Poslovni broj: P-6404/2025-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Patriciu Đurić, odvjetnicu, i zamjenicu punomoćnika tuženika LŠ, odvjetničku vježbenicu, 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju IŠ, Presečno, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.198,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 81,94 EUR od 2. veljače 2008.,

- na iznos od 82,41 EUR od 1. ožujka 2008.,

- na iznos od 186,97 EUR od 1. travnja 2008.,

- na iznos od 182,17 EUR od 1. svibnja 2008.,

- na iznos od 180,14 EUR od 3. lipnja 2008.,

- na iznos od 182,18 EUR od 1. srpnja 2008.,

- na iznos od 178,69 EUR od 1. kolovoza 2008.,

- na iznos od 178,64 EUR od 2. rujna 2008.,

- na iznos od 180,89 EUR od 2. listopada 2008.,

- na iznos od 194,82 EUR od 1. studenog 2008.,

- na iznos od 187,20 EUR od 3. prosinca 2008.,

- na iznos od 219,85 EUR od 1. siječnja 2009.,

- na iznos od 221,71 EUR od 3. veljače 2009.,

- na iznos od 222,41 EUR od 3. ožujka 2009.,

- na iznos od 219,48 EUR od 1. travnja 2009.,

- na iznos od 219,71 EUR od 1. svibnja 2009.,

- na iznos od 215,38 EUR od 2. lipnja 2009.,

- na iznos od 212,13 EUR od 1. srpnja 2009.,

- na iznos od 212,65 EUR od 1. kolovoza 2009.,

- na iznos od 213,93 EUR od 1. rujna 2009.,

- na iznos od 213,50 EUR od 1. listopada 2009.,

- na iznos od 211,64 EUR od 3. studenog 2009.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.097,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 066-206/2007 12. srpnja 2007., da su ništetne odredbe tog ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno da je tuženik ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. predmetnog ugovora od 4,20% godišnje, jednostrano mijenjao na više, sukladno nepoštenom dijelu odredbe čl. 6. predmetnog ugovora, u kojoj je određeno da je banka ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu, ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora, ugovorne strane su suglasne da će se korisniku kredita, ako se pridržava svih odredbi ovog ugovora, promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za kredite za mlade, nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke, korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu sa promijenjenom kamatnom stopom. Navodi da je sporan i dio odredbe čl. 21. st. 2. predmetnog ugovora koji glasi "… kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-bank d.d. … sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina banke iz ovog ugovora .. ". Tužitelj tvrdi da predmetne odredbe ugovora o kreditu, u kojima je promjenjivost kamate kao cijene, ugovorom prepuštena samo na volju tuženika, ne proizvode pravne učinke, odnosno da su ništetne. Pri tome se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 7. travnja 2013., u sporu tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, kojim je između ostaloga utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime da je tuženik postupio suprotno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a koja odredba je ništetna. Slijedom navedenoga, tužitelj smatra da je bi bio obvezan na plaćanje kamatne stope od 4,20% za vrijeme cijele otplate kredita, pa od tuženika potražuje da mu vrati iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora, a temeljem stjecanja bez osnove, pa potražuje ukupan iznos od 30.014,59 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 615,67 kuna od 1.veljače 2008. do isplate, na iznos od 620,93 kuna od 1.ožujka 2008. do isplate, na iznos od 1.408,69 kuna od 1.travnja 2008. do isplate, na iznos od 1.372,50 kuna od 1.svibnja 2008. do isplate, na iznos od 1.357,29 kuna od 1.lipnja 2008. do isplate, na iznos od 1.372,60 kuna od 1.srpnja 2008. do isplate, na iznos od 1.346,32 kuna od 1.kolovoza 2008. do isplate, na iznos od 1.345,98 kuna od 1.rujna 2008. do isplate, na iznos od 1.359,01 kuna od 1.listopada 2008. do isplate, na iznos od 1.467,90 kuna od 1.studenog 2008. do isplate, na iznos od 1.392,16 kuna od 1.prosinca 2008. do isplate, na iznos od 1.656,42 kuna od 1.siječnja 2009. do isplate, na iznos od 1.670,51 kuna od 1.veljače 2009. do isplate, na iznos od 1.675,73 kuna od 1.ožujka 2009. do isplate, na iznos od 1.653,67 kuna od 1.travnja 2009. do isplate, na iznos od 1.655,41 kuna od 1.svibnja 2009. do isplate, na iznos od 1.622,84 kuna od 1.lipnja 2009. do isplate, na iznos od 1.598,33 kuna od 1.srpnja 2009. do isplate, na iznos od 1.602,18 kuna od 1.kolovoza 2009. do isplate, na iznos od 1.611,82 kuna od 1.rujna 2009. do isplate te na iznos od 1.608,63 kuna od 1.listopada 2009. do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Tijekom postupka detaljno se očituje na navode tuženika. Nakon provedenog financijskog vještačenja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. rujna 2021. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 31.633,09 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 617,38 kuna od 2. veljače 2008. do isplate, na iznos od 620,93 kuna od 1. ožujka 2008. do isplate, na iznos od 1.408,71 kuna od 1. travnja 2008. do isplate, na iznos od 1.372,53 kuna od 1. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 1.357,28 kuna od 3. lipnja 2008. do isplate, na iznos od 1.372,60 kuna od 1. srpnja 2008. do isplate, na iznos od 1.346,31 kuna od 1. kolovoza 2008. do isplate, na iznos od 1.345,98 kuna od 2. rujna 2008. do isplate, na iznos od 1.362,89 kuna od 2. listopada 2008. do isplate, na iznos od 1.467,90 kuna od 1. studenog 2008. do isplate, na iznos od 1.410,46 kuna od 3. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 1.656,44 kuna od 1. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 1.670,51 kuna od 3. veljače 2009. do isplate, na iznos od 1.675,73 kuna od 3. ožujka 2009. do isplate, na iznos od 1.653,70 kuna od 1. travnja 2009. do isplate, na iznos od 1.655,40 kuna od 1. svibnja 2009. do isplate, na iznos od 1.622,81 kuna od 2. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 1.598,31 kuna od 1. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 1.602,20 kuna od 1.kolovoza 2009. do isplate, na iznos od 1.611,82 kuna od 1. rujna 2009. do isplate, na iznos od 1.608,63 kuna od 1. listopada 2009. do isplate te na iznos od 1.594,57 kuna od 3. studenog 2009. do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik u bitnom smatra da se utvrđenja iz odluka na koje se poziva tužitelj ne mogu primijeniti na predmetni Ugovor budući ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Nadalje, tuženik opširno obrazlože razloge zbog kojih smatra da nisu ništetne odnosno da su valjane odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu. U odnosu na pitanje valjanosti ugovorene valutne klauzule u bitnom ističe da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-5985/2019-20 od 15. ožujka 2022. naloženo je tuženku da isplati tužitelju iznos od 31.633,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačno označene iznose u toj točci izreke dok je pod toč. II. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.066,00 kuna sa zateznim kamatama.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1543/2023-7 od 23. rujna 2025. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-5985/2019-20 od 15. ožujka 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

5. U ponovnom postupku tužitelj ostaje kod ranije iznesenih navoda te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. ožujka 2026. (s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 4.198,43 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

6. U ponovnom postupku tuženik ostaje kod istaknutih prigovora i iznijetih navoda, protivi se preinaci tužbe te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

7. Sud je raspravnim rješenjem od 8. travnja 2026. dopustio preinaku tužbe koja je učinjena podneskom tužitelja od 18. ožujka 2026. nakon provedenog financijskog vještačenja s obzirom da prije nalaza i mišljenja vještaka tužitelj nije mogao imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima, slijedom čega se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Stoga je odlučeno kao u rješenju.

8. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj: 066-206/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. srpnja 2007. (listovi 9-15 spisa), Obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 30.07.2007. do 24.04.2014. od 25. srpnja 2014. (list 17 spisa), specifikacija uplata (listovi 18-21 spisa), pregled prometa za klijenta (listovi 22-41 spisa), financijsko knjigovodstveno vještačenje preplaćenih kamata (listovi 42-43 spisa), presudu ovog suda posl. broj P-5534/15-21 od 13. rujna 2017. (listovi 44-57 spisa), presudu ovog suda posl. broj P-6743/17-16 od 7. svibnja 2019. (listovi 58-64 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire UŠ, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. (listovi 86-118 spisa), sudsku praksu listovi 127-164, 169-177, 209-237 i 302-304 spisa), presudu ovog suda posl. broj P-6554/22-59 od 3. ožujka 2023. (listovi 281-291 spisa) te presudu Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-506/2023-2 od 20. rujna 2023. (listovi 292-301 spisa).

9. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

- da je između tuženika, kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita, IŠL kao sudužnika te BŠ, ĐŠ i DŠ kao založnih dužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 066-206/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. srpnja 2007., s namjenom kupnje stana (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 208,000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita (čl. 2.), uz kamatu prema kamatnoj stopi pobliže opisanoj u predmetnom ugovoru (čl. 3.), koja je promjenjiva, u skladu s odlukom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (čl. 6.) i rok otplate kredita 20 godina (čl. 4.); da se kredit otplaćuje kako je pobliže navedeno u ugovoru… (čl. 4.);

- da je Javni bilježnik Ilinka Liosnek iz Zagreba 13. srpnja 2007. izdao Potvrdu (solemnizacija) privatne isprave poslovni broj OV-15539/2007 kojom je potvrdio da je tužitelju prethodno navedeni Ugovor pročitan i da je upozoren da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

- da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.

11. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor. Nadalje, nije sporno da je kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti otplaćen te da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

12. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na sporna pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj te pitanje zastare.

13. Odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da interes za predmetnu tužbu postoji samo dok postoji povreda u smislu odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača.

14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

16. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

17. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika te u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

18. U odnosu na sadržajno stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je, između ostalog, za utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a (izmijenjenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 70/19) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

20. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

21. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

22. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".

23. Valja napomenuti i da je presudom ovog suda posl. broj P-6554/22-59 od 3. ožujka 2023. utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 2. i 4. predmetnog ugovora o kreditu te da je navedeno potvrđeno presudom Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-506/2023- 2 od 20. rujna 2023.

24. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

25. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

26. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

27. Unatoč navedenome saslušana je djelatnica tuženika ŽŠ koja je na ročištu 18. siječnja 2022. izjavila kako se ne sjeća da bi osobno razgovarala s tužiteljem u svezi predmetnog kredita.

28. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, iskren i životan iskaz tužitelja (listovi 178-179 i 306 spisa), iz čijeg iskaza u bitnom proizlazi da je odlučio sa suprugom kupiti kuću za njihovo stanovanje i kada su pronašli kuću, saznali su da prodavatelj ima već procjenu te kuće od strane ovdje tužene banke, da nije imao dovoljno sredstava za kupnju te kuće, pa se odlučio za kredit, a s obzirom da je postojala već procjena vrijednosti nekretnine, odlučio se za kredit kod tužene banke. Inače to nije bila njegova matična banka i raspitivao se za kredit u svojoj matičnoj banci i kada je usporedio uvjete kredita u matičnoj banci i tuženoj banci, shvatio je da je kredit kod tužene banke povoljniji. U tuženoj banci su ga uputili koju mora dokumentaciju prikupiti, i onda su u banci izračunali njegovu kreditnu sposobnost i kreditnu sposobnost njegove supruge koja je inače bila sudužnik, rekli su im da postoji mogućnost podizanja kredita u eurima, ali da si to ne mogu priuštiti, a to zato što je taj kredit prelazio njihovu kreditnu sposobnost, dok su u odnosu na kredit u CHF rekli da imaju kreditnu sposobnost. Rekli su kolika će biti kamatna stopa, ne sjeća se da li je rečeno da će biti promjenjiva, međutim to je pročitao u ugovoru. Nisu mu ništa rekli o tome da bi se mogla promijeniti kamatna stopa i što može utjecati na promjenu kamatne stope. Relativno brzo nakon realizacije kredita došlo je do povećanja anuiteta, time da ispočetka je to bilo manje, da bi se vremenom anuitet povećao skoro za duplo. Išao je u banku i raspitivao se o tome što da napravi, a oni su rekli da se ne može ništa učiniti. Osobno je otplaćivao kredit putem trajnog naloga. Kredit je otplaćen. Ugovor mu je bio jasan kada ga je pročitao. Da nije želio neku odredu promijeniti u ugovoru, ono što je pisalo se činilo razumnim. Inače banka je pripremila ugovor. Na ponovljenom saslušanju tužitelj je u bitnome ponovio sve ranije rečeno.

29. Imajući u vidu da tuženik nije niti tvrdio, niti je učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

30. Pri tome shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući je prema stajalištu suda tuženik nepošteni stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose i to, kao razliku između iznosa koje je tužitelj platio na temelju obračuna promjene kamatne stope.

31. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire UŠ, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. (listovi 86-94 spisa), u bitnom proizlazi da je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, kamatna stopa oscilirao u odnosu na kamatu prema početnom otplatnom planu prilikom realizacije kredita te su posljedično nastale i razlike u obvezi tužitelja prilikom otplate kredita; da ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast kamatne stope koja je vrijedila na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 4.198,43 EUR. Pojedini više plaćeni mjesečni iznosi, kao i datumi njihova plaćanja, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno.

32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da stranke nisu isticale prigovore glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju.

33. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, prilikom otplate kredita tuženiku više platio 4.198,43 EUR.

34. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede metode vještačenja - da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju kredit kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenja da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora. Dakle, prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud.

35. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

36. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". U slučaju da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na zaključak da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. S obzirom da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

37. Tužba u ovom predmetu je podnesena 10. lipnja 2019., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a. Ovdje valja navesti da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti djelomična preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o kamatnoj stopi iz podneska tužitelja od 24. rujna 2021. (nakon izrade nalaza i mišljenja) te u podnesku od 18. ožujka 2026. (s obzirom na uvođenje valute EUR), s obzirom da je i povećani dio istog tužbenog zahtjeva postavljen unutar zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a.

38. Slijedom prethodno navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka za financije proizlazi da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između mjesečnih kamata prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih kamata prema obračunu tuženika ukupno iznosi 4.198,43 EUR, to je tužitelju sukladno postavljenom zahtjevu dosuđen iznos od 4.198,43 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke, temeljem čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. st. 1. ZOO-a.

39. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08.i 125/11.), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/2022. i 155/23.).

40. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

41. Tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54) kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100,00 bodova, za sastav 2 podneska (30. ožujka 2022. i 18. ožujka 2026.), prema Tbr 8/1-po 100,00 bodova, za zastupanje na 4 ročišta (15. rujna 2020., 15. veljače 2021., 18. siječnja 2022. i 8. travnja 2026.), prema Tbr. 9/1-po 100,00 bodova te za zastupanje na ročištu 12. ožujka 2026., prema Tbr. 9/5, 25 bodova, što sveukupno i uvećano za PDV od 25% (Tbr.42) iznosi 1.812,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR i plaćeni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 86,27 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.097,85 EUR (toč. II/ izreke).

42. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

43. Tužitelju nisu priznati traženi troškovi za sastav podnesaka od 27. rujna 2021., jer uvidom u e-spis, kao i u fizički spis nije vidljivo da postoji podnesak tužitelja od toga datuma. Tužitelju nije priznati niti traženi trošak pristojbe na presudu, jer je isti oslobođen obveza plaćanja predmetne pristojbi.

44. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio predmetni spor, to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. III/ izreke).

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku