REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Kzd-80/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji za mladež Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐĆ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj KOz-DO-52/2024-1 od 28. lipnja 2024., nakon održane rasprave 21. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Lidije Vadas Tomašić, okrivljenika te branitelja okrivljenika Marina Hraina, odvjetnika u Varaždinu, dana 25. svibnja 2026. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i HĆ, rođ. H, rođen **.**.1962. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnim primanjima u iznosu od 230,00 eura, oženjen, otac četvero punoljetne djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

dana 24. ožujka 2024., oko 15,30 sati, u mjestu [adresa], u stanu, u kupaonici, uslijed nesuglasica sa svojim sinom VĆ, rođenim **.**.2008., s ciljem da ga ozlijedi, glavom tuša ga udario u stražnji desni dio glave, zadavši mu ozljedu u vidu oguljotine i krvnog podljeva desnog zatiljnog dijela glave, koja ozljeda je lake naravi,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.

II. Zbog toga se temeljem članka 117. stavak 2. KZ/11, okrivljeni ĐĆ

HĆ za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te se, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenom ĐĆ

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je okrivljeni ĐĆ osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom ĐĆ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se, za slučaj opoziva uvjetne osude, razdoblje oduzimanja slobode od 25. ožujka 2024. do 20. svibnja 2024.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenom ĐĆ platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 180,60 € (stoosamdeset eura i šezdeset centi), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom ĐĆ platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog ĐĆ pod brojem KOz-DO-52/2024-1 od 28. lipnja 2024., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni ĐĆ je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: službenu zabilješku o dojavi od 25. ožujka 2024., izvršen je uvid u fotografije ozljeda na listu 29, pročitana je medicinska dokumentacija za dijete žrtvu AĆ na listovima 30 do 32, zapisnik o očevidu na tijelu djeteta žrtve NĆ od 25. ožujka 2024. sa fotodokumentacijom očevida na listovima 33 do 38, povijest bolesti za dijete žrtvu NĆ – ispravak od 8. travnja 2024., te je, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje KĆ od 22. travnja 2024. te vještački nalaz i mišljenje po stalnom sudskom vještaku Robertu Grudiću, dr.med. od 28. travnja 2024.; uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta od 10. travnja 2024.; reproducirana je snimka sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka žrtve NĆ od 10. travnja 2024., te su dopunski u svojstvu svjedoka saslušani: žrtva NĆ te BĆ na raspravi 19. veljače 2026. te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju za okrivljenika predanu na raspravi 21. svibnja 2026.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. Okrivljeni ĐĆ se na raspravi 21. svibnja 2026. branio navodeći da ostaje u cijelosti kod obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja na ODO Varaždin dana 26. ožujka 2024.

4.1. Nakon toga uz suglasnost stranaka reproducirana je DVD snimka s prvog ispitivanja okrivljenika od 26. ožujka 2024. Okrivljenik se tada branio u bitnome navodeći da mu je žao zbog tog zadnjeg događaja sa sinom, ali da je sve ostalo zapravo njegova supruga izmislila kako bi mu napakostila zbog toga što je nedavno tražio rastavu braka. Vezano za događaj od 24. ožujka 2024. ne poriče da je sina udario tušem po glavi, ali navodi da je to učinio nakon što ga je sin pogurnuo i on je pao na pod u kupaonici. Poriče da bi nakon toga sina napadao i valjkom za tijesto. Vezano za ranije fizičko kažnjavanje sina (npr. udaranje knjigom u glavu prilikom učenja matematike kada je sin išao u 6. ili 7. razred osnovne škole), kao i za navodno omalovažavanje i vrijeđanje sina, navodi da je to sve bilo za njegovo dobro, pri čemu izražava nezadovoljstvo sinovim rezultatima u učenju i općenito njegovim kapacitetima, a za što smatra da je odgovorna njegova supruga.

4.2. Na raspravi 21. svibnja 2026. okrivljenik je još dodao da je sad odnos između njega, supruge i sina dobar, svi su si super, supruga je nedavno bila u Makedoniji mjesec dana, one je bio sam sa sinom i nisu imali nikakvih problema. 2019. godine je pretrpio moždani udar od čega još uvijek ima posljedice, a zdravstveno stanje mu je djelomično dobro. Imao je zloćudnu novotvorinu na potkoljenici koju je operirao te sad čeka nalaz da se nije eventualno proširilo. Sin je završio srednju školu i još uvijek živi s njima, sad traže posao, jučer su baš bili na razgovoru s njim.

5. Slijedom iznesene obrane u postupku nije bilo sporno to da je inkriminirane zgode došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba okrivljenika sa sinom ĐĆ, i to u kupaonici stana u [adresa].

6. Nije čak niti sporno da je okrivljenik uslijed nesuglasica sa sinom, istoga udario glavom tuša u stražnji desni dio glave.

6.1. Sporno je i da li je uslijed okrivljenikovog udarca oštećenika glavom tuša u stražnji desni dio glave oštećenik zadobio ozljedu u vidu oguljotine i krvnog podljeva desnog zatiljnog dijela glave.

7. Okrivljeni iznoseći svoje očitovanje prema optužbi negira da bi počinio djelo za koje ga se tereti, ali iznoseći obranu zapravo priznaje da je sina inkriminirane zgode udario tušem po glavi.

7.1. Takva njegova obrana (u kojoj ne poriče da je sina udario tušem po glavi) je u bitnome u skladu i s rezultatima provedenog dokaznog postupka, i to kako materijalnom dokumentacijom u spisu tako i s iskazom saslušane svjedokinje KĆ te nalazom i mišljenjem provedenog sudsko medicinskog vještačenja. Međutim, u tom je dijelu njegova obrana suprotna iskazima svjedoka žrtve NĆ te svjedokinje BĆ.

8. Oštećeni NĆ je na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu dana 10. tranja 2024. u bitnome iskazao da je predmetnu ozljedu na glavi zadobio tako da mu je prilikom tuširanja na glavu pala kupaonska zavesa te da nije točno da ga je otac udario tušem po glavi.

8.1. Na raspravi 19. veljače 2026. svjedok je još iskazao da je sa ocem sad u dobrim odnosima, otac mu je pomagao oko škole i oko učenja, brinuo je o njemu, sad je završio školu i traži posao. Svakako ne bi htio da mu otac zbog ovog postupka završi u zatvoru. Nije se bojao svog oca niti ga se danas ne boji.

Na poseban upit da objasni, obzirom da iz priložene medicinske dokumentacije kao i iz iskaza svjedokinje KĆ proizlazi da je došao svojoj liječnici u pratnji majke te da joj je ispričao da ga je tata udario s tušem po glavi, naveo je da je njemu zapravo pala kupaonska zavjesa na glavu, a ne može objasniti zašto je to tako navedeno u medicinskoj dokumentaciji odnosno u iskazu liječnice. I inkriminirane zgode je bio u dobrim odnosima sa ocem. Njegov otac nije agresivana osoba niti lako plane. Inkriminirane zgode nije imao nikakav valjak za tijesto u rukama.

8.2. Iskaz oštećenika sud nije prihvatio jer je njegov iskaz suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka, odnosno u cijelosti je suprotan dokumentaciji u spisu, prvenstveno medicinskoj dokumentaciji za NĆ: povijesti bolesti Hitne medicine Opće bolnice Varaždin od 25.03.2024., povijesti bolesti Spec.ord. obiteljske medicine KĆ, dr. med. od 25.03.2024. te povijesti bolesti Spec.ord. obiteljske medicine KĆ, dr. med. od 08.04.2024.; zatim dokumentaciji PP Varaždin: službenoj zabilješci o dojavi od 25.03.2024. te zapisniku o očevidu od 25.03.2024., a iskaz žrtve je suprotan i nalazu i mišljenju provedenog sudskomedicinskog vještačenja te iskazu svjedokinje KĆ koja nije ni u kakvom srodstvu/bliskim odnosima bilo sa okrivljenikom bilo sa žrtvom.

8.3. Osim toga, svjedok-žrtva nije mogao objasniti razlike opisa inkriminiranog događaja te nastanka zadobivene ozljede koji je dao prilikom pregleda kod obiteljske liječnice dr. KĆ na sam inkriminirani dan u odnosu na opis nastanka ozljede koji je dao prilikom iskazivanja na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Varaždinu te dopuni iskaza na raspravi kod ovoga suda obzirom da je posebno upitan samo naveo da "ne može objasniti zašto je to tako navedeno u medicinskoj dokumentaciji odnosno u iskazu liječnice".

8.4. Prilikom ocjene iskaza svjedoka žrtve valja uzeti u obzir nespornu činjenicu da su se u vrijeme davanja iskaza žrtve odnosi između njega i okrivljenika, odnosno oca žrtve popravili u mjeri da su ukinute mjere opreza koje su ranije bile izrečene okrivljeniku te okrivljenik i žrtva ponovno žive zajedno pa je dakle svjedok - žrtva subjektivno zainteresiran za ishod ovoga postupka (obzirom da je i sam u svom iskazu na raspravi naveo da ne bi htio da mu otac zbog ovog postupka završi u zatvoru) kao i činjenicu da je iskaz žrtve na raspravi neuvjerljiv i nelogičan te u suprotnosti s preostalim dokazima u spisu. Sud smatra da je svjedok žrtva iskazivao prvenstveno na način da od okrivljenika, svog oca, otkloni kaznenopravnu odgovornost te stoga njegov iskaz nije prihvaćen kao vjerodostojan.

9. Svjedokinja BĆ je na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu dana 10. travnja 2024. iskazala da je ĐĆ njezin suprug, a NĆ je njihov zajednički sin. Žive zajedno u [adresa] na adresi [adresa]. Na upit o odnosu između njezinog supruga i sina, odgovara da njih dvoje imaju dobar odnos. Ona ima određene zdravstvene probleme, dosta teške, i ove je godine bila u bolnici dulje vrijeme, a VĆ je cijelo to vrijeme bio u stanu sa ocem. ĐĆ se brinuo o svemu što je potrebno, on zna kuhati, spremati, peglati. Općenito, može reći da unazad zadnjih godina njihov odnos je sasvim u redu, ĐĆ se više bavio VĆ nego ona, pomagao mu je i oko škole. Ona je bila više zauzeta poslom, znala je obilaziti i obitelj koja živi u [adresa], a VĆ bi ostao sam sa ocem kod kuće i nikada nije bilo problema. Na upit da li joj se VĆ kada žalio na tatu, je li pred njom spominjao da bi ga tata fizički kažnjavao ili da bi ga zbog bilo čega udario, odgovorila je da joj se VĆ nikada nije žalio na bilo kakvo fizičko nasilje sa strane oca. Također nije niti osobno niti od VĆ čula da bi ĐĆ VĆ vrijeđao, ponižavao ili bio prema njemu nestrpljiv. Zapravo, zaključno može reći da nikad u Izmitovom odnosu prema VĆ nije uočila ništa problematično što bi ju kao majku brinulo.

Na upit da li zna u kojim okolnostima je VĆ zadobio tjelesnu ozljedu dana 24. ožujka 2024., odgovorila je da ona u tom trenutku nije bila u stanu. Najprije je bila kratko vani i prošetala sa ĐĆ, potom se ĐĆ vratio u stan, a ona je još otišla k susjedi. Kada se od susjede vratila u stan ĐĆ je bio u dnevnom boravku i gledao televiziju, a VĆ nije bilo u dnevnom boravku. Uočila je da je kupaona zatvorena, pa je glasno pitala „jesi li u kupaoni?“, a VĆ joj je odgovorio sa „da“. Potom ga je pitala „kupaš se?“, pa joj je opet odgovorio sa „da“, po treći put ga je pitala je li dobro, pa joj je i treći puta odgovorio sa „da“. Nakon kraćeg vremena izašao je iz kupaonice u pidžami i pokazao joj je stražnji dio glave rekavši „tu sam se lupio“. Pitala ga je kako se to dogodilo, a VĆ je rekao da mu je pao najprije tuš, a nakon tuša da mu je pala i zavjesa te cijev koja zavjesu drži. Ta ozljeda ispod njegove kose izgledala je kao malo oguljena koža i vidjela se mala oteklina. Ni na šta drugo VĆ joj se nije žalio. Međutim, ona se za sina preplašila kao majka, pitala ga je želi li da zove hitnu pomoć ili da ga odvezu na hitnu, no on je to odbio.

Sutradan je trebala u gradu nešto obaviti, između ostalog trebala je ići i k svojoj liječnici doktorici KĆ na prematanje rane, a kad je VĆ to čuo izrazio je želju da i on ide sa njom. Njoj se činilo da se njemu ne da ići u školu i rekla mu je da treba ići u školu ako mu je dobro, a ako mu nije dobro da onda može ići sa njom. VĆ je rekao da hoće ići sa njom i da želi da ga doktorica pregleda, iako je rekao da se osjeća dobro.

Kada su došli k doktorici KĆ, VĆ i ona zajedno su ušli u njezinu ordinaciju i ona je bila prisutna cijelo vrijeme dok je on bio u njezinoj ordinaciji. S liječnicom je razgovarao VĆ. Primijetila je da je pod stresom. Pokazao je doktorici ozljedu, a kada ga je ona pitala o načinu na koji je ozljedu zadobio, VĆ je rekao da je uzimao šampon i da je pritom pao tuš, da je došao tata i uzeo tuš da ga okači natrag na držač, a da je nakon toga pala i zavjesa sa držačem za zavjesu, te da je onda on postao malo nervozan i da je pogurnuo tatu u zid. Šipka na koju je obješena zavjesa je metalna, ide od zida do zida, zavjesa je od nekog plastičnog materijala, a plastične su i kukice kojima je zavjesa okačena na šipku. Na zavjesi nema metalnih dijelova. Na upit tko je onda tražio da nakon svega odu na policiju, odgovorila je da ih je doktorica KĆ najprije uputila da odu još u bolnicu na pregled i rekla im je da se nakon toga trebaju javiti na policiju. Kada joj se predočava sadržaj povijesti bolesti od 25.03.2024. koji je sastavila dr. KĆ, a gdje se u opisu događaja navoodi da je VĆ uzeo tuš, a da je potom tata uzeo tuš i udario ga po glavi, a potom se u nastavku navodi da je tata VĆ blokirao put kada je htio ići do mobitela i da je pritom u ruci imao valjak za tijesto, pa upitana kako to da nije spomenula takav sadržaj razgovora u svom iskazu, odgovorila je da ona to kod doktorice nije čula te ostaje kod svog iskaza.

Proteklih mjesec dana u kući je sama sa sinom, VĆ joj se nije žalio kroz ovo vrijeme na tatu, tata mu nedostaje i VĆ se osjeća kriv. Kada joj se predočava da je VĆ u iskazu naveo da je na njega pala zavjesa, a ne i držač za zavjesu, odgovorila je da zavjesa ne može pasti ako nije pala i šipka. Kada joj se predočava da je VĆ spominjao da zavjesa ima neke metalne dijelove, odgovara da je zavjesa plastična, a šipka na koju je okačena je metalna, pa pretpostavlja da je mislio na šipku. Doktorica KĆ na pregledu je njoj dala u ruke povijest bolesti koju je sačinila za sina NĆ, ona je to pročitala, odmah je vidjela da su neke stvari krivo napisane u povijesti bolesti i odmah joj je to rekla, no liječnica to nije odmah išla ispraviti, ali ju je kasnije nazvala telefonom, nazvala ju je prethodnu subotu 8.4.2024. rano ujutro te ju je pozvala da dođe k njoj da ispravi ono što je krivo razumjela, pa danas predaje povijest bolesti koju je onda napravila za nju, a u kojoj je zabilježila i razlog zbog kojeg ju je je nazvala, iz povijesti bolesti se vidi da je zapisala kako je u ranijoj povijesti bolesti upisano da je VĆ uzeo tuš, a da liječnica po svom sjećanju misli da je trebala napisati da je uzeo šampon.

Dalje odgovara da je sa sinom bila i na policiji, sin je na policiji davao izjavu i on je trebao potpisivati izjavu koju je dao, a policijski službenici su tražili da i ona kao majka mora to potpisati, pa kada joj se predočavaju potpisi na zapisniku o zaprimanju kaznene prijave od 25.03.2024., odgovara da na tom zapisniku vidi i svoj vlastoručni otpis, a ovaj drugi potpis pripada VĆ.

9.1. Na raspravi 19. veljače 2026. svjedokinja je još iskazala da su njezin sin i suprug nakon inkriminiranog događaja u dobrim odnosima, sin je završio školu, dobar je i poslušan, ne dolazi u konflikte s ocem, čak mu zna reći da više voli tatu nego nju. Niti prije tog događaja suprug i sin nisu bili u lošim odnosima, suprug je jako puno pomagao sinu tijekom školovanja, i može reći da je ĐĆ jako dobar suprug i otac. Svakako ne bi htjela da on zbog tog događaja završi u zatvoru. Kad je prije dvije godine imala operaciju zbog karcinoma dojke suprug je na sebe preuzeo u cijelosti brigu o njihovom kućanstvu jer ona nije smjela ništa raditi. Kada joj se predočava da iz iskaza svjedokinje KĆ te priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je ona sa sinom došla u ordinaciju njihove liječnice obiteljske medicine te da je sin rekao tom prigodom da ga je otac udario tušem po glavi navela je da ona sama nije bila prisutna tom trenutku kada je sin zadobio ozljedu na glavi. Pije toga je bila na šetnji sa svojim suprugom, on se ranije vratio jer je htio sina spremiti u školu odnosno dati mu ručak i kad se vratila joj je sin samo rekao da mu je zavjesa od tuša pala na glavu. On joj je to već rekao kad je izlazio iz kupaone i pokazao ozljedu na glavi, potom su zajedno otišli k njihovoj liječnici obiteljske medicine. Ne može objasniti zašto je liječnica tako iskazala, ona je inače izvrsna liječnica i nema nikakvih primjedbi na nju. Sjeća se da je liječnica rekla da će zvati policiju, što je kasnije i učinila, iako joj je ona rekla da to nije za policiju i da to ne radi.

Na upit zašto je sa sinom išla prijaviti događaj policiji navela je da nije ništa prijavljivala već su ju zvali iz policije da dođe dati izjavu, odnosno pojašnjava da je policija već došla u bolnicu gdje su oni išli na daljnje preglede i tamo su joj policajci rekli da nakon što završe preglede da dođe sa sinom na policiju jer je doktorica podnijela prijavu. Suprug nije imao nikakav valjak za tijesto u ruci. Njezin sin taj dan kad su bili kod liječnika i na policiji nije bio u školi, a ovaj događaj je bio dan ranije.

9.2. Dakle, navedena svjedokinja je iskazivala suglasno iskazu žrtve, odnosno svog sina VĆ, vezano za način na koji je VĆ zadobio ozljedu na glavi inkriminirane zgode.

9.3. Svjedokinja također nije mogla objasniti sadržaj povijesti bolesti od 25.03.2024. koji je sastavila dr. KĆ gdje se u opisu događaju navodi da je VĆ uzeo tuš, a da je potom tata uzeo tuš i udario ga po glavi te je u tom kontekstu samo navela da ona to kod doktorice nije čula, time da je nesporno bila prisutna cijelo vrijeme u ordinaciji zajedno sa sinom.

9.3.1. Također, svjedokinja niti davajući iskaz na raspravi 19. veljače 2026. nije mogla objasniti činjenicu da iz medicinske dokumentacije u spisu te iskaza same liječnice koja je pregledala VĆ proizlazi da je sa sinom došla u ordinaciju njihove obiteljske liječnice i da je tada sin rekao da ga je otac udario tušem po glavi navodeći samo da "ona sama nije bila prisutna tom trenutku kada je sin zadobio ozljedu na glavi".

9.3.2. Također je svjedokinja u tom kontekstu navela i da ne može objasniti zašto je liječnica tako iskazala jer da inače nema nikakvih primjedbi na liječnicu jer je izvrsna što je nelogično i neuvjerljivo.

9.3.3. Nadalje, nelogični su i kontradiktorni navodi svjedokinje sa dokaznog ročišta da je ona sa sinom bila na policiji gdje je sin davao izjavu koju je potpisao, a potpisala se i ona na zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 25.03.2024. u odnosu na njezine navode iznesene na raspravi 19. veljače 2026. kada je navela da ona nije ništa prijavljivala, već da su joj u bolnici policajci rekli da sa sinom dođe na policiju "jer je doktorica podnijela prijavu".

9.4. Svjedokinja je iskazivala neuvjerljivo, na trenutke i konfuzno, njezin je iskaz suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka, prvenstveno materijalnoj dokumentaciji u spisu te iskazu svjedokinje KĆ. Ista je supruga okrivljenika te je kao takva i neposredno zainetersirana za ishod ovoga postupka pa stoga sud iz svih navedenih razloga njezin iskaz nije prihvatio, ocijenivši ga u cijelosti usmjerenim k oslobođenju od kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

10. Svjedokinja KĆ je na zapisniku ODO-a Varaždin od 22. travnja 2024. iskazala da je liječnica u Specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine, Zagrebačka 19, Varaždin te je obiteljska liječnica obitelji NĆ, dakle svih članova majke BĆ, oca ĐĆ i sina VĆ. Dana 25. ožujka 2024. u prijepodnevnoj smjeni bez naručivanja je došao VĆ u pratnji majke. Kada ih je primila ispričali su joj da je NĆ jučerašnjeg dana popodne došao kući, majke nije bilo, on se išao tuširati, bio je u kupaoni u gačicama, za njim je došao otac kako bi provjerio da li će oprati kosu sa šamponom, tada mu je otac rekao da tuš nije dobro postavljen, a kada je VĆ uzeo šampon, da ga je tada otac tušem udario po glavi; nakon toga VĆ je htio doći do mobitela, ali nije mogao jer mu je tata blokirao put s time da je također tata imao u ruci valjak za tijesto. Pristupila je pregledu NĆ te je utvrdila na glavi okcipitalno desno površnu ranicu s manjim crvenilom i manju oteklinu, nije bila bolna na palpaciju (dodir pod prstima), te pacijent nije imao neuroloških ispada. Međutim s obzirom da se radilo o udarcu u glavu bila ga je dužna poslati na Objedinjeni hitni bolnički prijem, ali isto tako bila je obvezna i o svemu tome obavijestiti policiju što je i učinila. Nakon što ih je poslala na OHBP nije više imala kontakta s pacijentom VĆ niti njegovom majkom taj dan, pri čemu ističe da su VĆ i njegova majka taj dan došli isključivo radi tog udarca te nitko od njih dvoje nije bio naručen niti je imao neki drugi razlog dolaska osim tog. Međutim kada se bolje prisjeti moguće je da je medicinski tehničar u njezinoj ordinaciji toga dana gospođi BĆ radio prijevoj jer je radi svoje medicinske situacije — karcinoma dojke, gospođa BĆ često dolazila na previjanje, međutim o tome bi više mogao znati njezin tehničar FĆ, koji radi prijevoje, naručuje pacijente i vodi evidenciju radi toga. Nekih dva tjedna nakon tog njihovog dolaska, pregledavajući ponovno povijest bolesti koju je sastavila i predala pacijentima dana 25. ožujka 2024., uočila je da na toj povijesti bolesti stoji ” VĆ je uzeo tuš i tata je uzeo tuš i udario ga po glavi” što joj se činilo nelogičnim te je radi toga zvala gospodu V da joj to kaže, a potom je napravila ispravak u kojem je navela da je trebalo upisati da je ”(VĆ) uzeo šampon”, nakon čega je tu potvrdu dala gospodi BĆ. Zaključno ističe da su joj NĆ i njegova majka BĆ izričito rekli da je do ozljede na njegovoj glavi došlo tako da ga je otac udario tušem po glavi, međutim ne može se točno sjetiti da li joj je to rečeno jednom ili više puta te tko joj je od njih dvoje to točno rekao. Kada ju se pita da li su joj VĆ i njegova majka spominjali kakvu kupaonsku zavjesu, odnosno da bi ta zavjesa pala VĆ na glavu navela je da se ne sjeća da bi joj išta takvo spominjali. Kada im je predala povijest bolesti od 25. ožujka 2024., ne zna da li su isti tu povijest bolesti čitali, međutim na sadržaj iste nisu imali nikakvih primjedbi. S druge strane kada im je predočila da je zbog udarca u glavu dužna obavijestiti policiju gospoda BĆ je na to rekla kako ona ne bi da se zove policija, međutim po službenoj dužnosti je to bila dužna učiniti.

10.1. Iskaz navedene svjedokinje sud je prihvatio u cijelosti jer je u skladu s relevantnom medicinskom dokumentacijom kao i ostalom dokumentacijom u spisu. Svjedokinja je iskazivala o činjenicama vezanim uz obavljanje službe, ista nije ni u kakvom srodstvu/bliskom odnosu sa okrivljenikom ili žrtvom te sud ne nalazi razloga niti motiva da bi ista neistinito iskazivala i time sebe izvrgavala eventualnoj kaznenopravnoj odgovornosti.

11. Iz službene zabilješke o dojavi od 25. ožujka 2024. proizlazi da je KĆ navedenog dana u 09:28 h telefonskim putem dojavila PU Varaždinskoj da je u ordinaciju pristupio NĆ u pratnji majke OĆ, koji ima povrede glave za koje izjavljuje da ih je zadobio 24. ožujka 2024. na adresi prebivališta na način da ga je otac udario glavom tuša te da oni ne žele prijaviti događaj.

12. Uvidom u fotografije ozljeda (list 29) vidljive su površinske ozljede na stražnjem desnom dijelu glave oštećenika.

13. Iz medicinske dokumentacije za dijete žrtvu NĆ, odnosno povijesti bolesti OB Varaždin od 25. ožujka 2024. proizlazi da je NĆ pristupio u pratnji majke te da je naveo da ga je jučer otac udario tušem po glavi.

14. Iz povijesti bolesti spec. ord. obiteljske medicine dr. KĆ od 25. ožujka 2024. za pacijenta NĆ proizlazi da je NĆ naveo prilikom dolaska u ordinaciju da se prethodni dan popodne išao tuširati i da je tata išao s njim u kupaonu da vidi da li će oprati kosu sa šamponom nakon čega je VĆ uzeo tuš i tata uzeo tuš i udario ga po glavi, a da on nije mogao doći do mobitela jer mu je tata blokirao put i imao je valjak za tijesto u ruci. U povijesti bolesti je konstatirano da ide prijava policiji te da se pacijent šalje u pratnji majke na OHBP te da im je rečeno da se prema uputi policije jave s nalazom u policijsku upravu.

15. Iz povijesti bolesti spec. ord. obiteljske medicine dr. KĆ od 6. travnja 2024. za pacijenticu BĆ proizlazi da je tog dana pacijentica nazvana jer je liječnica primijetila da je u povijesti bolesti od VĆ upisano da je VĆ uzeo tuš, a po sjećanju liječnica misli da je trebalo upisati da je uzeo šampon.

16. Iz zapisnika o očevidu na tijelu žrtve NĆ od 25. ožujka 2024. sa fotodokumentacijom očevida (listovi 33-38) proizlazi da je navedenog dana proveden očevid na tijelu mldb. NĆ uz prisustvo majke BĆ kojom prilikom je konstatirano „na tijelu je vidljiva površinska ozljeda kože u vidu ogrebotine, crvenila i otekline, promjera 0,5 cm, a ista se pronalazi na donjem desnom stražnjem dijelu glave“, a navedena ozljeda je i zabilježena na priloženim fotografijama (listovi 36-38).

17. Sud je u potpunosti prihvatio svu pročitanu dokumentaciju kao vjerodostojnu tim više što na istu nije bilo nikakvih primjedbi stranaka.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Roberta Grudića od 28. travnja 2024. proizlazi da je oštećeni NĆ inkriminirane zgode zadobio ozljedu: oguljotina i krvni podljev desnog zatiljnog dijela glave, a koja se u ukupnosti kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Navedena ozljeda nastala je udarcem tupotvrdog predmeta sa rubom u područje desnog zatiljnog dijela glave dok je napadač bio s leđa u odnosu na oštećenog. Prema okolnostima događaja sredstvo napada odgovara glavi tuša, a ozljeda nije nastala padom kupaonske zavjese. Vještak smatra da prema okolnostima događaja, mehanizmu nastanka i sredstvu napada nije mogla nastati teška tjelesna ozljeda.

18.1. Nalaz i mišljenje je sačinila osoba potrebne struke, čija objektivnost ničim nije dovedena u pitanje, temelji se na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, jasan je i određeni. Stoga sud ocjenjuje isti vjerodostojnim, a isto tako ocjenjuje i da nije svrsishodno isti više ni na koji način dopunjavati ili razjašnjavati obzirom da niti stranke nisu prigovarale istome.

18.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je žrtva NĆ inkiminirane zgode zadobio oguljotina i krvni podljev desnog zatiljnog dijela glave, dakle upravo ozljedu opisanu u optužnici, te da je ista nastala udarcem tupotvrdog predmeta sa rubom u područje desnog zatiljnog dijela glave te da sredstvo napada odgovara glavi tuša, dok predmetna ozljeda nije mogla nastati padom kupaonske zavjese, slijedom čega su dakle potpuno neutemeljeni navodi iz iskaza žrtve kojima je pokušao otkloniti od oca kaznenopravnu odgovornost.

19. Na ovaj način sud je utvrdio da je kritične zgode okrivljenik u [adresa], u stanu, u kupaonici, uslijed nesuglasica sa svojim sinom VĆ, rođenim **.**.2008., s ciljem da ga ozlijedi, glavom tuša ga udario u stražnji desni dio glave, uslijed kojeg udarca je malodobni NĆ zadobio ozljede opisane u optužnici, čime je ostvario sva objektivna obilježja djela koje mu je stavljeno na teret.

20. Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je okrivljenik glavom tuša udario po glavi svog sina, a notorna je činjenica da takve radnje dovode do ozljeđivanja druge osobe, zbog čega sud ocjenjuje da je okrivljenik bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno postupao je s izravnom namjerom.

21. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Naime, okrivljenik ničim nije kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost niti je u postupku proveden ijedan dokaz na okolnost da bi isti bio neubrojiv u trenutku počinjenja djela.

22. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani okrivljenika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno druge osobe tjelesno ozlijediti.

23. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret za isto djelo ga je sud proglasio krivim i kaznio.

24. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

24.1. Olakotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica da je isti neosuđivan, time da je rođen 1962., iz čega proizlazi da nije sklon činjenju kaznenih djela odnosno da je njegovo dotadašanje ponašanje bilo usklađeno s društvenim normama.

24.2. Olakotnim je okrivljeniku cijenjena i činjenica da je isti, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji (listovi 257-262), lošijeg zdravstvenog stanja.

24.3. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

25. Stoga je sud okrivljenika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.

25.1. Nadalje sud je, s obzirom na sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne, ocijenio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora već je dovoljno primijeniti mjere upozorenja, zbog čega je primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine.

25.2. Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne te trajanje roka kušnje primjereno kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na taj će se način zaštititi interesi žrtve te provjeravati daljnje ponašanje okrivljenika, i to kroz rok kušnje od dvije godine.

26. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.

26.1. Također je okrivljeniku, sukladno citiranim zakonskim odredbama, naloženo i naknaditi trokove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 180,60 eura, a koji se odnose na troškove provedenog vještačenja prema rješenju od 08. svibnja 2024. (list 145-146), kao i troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 25. svibnja 2026.

Sutkinja za mladež:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin – na broj: KOz-DO-52/2024,

2. Okrivljeni ĐĆ,

3. branitelj okr., Marino Hrain, odvjetnik u Varaždinu,

4. ošt. NĆ.