Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P Ob-200/2024-18

U I M E R E P U B L I K E HR V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Jeleni Lenić-Brkić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine, protiv 1. tuženika ČK , OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tuženika GK iz [adresa], uz sudjelovanje zainteresirane strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, nakon održane i zaključene glavne nejavne rasprave 15. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika HZMO Područni ured Sisak VK, dipl. iur. i u odsutnosti uredno pozvanog 1. i 2. tuženika , radi utvrđenja statusa roditelja sukladno čl. 17. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je izvanbračna zajednica predlagatelja ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i sada pokojne ŠKĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], umrle **.**.2022. trajala od 1986. do sklapanja braka 8.8.1996. g. te da je uzdržavani član te izvanbračne zajednice koja je imala sve osobne i imovinske učinke bračne zajednice bio ĆK rođen **.**.1975., umro **.**.1995. te da ga je predlagatelj uzdržavao.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠK (dalje: tužitelj) podnio je dana 24. studenog 2023. tužbu protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: tuženik) radi utvrđenja statusa roditelja sukladno čl. 17. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. U tužbi navodi da je sada pok. ČKĆ jedini zakonski nasljednik iz pok. hrvatskog branitelja ĆK. Tužitelj navodi da je on jedini nasljednik iza pok. ŠKĆ. U tužbi navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje od 19. listopada 2023. odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrtno stradalog hrvatskog branitelja ĆK, jer da pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti sina priznato je njegovoj majci sada pok. ČKĆ. Nadalje navodi da je bio očuh smrtno stradalog hrvatskog branitelja i da je formalno sklopio brak s majkom pok. SK, sada pok. BK **.**.1996.te je s njom živio u braku do njene smrti 20. kolovoza 2022. Tužitelj navodi da se BK razvela od oca Miroslava Lovrena 1982. te je s tužiteljem zasnovala životnu zajednicu 1987. Sada pok. ĆK u to vrijeme bio u dobi od 7 godina i da njegov otac nije vodio nikakvu brigu o djetetu niti ga uzdržavao, već da je svu brigu i uzdržavanje o djetetu preuzeo sam tužitelj od 1987. kada je bio u dobi od 12 godina pa do njegove smrti 4. kolovoza 1995.. Nadalje navodi da je svu brigu i uzdržavanje sada pok. ĆK isključivo vodio tužitelj sa suprugom BK. Tužitelj se poziva na odredbe Zakona o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (NN broj 121/17) i iskazuje pravni interes za utvrđenje da je u vrijeme smrti sada pok. ĆK bio njegov očuh, odnosno da je bio u izvanbračnoj zajednici s BK majkom sada pok. ĆK i bio član obiteljskog domaćinstva i da ga je uzdržavao, a sve u svrhu ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. ĆK.

2. Nakon provedenog postupka donesena je prvostupanjska presuda ovoga suda P Ob-284/2023 od 21. svibnja 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Po žalbi tužitelja i tuženika rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob- 109/2024 od 4. rujna 2024. djelomično je ukinuta prvostupanjska presuda ovoga suda P Ob-284/2023 od 21. svibnja 2024., te je prihvaćena žalba tužitelja i predmet vraćen na ponovni postupak, te je odbačena žalba tuženika kao nedopuštena.

3. U ponovljenom postupku tužitelj je prvotno označio tuženika sada pok. ČKĆ, podredno njenog nasljednika ovdje tužitelja i označio zainteresiranu osobu Hrvatski zavod za Mirovinskog osiguranje (dalje: HZMO).

4. Podneskom od 13. ožujka 2025. tužitelj je kao tuženike označio braću sada pok. ŠKĆ i to 1. tuženika ČK (dalje: 1. tuženika) i 2. tuženika GK (dalje: 2. tuženika) kao zainteresirane osobe HZMO.

5. 1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da mu je sve poznato u vezi tužitelja i njegove sestre ČKĆ. Navodi da je sada pok. ČKĆ bila u braku s DK u kojem je rođeno jedno dijete SK, te je brak vrlo brzo razveden, DK je otišao i više se nikada nije javljao njegovoj sestri, nije brinuo za SK niti pitao za njega. Njegova sestra sada pok. ČKĆ počela je živjeti s ŠK krajem 1980-ih, živjeli su u zajedničkom domaćinstvu i isti je preuzeo brigu o SK i brinuo se kao za svoje dijete. Tužitelj i sada pok. ČKĆ su se vjenčali i živjeli zajedno sve do njene smrti. Navodi da je SK bio hrvatski vojnik i stradao je u Domovinskom ratu.

6. 2. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je brat sada pok. ŠKĆ i da je ista bila u braku s DK koji je razveden 1982. U tom braku rođeno je jedno dijete ĆK, rođen 1975. Nakon što se ČKĆ razvela od DK oko 1987. počela je živjeti s ŠK, a za kojega se kasnije i udala. Navodi da mu je poznato jer je posjećivao sestru često i čuo se s njom da je ŠK za vrijeme njihovog zajedničkog života vodio brigu o ĆK dok je on bio maloljetan kao da je njegovo dijete. Nadalje navodi da Miroslavom pravi otac nije vodio brigu o njemu niti mu je plaćao uzdržavanje, te misli da sada pok. ĆK nije niti znao gdje mu otac živi jer mu se nije javljao niti je SK htio čuti za njega. Priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. U odgovoru na tužbu HZMO navodi da predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev budući da tužitelj u postupku nije dostavio matice rođenih za sebe i pok. OK iz kojeg bi bile vidljive sve promjene bračnog statusa tužitelja i pokojne u razdoblju od 1987. do 1996. te budući isti nije dostavio niti potvrde o prebivalištu za tužitelja i pok. ČKĆ.

8. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ostavinsko rješenje Općinskog suda u Kutini (stranica 5-7 spisa), rješenje HZMO od 19. listopada 2023. (stranica 8-9 spisa), žalba (stranica 11-13 spisa), smrtni list (stranica 14 spisa), vjenčani list (stranica 15 spisa), presuda (stranica 16-17 spisa), vojna knjižica (stranica 18 spisa), rješenje HZMO (stranica 29-31 spisa), izvod iz matične knjige rođenih (stranica 79-81 spisa), saslušanje svjedoka ČK i HK i tužitelj.

9. 1. tuženik ČK saslušan u svojstvu svjedoka iskazao je da njegova sestra sada pok. ČKĆ živjela sa tužiteljem prije rata, za vrijeme rata i nakon rata. Umrla je prije godinu i pol dana. Stanovali su u stanu u potkrovlju kod robne kuće od 1995. pa do njene smrti. Za vrijeme rata su živjeli isto u [adresa], ali na drugoj adresi u Danskom crvenom križu, izbjegličko naselje u [adresa], a prije rata je njegova sestra živjela u [adresa], a tužitelj u Staroj Rijeci, te ne zna kakav su tada odnos imali a kada je došao rat onda su bili zajedno, te se njihova zajednica koliko je njemu poznato nije prekidala. Sestrin sin je poginuo u Oluji 4. kolovoza 1995. Stan u kojem su živjeli je bio u vlasništvu njegove sestre, te ne može točno znati u privatne stvari, ali misli da je od Ministarstva jer joj je sin poginuo. Poslije rata su se vjenčali i živjeli skupa do smrti ČKĆ. U vrijeme kada je poginuo njen sin nisu bili vjenčani ali su živjeli zajedno kao bračni par. Navodi da je njegova sestra je došla iz Grahova 1992. u listopadu. i tada je trajno živjela sa Š, stanovali su u naselju Danskog crvenog križa. Kada je ČKĆ bila bolesna o njoj je brinuo tužitelj i nakon smrti je sahranio. Navodi da je zalazio u njihovu kuću budući da je brat sada pok. ČKĆ, te da je zalazio i prije nego što su se vjenčali. Prije dolaska u Hrvatsku njegova sestra i tužitelj su bili u vezi ali ne zna detalje da li su živjeli skupa ili nisu. U vrijeme kada su bili u Bosni i viđali se ČKĆ je bila razvedena a njezin sin je bio mali, a za tužitelja ne zna. Na pitanje pun. tužitelja kakve su prihode imali od 1992. do 1995. svjedok odgovara da je njegova sestra imala mirovinu, a tužitelj je radio povremene poslove. Na pitanje da li je imala svoju mirovinu navodi da ne zna. Na pitanje tko je uzdržavao sada pok. SK svjedok odgovara da ga je do 1992. uzdržavao njegov djed dok su bili u Bosni, a kad su došli u Hrvatsku uzdržavao se sam, te ga je majka uzdržavala i ovdje tužitelj, a svi su se međusobno pomagali kao izbjeglice. Na pitanje koliko su se često viđali navodi puno jer su stanovali blizu kada su bili u [adresa] i to više nego jednom tjedno, a kada je otišao iz Kutine 1997. rjeđe su se viđali. Na pitanje kakav je njihov odnos bio tužitelja i sada pok. ČKĆ kada su bili u Bosni navodi da su bili više nego ljubavni par zbog njihovih godina, odnosno bili su partneri, te dok su bili u Bosni nisu živjeli na istoj adresi ali su se viđali.

10. Svjedok HK iskazao je da pozna tužitelja od 1993. i pozna od tada i sada pok. ČKĆ i poznavao je njenog sada pok. sina SK. SK je živio s njima u Danskom naselju kada ih je upoznao, a to je bilo izbjegličko naselje i živjeli su u montažnim kućicama, on je bio na br. 43, a oni su bili preko puta. U toj kućici su živjeli tužitelj, ČKĆ i njen sin skupa kao jedno kućanstvo i svi su se poznavali, te je imao dojam da su oni kao bračni par ali ni je pitao da li su oženjeni ili nisu. Oni su uzdržavali SK iako on nije gledao šta oni jedu i piju, te su zajedno pili kavu i njegova djeca su se družila s njim. SK je poginuo drugi ili treći dan nakon Oluje. Bio je u tom naselju dok ih nisu istjerali 1998. Tužitelj je nastavio živjeti s ČKĆ nakon pogibije njenog sina i oni su se odselili u [adresa] u stan , a on se 1998. odselio u Lipovljane u Dansko naselje i nakon toga su se ponekad viđali kad se sretnu. Na pitanje pun. tuženika da li je tužitelj bio zaposlen kada ga je upoznao navodi da nije jer nije imao papire, a uzdržavao ih je crveni križ, Č i G i svi su živjeli od humanitarne pomoći i radili su povremene poslove na crno kada ih je netko pozvao, tako isto je radio tužitelj, što je bilo plaćeno u vidu komada slanine. Na pitanje da li mu je bilo poznato od kada su bili zajedno navodi od 1993. kada ih je on upoznao bili su zajedno. Na pitanje da li se njihova zajednica od 1995. prekidala, navodi da to nije vidio.

11. Tužitelj je iskazao je da je sa sada pok. ČKĆ upoznao 1987. dok su bili u Bosni, te je i on bila zaposlena u [adresa] i ČKĆ je bila razvedena od 1982., te je dijete bilo jedan vikend kod djeda i bake po majci, a drugi vikend kod mojih oca i majke. Nisu skupa radili jer je ona radila u [adresa], a on u Bosanskom Novom tako da su se viđali vikendom. Pok. ČKĆ je sa svojim djetetom i bratom koji je bio svjedok , od 1992. izbjegla u Hrvatsku, a on dva mjeseca prije njih u šestom mjesecu, a oni su došli krajem osmog mjeseca. Tada su stanovali svi u Danskom naselju sve od listopada 1995. kada im je Ministarstvo dalo stan, odnosno dao je ČKĆ, pok. supruzi kao majci pok. branitelja. Sada je on u tome stanu u [adresa]. Supruga je dobila mirovinu kao majka poginulog branitelja, a on nije mogao dobiti. Vjenčali su se 8. kolovoza 1996. U Danskom naselju su stanovali kao obitelj, kao bračni partneri zajedno sa sada pok. SK sve do njegove smrti. Uzdržavali su se se od donacija i od povremenog rada na crno, a supruga je pržila kavu kod jednih privatnika i on joj pomagao popodne u firmi Rio kava. ČKĆ je umrla **.**.2022. te je brinuo o njoj od 1995. nakon smrti njenog sina, ona je do 1998. bila u jako lošem stanju i još uvijek je mislila da je živ. Ima interes utvrditi da je imao izvanbračnu zajednicu sa majkom branitelja da bi ostvario obiteljsku mirovinu. Na pitanje pun. tuženika od kada su živjeli skupa navodi od 1987. a u Hrvatskoj od rujna mjeseca 1992. Na pitanje da li se njihova zajednica u Hrvatskoj prekidala navodi da nije. Na pitanje da li su im prihodi bili zajednički navodi da su imali zajedničke prihode i da je imao punomoć na njenu karticu. Na pitanje da li je njihova zajednica bila kao bračna navodi da je bila 100% i da je cijeli svoj život posvetio toj zajednici.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud cijeni da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenje izvanbračne zajednice sa sada pok. ČKĆ valja utvrditi da je temeljem članka 11. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/2020, dalje: ObZ) propisano je da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Stavkom 2. istoga članka propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobnim, imovinskim i drugi odnosi bračnih drugova.

14. Zahtjev tužitelja za utvrđenje izvanbračne zajednice u odnosu na stjecanje prava iz obiteljskih odnosa temeljem odredaba Obiteljskog zakona koji je tada bio na snazi za vrijeme za koje se utvrđenje traži, a to je Zakon o braku i porodičnim odnosima Narodne novine 11/78, 45/89 i 59/90 i Obiteljski zakon (Narodne novine 162/98). Člankom 3. Obiteljskoga zakona (Narodne novine 162/98 ) propisano je da se odredbe ovog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca. Temeljem članka 262. Obiteljskog zakona (NN 162/98) imovinska zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinsko pravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

15. U odnosu na utvrđenje bitnih pretpostavki proizlazi utvrđenim temeljem iskaza tužitelja i svjedoka, te navoda 1. i 2. tuženika da su tužitelj i sada pok. ČKĆ bili u životnoj zajednici od 1982. pa sve do sklapanja braka 8. kolovoza 1996. odnosno sve do smrti sada pok. ŠKĆ.

16. Uvidom u presudu Općinskog suda Titov Drvar broj P-218/81 od 22. siječnja 1982. razveden je brak između DK i TK a koji je sklopljen 14. studenog 1975., time je tužitelj dokazao da je sada pok. BK bila neudana žena. Što se tiče tužitelja isti nije iskazivao da bi bio u braku iako sama činjenica da je živio s pok. ČKĆ ukazuje na životnu zajednicu.

17. Uzimajući u obzir da je tužitelj sklopio brak sa sada pok. BK **.**.1996. i da se prema navodima tuženika i svjedoka njihova životna zajednica nije prekidala, niti kada su došli u Republiku Hrvatsku 1992. niti za vrijeme boravka u Bosni i Hercegovini, osnovano je utvrditi kontinuitet životne zajednice od 1982. pa sve do sklapanja braka, odnosno sve do njene smrti.

18. Za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužitelja sa sada pok. ČKĆ u razdoblju prije sklapanja braka, odnosno od 1982. pa do 1996. na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998 dalje: ZBPO) na snazi od 1. siječnja 1979. Člankom 7. ZBPO propisano je da je vanbračna zajednica žene i muškarca koja stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim ovim zakonom. Člankom 299. istog zakona navedeno je da imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Ove odredbe zakona ukazuju da izvanbračna zajednica muškarca i žene u dužem trajanju proizvodi pravne učinke kao i bračna zajednica kako u odnosu na statusne odnose tako i u odnosu na imovinske odnose.

19. Zakonske pretpostavke za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužitelja s ČKĆ u vremenu od 1982.pa nadalje do zaključenja braka dokazni postupak ukazuje da se radilo o životnoj zajednici koja je trajala u kontinuitetu duže od tri godine, te da je u toj zajednici tužitelja s ČKĆ živio je i njen mlt. sin ĆK koji je u to vrijeme bio maloljetan i za kojeg svjedoci navode da je bio uzdržavan od tužitelja i njegove majke, te da njegov otac nije doprinosio za njegovo uzdržavanje, nije se brinuo o njemu niti su održavali osobni kontakt. Uzimajući u obzir činjenicu da je sada pok. ĆK bio maloljetan u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice životno je i logično da je tužitelj zajedno s njegovom majkom brinuo o njemu i pomagao ga uzdržavati.

20. Zahtjev tužitelja odnosi se na razdoblje prije zaključenja braka tužitelja s sada pok. ČKĆ, te utvrđenje činjenice da je sada pok. ĆK bio uzdržavani član u toj izvanbračnoj zajednici od strane tužitelja i njegove majke. Naime, proizlazi utvrđenim da je tužitelj i sada pok. ČKĆ te sada pok. ĆK bili kao izbjeglice u Danskom naselju u razdoblju od 1992. a prije toga su živjeli u [adresa] u zajedničkom domaćinstvu i da su se međusobno pomagali i brinuli jedni o drugima.

21. Nadalje uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŠKĆ od javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa] poslovni broj O-697/2022 utvrđen je zakonski nasljednik ŠK, ovdje tužitelj, muž ostaviteljice.

22. Uvidom u rješenje HZMO od 19. listopada 2023. razvidno je da je ovdje tužitelj odbijen s zahtjevom za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ĆK.

23. Temeljem članka 22. stavak 1. točka 6. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine, prijevremene invalidske mirovine, osigurani su članovi njegove obitelji i to roditelji, otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj koje je osiguranik uzdržavao.

24. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je tužitelj dokazao da je bio u izvanbračnoj zajednici s sada pok. ČKĆ od 1986. pa do vjenčanja 1996.a zimajući u obzir činjenicu da je njen sin sada pok. ĆK živio s njima, te poginuo **.**.1995. za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, osnovano je utvrditi da tužitelj ima status majčina izvanbračnog druga., a u odnosu na pok. ĆK status očuha.

25. Slijedom navedenoga usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci presude.

U Sisku, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Jelena Lenić-Brkić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. 1. Tuženik

3. 2. Tuženik

4. HZMO