REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-56/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja KRUNA TRADE d.o.o., Split, Ivana Gundulića 26/a, OIB: 03710633411, kojeg zastupaju punomoćnici Dražen Vuković i Saša Lalić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split protiv tuženika DK COMPANY VEJLE A/S, Danska, Vejle, Edisonvej 4, OIB: 98640004911, kojeg zastupa punomoćnik Toni Nogolica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. travnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja s punomoćnikom Tonijem Knezovićem, odvjetnikom u Splitu i punomoćnika tuženika Tonija Nogolice, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Raskida se Ugovor o isporuci robe sklopljen između tuženika DK COMPANY VEJLE A/S, OIB: 98640004911 i tužitelja KRUNA TRADE d.o.o., OIB: 03710633411 po narudžbenicama tužitelja br. 1805518, 1805733, 1805836, 1832729, 1835842, 1801573, 1802309, 1801431, 1801905, 1805739, 1805776, 1802081, 1802309, 188692, 1801905, 1805776, 1805518, 1805733, 1805770, 1805836, 1832729, 1835862, 1836846, 1837039, 1802081, 1888692, 1805518, 1805733, 1805770, 1832729, 1835842, 1835862, 1836846, 1837039, 1899312, 1801905, 1805776, a temeljem kojih su izdani računi tuženika br. 7802529, 7802530, 7802531, 7802532, 7803130, 7803131, 7804635, 7809627, 7809628, 7809629, 7811207, 7811696, 7811697, 7811699, 7811700, 7811701, 7811702, 7811703, 7811704, 7817499, 781750, 7817504, 7817505, 7817506, 7817507, 7817508, 7817509, 7817510, 7817511, 7817512, 7818517 kao i po isporukama uzoraka robe temeljem kojih su izdani računi br. 7789313, 7799872, 7801144, 7801554, 7802962, 7807720, 7829189, 7830939, 7831980, 7832447, 7834975“

kao i podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Mijenja se Ugovor o isporuci robe sklopljen između tuženika DK COMPANY VEJLE A/S, OIB: 98640004911 i tužitelja KRUNA TRADE d.o.o., OIB: 03710633411 po narudžbenicama tužitelja br. 1805518,

1805733, 1805836, 1832729, 1835842, 1801573, 1802309, 1801431, 1801905, 1805739, 1805776, 1802081, 1802309, 188692, 1801905, 1805776, 1805518, 1805733, 1805770, 1805836, 1832729, 1835862, 1836846, 1837039, 1802081, 1888692, 1805518, 1805733, 1805770, 1832729, 1835842, 1835862, 1836846, 1837039, 1899312, 1801905, 1805776, a temeljem kojih su izdani računi tuženika br. 7802529, 7802530, 7802531, 7802532, 7803130, 7803131, 7804635, 7809627, 7809628, 7809629, 7811207, 7811696, 7811697, 7811699, 7811700, 7811701, 7811702, 7811703, 7811704, 7817499, 781750, 7817504, 7817505, 7817506, 7817507, 7817508, 7817509, 7817510, 7817511, 7817512, 7818517 kao i po isporukama uzoraka robe temeljem kojih su izdani računi br. 7789313, 7799872, 7801144, 7801554, 7802962, 7807720, 7829189, 7830939, 7831980, 7832447, 7834975 na način da je tuženik dužan u roku od 8 dana izdati tužitelju knjižno odobrenje kojim umanjuje sve račune navedene u ovoj točki za iznos od 20% njihovog iznosa, tužitelj je dužan iste podmiriti u 4 jednake mjesečne rate, posljednjeg dana u mjesecu, počevši od mjeseca primitka svake pojedine knjižne obavijesti.“

II Nalaže se tužitelju KRUNA TRADE d.o.o., Split, Ivana Gundulića 26/a, OIB: 03710633411 u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku DK COMPANY VEJLE A/S, Danska, Vejle, Edisonvej 4, OIB: 98640004911 troškove postupka u iznosu od 2.250,00 (dvije tisuće dvjesto pedeset) eura sa zateznim kamatama od 25. svibnja do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu predao tužbu 29. studenoga 2021., koju je u dijelu pod točkom II. tužbenog zahtjeva uredio podneskom od 14. ožujka 2022. i kojom zahtijeva od suda da donošenjem konstitutivne presude raskine ili izmijeni ugovore o kupoprodaji koje je s tuženikom sklopio po narudžbenicama broj: 1805518, 1805733, 1805836, 1832729, 1835842, 1801573, 1802309, 1801431, 1801905, 1805739, 1805776, 1802081, 1802309, 188692, 1801905, 1805776, 1805518, 1805733, 1805770, 1805836, 1832729, 1835862, 1836846, 1837039, 1802081, 1888692, 1805518, 1805733, 1805770, 1832729, 1835842, 1835862, 1836846, 1837039, 1899312, 1801905, 1805776, na temelju kojim mu je tuženik izdao sljedeće račune koji se odnose na isporučene odjevne predmete za sezonu "jesen 2020.": 7802529, 7802530, 7802531, 7802532, 7803130, 7803131, 7804635, 7809627, 7809628, 7809629, 7811207, 7811696, 7811697, 7811699, 7811700, 7811701, 7811702, 7811703, 7811704, 7817499, 781750, 7817504, 7817505, 7817506, 7817507, 7817508, 7817509, 7817510, 7817511, 7817512, 7818517 kao račune za uzorke odjevnih predmeta za sezonu "proljeće 2021" brojeva: 7789313, 7799872, 7801144, 7801554, 7802962, 7807720, 7829189, 7830939, 7831980, 7832447, 7834975.

2. Predmetnu tužbu je podnio kao protutužbu u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv-14/2021 radi naplate tih računa.

3. Pojašnjavajući pravnu osnovu zahtjeva, tužitelj navodi da mu je tuženik na temelju njegovih narudžbi isporučio robu protivno načelu savjesnosti i poštenja. Navodi, naime, da su stranke u dugogodišnjem poslovnom odnosu na način da je tužitelj od tuženika naručivao robu, odjevne predmete, koje je tužitelj stavljao u daljnju prodaju. Međutim, ističe da su nakon sklapanja ugovora po predmetnim narudžbama, nastupile izvanredne okolnosti vezane uz pandemiju virusom Covid-19, odnosno okolnosti koje su ga onemogućile, tj. znatno mu otežale ispunjenje obveze.

4. Po redovnom tijeku stvari, tužitelj od tuženika naručuje odjevne predmete i do godinu dana ranije te se narudžbe smatraju potvrđenima nakon 10 dana od njihove predaje tuženiku. Iako je očekivano vrijeme isporuke predmetnih narudžbi bilo do polovice travnja 2020., te godine ih je tuženik isporučio neuobičajeno rano za sezonu: krajem veljače i početkom ožujka.

5. Smatra da je tako postupio jer je za okolnosti oko pandemije virusom Covid- 19 tuženik znao prije njega. Tuženik, naime, ima tvornice u Kini, odakle se pandemija počela globalno širiti pa tužitelj drži da je tuženik, protivno načelu savjesnosti i poštenja, iskoristio njegovo neznanje te ga „zatrpao“ velikom količinom robe koju tužitelj nije mogao staviti u prodaju; sve s ciljem da na tužitelja prebaci rizik neispunjenja ugovora.

6. Navodi i da je tuženik drugim kupcima omogućio raskid ili izmjenu ugovora, ali ne i tužitelju. Njega je, premda znajući da će tužitelju biti otežano ispunjenje, opteretio isporukama koje „inače u tom periodu ne bi isporučio“. Ukazujući na neravnopravan tretman tužitelja i drugih kupaca, navodi da je tuženik drugima omogućavao smanjenje cijene za 20%, dok tužitelju ni nakon dugih pregovora nije bio spreman odobriti popust veći od 15%.

7. Na kraju, navodi da je tuženik naprasno raskinuo Ugovor o distribuciji, na što nije bio ovlašten, te traži isplatu kao da se izvanredne okolnosti nisu ni dogodile. Pogotovo naglašava da tuženik nema pravo zahtijevati isplatu po osnovi isporučenih uzoraka robe za sezonu „proljeće 2021“ jer tužitelj nema koristi od tih uzoraka u okolnostima kad je raskinut Ugovor o distribuciji.

8. Tužitelj je predložio provesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanje svjedoka FR, pročitati ispis korespondencije vođene između stranaka elektroničkom poštom (e-mailom) od travnja do lipnja 2020., interne obavijesti koje je tuženik slao svojim partnerima "Update- Corona virus", "Update- DK Company" i "Refused goods BH and CF- info back to DK" u veljači i ožujku 2020., te 3. lipnja 2020.

9. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu ističući da tužitelj nema pravo na raskid ni izmjenu ugovora. Naveo je kako je za okolnosti pandemije tuženik jednako neodgovoran, ali da je od trenutka obavijesti od strane tužitelja, poduzeo sve što je mogao kako bi došlo do izmjene ugovora na način koji bi bio prihvatljiv za obje strane.

10. Istaknuo je da je tužitelj jednostavno tražio previše. Da mu je tuženik odobrio obročnu otplatu dospjelog duga, zaustavio daljnje isporuke o svom trošku, a na koncu mu je odobrio i popust od 15% iako je roba isporučena s početnim popustom od 25%. U bitnom, naveo je da je tužitelj vodio pregovore bez stvarne namjere da se situacija riješi sporazumno te da je krajem kolovoza 2020. tuženik jednostavno „stao na kraj“ cjenkanju, otkazao buduće narudžbe i raskinuo Ugovor o distribuciji, na što tvrdi da je ovlašten odredbama Ugovora o distribuciji i Općim uvjetima svog poslovanja.

11. Sud je proveo sljedeće dokaze: saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja ZR, svjedok FR, pročitan je ispis komunikacije između stranaka vođen elektroničkom poštom u razdoblju od travnja do kolovoza 2020. (stranice 766 - 783, 989-1006, 1052-1053), prijedlozi otplatnih planova (stranice 782-784), pročitane su obavijesti koje je tuženik slao svojim kupcima "Update- Corona virus" , "Update- DK Company" i "Refused goods BH and CF- info back to DK"(stranice 971- 988). Također, saslušani su svjedoci MR i ĆR. Pročitani su utuženi računi ( stranice 84-350 spisa) i narudžbenice (stranice 312-766 spisa), te tuženikovi opomena i dopis (stranice 786- 797 spisa).

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za raskid za ugovore o kupoprodaji odjevnih predmeta. Predmet podrednog tužbenog zahtjeva je tužiteljev zahtjev za izmjenu tih ugovora na način da se cijena ugovora umanji za 20% po pojedinom računu, od kojih se računi odnose na isporučenu robu za sezonu „jesen 2020.“, a dio za uzorke za sezonu „proljeće 2021.“

13. U skladu sa člankom Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje: ZPP), brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da nije osnovan glavni, kao ni podredni tužbeni zahtjev.

14. Iz iskaza svjedoka FR u bitnom proizlazi kako su stranke imale uspješnu poslovnu suradnju sve do pandemije virusom Covid 19. Tada je tužitelj, ranije nego uobičajeno, od tuženika primio velike količine robe koju nije mogao prodati zbog nastupa izvanrednih okolnosti i ograničenja u trgovini. Svjedok je naveo da je, zbog izvanredne situacije u kojoj se našao tužitelj, 18. svibnja 2020. tražio od tuženika popust za preuzetu robu ali tuženik (za razliku od drugih dobavljača) nije pristajao na popuste. Tuženik je pristao na popust od 15 %, tek 20. kolovoza 2020. ali je tada za tužitelja već bilo prekasno. Kako dogovor nije postignut, tuženik je naprasno raskinuo ugovor, ispostavio račune i za uzorke za 2021. godinu, od kojih tužitelj nema koristi budući da je tuženik raskinuo Ugovor o distribuciji. Naveo je da tužitelj nije imao mogućnost odbiti primitak robe, a kad je predlagao povrat, tuženik je odbio njegov prijedlog.

15. Iskazao je da su tužiteljeve trgovine bile zatvorene od 19. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. s iznimkom trgovine u Splitu u Marmontovoj ulici, koja je počela raditi 27. travnja 2020. Potvrdio je da je do 10. kolovoza 2020., baš kako je naveo u e -mailu tuženiku, tužitelj prodao 28% tužiteljeve robe, te naveo da se većina te robe na kraju prodala do kraja 2021. Kako, međutim, tuženik nije tužitelju odobrio popuste, prodajne cijene su bile visoke pa je prodaja išla sporo.

16. Saslušan je i zastupnik po zakonu tužitelja ZR koji ne poriče da je tužitelj primio robu za koju je narudžbe tuženiku predao prethodne godine (kako je uobičajeno), ne poriče ni da je primio uzorke za sljedeću sezonu. Izjavio je da je utužene račune tužitelj uveo u svoje poslovne knjige.

17. Ističe, međutim da je sporna isporuka izvršena uoči nastupa izvanrednih okolnosti izazvanih pandemijom, te smatra da je tuženik, postupajući nesavjesno i znajući za krizu prije njega, namjerno isporučio velike količine robe koji tužitelj ne može prodati. Naveo je da i da je isporuka izvršena ranije nego uobičajeno, čime se potvrđuje nesavjesnost i nepošteno postupanje tuženika.

18. Naveo je da je tužitelj jasno i bez odgađanja postavio zahtjev da mu tuženik odobri popust od 20% i produlji odgodu plaćanja, odnosno podredno, da mu omogući vratiti robu koju ne proda te sezone. Naveo je da je tuženik tužitelju odobrio popust od 15% ali tek sredinom kolovoza 2020., što je za tužitelja bilo kasno jer je turistička sezona bila pri kraju. Zaključno, smatra da je na strani tužitelja postojala viša sila te da nije dužan platiti tuženiku utuženi iznos.

19. Svjedok MR, direktor prodaje u društvu tuženika, naveo je da je zatvaranje trgovina u Danskoj bilo 18. ožujka 2020. ali je isporuka tužitelju u to vrijeme Hrvatsku tekla uobičajeno. O "lockdownu" u Hrvatskoj ga nije tužitelj obavijestio nego je saznao iz medija. Naveo je da ga je FR o problemima s prodajom i količinama dostavljene robe, obavijestio tek kasnije, u travnju ili svibnju 2020. Sporna narudžba je po njegovoj ocjeni isporučena na vrijeme. Zadnja isporuka b ila je 13. ožujka 2020. te tužitelj nije odbio primitak robe niti je isporuci prigovorio. Naveo je da je tužitelj robu dobio s početnim popustom od 25%, a u kolovozu 2020., tuženik mu je ponudio i dodatni popust od daljnjih 15 % ali ni pod tim uvjetima nisu postigli dogovor.

20. Naveo je da je tuženik, nakon što je saznao za tužiteljevu situaciju, zaustavio daljnje isporuke 1180 artikala tužitelju, odobrio mu dugoročnu otplatu duga te je produljio vrijeme otplate. Trošak neisporuke naručene robe snosio je tuženik, te je naglasio da je tuženik svu tu robu već tada platio svojim dobavljačima iz Azije. Također je naveo da je i tuženik, jednako neodgovoran za pandemiju, bio pogođen krizom i da je otpustio 125 radnika, 600 radnika je bilo „na čekanju“, a ostalim radnicima se smanjila plaća za 20%.

21. Svjedok ĆR, naveo je da mu je poznato da su FR i MR pregovarali oko plaćanja nepodmirenih računa te da je tuženik u kolovozu 2020. bio u uvjerenju da je dogovor postignut, međutim do njega nije došlo jer je tužitelj tada postavio nove zahtjeve. Pravila tuženikova poslovanja su: ako u 35 dana od dospijeća tužitelj ne podmiri svoje dugovanje, tuženik ima pravo otkazati daljnje narudžbe uz 20% naknade, te obračunava 1% kamate mjesečno na neplaćena dugovanja. Tuženik je, prema navodima svjedoka, i u takvim okolnostima bio spreman isporučivati robu tužitelju pod uvjetom da se tužitelj drži otplatnog plana koji mu je ponuđen. Kako se tužitelj ponuđenog plana nije držao, a zahtijevao je dodatni popust, tuženik je otkazao narudžbe za naredne sezone.

22. Iz ispisa elektroničke pošte koju je tuženik slao svojim partnerima 18. veljače 2020., 17. ožujka 2020. i 3. lipnja 2020. (stranice 971-988 spisa) proizlazi da tuženik u veljači 2020. obavještava partnere da je dio tvornica u Kini pogođen pandemijom, da procjenjuje da će pandemija utjecati na otprilike 10% narudžbi. Naglašava partnerima da kupci pogođeni pandemijom mogu otkazivati narudžbe. Već u ožujku, obavještava da se društvo nalazi u iznimno teškoj situaciji koju su isprva podcijenili, te navodi da su neki radnici zbog krize otpušteni. U e-mailu od 3. lipnja 2020. tuženikove službe komuniciraju o robi koju su mu kupci vratili zbog pandemije te je uputa da se klijentima ponovno pošalje upit jesu li u mogućnosti primiti isporuku, inače će tuženik naplatiti 20% naknade za otkazane narudžbe.

23. Iz komunikacije stranaka elektroničkom poštom, prema sadržaju spisa, proizlazi:

- da je FR u ime tužitelja 9. travnja 2020. obavijestio tuženika da su trgovine zatvorene u Republici Hrvatskoj od početka ožujka, te traži "rješenje da zajedno riješimo ovaj problem te da nastavimo dalje zajedno."

- da FR **.**.2020., nakon što ga je tuženik pitao je li spreman primiti isporuku daljnjih narudžbi, traži od tuženika: velike dodatne popuste i 12- mjesečnu otplatu primljene robe ili povrat neprodane robe na kraju sezone i plaćanje nakon primitka popusta, "bonifikacije",

- da 9. lipnja 2020. u ime tuženika ŠR piše FR da javi plan otplate duga "ako je moguće određeni iznos uplate svakog tjedna tijekom možda 4 -5 tjedana",

- da FR odgovara 17. lipnja 2020., navodi da je dug 81.434,85 eura, traži popust od 20 %, kad bi se taj popust odobrio, dug bi bio 65.147,88 eura, što bi tužitelj platio u 6 rata, svakih 3-4 tjedna, s jednom uplatom u tjednu s početkom od 6. srpnja, te do kraja listopada otplatio sve. Predlaže alternativno drugu mogućnost da ne dobije popust ali da ima pravo vratiti neprodanu robu krajem kolovoza ili početkom rujna, a potom platiti dug koliki bi tada bio,

- **.**.2020. MR piše FR i upozorava da je nužno što prije početi s otplatama jer mu prijeti "suspenzija" određena osiguranjem osiguravajućeg društva; odbija prijedlog da mu tužitelj na kraju sezone vrati neprodanu robu, te odbija zahtjev za dodatne popuste obrazlažući da je roba već isporučena uz popust; te svom dopisu prilaže plan otplate,

- da FR piše **.**.2020. MR da se stanje poboljšalo te: "mislimo da bismo se više-manje mogli složiti s Vašim planom otplate samo tražimo da nakon prva dva tjedna plaćanja zaredom napravimo pauzu od jednog tjedna te da isto ponovimo u kolovozu",

- inzistira na popustu "kako bi preživio krizu" te navodi: "mogli smo lako odbiti robu, prouzročiti vam dodatne troškove i sada pregovarati o popustu dok je roba na vašem skladištu, a ne na našem. Mi to nismo učinili jer to ne bi bilo u redu prema Vama, to bi bilo jednostrano postupanje kakvo mi ne podržavamo",

- **.**.2020. ŠR pita FR kad se može očekivati tuženikova prva uplata jer je uplata od 11.000,00 eura već trebala biti izvršena,

- FR odgovara nakon dva dana, ispričava se na sporoj reakciji te navodi "čekali smo da primimo bonifikaciju prema e-mailu u nastavku (20 %- 16,168.17 eura)

- **.**.2020. ĆR piše FR da mu prema telefonskom dogovoru šalje plan plaćanja, navodeći da treba početi s otplatama taj tjedan, te ih uredno vršiti svaki tjedan, nakon čega će tuženik nastaviti s isporukom daljnjih artikala po principu: koliko tužitelj uplati, tuženik će isporučiti,

- FR odgovara 10. kolovoza 2020. i izjavljuje da prijedlog ne ispunjava potrebne uvjete: traženi popust ili povrat robe,

- **.**.2020. MR izražava volju za nastavkom suradnje, ali traži da tužitelj odmah započne s planom obročnog plaćanja i navodi: "Smatramo da smo vas već jako puno podržali u ovoj situaciji s produljenim vremenom plaćanja bez ikakvih troškova, otkazivanjem preostalih narudžbi SS20 te smo vam već odobrili 25% popusta na sve isporuke." Poziva na plaćanje prvog obroka taj tjedan, te odobrava 5 % gotovinskog popusta na svako plaćanje. Najavljuje, nakon što se dug smanji ispod 40.000,00 eura, nastavit će se isporuka narudžbi u omjeru 1:1.

- FR se ispričava zbog spore reakcije 18. kolovoza 2020., ustraje u zahtjevu za 20 % popusta na sve račune u obliku kreditne note, a za naredne narudžbe unaprijed želi pregovarati o mogućnostima ako se okolnosti opet pogoršaju,

- MR ponovno 19. kolovoza 2020. šalje obročni plan otplate, jamči isporuku 1:1 u slučaju urednih otplata te ponavlja: ako se tužitelj složi s planom otplate, može oduzeti 15% od ukupnog duga,

- FR **.**.2020. postavlja novi zahtjev: pristaje na 15% popusta umjesto traženih 20% u obliku financijskog popusta ali traži otpis kamata i vraćanje uzoraka. Nudi i novi plan otplate: 17.065,00 eura prva rata sljedeći tjedan, 40. tjedan još toliko, te još dvije uplate u tom iznosu: jedna do 31. svibnja i jedna do 31. srpnja. Pored toga, pristaje preuzeti ranije naručenu robu ali za nju traži daljnjih 7,5% popusta.

24. Spisu prileži opomena poslana tužitelju o računima koji su dospjeli od ožujka do lipnja 2020. koju je tuženik poslao tužitelju 13. kolovoza 2020. (stranice 786-791 spisa). Tuženik tim dopisom ponovno poziva na plaćanje te upozorava, ako ne primi tužiteljevu uplatu u roku 10 dana, proslijedit će predmet odvjetniku. Također upozorava da tuženik u slučaju otkaza Ugovora o distribuciji zadržava pravo otkazati postojeće narudžbe i naplatiti naknadu za otkazivanje od 20% prema Općim uvjetima.

25. Konačno, tuženik je u spis dostavio i dopis tužitelju od 20. kolovoza 2020. (stranica 795 spisa) u kojem tuženik izražava nezadovoljstvo jer stranke tjednima pokušavaju postići dogovor; da je popust od 15 % već odobren, da je tužitelj obećao plaćanje koje nije izvršio. Nadalje, da je tuženik tužitelju već omogućio dodatno vrijeme počeka od 4 mjeseca, te nudi obročnu otplatu do kraja rujna. Navodi da se, unatoč svemu, tužitelj nije držao dogovora nego postavlja nove zahtjeve preko dogovorenoga: kredit u trajanju od 1 godine za pola duga i 7,5 % popusta na sljedeće isporuke, te vraćanje primljenih uzoraka. Jasno navodi tuženik- to su novi zahtjevi koji nisu bili dio izvornog ugovora; prekida pregovore i najavljuje pokretanje odgovarajućih postupaka radi naplate duga.

26. Stranke su Ugovorom o distribuciji iz 2012. (stranice 1148-1173 spisa) kao i Općim uvjetima tužitelja ugovorile primjenu danskog prava za rješavanje sporova koji proisteknu iz Ugovora o distribuciji. Međutim, stranke su se pred ovim sudom na ročištu održanom 8. travnja 2026. usuglasile da sud ovaj spor riješi primjenom hrvatskog materijalnog prava.

27. Prema tome, za stranački odnos mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), Ugovora o distribuciji s prilozima i dodacima (stranice 1148-1173 spisa) kao i Opći uvjeti tužiteljeva poslovanja otisnuti na narudžbama i računima (stranica 356 spisa).

28. Ugovorom o distribuciji kojeg su stranke sklopile 8. lipnja 2012., tuženik je tužitelja imenovao ekskluzivnim distributerom za Republiku Hrvatsku (članak 2.1 Ugovora). Sve tužiteljeve (distributerove) narudžbe za proizvode podliježu odredbama i uvjetima navedenima u Ugovoru, prilogu C tog Ugovora koji propisuje cijene, uvjete plaćanja i uvjete dostave, te Općim uvjetima prodaje i isporuke koji su otisnuti na poleđini potvrde svake narudžbe (članak 3. 1 ugovora). Svaka narudžba za proizvode predstavlja zasebni ugovor, a bilo kakvo kršenje od strane tuženika ne daje pravo distributeru smatrati ugovor raskinutim (članak 3.3 Ugovora).

29. Ako distributer fakturu ne plati pravodobno, tuženik ima pravo (ne dovodeći u pitanje bilo koje drugo pravo ili pravni lijek koji su mu na raspolaganju): otkazati ili obustaviti bilo koju daljnju isporuku distributeru pod bilo kojom narudžbom, naplatiti distributeru kamatu na fakturu po stopi od 7 % godišnje iznad osnovne stope Danske narodne banke koja je na snazi od datuma kada je plaćanje dospjelo do stvarnog plaćanja (članak 3. 11 ugovora).

30. Prilogom D Ugovora o distribuciji ( stranica 764 spisa) propisano je da kolekcija uzoraka ne može biti vraćena tuženiku. Ako distributer ne plati račun na vrijeme društvo tuženika će imati pravo, uz sva ostala prava i pravne lijekove koje mu pripadaju, raskinuti ugovor s trenutnim učinkom ili ustegnuti sve daljnje narudžbe distributera po bilo kojoj narudžbi.

31. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (članak 376. stavak 1. ZOO -a). Prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom (članak 389. stavak 1. ZOO-a), a kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (članak 438. stavak 1. ZOO-a).

32. Analizom provedenih dokaza, sud nalazi nespornim da je tužitelju isporučena roba koju je naručio te da je on robu primio. Radi se o isporuci odjevnih predmeta za sezonu jesen 2020., kao i o uzorcima odjevnih predmeta za sezonu proljeće 2021. To proizlazi iz narudžbi koje se nalaze u spisu (stranice 352 -766) i iz kojih je vidljivo da su tužitelju predane od 15. srpnja 2019. do 14. ožujka 2020. U tom dijelu su podudarni iskazi svih saslušanih svjedoka, kao i zastupnika po zakonu tužitelja.

33. Sud nije prihvatio kao istinite tvrdnje svjedoka FR i tužiteljevog zastupnika po zakonu u dijelu u kojem tvrde da tužitelj nije imao mogućnost odbiti primitak te robe. U tom dijelu iskazi su proturječni s iskazom svjedoka MR, koji je kazao da je tužitelj (kao i ostali kupci) imao mogućnost odbiti primitak. Proturječni su e- mail poruci tuženika od 3. lipnja 2020. (stranica 984. spisa) iz koje je vidljivo da su neki tuženikovi kupci u to vrijeme odbili primitak robe. Na kraju, iskaz svjedoka u tom dijelu demantiraju dopisi samog svjedoka jer iz e-maila FR od 25. lipnja 2020. proizlazi da je tužitelj imao mogućnost odbiti primitak robe. FR tada navodi: „Mogli smo lako odbiti robu, prouzročiti vam dodatne troškove i sada pregovarati o popustu dok je roba na vašem skladištu, a ne na našem“. Iz toga sud zaključuje da je tužitelj primio naručenu robu koju je mogao odbiti primiti.

34. Kupoprodaja je dvostrano obvezujući ugovor, što znači da kupoprodajom nastaju uzajamne obveze za obje strane: prodavatelju obveza predaje stvari, a kupcu obveza plaćanja cijene. Upravo zbog toga što svaka ugovorna strana daje nešto za protučinidbu druge, zakon štiti ravnotežu tih činidaba. Kad naknadne okolnosti naruše ravnotežu do razine pretjerane otežanosti ispunjenja, zakon dopušta raskid ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti sudskom odlukom.

35. U ovom slučaju je prodavatelj predao stvar, naručenu odjeću, a tužitelj se poziva na promijenjene okolnosti zbog kojih mu je plaćanje otežano.

36. Pretpostavke na raskid ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti propisane su odredbama članka 369. ZOO-a koji glasi:

(1) Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

(2) Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.

(4) Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene. (5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

37. Članak 370. ZOO- a propisuje dužnost obavještavanja: Strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen.

38. Pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana (članak 371. ZOO-a).

39. I Opći uvjeti reguliraju i situacije nazvane "Pravni lijek- Viša sila" u kojima se navodi: Sljedeće okolnosti smatraju se slučajevima izvanrednih okolnosti ako ometaju izvršenje ugovora ili čine njegovo izvršenje nerazmjerno opterećujućim: trgovački sporovi, bilo koje druge okolnosti na koje ugovorne strane ne mogu utjecati kao što su požar, rat, mobilizacija ili regrutiranje za vojnu službu sličnog opsega, rekvizicija, sekvestracija, valutna ograničenja, pobune, građanski nemiri, nedostatak transporta , opći nedostatak materijala, ograničenja u korištenju električne energije i neisporuka ili kašnjenje u isporukama od strane dobavljača zbog bilo koje od dolje navedenih okolnosti.

40. Strana koja želi tražiti pravni lijek zbog bilo koje od navedenih okolnosti, dužna je, bez odgađanja, pismeno obavijestiti drugu stranu o intervenciji i njenom prestanku. Društvo (tuženik) zadržava pravo raskinuti ugovor ako, zbog bilo koje od navedenih okolnosti izvršavanje ugovora postane nemoguće dulje od 6 mjeseci.

41. Prema shvaćanju ovog suda, okolnosti izazvane pandemijom virusom Covid-19 predstavljaju izvanredne okolnosti u smislu odredbi članka 369. ZOO -a. To su okolnosti koje su nastale bez utjecaja stranaka, koje stranke nisu mogle predvidjeti niti spriječiti, koje su nastale nakon sklapanja ugovora, te su nesumnjivo otežale ispunjenje obveza ugovornih strana, poglavito tužitelja jer je on strana koja je u ovom slučaju pogođena.

42. Stranke ovog postupka su trgovci, a trgovci su dužni postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika. Pažnja dobrog gospodarstvenika je pravni standard, a pravni standard nije definiran zakonom nego predstavlja određeno mjerilo postupanja u zadanim okolnostima, uključuje svojevrsnu etičku i društvenu ocjenu te se prosuđuje za svaki konkretni slučaj. U svakom slučaju, standard pažnje dobrog gospodarstvenika predstavlja viši stupanj pažnje i stroži stupanj odgovornosti nego pažnja dobrog domaćina. Zbog toga je u izvanrednim okolnostima od stranaka ovog postupka opravdano očekivati visok stupanj ozbiljnosti, odgovornosti i savjesnosti.

43. Pandemija virusom Covid-19 u Republici Hrvatskoj je službeno proglašena 11. ožujka 2020., a tzv. "lockdown" 19. ožujka 2020.

44. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj o tome prvi put obavijestio tuženika **.**.2020. (i FR u e-mailu od 10. kolovoza 2020. potvrđuje da je toga dana prvi put tuženika obavijestio), a zahtjev za raskid ili izmjenu pojedinačnih ugovora postavio e-mailom 18. svibnja 2020. Važno je naglasiti i kako tužiteljev zahtjev za raskid nije nikad postavljen tako da svaka strana vrati što je primila, nego je tužitelj predlagao vraćanje „viškova“, neprodane robe po završetku sezone.

45. Međutim, nije zanemariva činjenica da je tužitelj svoj zahtjev postavio tek nakon što ga je tuženik upitao je li u mogućnosti primiti isporuku daljnjih artikala (e- mail tuženika od 18. svibnja 2020.). Iz ovog sud zaključuje da tuženik do 18. svibnja 2020. nije imao jasnu predodžbu o stanju na tržištu u Republici Hrvatskoj jer ga njegov distributer nije na pravilan i potpun način obavijestio o krizi u kojoj se tržište nalazi. Tome u prilog ide i iskaz svjedoka MR koji je iskazao da je "lockdown" u Danskoj nastupio 18. ožujka 2020., ali je u to vrijeme isporuka u Hrvatsku tekla nesmetano.

46. Člankom 4. Ugovora o distribuciji, distributer je, između ostalog, obvezan dostavljati tužitelju mjesečno izvješće o prodaji proizvoda koju je ostvario u prethodnom mjesecu i koje sadrži i druge podatke koje tuženik može razumno zahtijevati, te se povremeno konzultirati s predstavnicima tuženika u svrhu procjene stanja tržišta (točka 4.4. Ugovora).

47. Sud smatra da tužitelj već u ovom dijelu nije postupio kao odgovorna ugovorna strana, da je povrijedio ugovornu obvezu preuzetu Ugovorom o distribuciji te nije reagirao bez odgađanja. Tu mu dužnost nameće Ugovor o distribuciji, članak 369. ZOO-a i Opći uvjeti tuženika koji mu nisu mogli biti nepoznati. Zbog toga je do tog trenutka tuženik sasvim opravdano očekivao da poslovanje s tužiteljem može teći poprilično nesmetano. Naime, iako je pandemija u Republici Hrvatskoj službeno proglašena 11. ožujka 2020., te iako je tužitelj o tome obavijestio tuženika 9. travnja 2020., tužitelj je i nakon toga dana naručivao od tuženika robu, pa su zadnje narudžbe predane 12. i 14. ožujka 2020. (stranica 548 spisa). Tužitelj je se, dakle, nastavio ponašati se kao da nisu nastupile izvanredne okolnosti, što je tuženika dovelo u uvjerenje da se poslovanje s tužiteljem odvija gotovo uobičajeno.

48. Iz obavijesti koje je tuženik slao svojim klijentima u veljači i ožujku 2020. (stranice 971- 988), proizlazi da je tuženik zaista znao za postojanje i širenje virusa Covid 19, te da su posljedicama tog virusa pogođene njegove tvornice u Kini, kao i poslovanje u Europi. Međutim, sud smatra da nikome, pa tako ni tuženiku u trenutku nastupanja pandemije nisu mogli biti poznati njeni učinci, trajanje niti posljedice. To potvrđuje i sadržaj tuženikovih e-mail poruka u kojima u veljači 2020. očekuje gubitke do najviše 10% narudžbi, a već u ožujku 2020. javlja kako je zbog pandemije prisiljen bio otpuštati radnike.

49. Prema tome, iz e-maila tuženika kojim je svojim partnerima poslao obavijest da su zbog pandemije moguća otkazivanja narudžbi, sud zaključuje da je tuženik u tim okolnostima pokazao savjesnost, a ne- kako to interpretira tužitelj- nesavjesnost u postupanju. Iz sadržaja tuženikova e-maila od 3. lipnja 2020. proizlazi da su neki njegovi klijenti odbili primitak robe u vrijeme pandemije. I ovdje se, po ocjeni suda, radi o ustupku kojeg je tuženik kao savjestan prodavač omogućio kupcima u izvanrednim okolnostima, te su taj ustupak neki njegovi partneri iskoristili. Zbog toga se nameće zaključak da je, promptnom reakcijom, isto mogao postići i tužitelj jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi baš tužitelj bio stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge tuženikove kupce.

50. Zbog toga, čak i ako se prihvate tužiteljeve tvrdnje da je tuženik znao više od njega o učincima pandemije, tužitelj je mogao, da je postupao savjesno, odgovorno i dovoljno ozbiljno, odbiti primitak robe i otkazati buduće narudžbe. Tako bi smanjio otežanost ispunjenja na svojoj strani, odnosno smanjio gubitke koje druga strana eventualno trpi. Drugim riječima: da se i radilo o povredi načela savjesnosti i poštenja od strane tuženika, tužitelj je posljedice koje trpi mogao otkloniti da je sam postupio pažnjom dobrog gospodarstvenika i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

51. S druge strane, iako je tuženik ovlašten Općim uvjetima raskinuti ugovor s tužiteljem nakon proteka 35 dana od dospijeća računa, u izvanrednim okolnostima je produljio taj rok. Najstariji računi dospjeli su na naplatu u ožujku 2020. ali je iz spisa razvidno da su pregovori oko njihova plaćanja trajali sve do 20. kolovoza 2020., a tuženik je u predmetu ovog suda Povrv-14/2021 predao prijedlog za ovrhu 1. prosinca 2020.

52. Nadalje, iz komunikacije stranaka proizlazi da su pregovori oko plaćanja dospjelih računa trajali od lipnja 2020. te da je tuženik od samog početka pregovora tužitelju nudio obročnu otplatu duga, čemu tužitelj nije niti djelomice udovoljio. Tužitelj je 25. lipnja 2020. najavio mogućnost plaćanja dijela dospjelog iznosa, navodeći kako su se okolnosti na hrvatskom tržištu promijenile nabolje (e-mail FR od 25. lipnja 2020.) ali ni tada nije platio niti dio prvog obroka. Tužitelj je tako doveo tuženika u uvjerenje da je sporazum postignut, a do njega nije došlo ni nakon tjedana daljnjih pregovora. Konačno, iz komunikacije opisane pod točkom 23. ovog obrazloženja može se zaključiti da je tužitelj tijekom pregovora nepopustljivo inzistirao na popustu od 20%, dok mu je tuženik u kolovozu 2020. odobrio popust od 15%. Tužitelj nije posebno obrazlagao zbog čega ta razlika od 5% čini odlučan značaj za neravnotežu činidaba.

53. Sud smatra da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na promijenjene okolnosti ako je druga strana pokazala spremnost na prilagodbu ugovora, a on bez valjana obrazloženja odbio razumno rješenje, te pritom nije ispunio ni dio svoje obveze. Okolnost da tužitelj nije bio zadovoljan visinom ponuđenog popusta ne može sama po sebi predstavljati pravno relevantan razlog za potpuno neispunjenje njegove novčane obveze. Takvo postupanje nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja niti odgovara svrsi instituta promijenjenih okolnosti. Institut promijenjenih okolnosti ne služi tome da ugovorna strana jednostrano izbjegne preuzetu obvezu ili pregovara povoljnije uvjete nakon što je druga strana već izvršila svoju činidbu, osobito kada je druga ugovorna strana pokazala spremnost na prilagodbu ugovora razumnim ustupcima.

54. Osim toga, prema shvaćanju ovog suda, načelo savjesnosti i poštenja te dužnost postupanja s pažnjom dobrog gospodarstvenika ne nameće ugovornoj strani obvezu postupanja na vlastitu štetu. Prema tome, ako je tuženik tužitelju omogućio obročnu otplatu dospjelog duga, nastavak poslovne suradnje, odnosno isporuku daljnjih artikala ako dospjelo dugovanje smanji na 40.000,00 eura (od tadašnjih ukupno 81.434,85 eura) i nudeći mu 15% popusta, umjesto zahtijevanih 20%, to je poslovna odluka tuženika koja se ne može smatrati protivnom načelu savjesnosti i poštenja bez dokaza koji bi na to upućivali.

55. Dodatno, činjenica da tužitelj nije podmirio niti dio obveze, iako mu je omogućena odgoda i obročna otplata, ukazuje da njegov cilj nije bio prilagodba ugovora nego izbjegavanje ili prekomjerno umanjenje vlastite obveze preko razumne i pravične mjere.

56. Zaključno, sud smatra da je u konkretnom slučaju tuženik postupao s dužnom pažnjom te je pokazao potreban stupanj suradljivosti i razumijevanja kad je tužitelju omogućio ispunjenje obveze na način koji bi uspostavio ravnotežu međusobnih činidaba. Istodobno, stav je suda da postupanje tužitelja ne udovoljava standardu dužne pažnje dobrog gospodarstvenika jer nije obavijestio ugovornu stranu bez odgađanja o pogođenosti izvanrednim okolnostima, pregovore oko plaćanja dospjelih dugova nije vodio kao savjestan i ozbiljan trgovac, nije podmirio dug niti djelomice, te nije poduzeo ništa kako bi smanjio gubitke koje trpi druga ugovorna strana. Zbog toga sud smatra da tužitelj nema pravo na raskid niti izmjenu ugovora prema članku 369. ZOO-a i da je u obvezi platiti robu koja mu je isporučena , koju je primio i prodao.

57. Roba za prodaju u tekućoj sezoni, kao i uzorci artikala za narednu sezonu, predstavljaju robu koja služi prodaji pa sud drži paušalnima tužiteljeve tvrdnje da od uzoraka za „proljeće 2021“ nema nikakve koristi. Uzorke odjevnih predmeta za nadolazeću sezonu moguće je prodavati jednako kao i komade iz naručene cijele kolekcije. Uostalom, prilogom D Ugovora o distribuciji (stranica 764 spisa) propisano je da kolekcija uzoraka ne može biti vraćena tuženiku. Ako distributer ne plati račun na vrijeme društvo će imati pravo, uz sva ostala prava i pravne lijekove koje mu pripadaju, raskinuti ugovor s trenutnim učinkom ili ustegnuti sve daljnje narudžbe distributera po bilo kojoj narudžbi. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke 58. Kako tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom, tuženiku pripada pravo na troškove postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a uz primjenu odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

59. Prema odredbi članka 155. ZPP-a, sud će kod odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

60. Kako je vrijednost predmeta spora 1.327,23 eura, tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku, za sastav odgovora na tužbu pripada nagrada u visini od 100 bodova (Tbr 8.1. Tarife). Ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, sud smatra kako trošak sastavljanja ostalih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. ZPP-a).

61. Tuženiku pripada po 100 bodova za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari: 20. srpnja 2022., 14. studenoga 2022., 14. veljače 2024., 17. srpnja 2024., 30. listopada 2024., 29. siječnja 2025. i 9. travnja 2026. sve primjenom Tbr. 9.1. Tarife.

62. Po 50 bodova mu pripada za ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili kakvi dokazi: 14. ožujka 2022. i 21. svibnja 2025. (Tbr. 9. 2. Tarife).

63. Tuženiku je, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u visini 900 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 2.250,00 eura.

64. Tuženik osnovano zahtijeva troškove prijevoda isprava u spisu, pristupa sudskog tumača na ročište 30. listopada 2024., kao i dolaska svjedoka MR i KR na ročište radi njihova saslušanja. Ovi troškovi predstavljaju materijalne izdatke stranke koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP- a).

65. Međutim, o tim je troškovima već odlučeno presudom Povrv-14/2021-73 od 25. svibnja 2026 na način da su tuženiku priznati troškovi ovjerenog prijevoda isprava s engleskog na hrvatski jezik kako slijedi: prema računu 2074/ZG/1 iznos od 109,50 eura, prema računu br. 5-1-1 iznos od 268,79 eura, prema računu br. 18-1-1 u iznosu od 3.220,65 eura, troškovi tumača prema računu 143/1/1 iznos od 275,00 eura, te troškovi noćenja svjedoka MR i KR u [adresa], prema računu 6823/1/6 i uplatnici uvezanima na stranici 1335 spisa; dok mu račune koji su predani na stranom jeziku bez ovjerenog prijevoda sud nije priznao (članak 232. stavak 2. ZPP-a).

66. Troškove sudskih pristojbi tuženik nije postavio određeno zbog čega mu nisu priznati ni ti troškovi (članak 164. stavci 1. -2. ZPP-a). Zbog toga, od ukupno traženih troškova po ovom tužbenom zahtjevu u iznosu od 4.250,00 eura, tuženiku je priznato 2.250,00 eura s kamatama (članak 151. stavak 3. ZPP- a) zbog čega je odlučeno kao pod točkama II. i III. presude.

67. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, putem ovog suda.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis