REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-615/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja PRESOFLEX GRADNJA d.o.o., Požega, Industrijska 30, OIB 66952197279, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK, Sisak, Ulica J. J. Strossmayera 59, OIB 01066571771, kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik iz Sisak, Ante Starčevića 40/I, radi isplate iznosa od 281.390,00 EUR, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, danom objave 25. svibnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovrv- 2953/2024, UPP/OS-Ovrv-368/2024, od 09. srpnja 2024., kojeg je donio javni bilježnik Sanja Čubelić Šimac, iz Siska, A. i A: Radića 5, a kojim se nalaže ovršeniku OPĆA BOLNICA DR. IVO PEDIŠIĆ SISAK, Sisak, Ulica J. J. Strossmayera 59, OIB 01066571771, da ovrhovoditelju PRESOFLEX GRADNJA d.o.o., Požega, Industrijska 30, OIB 66952197279, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 001617, namiri tražbinu u iznosu od 281.390,00 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
-na iznos od 1.789,49 EUR od 1. svibnja 2021.
-na iznos od 279.600,51 EUR od 1. srpnja 2021.
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 6.117,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi,
te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.086,81 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom preostalog parničnog troška u iznosu od 305,00 EUR-a.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je dana 29. travnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu koje je javni bilježnik Sanja Čubelić Šimac, iz Siska, A. i A: Radića 5, donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-2953/2024, UPP/OS.Ovrv-368/2024 dana 9. srpnja 2024, a kojim rješenjem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 281.390,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak ovršnog postupka, i to u vidu nastalog troška postupka u iznosu od 6.117,50.
2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) Trgovački sud u Sisku stavio je dana 7. travnja 2025. navedeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje odlučio da će postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga.
3. Tuženik u prigovoru osporava predmetno rješenje o ovrši kako u osnovi, tako i u visini. Prvenstveno osporava vjerodostojna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, budući se radi o internom izvatku iz poslovnih knjiga iz kojeg se ne vidi narav pravnog odnosa između tužitelja i tuženika. A narav tog odnosa proizlazi iz ugovora te sklopljenih aneksa- dodataka ugovoru o izvođenju radova.
4. U konkretnom slučaju radi se o iznosu od 2.120.132,27 kn / 281.390,00 €, a koji iznos je Bolnica Sisak obračunala kao ugovornu kaznu zbog kašnjenja Presoflex gradnje d.o.o. sa završetkom radova u trajanju od 5 dana. Naime, radi se o izvedenim radovima na rekonstrukciji kompleksa Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić" Sisak- izgradnji Središnjeg paviljona- Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) i Dnevna bolnica- na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
5. To nije bilo prvo kašnjenje Presoflex gradnje d.o.o., već su rokove probili i ranije zbog čega im je OBS izašla u susret s Aneksima ugovora i to više puta te produljila rokove. No, čak i s produljenim rokovima, došlo je do kašnjenja u trajanju od 5 dana. Dakle, Presoflex gradnja d.o.o. izvela je građevinske radove u vrijednosti od 86.172.389,05 kn, a OBS je na ime izvedenih radova platila ukupan iznos od 84,052,256.08 kn, budući da je zbog kašnjenja Presoflex gradnje d.o.o. u trajanju od pet dana OBS zaračunala ugovornu kaznu u iznosu od 2.120.132,97 kn/ 281.390,00 €, a koji iznos Presoflex gradnja d.o.o. sada pokušava naplatiti u ovršnom postupku temeljem izvatka iz poslovnih knjiga.
6. Navodi kako je između stranaka je sklopljen Ugovor br. 69/2017 za izvođenje radova od 10. siječnja 2018.g. s Općim uvjetima Ugovora o radovima i Posebnim uvjetima Ugovora. Nakon probijanja rokova od strane tužitelja sklopljeno je više aneksa ugovora, od kojih je posljednji nazvan Dodatak broj 12 Ugovoru broj 69/2017 te su njime dogovoreni konačni rokovi. Dodatkom br. 4. od 26. rujna 2019.g. na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o. produljen je prvotno ugovoreni rok završetka radova koji je iznosio 570 dana za daljnjih 174 radna dana. Dodatkom br. 6. od 12. ožujka 2020.g. na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o. ponovno je produljen rok završetka radova te je ugovoreno da će Izvođač radove završiti do 30. studenog 2020.g. Dodatkom br. 8. od 25. studenog 2020.g. na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o nadalje je produljen rok završetka radova te je ugovoreno da će Izvođač svoje obveze ispuniti do 01. veljače 2021.g. Dodatkom br. 10. od 29. siječnja 2021.g. na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o. rok se produljuje te se ugovara da će Izvođač svoje obveze ispuniti do 31. ožujka 2021.g. Dodatkom br. 11. od 31. ožujka 2021.g, opet na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o., rok završetka radova produljen je do 20. travnja 2021.g. Konačno, Dodatkom br. 12. od 20. travnja 2021.g. na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o. predmetni rok produljen je do 29. travnja 2021.g., no , unatoč tome što je rok produljen čak 6 puta na zahtjev Izvođača, izvođač s radovima svejedno kasni 5 radnih dana. Naime, Opća bolnica Dr. Ivo Pedišić je već sve bila pripremila za svečanost otvorenja kojoj su trebali prisustvovati župan i druge važne osobe, no svečanost je odgođena zbog toga što radovi nisu bili gotovi. O tome uredno svjedoči Zapisnik o primopredaji. Naime, zapisnikom o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova na rekonstrukciji kompleksa sačinjenog dana 31. svibnja 2021.g. je utvrđeno (u toč. 8. Zapisnika) da je Izvođač uveden u posao dana 01. ožujka 2018.g., da je konačni rok izvođenja radova Dodatkom broj 12 Ugovoru broj 69/2017 određen do dana 29. travnja 2021.g., a da je Izvođač završio radove s danom 05. svibnja 2021.g., što je konstatirano upisom glavnog nadzornog inženjera u glavnom građevinskom dnevniku na listu br. 921., pri čemu se konstatira kašnjenje u izvođenju radova od 5 kalendarskih dana. Obračunom izvedenih radova po okončanoj situaciji utvrđeno kako je Naručitelj ovlašten naplatiti ugovornu kaznu za svaki započeti dan kašnjenja s primjenom dnevnog iznosa ugovorne kazne od 5% od ugovorene cijene radova, sukladno čl. 22. st. 1. Općih uvjeta Ugovora o radovima, a izračun ugovorne kamate iznosi ukupno: 5 dana x 84.805.318,86 kn x 5%o=2.120,132,97 kn.
7. Pravo naručitelja na naplatu ugovorne kazne proizlazi upravo iz Ugovora te Općih i Posebnih uvjeta Ugovora, a pri tome se ističe sljedeće:- potpisani Ugovor obvezuje stranke sukladno načelu ispunjavanja preuzetih obveza- "Pacta sunt servanda." ( ugovori se trebaju poštovati ) stranke su međusobna prava i obveze uredile Općim uvjetima Ugovora o radovima, koji je nadopunjen Posebnim uvjetima Ugovora. Čl. 2. Općih uvjeta Ugovora o radovima propisano je sljedeće ,,... na Ugovor će se primjenjivati Posebne uzance o građenju, preuzete na temelju Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima za sva pitanja koja nisu drugačije uređena Ugovorom, troškovnikom te općim i posebnim uvjetima troškovnika ili prisilnim odredbama." (cit.,..). Čl. 22. Općih uvjeta Ugovora o radovima stranke su uredile institut ugovorne kazne koja se primjenjuje na njihove odnose i na taj način isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju u odnosu na visinu ugovorne kazne koja sukladno čl. 22. st. 1. dobiva se tako da dnevni iznos iznosi 5% od ugovorene cijene radova s time da ugovorna kazna ne može prijeći 10% ugovorene cijene radova. Slijedom navedenog, na međusobna prava i obveze po osnovi ugovorne kazne primjenjuju se odredbe Općih uvjeta Ugovora o izvođenju radova, a tek podredno, na sva ostala pitanja koja stranke nisu ugovorile Posebnim i Općim uvjetima, primjenjuju se Posebne uzance o građenju, jer su stranke ugovorile visinu same kazne, što po sebi isključuje visine propisane Posebnim uzancama o građenju.
8. Nadalje, visina ugovorne kazne pravilno je obračunata i ista ne premašuje ograničenje od 10% ugovorene cijene radova. Visina ugovorne kazne bila poznata Izvođaču prilikom sklapanja Ugovora. U skladu s čl. 22. st. 6. Naručitelj je izvršio prijeboj ugovorne kazne s dospjelim iznosom, s obzirom da je na osnovu Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova utvrđeno kašnjenje od 5 kalendarskih dana čime Naručitelj stekao osnovu za obračun i prijeboj ugovorne kazne s dospjelim iznosom.
9. Izjava naručitelja o pridržavanju ugovorne kazne izjavljena je na Zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova od dana 31. svibnja 2021. g. Dakle, OBS je predmetni iznos, koji ovrhovoditelj potražuje temeljem izvršenih radova kao razliku uplaćenog iznosa od strane OBS i ukupne vrijednosti radova, s punim pravom obračunala kao ugovornu kaznu te je navedeni iznos odbila od ukupnog potraživanja ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, OBS je u cijelosti ispunila obvezu prema tužitelju na ime izvedenih radova te tužitelj nema osnova potraživati od tuženika predmetni iznos koji je tuženik obračunao na ime ugovorne kazne, osobito kad se uzme u obzir činjenica da je tuženik u šest različitih navrata s izvođačem sklapao Dodatke Ugovoru kojima je istom izlazio u susret i produljivao rokove završetka radova.
10. U podnesku od 27. studenog 2025. godine tužitelj navodi da je predmet ovog postupka tužiteljev zahtjev za isplatom ugovorene vrijednosti izvedenih građevinskih radova na izgradnji „Središnjeg paviljona – Objedinjeni hitni bolnički prijem“ te „Dnevne bolnice“ sve na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužbenom zahtjevu tužitelja tuženik suprotstavlja tvrdnju kako utuženi iznos nije dužan platiti obzirom da ga je zadržao na osnovu ugovorne kazne - penala.
11. Među strankama nije sporna visina vrijednosti izvedenih građevinskih radova obzirom da je ona utvrđena obostrano prihvaćenom okončanom situacijom. Nije sporno niti to da je Ugovorom o građenju, tj. njegovim posljednjim aneksom br. 12. od dana 20. travnja 2021.g. određeno kako je rok za dovršetak građevine 29. travanj 2021.g. dok iz građevinskog dnevnika proizlazi kako su svi ugovoreni radovi dovršeni sa danom 05. svibnjem 2021.g., te da je tuženik ugovornu kaznu u visini od 2.650.166,21 kn / 351.737,50 eur obračunao i zatražio Zapisnikom o primopredaji i okončanom obračunu od dana 31. svibnja 2021.g.
12. Tužitelj osporava da bi tuženik imao pravo obračunati i zadržati ovdje utuženi iznos po bilo kojem pravnom osnovu, uključivši i po osnovu ugovorne kazne odnosno tužitelj osporava i osnov i visinu tuženikove tvrdnje da mu pripada pravo na ugovornu kaznu.
13. Tužitelj podredno ističe kako, sve ukoliko i sud tijekom provođenja postupka utvrdi da egzistira osnovano pravo tuženika na obračun i naplatu ugovorne kazne, kako istu, u smislu odredbe čl. 354. ZOO-a treba smanjiti obzirom da je ona nerazmjerno visoka.
14. Tužitelj navodi kako na strani tuženika u smislu relevantnih materijalnih propisa uopće ne egzistira pravo na naplatu ugovorne kazne iz razloga: a) što je tuženik građevinu započeo koristiti još dana 28. prosinca 2020.g., odnosno odmah i neposredno nakon razornog potresa koji je zadesio Sisak i okolicu što je čak pet mjeseci prije ugovorenog roka. U kontekstu navedenog tužitelj ističe i činjenicu kako je tuženik ne samo započeo sa korištenjem građevine prije ugovorenog roka, već je za istu i prije ugovorenog roka za dovršetak radova i ishodio uporabnu dozvolu; što tuženik nakon dana 28. prosinca 2020.g., kao dana kada je započeo koristiti građevinu nije bez odgode priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu već je to učinio tek dana 31. svibnja 2021.g.; c) što je za tako značajan i obiman projekt riječ o minimalnom kašnjenju od samo 5 dana te da je do kašnjenja u dovršetku ugovorenih radova došlo iz razloga uvjetovanih COVID krizom te potresom, te poremećaja na tržištu uslijed tih okolnosti, dakle iz potpuno objektivnih okolnosti na koje tužitelj na niti jedan razuman nije mogao utjecati niti ih je mogao otkloniti, odnosno ako je i došlo do kašnjenja ono je posljedica okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora koje tužitelj kao izvođač radova nije mogao spriječiti, ukloniti ili izbjeći.
15. Tužitelj osporava i visinu ugovorne kazne koju je obračunao tuženik iz razloga: a) sve i kada vjerovniku nenovčane obveze pripada pravo na obračun ugovorne kazne, sukladno primjenjivim poreznim propisima u građevinarstvu, na istu se ne može obračunati PDV, što je u konkretnoj situaciji tuženik učinio i to u visini od 530.033,24 kn / 70.745,67 EUR; b) imajući u vidu da su stranke izričito i nedvosmisleno ugovorile primjenu Posebnih uzanci u građenju, maksimalna visina ugovorne kazne može biti 1 promil dnevno, umjesto 5 promila dnevno kako to neosnovano pokušava obračunati i naplatiti tuženik; c) što je je tuženik ugovornu kaznu obračunao na kumulativnu vrijednost svih izvedenih radova od 108.123.328,46 kn / 14.350.431,81 EUR, dok bi eventualno imao pravo obračunati je samo na iznos vrijednosti radova koji su izvršeni u tih pet posljednjih dana. Pri tom tužitelj naglašava kako u tih posljednjih pet spornih dana niti nisu vršeni ikakvi ozbiljniji radovi već čišćenje, poravnavanje okoliša, demontaža skele, servis žaluzina i sl., koja vrijednost u najbolje slučaju za tuženika ne premašuje iznos vrijednosti od 10.000,00 EUR.
16. Stvarni razlog što su upisi u građevinski dnevnik vršeni i nakon dana 29. travnja 2021.g., bez obzira što je postupak građenja bio dovršen i ranije, je taj što su tada odgovorne osobe tuženika, radi održavanja ceremonije otvaranja novoizgrađene bolnice te pokušaja kupovnine poena u očima političara, inzistirale na dodatnim nepotrebnim radovima uljepšavanja zgrade i okoliša koji na niti jedan način ne utječu na funkcionalnu operativnost bolnice.
17. U podnesku od 22. prosinca 2025. godine tuženik navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor br. 69/2017 za izvođenje radova od 10. siječnja 2018.g. s Općim uvjetima Ugovora o radovima i Posebnim uvjetima Ugovora i da je nakon probijanja rokova od strane tužitelja, sklopljeno je više aneksa ugovora, od kojih je posljednji nazvan Dodatak broj 12 Ugovoru broj 69/2017 te su njime dogovoreni konačni rokovi. Rokovi su produljeni čak 6 puta, a tužitelj je na kraju probio i konačni rok za dovršetak radova.
18. Zapisnikom o primopredaji je nesporno konstatirano kašnjenje u izvođenju radova od 5 kalendarskih dana. Čl. 22. st. 1. Općih uvjeta Ugovora o radovima ugovorena je ugovorna kazna od 5%o po danu kašnjenja. 5 dana x 84.805.318,86 kn x 5%o = 2.120,132,97 kn Pravo tuženika na naplatu ugovorne kazne proizlazi upravo iz Ugovora te Općih i Posebnih uvjeta Ugovora, a u odnosu na Posebne uzance na koje se poziva tužitelj ističe se da su stranke ugovorile kako će se Posebne uzance o građenju primjenjivati na ona pitanja koja nisu drugačije uređena Ugovorom, troškovnikom te općim i posebnim uvjetima troškovnika ili prisilnim odredbama.
19. Dakle, čl. 22. Općih uvjeta Ugovora o isključuje primjenu Posebnih uzanci o građenju u odnosu na visinu ugovorne kazne koja se sukladno čl. 22. st. 1. dobiva se tako da dnevni iznos iznosi 5%o od ugovorene cijene radova s time da ugovorna kazna ne može prijeći 10% ugovorene cijene radova, a u odnosu na navode da tuženik nije imao pravo obračunati PDV ističe se da ugovorena cijena radova uključuje iznos s PDV-om, pa tako tuženik ima pravo obračunati iznos s PDV-om, a drugačije matematički (niti knjigovodstveno) ne bi bilo niti ispravno da je tuženik zadržao ugovornu kaznu bez PDV-a a PDV na taj iznos platio tužitelju jer je taj iznos odbijen od konačne cijene radova.
20. U skladu s čl. 22. st. 6. Naručitelj je izvršio prijeboj ugovorne kazne s dospjelim iznosom. Navodi tužitelja da se radi o minimalnom kašnjenju su prvenstveno nevažni, budući da je ugovorena ugovorna kazna za svaki dan kašnjenja, bio to 1 dan ili 100 dana, a uz to se napominje da je tužitelj probio sve moguće rokove, iako je OBS produljivala rok tužitelju i izlazila u susret čak 6 puta. Situacija je ovdje vrlo jednostavna, kao i primjena prava među strankama, koji su svoja prava i obveze uredili Ugovorom, tužitelj je nesporno kasnio 5 dana, navedeno je konstatirano u Zapisniku o primopredaji, tuženik je obračunao i zadržao ugovornu kaznu na što je imao potpuno pravo. Tužitelj i tuženik su sklopili trgovački ugovor te su primarno svoje obveze utvrdili Općim i posebni uvjetima Ugovora, a podredno Posebnim uzancama o gradnji koje se primjenjuju isključivo na ona pitanja koja nisu već uređena Općim i Posebnim uvjetima Ugovora. Ne postoji ovdje "primjena povoljnijeg prava", nego primjena onoga što je ugovoreno..
21. U podnesku od 11. veljače 2026. tužitelj uglavnom ponavlja već iznesene navode i vlastita tumačenja, dok tuženik u podnesku do 26. veljače 2026. godine uglavnom ponavlja već iznesene tvrdnje i navode iz prethodnih podnesaka.
22. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u izvadak iz sudskog registra ( list 7-15 spisa), otvorene stavke ( list 22 spisa), Opće uvjete Ugovora o građenju ( list 13 -79 spisa), posebne uvjete Ugovora o građenju ( list 80-85 spisa), zahtjeve za produljenje roka sa Dodatcima Ugova o građenju ( list 87-130 spisa), Zapisnik o primopredaji radova s okončanim obračunom izvedenih radova ( list 131-141 preslika građevinskog dnevnika ( list 159-163 spisa), Zahtjev za izdavanje uporabne dozvole ( list 164-166 spisa), Uporabnu dozvolu za dio građevine ( list 167-170 spisa) .
23. Sud nije provodio daljnje dokazne prijedloge predložene po tužitelja i to saslušanjem svjedoka KU, K, PU, prije svega iz razloga jer tužitelj nije naveo konkretne okolnosti na koje bi trebalo ispitati predmetne svjedoka, te sud nije proveo građevinsko vještačenje , financijsko vještačenje niti je pribavio građevinsku dozvolu , izvršio uvid u videozapise tijekom građenja, uvid u novinske članke na temu građenja OB Sisak, pribavu spisa centra za mirenje, iz razloga jer tužitelj nije jasno naznačio na koje okolnosti bi trebalo provesti predmetne dokaze a osim toga sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju te bi provođenje predmetnih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka, a sud odluku u ovoj pravnoj stvari može donijeti temeljem stanja spisa. Iz istih razloga sud nije proveo dokaze predložene od strane tuženika i to saslušanjem svjedoka LU, NU, ĆU, VU i OU.
24. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 ,70/19,80/22,114/22,155/23 i 146/2025; dalje ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.
25. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
26. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
27. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.
28. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
29. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 281.390,00 EUR-a, a koji iznos je tuženik naplatio tužitelju sa osnova ugovorne kazne, po Ugovoru o građenju i Općim uvjetima ugovora broj 69/2017 od 10. siječnja 2018. godine.
30. Prije svega u odnosu na osporavanje izvatka iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave, valja ukazati da tuženik neosnovano prigovora istom, budući daje sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona ( Narodne novine 112/12- 06/04; dalje OZ), vjerodostojna isprava račun, mjenica, ček s protestom, izvadak iz poslovnih knjiga i dr, a vjerodostojna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet i vrst. opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sud je utvrdio da izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve potrebno propisano čl. 31. OZ.
31. Nije sporno da je između stranaka je sklopljen Ugovor br. 69/2017 za izvođenje radova od 10. siječnja 2018.g. s Općim uvjetima Ugovora o radovima i Posebnim uvjetima Ugovora. Nije sporno da su probijeni rokovi gradnje, te nije sporno da je među strankama zaključeno više Dodataka ugovora ( 12), od kojih je posljednji nazvan Dodatak broj 12 Ugovoru broj 69/2017. Nije sporno da su Anexom 12 Ugovora dogovoreni konačni rokovi.
32. Nije sporno da je Dodatkom br. 4. od 26. rujna 2019.g. na zahtjev ovdje tužitelja produljen je prvotno ugovoreni rok završetka radova koji je iznosio 570 dana za daljnjih 174 radna dana, da je Dodatkom br. 6. od 12. ožujka 2020.g. na zahtjev tužitelja ponovno produljen rok završetka radova te je ugovoreno da će Izvođač radove završiti do 30. studenog 2020.g, a Dodatkom br. 8. od 25. studenog 2020.g. na zahtjev tužitelja produljen je rok završetka radova te je ugovoreno da će Izvođač ovdje tužitelj svoje obveze ispuniti do 01. veljače 2021.g.
33. Nadalje, Dodatkom br. 10. od 29. siječnja 2021.g. na zahtjev tužitelja rok je ponovno produljen te je ugovoreno da će Izvođač ( tužitelj) svoje obveze ispuniti do 31. ožujka 2021.g.
34. Dodatkom br. 11. od 31. ožujka 2021.g, opet na zahtjev tužitelja , rok završetka radova produljen je do 20. travnja 2021.g., a konačno Dodatkom br. 12. od 20. travnja 2021.g. na zahtjev Presoflex gradnje d.o.o. predmetni rok produljen je do 29. travnja 2021.g.
35. Iz naprijed navedenog nesporno proizlazi da je na zahtjev tužitelja rok završetka radova produljen šest puta i da je konačni rok predaje i završetka radova bi 29. travnja 2021. godine.
36. Nije sporno da su radovi predani tuženiku dana 5. svibnja 2021. godine. Naime, Uvidom u Zapisnik o primopredaji radova ( list 131-142 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao izvođač uveden u posao 1. ožujka 2018. godine, da su stranke radi različitih okolnosti produživale rok dovršenja radova, te da je Dodatkom 12. Ugovoru 69/17 utvrđen i ugovoren konačni rok izvođenja radova do 29. travnja 2021. godine, a da je tužitelj kao izvođač radove izveo danom 5. svibnja 2021. godine kao što je to konstatirano upisom glavnog nadzornog inženjera , pri čemu se navodi da kašnjenje u izvođenju radova iznosi 5 kalendarskih dana.
37. Odredbom čl. 2. Općih uvjeta Ugovora o radovima propisano je da će se na ovaj Ugovor primjenjivati Posebne uzance o građenju preuzete na temelju Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima za sva pitanja koja nisu drugačije uređena Ugovorom, troškovnikom te općim i posebnim uvjetima troškovnika ili prisilnim zakonskim propisima.
38. Čl. 22. Općih uvjeta Ugovora o radovima stranke su uredile institut ugovorne kazne koja se primjenjuje na njihove odnose i na taj način isključile primjenu Posebnih uzanci o građenju u odnosu na visinu i način naplate ugovorne kazne koja sukladno čl. 22. st. 1. iznosi dnevno 5%o od ugovorene cijene radova s time da ugovorna kazna ne može prijeći 10% ugovorene cijene radova.
39. St. 6. čl. 22. Općih uvjeta Ugovora o radovima stranke su ugovorile da će ugovornu kaznu naručitelj naplatiti prijebojem s bilo kojim dospjelim iznosom dugovanim izvođaču.
40. Slijedom navedenog sud utvrđuje da se na međusobna prava i obveze po osnovi ugovorne kazne primjenjuju odredbe Općih uvjeta Ugovora o izvođenju radova, a tek podredno, na sva ostala pitanja koja stranke nisu ugovorile Posebnim i Općim uvjetima, primjenjuju se Posebne uzance o građenju, jer su stranke ugovorile visinu same kazne, što po sebi isključuje visine propisane Posebnim uzancama o građenju.
41. Odredbom čl. 353. st. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj.35/05-155/23; dalje ZOO) propisano je da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava pravo na ugovornu kaznu.
42. Uvidom u zapisnik o primopredaji ( list 131-142 spisa) pod točkom 9. Obračun izvedenih radova po okončanoj situaciji sud je utvrdio da je Izvoditelj radova ovdje tužitelj dostavio Okončanu situaciju broj 86/709/71 dana 31. svibnja 2021. godine prema kumulativnoj vrijednosti izvedenih radova u iznosu od 86.498.662,72 kn bez PDV, te obzirom na činjenicu konstantnog kašnjenja u izvođenju radova od 5 radnih dana sukladno čl. 22. st.1., 2. i 5. Općih uvjeta Ugovora o radovima naručitelj je ovlašten naplatiti Ugovornu kaznu za svaki započeti dan kašnjenja s primjenom dnevnog iznosa ugovorne kazne od 5% od ugovorene cijene radova, te je te sukladno tome da tužitelj kasni u izvođenju radova 5 dana, visina Ugovorne kazne iznosi ukupno bez PDV-a 2.120.132,97 kn/281.390,00 EUR, a s PDV-om 2.650.166,21 Kn/ 351.737,50 EUR.
43. Sud stoga zaključuje da je tuženik u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 353. st.5. ZOO-a jer je bez odgađanja prilikom primopredaje radova priopćio dužniku ovdje tužitelju da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, s time da je tužitelj u tom trenutku saznao da tuženik zadržava to pravo kao i visinu ugovorne kazne jer iz Zapisnika, a i iz Zaključka ( list 140 spisa), jasno proizlazi da je imenovano povjerenstvo odobrilo isplatu po Okončanoj situaciji broj 86/709/71 od 31. svibnja 2021. godine iznos od 1.076.790,75 kn/142.914,69 EUR , a pri čemu je izvoditelju ispostavljena vrijednost radova od 3.196.923,72 kn/424.304,69 EUR sve bez PDV, zbog primjene ugovorne kazne sukladno čl. 22. st.1., 2. i 5. Općih uvjeta Ugovora o radovima, umanjuje za 2.120.132,97 kn / 281.390,00 EUR.
44. Pri tom valja napomenuti da su primopredaji radova bili prisutni predstavnici izvođača.
45. Što se tiče visine iznosa ugovorne kazne, valja istaknuti da je ugovorena vrijednost radova iznosila 84.805.318,86 kn /11.255.600,09 EUR bez PDV-a. Člankom 22. Općih uvjeta Ugovora o radovima stranke su ugovorile da dnevni iznos ugovorne kazne iznosi 5% ugovorene cijene radova, s tim da ugovorna kazna ne može prijeći 10% ugovorene cijene radova.
46. Obzirom da je među strankama nesporno da je tužitelj radove dovršio 5. svibnja 2021. godine, dakle sa pet dana zakašnjenje, sud zaključuje da je tuženik ugovornu kaznu obračunao sukladno čl. 22. Općih uvjeta Ugovora o radovima, a to nesporno proizlazi i iz Zapisnika o primopredaji radova i priležećeg Zaključka dakle na ugovorenu vrijednost radova od 11.255.600,09 EUR-a bez PDV-a obračunao je ugovornu kaznu od 281.390,00 EUR-a bez PDV-a.
47. Što se tiče navoda tužitelja da bi mu sud sukladno odredbama čl. 354. ZOO -a trebao smanjiti ugovornu kaznu jer je ista nerazmjerno visoka, sud zaključuje da ista nije nerazmjerni visoka obzirom na vrijednost i značenje obveze. Naime tvrdnje tužitelja da je kašnjenje iznosilo samo pet dana, kao i da tih posljednjih pet dana nisu izvršavani nikakvi ozbiljni radovi, nego čišćenje, poravnavanje okoliša, demontaža skele i slično čija vrijednost ne prelazi više od 10.000,00 EUR-a prema stajalištu ovog suda su bespredmetni.
48. Naime ,nesporno je da je ugovorna kazna ugovorena upravo radi kašnjen ja u izvođenu radova, pa kad se u obzir uzme činjenica da su prema prvotnom Ugovoru radovi trebali biti dovršeni najkasnije 19 mjeseci nakon uvođenja u posao, da je dodatkom 4 na zahtjev tužitelja prvotno ugovoreni rok završetka radova produljen za 174 radna dana , da su stranke nakon zaključenja ovog Ugovora zaključile dvanaest ( 12 ) dodataka tom ugovoru, od čega najmanje šest dodataka na zahtjev ovdje tužitelja, u konkretnom slučaju obzirom da je tužitelj probio i zadnji ugovoreni rok , sud zaključuje da je potpuno nebitno radi li se o vrijednosti radova koja ne prelaze vrijednost od 10.000,00 EUR ili zakašnjenju od dva, pet ili više dana, jer prema stavu ovog suda , stranke su svoje obveze uredile Ugovorom, odnosno zaključile su trgovački ugovor te su svoje obveze primarno uredile Općim i posebnim uvjetima Ugovora, a samo podredno općim uzancama o gradn ji koja se primjenjuju samo na ona pitanja koja nisu uređena Općim i posebnim uvjetima Ugovora, pa je u pravu tuženik kada tvrdi da u konkretnom slučaju ne postoji primjena povoljnijeg prava nego se primjenjuje ono što je Ugovoreno, a stranke su nesporno ugovorile način obračuna i visinu ugovorne kazne.
49. U odnosu na tvrdnje tužitelja da tuženik ne bi imao pravo na ugovornu kaznu jer je građevinu započeo koristiti dana 28. prosinca 2020. godine, i za to prilaže uporabnu dozvolu od 11. ožujka 2021. godine, a da nakon tog 28. prosinca 202. godine nije bez odgode priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, napominje se da je sud naprijed zaključio da je tuženik na valjan način priopćio tužitelju kako zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne, jer tuženik ne može primiti ispunjenje prije dovršetka radova u cjelini, a kako je nesporno da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu radovi u cijelosti nisu dovršeni do posljednjeg dana produljenog roka odnosno do 29. travnja 2021. godine, nesporno je da radove tuženik nije primio prije datuma navedenog u Zapisniku o primopredaji radova.
50. Uzevši u obzir naprijed navedeno, sud zaključuje da je tuženik ugovornu kaznu obračunao sukladno zaključenom Ugovoru, te stoga nije dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos od 281.390,00 EUR-a, stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
51. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, u nastavku OT), prema zahtjevu za naknadu troškova, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 281.390,00 EUR i vrijednost boda od 2 EUR. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.
52. Tuženiku je tako u trošak parničnog postupka kao potreban priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi (Tbr. 8.1. OT) u iznosu od 5.292,50 EUR- a s uračunatim PDV-om, trošak podnesaka od 22. prosinca 2025., 26. veljače 2026. u iznosu od po 5.292,50 EUR, svaki, sve sa uračunatim PDV-om po stopi od 25% ( Tbr.7.1. OT ), trošak ročišta od 28. studenog 2025., 11. veljače 2026. i 20. travnja 2026., u iznosu od po 5.292,50 EUR, svako, sve sa uračunatim PDV-om po stop od 25% ( Tbr.9.1. OT), što ukupno iznosi 31.755,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 331,81 EUR, dakle ukupno priznati trošak tuženika iznosi 32.086,81 EUR stoga je odlučeno kao u točki II izreke.
53. Tuženiku nije priznat trošak cijene benzina od 100 oktana na relaciji Sisak- Zagreb- Sisak u iznosu od 180,00 EUR, obzirom da punomoćnik tuženika nije dostavio nikakav dokaz o korištenju vlastitog automobila, a uostalom punomoćnik tuženika imao je mogućnost angažirati kao zamjenu odvjetnika s područja Grada Zagreba, te tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR, jer tuženik nije ni pristupio navedenom ročištu, pa sud zaključuje da zatraženi trošak ne može pasti na teret tužitelja, stoga je odlučeno kao u točki III izreke.
U Zagrebu, 25. svibnja 2026.
SUDAC:
Marija Krajnović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP -a).
DNA:
-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu
-tuženiku po odvj.