ugovorene kamatne stope pa shodno navedenom nema negativnih razlika.
80. Sud je utvrdio da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak na način da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9,75% iznosi 608,38 EUR. Vještak napominje kako kamatna stopa nije padala, odnosno nije bila niža od početno ugovorene kamatne stope pa shodno navedenom nema negativnih razlika.
81. Tužitelj je prihvatio u cijelosti provedeno financijsko vještačenje i s istim uskladio svoj tužbeni zahtjev kao podnesku od 14.01.2026., te na poziv suda kao u podnesku od 25.03.2026. vezano uz dospjelost zatraženih iznosa više plaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbi o po tuženiku jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, dok tuženik ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i ranijeg tijeka postupka.
82. Sud je financijski nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti kao objektivan, detaljno obrazložen, zasnovan na spisu priležećoj relevantnoj dokumentaciji, a koji je sačinjen u cijelosti u skladu s pravilima znanosti i struke, te prema danom mu zadatku.
83. Sud je na osnovi provedenog financijskog nalaza i mišljenja utvrdio da je tužitelj svojim podneskom od 14.01.2026. i od 25.03.2026. godine uskladio svoje potraživanje i tužbeni zahtjev s provedenim financijskim vještačenjem, te je takvo preinačenje sud prihvatio i dopustio u smislu odredbi čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 3. – sve ZPP-a.
84. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost, visinu i dospjelost svog tužbenog zahtjeva, te da je isti postavio u cijelosti s provedenim financijskim vještačenjem, kako u odnosu na ukupno potraživanje tužitelja, tako i visinu i dospjelost pojedinih mjesečnih iznosa potraživanja, i njihovu dospjelost počev od svakog pojedino izvršenog plaćanja, zbog čega je sud tako postavljen tužbeni zahtjev u iznosu od 608,38 EUR EUR prihvatio u cijelosti, te dosudio tužitelju isti iznos zajedno sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos od njegove dospjelosti pa do isplate, sve kao pod toč. II. izreke ove presude.
85. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je platio dana 13.03.2009. godine iznos od 4.306,71 Kn na ime uplate naknade po predmetnom kreditu (jednokratna naknada za obradu kreditnog zahtjeva), što prema fiksnom tečaju konverzije kuna u EUR je iznos od sadašnjih 571,60 EUR, koji tužitelj i potražuje od tuženika zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 14.3.2009. godine pa do isplate. Sud je utvrdivši i to novčano potraživanje tužitelja osnovanim isto dosudio tužitelju kao pod toč. IV. izreke ove presude, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.
86. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao svoj status potrošača u ovom Ugovoru o kreditu, kao i u ovoj parnici, te da je aktivno legitimiran podnijeti ovu tužbu i tražiti utvrđenje ništetnost dijela ugovornih odredbi, kao i isplatu zbog tuženikova stjecanja bez pravne osnove, kao i nesavjesnost tuženika prilikom svakog pojedinog mjesečnog stjecanja temeljem ništetnog dijela ugovornih odredbi o samostalnoj jednostranoj promjeni kamatne stope redovne kamate, bez da bi tužitelja upoznao kako će se ista mijenjati, temeljem kojih kriterija i na koji način.
87. Obzirom da je utuženi dio ugovornih odredbi iz čl. 2. st. 1. i čl. 2. Ugovora ništetan (toč. I. i toč. III. izreke), to tužitelj u smislu odredbe čl. 323 st. 1. i čl. 1111, kao o odredbe čl. 1115 ZOO-a, ima pravo tražiti od tuženika povrat onoga što je tuženik od tužitelja stekao bez pravnog osnova, tj. primjenom ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana izvršene svake pojedine uplate tuženiku po tužitelju, pa do isplate, sve kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude, a to iz razloga što je iz ranije navedenih i obrazloženih utvrđenja ovog suda, sud utvrdio da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja ovih uplata, obzirom da je tuženik sam sastavio u tipskom ugovoru iste odredbe i dao ih na potpis i sklapanje tužitelju, pa slijedom iznesenog, te primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a. Slijedom ovih utvrđenja, sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu tekuću na zatraženi iznos od dospijeća svakog pojedinog, pa do isplate, tj. počev od stjecanja istog od strane tuženika, tj. kako su zatražene u petitu tužbenog zahtjeva, a obzirom da je za ovaj sud nesavjesnost tuženika u vrijeme stjecanja od potrošača – tužitelja, bez osnove neupitna, a kamate su postavljene od prvog dana nakon što je tužitelj izvršio predmetno plaćanje tuženiku, sve kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude.
88. Treba naglasiti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.
89. Predmetnim, ovdje spornim dijelovima ugovornih odredbi kršena su osnovna načela ZOO-a, kao i što su iste utvrđene nepoštene i nemoralne, a izazvale su i znatnu neravnotežu na štetu tužitelja, koje se ne manifestira samo kroz novčani iznos visine tužiteljeva potraživanja, već i kroz činjenicu da je tužitelj doveden u značajno lošiji pravni položaj, a nije istome prethodilo niti pojedinačno pregovaranje, kako ga danas smatra bogata sudska praksa.
90. Sud je utvrdio da nije nastupila zastara tražbine tužitelja, a cijeneći isto pitanje u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Pored toga, treba napomenuti da u predmetima C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19, Sud EU je u skladu sa svojom dosadašnjom praksom dao tumačenje da Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ne dopušta zastarijevanje utvrđenja nepoštenosti ugovorne obveze, odnosno da stav prema kojem bi zastarni rok za restituciju zbog nepoštenosti ugovorne odredbe istekao prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu s Direktivom. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio neosnovanim u cijelosti tuženikov prigovor, tj. prigovore zastare, kako na zahtjev tužitelja iskazan u samoj tužbi, tako i u odnosu na konačnu specifikaciju tužbenog zahtjeva.
91. Sud je utvrdio tijek zateznih kamata sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, jer se prema utvrđenju ovog suda tuženik prilikom ugovaranja spornih ugovornih odredbi nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja te je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe zbog čega se smatra nesavjesnim stjecateljem, te je tuženik bio nesavjestan i u vrijeme primanja uplate tog iznosa od tužitelja, pa je sud slijedom iznesenog, prigovor zastare, kao i prigovor tijeka zatezne kamate utvrdio neosnovanim u cijelosti, a kao i sve ostale prigovore koje je tuženik istakao.
92. Potrebno je naglasiti da prema odredbi članka 2. stavak 2. ZZP 03 i prema odredbi iste brojčane oznake ZZP 09, ako tim Zakonima nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima članka 328. ZOO/05) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, odnosno ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima, te na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO 05).
93. Potrebno je navesti da tužitelji ima pravo isticati ništetnost u ovoj pravnoj stvari, a primjenom odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a, jer se u konkretnom slučaju zasigurno ne radi o zabrani manjeg značaja, kao i što bilo neosnovano pozivanje na odredbu čl. 1112. ZOO-a, tj. da je tužitelj znao za ništetnost, izvršio svoju obvezu znajući da ne treba i nije si pridržao pravo da traži povrat tako plaćenog, jer tuženik nije dokazao da bi tužitelju prilikom izvršavanja njegovih ugovornih obveza bila poznata ništetnost spornih ugovornih odredbi.
94. U odnosu na tuženikov prigovor vezano uz manje plaćeno i uračunavanje manje plaćenog umanjenjem onog što je više plaćeno, sud je već svoj stav i utvrđenje obrazložio.
95. Obzirom da su dijelovi ugovornih odredbi iz toč. I. i III. izreke ove presude ništetne, to tuženik u smislu odredbe čl. 323 st. 1. i čl. 1111, kao o odredbe čl. 1115 ZOO-a, ima pravo tražiti od tuženika povrat onoga što je tuženik od tužitelja stekao bez pravnog osnova, tj. primjenom ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svake pojedine uplate tužitelja takvih iznosa, pa do isplate, sve kao pod toč. II. i IV. izreke ove presude, a to iz razloga što je iz ranije navedenih i obrazloženih utvrđenja ovog suda, sud utvrdio da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja svake ove uplate, obzirom da je tuženik sam sastavio u tipskom ugovoru iste odredbe i dao ih na potpis i sklapanje tužitelju, pa slijedom iznesenog, te primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a. Slijedom ovih utvrđenja, sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu tekuću na zatražene iznose počev od svakog pojedinog stjecanja od strane tuženika, obzirom da je za ovaj sud nesavjesnost tuženika u vrijeme svakog pojedinog stjecanja od potrošača – tužitelja, bez osnove, neupitna, a kamate su prema konačnoj specifikaciji tužiteljice zatražene u skladu s provedenim financijskim vještačenjem. Sud je slijedom iznesenog, utvrdio da je i tuženikov prigovor vezano uz zatraženi tijek zatezne kamate neosnovan u cijelosti.
96. Nadalje, treba posebno napomenuti da prema utvrđenju ovog suda, vezano uz kondemnatorni zahtjev tužitelja, radi se isključivo o potraživanju tužitelja s naslova po tuženiku stečenog bez pravne osnova.
97. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31.07.2015. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8 ZOO-a (NN 35/05), za period od 01.08.2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. II., IV. i V. izreke ove presude.
98. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška financijskog vještačenja, plaćene sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu u zatraženoj visini, obzirom da je sud vezan zatraženom visinu troška u troškovniku kao gornjom granicom odlučivanja.
99. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak 03.09.2025., ročište 11.09.2025., podnesak 11.11.2025., podnesak 14.01.2026., ročište 05.02.2026., podnesak 25.03.2026. i ročište 09.04.2026. – svaka od ovih parničnih radnji po 75 bodova, što čini 600 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 1.200,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 300,00 EUR, te čini zbir od 1.500,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od ukupno 400,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR, te trošak zatražene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 EUR, što čini ukupni trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 1.939,82 EUR u kojem iznosu je i dosuđen tužitelju u cijelosti kao pod toč. V. izreke ove presude. 100. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 25. svibnja 2026. godine pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.
101. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. svibnja 2026.
Sudac:
Tanja Hučera
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz poziv tužitelju na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR
2. tuženiku po pun.
