k

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-158/2026-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Monike Martan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐDE, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO -DO- 46/2026-1 od 9. veljače 2026., nakon javne rasprave održane 25. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenice ODO u Varaždinu FDE, optužene ĐDE, branitelja optuženice, odvjetnika Daria Zaradića u zamjenu za branitelja Ninu Ćosića te sudskog tumača Krunoslava Požgaja, dana 27. svibnja 2026. objavio je, a 25. svibnja 2026. donio je te

p r e s u d i o  j e

I. Optužena ĐDE, kći Đ, rođ. F, rođena **.**.1973., s prebivalištem u [adresa], državljanka Poljske, frizerka, nezaposlena, bez primanja, razvedena, majke jednog punoljetnog djeteta, bez imovine, neosuđivana

k r i v a j e

što je:

dana 13. prosinca 2025., u Varaždinu, na temelju prethodnog dogovora sa zasad nepoznatom osobom, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju sa konačnim odredištem u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj, za unaprijed obećani neutvrđeni novčani iznos, u jutarnjim satima u Zagrebu u blizini trgovačkog centra „Arena Zagreb“, u svoje osobno vozilo marke Škoda, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], preuzela tri državljana Republike Turske i to ĐD, FD i ŠD, koji su kao tražitelji međunarodne zaštite imali pravo kretanja samo po području Republike Hrvatske, ali nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju i druge države članice Europske unije, pa ih je na taj način prevozila u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom, sve dok u omogućavanju ilegalnog prelaska državne granice u Republiku Sloveniju nije spriječena u 12,45 sati u gradu Varaždinu od strane policijskih službenika Postaje prometne policije Varaždin,

dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici

Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma,

čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Euorpske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1.KZ/11, u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11.

II. Temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11, optužena ĐDE

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

IV. Temeljem članka 54. KZ/11, optuženici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 13. prosinca 2025., pa nadalje.

V. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa članka 42. KZ/11 optuženoj ŠDE se

izriče

SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 100 (STO) DNEVNIH IZNOSA U VISINI OD 20,00 (DVADESET) EURA, ŠTO IZNOSI 2.000,00 (DVIJE TISUĆE) EURA

Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženica je dužna sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

VI. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. okrivljena ĐDE dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženice u uvodu citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju, iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11.

2. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženica je izjavio da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženicu, te su pročitani zapisnik o ispitivanju osumnjičenice ĐDE sukladno članku 208.a ZKP/08 te je pregledana DVD snimka od 13. prosinca 2025. (listovi 42-48) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenice ĐDE u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu od 14. prosinca 2025. te je pregledana DVD snimka. Nadalje, sud je pročitao izvješće o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin broj KU-34/2025 od 13. prosinca 2025. (list 32), potvrde VI. Policijske postaje Zagreb od 12. prosinca 2025. o registraciji za strane državljane Turske i to ŠD, FD i KD (listovi 33-35), zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537325 i 01537327 od 13. prosinca 2025. (listovi 36-41), zapisnik o pretrazi Policijske uprave varaždinske, Službe kriminalističke policije o pretrazi mobilnih telefona marke Redmi i Iphone od 09. siječnja 2026. uz DVD (list 146 -151), izvješće PU varaždinske, Postaje prometne policije broj KU-34/2025 o analizi pretrage mobilnog uređaja ĐDE i operativne provjere podatak dobivenih analizom od 14. siječnja 2026. (listovi 152-194) te je izvršen uvid u preslik knjižice vozila. Nadalje, sud je pročitao podnesak Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance KLASA: 216-02/22-02/20; URBROJ: 511-19-23-26-1458 od 17. svibnja 2026. te je na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 pročitao zapisnik s dokaznog ročišta Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2025. o ispitivanju svjedoka VD i PD (list 80-85 spisa).

3.1. Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.

3.2. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točka 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane da se svjedoci VD i PD neposredno ispitaju s obzirom na to da sud nije mogao pribaviti podatke o prebivalištu ili boravištu navedenih svjedoka. Iz pročitanog dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance KLASA: 216-02/22-02/20; URBROJ: 511-19-23-26-1458 od 17. svibnja 2026. proizlazi da niti Ministarstvo unutarnjih poslova ne raspolaže navedenim podacima, stoga nije bilo moguće pribaviti podatke o adresama prebivališta ili boravišta svjedoka te bi tražnje navedenih svjedoka čije prebivalište niti boravište nisu poznati dovelo do znatnog odugovlačenja kaznenog postupka . Pritom je sud imao na umu da su svjedoci ispitani na dokaznom ročištu pred sucem istrage, s time da je okrivljena ĐDE izjavila da ne želi prisustvovati dokaznom ročištu, što je konstatirano u zapisniku o njenom ispitivanju (list 69 spisa).

4. Optužena ĐDE ispitana na raspravi iskazala je da nije znala da su ti ljudi koje je prevozila migranti, nije znala koga prevozi jer nije ovlaštena legitimirati ljude pa ih nije ni tražila isprave. U Hrvatskoj je upoznala jednog čovjeka s kojim je uspostavila odnos i koji ju je zamolio da preveze te ljude jer je on imao problema s automobilom. Navela je da je tog čovjeka upoznala u Zagrebu gdje je došla na odmor koji je trebao trajati 5 dana. Pojasnila je da je tog čovjeka upoznala u restoranu i on ju je zamolio da preveze te ljude jer je on imao problema s autom. Dodala je da joj je taj kojeg je upoznala pokazao grad Zagreb, osjećala se dužno da mu pomogne pa je pristala prevesti te ljude. Navela je da je od tog čovjeka dobila lokaciju na koju mora dovesti te ljude. Ta lokacija je bila u Republici Hrvatskoj, a kada ju je policija zaustavila nalazila se po navigaciji 2 minute od cilja. Na toj lokaciji je trebao biti kraj njihovog putovanja. Na pitanje kako je znala na koju lokaciju mora odvesti te ljude optuženica je navela da joj je taj čovjek kojem je činila uslugu rekao u razgovoru lokaciju na koju ih mora odvesti.

4.1. Na pitanje branitelja gdje ih je policija zaustavila navela je da na nekom mostu u Varaždinu, ali pošto ne zna Varaždin, ne zna točno reći gdje. GPS je pokazivao da se nalaze 2 minute od cilja i da je ta lokacija na koju ih je morala odvesti u Republici Hrvatskoj. Nakon boravka u Zagrebu planirala se vratit u Poljsku jer je imala zakazane preglede.

4.2. Na pitanje zastupnice optužbe kada je došla u Hrvatsku, navela je da je došla u srijedu, tri dana prije nego što ju je zaustavila policija. Boravila je u Zagrebu, u smještaju koji je organizirala preko Booking-a, a ne sjeća se točno kako se zove ni gdje je bio. Do susreta s tim čovjekom je odmarala i razgledavala grad. Tog čovjeka koji se zove Š ili K, ne zna prezime, upoznala je u četvrtak. Dodala je da nije sigurna je li on bio hrvatski državljanin, pričali su malo na hrvatskom, a malo preko Google translate-a. Na pitanje je li za vrijeme boravka u Hrvatskoj bila na području grada Siska, optuženica je navela da ne zna.

4.3. Ispitana u svojstvu okrivljenika na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, optužena ĐDE navela je da je legalno došla u Hrvatsku i smjela se nesmetano kretati, a zbog toga nije ništa ilegalno učinila pa niti to da je u svojem vozilu prevozila turske državljane. Dodala je da je to bio splet okolnosti, nije bila svjesna da nešto krivo radi, možda je učinila glupu stvar ali nije pomislila da bi činila kazneno djelo. Navela je da joj nitko nije dao nikakve upute da bi činila neš to ilegalno te se čudi da bi ona bila dio krijumčarskog lanca. Pojasnila je da je u Republiku Hrvatsku došla turistički, vezano za hobi koji ima, a to je offroad vožnja i vožnja quadovima. U Hrvatsku je došla istražiti teren za to. Na pitanja zamjenice navela je da je u Hrvatsku došla u srijedu 10. prosinca 2025., smjestila se u jednom hotelu ili pansionu u Zagrebu u "Sobe Divna", ali nema nikakve podatke o prijavi u taj smještaj. Nakon dolaska slučajno se kod Arene u Zagrebu susrela s jednom osobom za koju je saznala da je iz Turske, koji joj je rekao da bi mogla odvesti svojim autom tri turska državljana, na što je ona pristala. Zbog toga je 13. prosinca 2025. u svoje vozilo preuzela turske državljane kojima nije znala imena, jedan od njih joj je upisao lokaciju u njezin mobilni telefon Iphone i ona ih je vozila, ali nije znala kuda. Navela je da su joj za taj prijevoz dali 50,00 eura i to samo za benzin. Pojasnila je da je željela pomoći, a ona i često pomaže drugim ljudima, a osobito V. Do sada je već bila u Hrvatskoj dva puta i to na području Rijeke i Splita, ali u Varaždinu do sada nikad nije bila.

5. Analizom iskaza optuženice, te usporedbom navedenog iskaza s provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optužena ĐDE svojim radnjama ostvarila bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/!1.

6. Ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage svjedok VD iskazao je da je državljanin Turske, da je po narodnosti P te da je zbog političkih razloga odlučio napustiti Tursku i otići u Španjolsku. Naveo je da je u više navrata pokušavao ishoditi dokumente za zakonit boravak u Španjolskoj, ali bez uspjeha, pa je stupio u kontakt s krijumčarima koji organiziraju putovanja u zemlje zapadne Europe. Istaknuo je da je odgovarajući telefonski kontakt dobio još u Turskoj te da je sve dogovorio telefonom, bez osobnog susreta. Prema dogovoru, organizacija puta do Španjo lske trebala je stajati 4.000,00 eura, koje je uplatio kao polog u Turskoj, a novac bi se krijumčarskom lancu isplatio tek po njegovu dolasku na odredište u Španjolskoj.

6.1. Nadalje je naveo da je potom putovao u Bosnu zrakoplovom s putovnicom, gdje je nastavio komunikaciju s organizatorima i u više navrata pokušavao prijeći iz Bosne u Hrvatsku. Nakon neuspjelih pokušaja kod Bihaća i preko Mostara, naposljetku je, prema dobivenim uputama, došao do Bihaća i odatle pješice, uz pomoć afganistanskog vodiča, prešao hrvatsku granicu izvan legalnog graničnog prijelaza. U skupini je bilo ukupno šest osoba, koje su se nakon ulaska u Hrvatsku razdvojile, pa je on nastavio putovati s još dvojicom sunarodnjaka, dok za ostale ne zna što se dogodilo. Nakon prelaska granice Ž ih je odveo do automobila koji ih je čekao na hrvatskoj strani i potom se vratio u Bosnu.

6.2. Nakon što ih je policija zaustavila, 12. 12. 2025. privedeni su u policijsku postaju, gdje su dali otiske prstiju i potpisali papire za koje se kasnije pokazalo da su zahtjevi za azil, iako on osobno nije želio tražiti azil u Hrvatskoj. Unatoč tomu rečeno im je da papire moraju potpisati i dati otiske prstiju, što su i učinili. Potom su upućeni u prihvatilište u Zagrebu, gdje su prenoćili jednu noć. Nadalje je iskazao da je sljedećeg jutra, 13. 12. 2025., dobio poziv organizatora da sa svoja dva sunarodnjaka ode na određenu lokaciju u Zagrebu, u blizini velikog trgovačkog centra. Tamo su obavili kupovinu, a zatim su taksijem otišli oko 16 km dalje. Na tom mjestu pored njih je dva puta prošla crna Škoda, a u drugom prolasku iz vozila je izašla vozačica, koja ih je prepoznala i pozvala riječima „come come“ da uđu u vozilo. Prije ulaska ih je mobitelom snimila i nekome poslala njihove fotografije. On je sjeo na mjesto suvozača, a druga dvojica na stražnje sjedište. S vozačicom nisu razgovarali jer se nisu razumjeli niti su koristili Google prevoditelj. Vozačica je tijekom vožnje stalno razgovarala mobitelom, primala poruke i neprekidno dobivala lokacije, prema kojima je vozila koristeći GPS. On je iz rute zaključio da ih vozi prema točki između slovenske i austrijske granice, odnosno u Sloveniju. Vozili su se otprilike sat i pol do dva sata, sve dok ih ponovno nije zaustavila policija. Dodao je da vozačica od njih nije tražila nikakav dodatni novac, a dogovoreni iznos od 4.000,00 eura trebao je pokriti organizaciju puta do Španjolske. Također je naveo da nije tražila nikakve dokumente i da on sada više nema putovnicu, za koju smatra da je ostala kod policije nakon zaustavljanja. Na posebno pitanje rekao je da su od drugoj dvojici putnika saznao da je jedan htio ići u Njemačku, a drugi u Italiju.

7. Nadalje, svjedok ŽD iskazao je da je državljanin Turske, po narodnosti P, te da je zbog teškog položaja P u [adresa] odlučio otići u Italiju. Naveo je da prethodno nije ishodio dokumente za legalan ulazak i boravak u Italiji, ali da je još u Turskoj razgovarao s različitim ljudima o svojim planovima, među ostalim i sa svojim nekadašnjim učiteljem, koji ga je povezao s osobama koje bi mu mogle pomoći oko odlaska u Italiju. Od učitelja je dobio telefonski broj, javio se na taj broj i telefonski, bez osobnog kontakta, sklopio dogovor prema kojem će mu organizator organizirati dolazak do Italije za 4.000,00 eura. Naveo je da je taj iznos dao kao polog jednom zlataru u Turskoj kao osobi od povjerenja, a dogovor je bio da zlatar novac preda organizatoru kada se on video pozivom javi iz Italije kao da je stigao na odredište. Nakon uplate pologa avionom je iz Istanbula došao u Sarajevo, ondje se kratko zadržao, a potom je prije dva dana u skupini s još pet osoba, uz pomoć afganistanskog i pakistanskog vodiča, pješice i kroz šumu, izvan legalnog prijelaza prešao hrvatsku granicu. Po dolasku u Hrvatsku razdvojili su se u dvije grupe po troje ljudi, a on ne zna što je bilo s drugom trojkom.

7.1. Dodao je da ih je policija vrlo brzo zaustavila, da su privedeni u policijsku postaju, da su im protiv volje uzeti otisci prstiju te da su morali potpisati određene papire, iako to nisu željeli. Nakon toga upućeni su u prihvatilište za strance kod Zag reba, gdje su proveli jednu noć. Što se tiče daljnjeg puta, naveo je da je sve obavijesti dobivao njegov sunarodnjak VD, dok je on ugasio mobitel i rečeno mu je da prati VD i drži se njega, a isto je vrijedilo i za trećeg čovjeka u skupini. Nadalje je iskazao da je jučer VD dobio poruku da odu na lokaciju u blizini nekog stadiona. Do tog mjesta došli su taksijem koji su sami platili. Tamo ih je prepoznala žena koja je upravljala crnim automobilom, pozvala ih da uđu u vozilo i prije toga ih mobi telom snimila te snimke poslala nekome. Nije tražila da pokažu dokumente. VD je sjeo na mjesto suvozača, a on je s trećim putnikom sjeo na stražnje sjedište. Primijetio je da vozačica cijelo vrijeme s nekim komunicira mobitelom i da je do trenutka policijskog zaustavljanja obavila tri telefonska razgovora. Po onome što je shvatio u razgovoru sa VD, vozačica je zapravo pratila automobil koji je vozio ispred nje i lokacije koje je dobivala. Naveo je i da je vozačica pomalo znala neke turske riječi, pa su se s njom mogli sporazumijevati o tome kamo ih vozi. Prema njihovu shvaćanju, trebala ih je prevesti do nekog mjesta u Sloveniji, a ondje ih je trebao preuzeti drugi vozač. Zaključio je da vozačica od njih nije tražila nikakav novac niti su joj oni š to dali, a iznos od 4.000,00 eura koji je položio u Turskoj trebao je pokriti cijeli put do Italije, uključujući i put kroz Hrvatsku.

8. Iz izvješća o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin broj KU-34/2025 od 13. prosinca 2025. (list 32 spisa) proizlazi da su policijski službenici UD i CD dana 13. prosinca 2025. oko 12:45 u Gradu Varaždinu, Međimurska ulica bb uočili osobno vozilo marke Škoda Superb, registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je bilo vidno opterećeno te se u njemu nalazilo više nepoznatih osoba tamnije puti. Nakon što su policijski službenici zaustavili navedeno vozilo utvrdili su da istim upravlja ĐDE rođena **.**.1973. dok su se kao putnici u vozilu nalazili državljani Turske bez dokumenata to VD rođen **.**.2002.Nadalje je navedeno da je optuženica privedena u prostorije PPRP Varaždin radi daljnjeg kriminalističkog istraživanja, dok je vozilo Škoda Superb prevezeno s Oryx asistencijom u štićeni prostor PP Ivanec.

8.1. Nadalje, iz potvrda o registraciji VI Policijske postaje Zagreb KLASA: 216-03/25- 02/4032, broj: 511-19-32-25-1 od 12. prosinca 2025., KLASA: 216-03/25-02/4030, broj: 511-19-32-25-1 od 12. prosinca 2025. i KLASA: 216-03/25-02/4031, broj: 511-19- 32-25-1 od 12. prosinca 2025. (list 33-35 spisa) proizlazi da su turski državljani ŠD, PD i GD izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, te da su upućeni prijaviti se u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu Sarajevska cesta 41.

8.2. Nadalje, iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01537325 i 01537327 od 13. prosinca 2025. proizlazi da su od optuženice tom prilikom privremeno oduzeti osobno vozilo marke Škoda Superb s odgovarajućim kontakt ključem, registarske pločice poljskih oznaka [registarska oznaka], prometna dozvola za navedeno vozilo, ključ vozila, te mobitel marke "Iphone" i "Redme".

8.3. Iz zapisnika o pretrazi Policijske uprave varaždinske, Službe kriminalističke policije o pretrazi mobilnih telefona marke Redmi i Iphone od 09. siječnja 2026. proizlazi da je navedenog dana obavljena pretraga mobilnih telefona privremeno oduzetih od optužene ĐDE po nalogu suca istrage Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-t-6/2026-2 od 7. siječnja 2026.

8.4. Sud je navedenu dokumentaciju cijenio kao istinitu i vjerodostojnu s obzirom da je izdana od nadležnih tijela, a nitko tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost navedene dokumentacije.

9. Sud je nadalje cijenio kao vjerodostojno izvješće PU varaždinske, Postaje prometne policije broj KU-34/2025 o analizi pretrage mobilnog uređaja ĐDE ID i operativne provjere podatak dobivenih analizom od 14. siječnja 2026. te pregledani DVD (listovi 152-194) s obzirom da je navedeno izvješće napisano na temelju podataka dobivenih pretragom mobilnih uređaja optuženice te je njime utvrđeno što je pronađeno na mobilnim uređajima koji su privremeno oduzeti od optuženice te su navedeni podaci pohranjeni na DVD medija, te je sud navedeni dokaz cijenio kao istinit i vjerodostojan, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost niti istinitost sadržaja mobilnih telefona oduzetih od optuženice. Naime iz pregledane snimke koja se snimljena mobilnim telefonom "Iphone" i iz sadržaja izvješća proizlazi da je putem aplikacije "Whatsapp" na mobilnom telefonu "Iphone" dana 13. prosinca 2025. s broja telefona 4853586443 pod nazivom " U" kojim se koristila ĐDE u11,02 sata poslan videozapis na broj telefona 4857681961, a na kojem videozapisu su snimljena trojica nepoznatih muškaraca kako sjede u vozilu (list 166, 194 spisa). Kada se navedeni sadržaj dovede u vezu s iskazima svjedoka ĐD i ED, proizlazi da je optužena doista snimila trojicu muškaraca koje je prevozila u svojem automobilu te je navedenu snimku putem "Whatsappa" dostavila trećoj osobi, očito jednom od člana međunarodnog krijumčarskog lanca. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je optužena ĐDE svjesno i namjerno sudjelovala u međunarodnom krijumčarskom lancu, što je suprotno njenoj obrani iznesenoj na raspravi i pred državnim odvjetništvom. Naime, da je optužena prevozila svjedoke samo kao uslugu čovjeku kojeg je par dana ranije upoznala, ne bi postupila na taj način jer nije ni životno ni logično da niti uobičajeno postupanje da osobe koje voziš od točke A do točke B snimiš mobitelom te da njihovu snimku pošalješ nekoj trećoj osobi, već je navedeno ponašanje uobičajen obrazac ponašanja osoba koje prevoze ilegalne migrante kroz teritorij država članica Europske unije i potpisnice Šengenskog sporazuma.

10. Imajući u vidu izvješće PU varaždinske, Postaje prometne policije broj KU-34/2025, sud je i iskaze svjedoka ĐD i ED cijenio kao uvjerljive istine i vjerodostojne jer su u suglasju s navedenim materijalnim dokaznom u pogledu postupanja optuženice i snimanja video zapisa nakon što ih je pozvala u svoje vozilo. Isto tako, navedeni iskazi su cijenjeni kao uvjerljivi i vjerodostojni jer su oba svjedoka iskazivali detaljno o planu puta, kako su došli do Republike Hrvatske, gdje su put dogovorili, koje zemlje su im bile krajnje odredište, u kojim zemljama su boravili te naposlijetku kako su se našli u vozilu ovdje optuženice. Pritom nije ni životno ni logično da bi tako detaljno i sigurno iskazivali u situaciji da lažu o svom putu, načinu organiziranja puta i tome koliko i kome su platili sam put. Svjedoci su iskazivali suglasno o tome da je optužena ĐDE njih prepoznala i pozvala ih u vozilo te da je ona upisala lokaciju do koje ih mora prevesti, a to je po iskazu oba svjedoka bila Republika Slovenija. Svjedoci su iskazivali suglasno o tome da ih je ovdje optužena ĐDE trebala odvesti sve do Republike Slovenije jer je svjedok VD to vidio na GPS-u s lokacijom koju je u vožnji pratila optuženica, dok je svjedok ŽD to shvatio iz razgovora sa drugim svjedocima. Nadalje, oba svjedoka su iskazala da je optuženica tijekom vožnje često komunicirala s nekim putem telefona, dok je svjedok ŽD naveo da misli da je pratila drugi automobil koji je također prevozio ilegalne migrante na teritorij Republike Slovenije. Nadalje, analizom mobilnih telefona "Iphone" i "Redmi" privremeno oduzetih od optuženice proizlazi da je optuženica u vremenskom periodu od 9. prosinca do 13. prosinca 2025. komunicirala putem telefona "Iphone" ukupno 94 puta dok iz popisa poziva za dan 13. prosinca 2025. proizlazi da je na navedeni dan putem telefona komunicirala 10 puta.

10.1. Nadalje, iz podataka dobivenih pretragom mobitela proizlazi da se optuženica kretala na području Republike Hrvatske, Republike Italije i Republike Slovenije, te je 12. i 13. prosinca 2025. snimila više videa s nepoznatim osobama u automobilu. Nadalje, optužena je u više navrata u periodu od 10. prosinca 2025. do 13. prosinca 2025. plaćala razne troškove na području Republike Hrvatske (19 transakcija) i na području Republike Slovenije (5 transakcija). Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je optužena ĐDE bila jedna od karika očito dobro uhodanog posla prevoženja ilegalnih migranata u zemlje članice Europske unije, u sklopu kojeg je prevozila i osobe ĐD, ED i ŠD koji su i zatečeni u njenom vozilu 13. prosinca 2025. Nadalje, iz sadržaja mobilnih telefona proizlazi da nisu točni navodi obrane optužene da je boravila u [adresa] i razgledavala Zagreb jer je očito u periodu od 10. prosinca 2025. do 13. prosinca 2025. bila na području Republike Hrvatske na više lokacija, ali je isto tako bila i u Republici Sloveniji i u Republici Italiji.

10.2. U odnosu na navode obrane da optuženica od svjedoka nije primila nikakav novca, valja navesti da to nije odlučno jer su svjedoci naveli da su oni put u cijelosti platili u Turskoj, i to iznos od 4.000,00 eura svaki, koji iznos je pokrivao troškove puta do željenih odredišta, pa iz navedenog proizlazi da osobe koje je optuženica prevozila nisu ni morali osobno njoj platiti prijevoz već je optužena prevozila navedene svjedoke za unaprijed obećanu novčanu naknadu u nepoznatom iznosu koja bi bila isplaćena iz cijene cjelokupnog iznosa plaćenog organizatorima putovanja, a koji iznos su svjedoci platili organizatorima ilegalnog prijevoza.

11. Nasuprot tome, obranu optuženice sud je cijenio kao neuvjerljivu, proturječnu i nelogičnu, usmjerenu isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Optužena ĐDE navela je da nije učinila ništa nelegalno te da joj nitko nije dao upute da čini nešto nelegalno. Međutim takva obrana optužene nije ni logična ni uvjerljiva jer iz podataka dobivenih pretragom mobilnih uređaja optužene, ali i iz iskaza svjedoka ĐD i ED proizlazi da je optuženica vrlo dobro znala kako treba postupiti, da je aktivno sudjelovala u međunarodnom krijumčarkom lancu, za koji su i sami svjedoci naveli da su znali da ilegalno prelaze granice i da nemaju dozvolu kretati se po teritoriju država članica Europske unije i potpisnica Šengenskog sporazuma. Nadalje, optužena je različito iskazivala o tome kako su se turski državljani našli u njenom automobilu, pa je tako u svojstvu okrivljene na ODO Varaždin navela da se slučajno kod Arene Zagreb susrela s osobom iz Turske koja joj je predložila da preveze turske državljane, dok je na raspravi rekla da je osobu iz Turske upoznala ranije, da joj je pokazao grad te da je ona iz zahvalnosti odlučila učiniti mu uslugu i prevesti navedene osobe po teritoriju Republike Hrvatske. Kada se navedeno dovede u vezu s iskazima svjedoka ispitanih u ovom postupku koji su naveli da su dobili lokaciju na kojoj će ih pokupiti vozilo radi daljnjeg prijevoza, da je optuženica njih prepoznala i pozvala u auto i na kraju snimila mobitelom te snimku poslala dalje, nisu uvjerljivi navodi optuženice, a koji su ionako sami po sebi proturječni i nedosljedni.

11.1. Nadalje, nisu uvjerljivi ni navodi optuženice da je jedan od osoba koje je prevozila upisao lokaciju u njen mobitel kako je navela prilikom ispitivanja na ODO Varaždin, prije svega jer ne u obrani na raspravi navela da je ta osoba koju je upoznala u Zagrebu, imena Š ili K i kojem je činila uslugu, rekao na koju lokaciju treba prevesti državljane Turske. Dakle obrana optužene je sama po sebi proturječna, pa kada se tome doda da svjedoci VD i ŽD suglasno iskazali da je optuženica lokaciju dobivala putem mobilnih telefona, ocjena je ovog suda da je optužena takvom obranom samo pokušala umanjiti svoju odgovornost.

11.2. U odnosu na obranu optuženice da osobe nisu bile u njenom automobilu radi prijevoza izvan Republike Hrvatske sud je isto ocijenio kao neuvjerljiv pokušaj da od sebe otkloni kaznenu odgovornost. Naime, svjedoci VD i ŽD su jasno iskazali da ih je optuženica trebala prevesti u Republiku Sloveniju, dok iz podataka mobilnih telefona optužene proizlazi da je u periodu od 10. prosinca 2025. do 13. prosinca 2025. bila i u Republici Sloveniji i u Italiji, a ne kako ona navodi razgledavala Zagreb. Stoga je sud obranu optužene ĐDE cijenio kao nevjerodostojnu, nesuglasnu s drugim provedenim dokazima te usmjerenu isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

11.3. Sudu je nadalje nedvojbeno utvrdio da su turski državljani VD, ŽD i ŠD zatražili 12. prosinca 2025. azil u Republici Hrvatskoj jer isto proizlazi iz potvrda o registraciji (list 33-35 spisa). Međutim nedvojbeno je utvrđeno da turski državljani VD, ŽD i ŠD nisu imali stvarnu namjeru ostati u Republici Hrvatskoj, što su VD i ŽD i sami naveli u iskazima, kada su iskazali da su ih prisilili policijski službenici da daju otiske prstiju i potpisu zahtjev za azil, već im je cilj bila Njemačka, Italija i Španjolska kako su to i sami naveli. Stoga je nesporno da su imali pravo kretati se po Republici Hrvatskoj, ali nisu ispunjavali uvjete za ulazak u druge države članice Europske unije i potpisnice Šengenskog sporazuma.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je optužena ĐDE postupala iz koristoljublja jer je prijevoz obavljala za unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu. Bez obzira na to što optuženica navodi da joj svjedoci nisu ništa platili, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da oni nisu ni trebali ništa platiti svakom pojedinom vozaču u organiziranom lancu ilegalnih prijevoza osoba koje ne ispunjavaju uvjete za ulazak u države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma već su oni, svaki pojedinačno, organizatorima putovanja platili unaprijed 4.000,00 eura, a što je uključivalo sve troškove putovanja do krajnjeg odredišta. Nadalje, svjedoci su naveli da je jedna od njih, i to VD dobivao sve upute vezano za daljnje putovanje, pa tako i lokaciju na kojoj će ih pokupiti njima nepoznato vozilo, dok je optuženica, po navodima svjedoka njih prepoznala i pozvala u svoje vozilo, iz čega bez sumnje proizlazi zaključak da je optuženica sudjelovala u organiziranom lancu prijevoza ilegalnih migranata koji navedeni prijevoz vrše za unaprijed obećanu novčanu nagradu, dakle iz koristoljublja te je tako, po ocjeni ovog suda postupala i optužena ĐDE u inkriminiranom događaju.

13. Međusobnom analizom iskaza saslušanih svjedoka, obrane optuženika i priložene materijalne dokumentacije u spisu sud je utvrdio da je nedvojbeno dokazano da je optužena ĐDE dana 13. prosinca 2025., u Varaždinu, na temelju prethodnog dogovora sa zasad nepoznatom osobom, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju sa konačnim odredištem u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj, za unaprijed obećani neutvrđeni novčani iznos, u jutarnjim satima u Zagrebu u blizini trgovačkog centra „Arena Zagreb“, u svoje osobno vozilo marke Škoda, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka], preuzela tri državljana Republike Turske i to ĐD, FD i ŠD, koji su kao tražitelji međunarodne zaštite imali pravo kretanja samo po području Republike Hrvatske, ali nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju i druge države članice Europske unije, pa ih je na taj način prevozila u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom, sve dok u omogućavanju ilegalnog prelaska državne granice u Republiku Sloveniju nije spriječena u 12,45 sati u gradu Varaždinu od strane policijskih službenika Postaje prometne policije Varaždin, dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduze la radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 te ju za isto osudio.

14. Dakle, optuženica je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravaka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 te je postupala s izravnom namjerom jer je kritične zgode preuzela i kroz Republiku Hrvatsku prevozila tri strana državljana, koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu ulaska u druge države Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kako bi ih se za neutvrđenu novčanu naknadu prevezlo dalje u druge države Europske unije, u Njemačku, Italiju i Španjolsku, dakle, optuženica je postupala, iz koristoljublja, s ciljem protuzakonitog prebacivanja u druge države Europske unije uz unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu, pa ih prevozila kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici sa Slovenijom, s krajnjim ciljem ulaska u Republiku Sloveniju sve dok nije zaustavljena po policijskim službenicima. Takvim postupanjem je optužena ĐDE ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, jer je, postupajući na opisani način bila svjesna svojeg protupravnog postupanja i htjela je to učiniti.

14.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženica ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, to je proglašena krivom. Pritom njena ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za njeno postupanje postoje ispričavajući razlozi.

15. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je imao u vidu da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina zatvora. Nadalje, sud je optuženici olakotnom cijenio raniju kaznenu neosuđivanost te okolnost da je djelo ostalo u pokušaju. Kao otegotna okolnost optuženici je cijenjena društvena opasnost i težina počinjenog kaznenog djela, činjenica da je optužena ĐDE kao strana državljanka u Republiku Hrvatsku došla isključivo u namjeri da počini kazneno djelo, nadalje, što je kritične zgode prevozila tri državljana Turske koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu članicu Europske unije ili potpisnicu Šengenskog sporazuma te očitu pohlepu jer je iskoristila tešku situaciju stranih državljana u potrazi za boljim životom, a sve u cilju lake zarade.

15.1. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženici izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Nadalje, s obzirom na to da je optužena ĐDE predmetno kazneno djelo počinila iz koristoljublja sud joj je izrekao sporednu novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa u visini od 20,00 eura, što iznosi 2.000,00 eura. Visina dnevnog iznosa je određena sukladno članku 42. stavku 5. KZ/11, dakle na temelju slobodne procjene, jer je sud ocijenio da bi njihovo utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, pri čemu je sud cijenio okolnost da optuženica ne uzdržava dijete jer je punoljetno, da je radno sposobna osoba srednje životne dobi i u mogućnosti je zaposliti se, ali i da je po vlastitim navodima trenutno nezaposlena i bez primanja. Navedenu sporednu novčanu kaznu optuženica je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Ocjena je ovog suda da će se ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njenu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, posebno ovakvih kaznenih djela koja su u porastu na području Republike Hrvatske, zatim jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Takvim izborom i vrstom kazne optuženici će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na nju da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.

16. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

17. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženoj ŠDE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 13. prosinca 2025., pa nadalje.

18. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optužena ĐDE dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama optuženice, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih optuženica moći namiriti i bez opasnosti za svoje uzdržavanje s obzirom na to da je radno sposobna i time sposobna ostvarivati sredstva za život radom.

U Varaždinu 25. svibnja 2026.

Sudac:

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-46/2026

2. Optužena ĐDE, uz ovjereni prijevod na poljski jezik, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Nino Ćosić

4. Sudski tumač Petra Koljnrekaj – putem e-maila

5. U spis