Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-327/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TV, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: K-94/2023-34 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog TV, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici, poslovni broj: K-94/2023-34 od 25. travnja 2024., okrivljenika TV proglasio je krivim, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano po članku 140. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11, te ga za isto djelo temeljem citirane zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s tim da mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako za vrijeme od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2., točkom 6. ZKP/08, sud je okrivljenika obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 8,80 eura, te paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura, u roku od 8 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni, po branitelju Tei Cabadaj Cafuta, odvjetnici iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i predložio je drugostupanjskom žalbenom vijeću da preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenog oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru na dužno razmatranje.

5. Žalba okrivljenog, nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pobijana presuda opterećena bitnim povredama kaznenog postupka, pogrešnom primjenom kaznenog zakona, kao i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u zakonito provedenom kaznenom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za kojega se teretilo.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osobito o tome na temelju kojih dokaza je sud utvrdio da je okrivljenik kroz dulje vremensko razdoblje ustrajno nastojao uspostaviti neželjeni kontakt s oštećenom, te kod iste izazvao strah i tjeskobu za vlastitu sigurnost. Izreka presude razumljiva je i nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju sadržajno upire žalitelj.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, te je na temelju savjesne i kritične ocjene izvedenih dokaza osnovano zaključio da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo upravo na način kako mu je stavljeno na teret optužnicom.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio isključivo na iskazu oštećenice, kako to neosnovano tvrdi žalitelj, već na nizu međusobno podudarnih personalnih i materijalnih dokaza. Tako je sud pravilno cijenio iskaz oštećene FV ranije TV, koji je detaljan, logičan i životan, te u bitnim dijelovima potvrđen iskazima svjedokinja RV i UV, kao i materijalnom dokumentacijom priloženom spisu.

11. Iz izlista poziva nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik tijekom kolovoza 2022., oštećenoj upućivao izrazito velik broj telefonskih poziva, pri čemu je pojedinih dana broj poziva prelazio i stotinu poziva dnevno. Navedeno i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavlja ustrajno i intenzivno kontaktiranje koje po svojoj naravi očigledno prelazi granice uobičajene komunikacije između bivših bračnih partnera, neovisno o postojanju neriješenih obiteljskih odnosa.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se nije radilo isključivo o pokušajima ostvarivanja kontakta s djecom, kako to okrivljenik nastoji prikazati u žalbi.

12.1. Naime, iz sadržaja poruka, fotografija i videosnimki koje je okrivljenik slao oštećenoj proizlazi da je dominantan motiv njegovog postupanja bio pritisak na oštećenu radi obnove bračne zajednice, te emocionalno uznemiravanje iste. Posebice je značajna fotografija lijesa uz poruku sadržaja „Ako mi se ne vratiš dabogda tu mjesto da ti bude“, kao i poruka uz fotografiju smrskanog vozila, koje su objektivno podobne izazvati osjećaj straha i ugroženosti.

13. Pri tome nije od odlučnog značaja žalbeni navod da je okrivljenik bio emocionalno pogođen raspadom braka i otežanim ostvarivanjem kontakata s djecom.

13.1. Naime, eventualni obiteljski sukobi i nezadovoljstvo odlukama drugog roditelja ne opravdavaju ponašanje koje objektivno predstavlja kontinuirano nametanje neželjenih kontakata i zastrašivanje druge osobe.

14. Također nije osnovan žalbeni navod da nije ostvareno obilježje „ustrajnosti i duljeg vremena“ kao zakonski element kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. KZ/11. Iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je ponašanje okrivljenika trajalo od ožujka 2022. do kolovoza 2022., dakle više mjeseci, tijekom kojih je okrivljenik učestalo dolazio na adresu boravišta oštećene, pratio ju, fotografirao bez njezina znanja, čekao je skriven u njezinom vozilu, te joj upućivao izrazito velik broj poziva i uznemirujućih poruka. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su kumulativno ostvareni i element ustrajnosti i element duljeg vremenskog trajanja.

15. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim se osporava postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela. I po ocjeni ovog suda okrivljenik je postupao s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan da oštećena odbija svaki kontakt s njim, da ga je blokirala na komunikacijskim aplikacijama, te da ne želi obnovu bračne zajednice, no unatoč tome je nastavio s intenzivnim kontaktiranjem i drugim opisanim radnjama.

16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su u ponašanju okrivljenika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

17. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

18. Nije osnovana niti žalba zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Okrivljeniku su kao olakotne okolnosti pravilno cijenjene dosadašnja neosuđivanost i činjenica da je otac dvoje maloljetne djece, dok je kao otegotna okolnost pravilno vrednovana upornost i neprihvatljiv način rješavanja konfliktnih situacija. Izrečena uvjetna osuda s kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci i rokom provjeravanja od jedne godine i prema ocjeni ovog suda predstavlja primjerenu i dostatnu kaznenopravnu sankciju kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

19. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljenog nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, to je temeljem članka 486. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

Vukovar, 25. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski