Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-14/2021-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja DK COMPANY VEJLE A/S, OIB 98640004911, Vejle, Edisonvej 4, Danska, kojeg zastupa Toni Nogolica, odvjetnik u Zagrebu, Zagreb, Ilica 73, protiv tuženika KRUNA TRADE d.o.o., OIB 03710633411, Split, Ivana Gundulića 26/a, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Danire Margeta- Nuber poslovni broj Ovrv- 103/2020 od 17. prosinca 2020. u dijelu pod točkom 1. kojim se nalaže tuženiku KRUNA TRADE d.o.o. Split, OIB 03710633411 isplatiti tužitelju DK COMPANY VEJLE A/S, OIB 98640004911 u roku od 8 (osam) dana iznos od 94.432,06 eura (devedeset četiri tisuće četiristo trideset dva eura i šest centi), uvećano za ugovorne kamate od 12% godišnje koje teku na iznose od:

− iznos od 94.432,06 eura, uvećano za ugovorne kamate od 12% godišnje koje teku na iznos:

− od 36,00 eura od 14. ožujka 2020. do isplate

− od 1.518,00 eura od 26. travnja 2020. do isplate

− od 744,00 eura od 1. svibnja 2020. do isplate

− od 114,00 eura od 3. svibnja 2020. do isplate

− od 19.653,56 eura od 7. svibnja 2020. do isplate

− od 882,52 eura od 7. svibnja 2020. do isplate

− od 529,20 eura od 7. svibnja 2020. do isplate

− od 1.496,70 eura od 7. svibnja 2020. do isplate

− od 210,24 eura od 7. svibnja 2020. do isplate

− od 54,00 eura od 8. svibnja 2020. do isplate

− od 1.687,07 eura od 9. svibnja 2020. do isplate

− od 1.460,10 eura od 9. svibnja 2020. do isplate

− od 4.925,76 eura od 11. svibnja 2020. do isplate

− od 18,00 eura od 23. svibnja 2020. do isplate

− od 1.799,24 eura od 30. svibnja 2020. do isplate

− od 4.948,55 eura od 30. svibnja 2020. do isplate

− od 428,10 eura od 30. svibnja 2020. do isplate

− od 3.496,44 eura od 1. lipnja 2020. do isplate

− od 2.524,67 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 1.424,76 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 1.518,16 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 2.938,44 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 4.109,97 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 1.913,49 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 438,96 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 1.376,88 eura od 5. lipnja 2020. do isplate

− od 4.001,76 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 375,00 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 2.267,79 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 101,64 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 226,04 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 2.936,62 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 1.823,44 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 2.306,64 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 269,76 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 349,44 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 2.640,13 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 3.295,78 eura od 22. lipnja 2020. do isplate

− od 9.684,30 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate

− od 392,58 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate

− od 632,49 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate

− od 1.995,80 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate

− od 594,00 eura od 7. rujna 2020. do isplate

− od 672,00 eura od 19. rujna 2020. do isplate

− od 60,00 eura od 24. rujna 2020. do isplate

− od 72,00 eura od 27. rujna 2020. do isplate

− od 24,00 eura od 10. listopada 2020. do isplate

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Danire Margeta- Nuber poslovni broj Ovrv-103/2020 od 17. prosinca 2020. u dijelu pod točkama 3. i 4., kojima je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.

III Nalaže se tuženiku KRUNA TRADE d.o.o., OIB 03710633411u roku od 15 dana isplatiti tužitelju DK COMPANY VEJLE A/S, OIB 98640004911 troškove postupka u iznosu od 21.623,94 eura (dvadeset jedna tisuća šesto dvadeset tri eura i devedeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 15.477,10 eura (petnaest tisuća četiristo sedamdeset i sedam eura i deset centi).

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je 1. prosinca 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je javna bilježnica Danira Margeta-Nuber donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-103/2020 od 17. prosinca 2020.

2. Po pravodobnom ovršenikovom prigovoru, rješenjem ovog suda od 16. ožujka 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno je izvan snage te je postupak nastavljen prema pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obrazlažući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj navodi da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu na temelju Ugovora o distribuciji kojeg su sklopile 8. lipnja 2012. Tim je ugovorom tuženik imenovan distributerom tužiteljevih proizvoda za područje Republike Hrvatske te se obvezao uvoziti, promovirati i prodavati tužiteljeve proizvode drugim kupcima na području Republike Hrvatske.

4. Nadalje, tužitelj navodi da stranke na temelju Ugovora o distribuciji sklapaju pojedinačne ugovore o kupoprodaji odjevnih predmeta. Tako da je, na temelju tuženikovih narudžbenica koje se uobičajeno predaju i do godinu dana ranije, tuženiku isporučio naručenu robu u veljači i ožujku 2020., te da je tuženik robu uredno preuzeo. Kako mu tuženik račune po dospijeću nije platio, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak. O plaćanju utuženih računa navodi da su stranke vodile pregovore te da je tuženik dug priznao tijekom tih pregovora.

5. Tvrdi da njegova tražbina od 94.432,06 eura proizlazi iz ispostavljenih računa i to:

- računa: 7789313, 7799872, 7801144, 7801554, 7802529, 7802530, 7802531, 78025532, 7802533, 7802962, 7803130, 7803131, 7804635, 7807720, 7809627, 7809628, 7809629, 7811207, 7811696, 7811697, 7811699, 7811700, 7811701, 7811702, 7811703, 7811704, 7817499, 7817500, 7817504, 7817505, 7817506, 7817507, 7817508, 7817509, 7817510, 7817511, 7817512, 7818517, koji se odnose na isporučenu robu, odjevne predmete za sezonu "jesen 2020."u iznosu od 80.840,85 eura uvećan za ugovorne kamate od 12% godišnje,

- računa 7829189, 7830939, 7831980, 7832447, 7834975: 9375250, 7848800, 7848811, 7848817, 7848822, koji se odnose na: a) uzorke odjevnih predmeta za sezonu "proljeće 2021.": i b) naknadu za otkazane narudžbe, koju naknadu tužitelj smatra da po Općim uvjetima svog poslovanja ima pravo obračunati kad raskine ugovor o distribuciji zbog neplaćanja od strane tuženika u iznosu od 13.591,21 eura uvećan za ugovorne kamate od 12% godišnje.

6. Kao dokaz svojih tvrdnji tužitelj je u spis priložio narudžbe i račune na kojima su otisnuti Opći uvjeti tužiteljeva poslovanja, predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka GE i RE te je dostavio prilog D Ugovoru o distribuciji.

7. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka porekao osnovu tužiteljevog zahtjeva te predložio ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. U pogledu računa koji se odnose na isporučenu robu, tuženik navodi kako je predmetna roba isporučena u vrijeme izvanrednih okolnosti pandemije Covid-19, zbog čega mu je plaćanje računa bilo otežano. Premda ne poriče da je roba isporučena, tuženik tvrdi da se radi o isporuci koja je izvršena protivno načelu savjesnosti i poštenja smatrajući da je tužitelj za učinke pandemije znao prije njega. Kako je isporuka izvršena neposredno prije nastupa tzv. „lockdowna“ u Republici Hrvatskoj, tuženik drži da je tužitelj iskoristio njegovo neznanje i zatrpao ga robom koju tuženik ne može prodati. Naglašava kako mu je predmetna isporuka izvršena ranije nego je uobičajeno za tu sezonu jer je tužitelj imao mogućnost isporučiti robu do polovice travnja ali ju je ipak isporučio ranije, krajem veljače 2020.

9. U bitnom, tuženikove su tvrdnje da su nakon sklapanja ugovora nastupile izvanredne okolnosti koje tuženik nije mogao predvidjeti, da mu je zbog tih okolnosti prodaja robe bila onemogućena, a kasnije, po prestanku "lockdowna" otežana, što mu je uzrokovalo gubitke u poslovanju. Tuženik smatra kako je pravodobno o tome obavijestio tužitelja i da je pravodobno i jasno artikulirao svoje zahtjeve: da se ugovori koji se odnose na isporučenu robu, odjevne predmete za sezonu "jesen 2020." i uzorke za "proljeće 2021." raskinu ili da mu se na njih odobri popust od 20%. Naglašava da tužitelj nema pravo zahtijevati plaćanje po osnovi isporučenih uzoraka za sljedeće sezone, pojašnjavajući da tuženik od tih uzoraka nema nikakve koristi, budući da je tužitelj raskinuo Ugovor o distribuciji.

10. Ukazujući na nesavjesnost tužitelja, tuženik tvrdi da ga je tužitelj nakon nastupanja izvanrednih okolnosti uvjeravao da će se dogovor postići nakon što se trgovine otvore i izvanredne okolnosti prođu, ali da nije postupio tako. Tvrdi da je tužitelj odgađao rješenje problema, a potom jednostavno raskinuo poslovnu suradnju.

11. U odnosu na dio tužiteljeva zahtjeva koji se odnosi na naknadu za otkazane narudžbe, koju tužitelj naplaćuje pozivajući se na Opće uvjete, tuženik smatra da tužitelj nije imao pravne osnove otkazati narudžbe ni raskinuti Ugovor o distribuciji, a slijedom toga niti naplatiti naknadu za predane i otkazane narudžbe.

12. Konačno, tuženik je istaknuo prigovor da su ugovorne kamate od 12% godišnje lihvarske te da tužitelj nema pravo na naplatu takvih kamata.

13. Tuženik je svoje zahtjeve prema tužitelju postavio podnošenjem protutužbe 29. studenoga 2021. Protutužbom zahtijeva: 1. raskid odnosno izmjenu pojedinačnih ugovora koji se odnose na isporučenu robu i uzorke, 2. naknadu štete po osnovi izmakle koristi (navodeći da je tužitelj protupravno raskinuo dugogodišnju poslovnu suradnju s njim, zbog čega je ostao bez očekivanog asortimana u razdoblju kad su završile izvanredne okolnosti i kad je mogao prodavati robu), te 3. pravičnu naknadu za prodaju robe trgovačkom društvu Hervis, za koju naknadu tvrdi da je ugovorena odredbama ugovora o distribuciji.

14. Ovaj je sud rješenjem od 18. veljače 2026. odlučio o protutužbenim zahtjevima raspravljati odvojeno te se postupak po protutužbenom zahtjevu za raskid ili izmjenu pojedinačnih ugovora o kupoprodaji vodi pod poslovnim brojem P-56/2026.

15. Tuženik je na ročištu održanom 9. ožujka 2026. predložio da sud prekine ovaj postupak do pravomoćne odluke o protutužbenom zahtjevu , ističući da je konstitutivna odluka suda o protutužbenom zahtjevu za raskid ili izmjenu ugovora prethodno pitanje za rješenje ovog spora.

16. Prema odredbi članka 213. stavak 1. (Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio ne rješavati sam o prethodnom pitanju (članak 12.). Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno (članak 12. stavak 1. ZPP-a).

17. Budući da sud smatra da tuženik nije dokazao osnovanost protutužbenog zahtjeva za raskid ili izmjenu ugovora iz razloga koji će uslijediti u ovom obrazloženju, odbijen je prijedlog za prekid postupka do pravomoćnosti odluke u postupku P-56/2026 jer bi prekid postupka bio u suprotnosti s načelom ekonomičnosti ovog, već pretjerano dugotrajnog, postupka.

18. Tuženik je predložio provesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika, saslušanje svjedoka NE, pročitati ispis korespondencije vođene između stranaka elektroničkom poštom (e-mailom) od travnja do lipnja 2020., obavijesti koje je tužitelj slao svojim partnerima "Update- Corona virus", "Update- DK Company" i "Refused goods BH and CF- info back to DK" u veljači i ožujku 2020., te 3. lipnja 2020.

19. Sud je proveo sljedeće dokaze: saslušan je zastupnik po zakonu tuženika ČE, svjedok NE, pročitan je ispis komunikacije između stranaka vođen elektroničkom poštom u razdoblju od travnja do kolovoza 2020. (stranice 766- 783, 989-1006, 1052-1053), prijedloge otplatnih planova (stranice 782-784), pročitane su obavijesti koje je tužitelj slao svojim kupcima "Update- Corona virus" , "Update- DK Company" i "Refused goods BH and CF- info back to DK"(stranice 971- 988), . Također, saslušani su svjedoci VE i UE. Pročitani su utuženi računi ( stranice 84-350 spisa) i narudžbenice (stranice 312-766 spisa), te tužiteljevi opomena i dopis (stranice 786- 797 spisa).

20. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 94.432,06 eura s ugovornim kamatama, koji se odnosi na pojedinačne račune za ugovore o kupoprodaji odjevnih predmeta, te račune za predane, a otkazane narudžbe.

21. U skladu s člankom 8. ZPP-a, brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

22. Iz iskaza svjedoka NE, zamjenika direktora tuženika, u bitnom proizlazi kako su stranke imale uspješnu poslovnu suradnju sve do pandemije virusom Covid 19. Tada je tuženik, ranije nego uobičajeno, od tužitelja primio velike količine robe koju nije mogao prodati zbog nastupa izvanrednih okolnosti i ograničen ja u trgovini. Svjedok je naveo da je, zbog izvanredne situacije u kojoj se našao tuženik, 18. svibnja 2020. tražio od tužitelja popust za preuzetu robu ali tužitelj (za razliku od drugih dobavljača) nije pristajao na popuste. Tužitelj je pristao na popust od 15 %, tek 20. kolovoza 2020. ali je tada za tuženika već bilo prekasno. Kako dogovor nije postignut, tužitelj je raskinuo ugovor, ispostavio račune i za uzorke za 2021. godinu, od kojih tuženik nema koristi budući da je tužitelj raskinuo Ugovor o distribuciji 2020. godine. Naveo je da tuženik nije imao mogućnost odbiti primitak robe, a kad je predlagao povrat, tužitelj je odbio njegov prijedlog.

23. Iskazao je da su tuženikove trgovine bile zatvorene od 19. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. s iznimkom trgovine u Splitu u Marmontovoj ulici, koja je počela raditi 27. travnja 2020. Potvrdio je da je do 10. kolovoza 2020., baš kako je naveo u e -mailu tužitelju, tuženik prodao 28% tužiteljeve robe, te naveo da se većina te robe prodala do kraja 2021. Kako, međutim, tužitelj nije tuženiku odobrio popuste, prodajne cijene su bile visoke pa je prodaja išla sporo.

24. Saslušan je i zastupnik po zakonu tuženika ČE koji ne poriče da je tuženik primio robu za koju je narudžbe tužitelju predao prethodne godine (kako je uobičajeno), ne poriče ni da je primio uzorke za sljedeću sezonu. Izjavio je da je utužene račune tuženik uveo u svoje poslovne knjige.

25. Ističe, međutim da je sporna isporuka izvršena uoči nastupa izvanrednih okolnosti izazvanih pandemijom, te smatra da je tužitelj, postupajući nesavjesno i znajući za krizu prije njega, namjerno isporučio velike količine robe koji tuženik ne može prodati. Naveo je da i da je isporuka izvršena ranije nego uobičajeno, čime se potvrđuje nesavjesnost i nepošteno postupanje tužitelja.

26. Naveo je da je tuženik jasno i bez odgađanja postavio zahtjev da mu tužitelj odobri popust od 20% i produlji odgodu plaćanja, odnosno podredno, da mu omogući vratiti robu koju ne proda te sezone. Naveo je da je tužitelj tuženiku odobrio popust od 15% ali tek sredinom kolovoza 2020., što je za tuženika bilo kasno jer je turistička sezona bila pri kraju. Zaključno, smatra da je na strani tuženika postojala viša sila te da nije dužan platiti tužitelju utuženi iznos.

27. Svjedok VE, direktor prodaje u društvu tužitelja, naveo je da je zatvaranje trgovina u Danskoj bilo 18. ožujka 2020. ali je isporuka tuženiku u to vrijeme Hrvatsku tekla uobičajeno. O "lockdownu" u Hrvatskoj ga nije tuženik obavijestio nego je saznao iz medija. Naveo je da ga je NE o problemima s prodajom i količinama dostavljene robe, obavijestio tek kasnije, u travnju ili svibnju 2020. Sporna narudžba je po njegovoj ocjeni isporučena na vrijeme. Zadnja isporuka bila je 13. ožujka 2020. te tuženik nije odbio primitak robe niti je isporuci prigovorio. Naveo je da je tuženik robu dobio s početnim popustom od 25%, a u kolovozu 2020., tužitelj mu je ponudio i dodatni popust od daljnjih 15 % ali ni pod tim uvjetima nisu postigli dogovor.

28. Naveo je da je tužitelj, nakon što je saznao za tuženikovu situaciju, zaustavio daljnje isporuke 1180 artikala tuženiku, odobrio mu dugoročnu otplatu duga te je produljio vrijeme otplate. Trošak neisporuke naručene robe snosio je tužitelj , te je naglasio da je tužitelj svu tu robu već tada platio svojim dobavljačima iz Azije. Također je naveo da je i tužitelj, jednako neodgovoran za pandemiju, bio pogođen krizom i da je otpustio 125 radnika, 600 radnika je bilo „na čekanju“, a ostalim radnicima se smanjila plaća za 20%.

29. Svjedok UE, naveo je da mu je poznato da su NE i VE pregovarali oko plaćanja nepodmirenih računa te da je tužitelj u kolovozu 2020. bio u uvjerenju da je dogovor postignut, međutim do njega nije došlo jer je tuženik postavio nove zahtjeve. Pravila tužiteljeva poslovanja su: ako u 35 dana od dospijeća tuženik ne podmiri svoje dugovanje, tužitelj ima pravo otkazati daljnje narudžbe uz 20% naknade, te tužitelj obračunava 1% kamate mjesečno na neplaćena dugovanja. Tužitelj je, prema navodima svjedoka, i u takvim okolnostima bio spreman isporučivati robu tuženiku pod uvjetom da se tuženik drži otplatnog plana koji mu je ponuđen. Kako se tuženik ponuđenog plana nije držao, a zahtijevao je dodatni popust, tužitelj je otkazao narudžbe za naredne sezone.

30. Iz ispisa elektroničke pošte koju je tužitelj slao svojim partnerima 18. veljače 2020., 17. ožujka 2020. i 3. lipnja 2020. (stranice 971-988 spisa) proizlazi da tužitelj u veljači 2020. obavještava partnere da je dio tvornica u Kini pogođen pandemijom, da procjenjuje da će pandemija utjecati na otprilike 10% narudžbi. Naglašava partnerima da kupci pogođeni pandemijom mogu otkazivati narudžbe. Već u ožujku, obavještava da se društvo nalazi u iznimno teškoj situaciji koju su isprva podcijenili, te navodi da su neki radnici zbog krize otpušteni. U e-mailu od 3. lipnja 2020. tužiteljeve službe komuniciraju o robi koju su mu kupci vratili zbog pandemije te je uputa da se klijentima ponovno pošalje upit jesu li u mogućnosti primiti isporuku, inače će tužitelj naplatiti 20% naknade za otkazane narudžbe.

31. Iz komunikacije stranaka elektroničkom poštom, prema sadržaju spisa, proizlazi:

- da je NE u ime tuženika 9. travnja 2020. obavijestio tužitelja da su trgovine zatvorene u Republici Hrvatskoj od početka ožujka, te traži "rješenje da zajedno riješimo ovaj problem te da nastavimo dalje zajedno."

- da NE **.**.2020., nakon što ga je tužitelj pitao je li spreman primiti isporuku daljnjih narudžbi, traži od tužitelja: velike dodatne popuste i 12 - mjesečnu otplatu primljene robe ili povrat neprodane robe na kraju sezone i plaćanje nakon primitka popusta, "bonifikacije",

- da 9. lipnja 2020. u ime tužitelja HE piše NE da javi plan otplate duga "ako je moguće određeni iznos uplate svakog tjedna tijekom možda 4 -5 tjedana",

- da NE odgovara 17. lipnja 2020., navodi da je dug 81.434,85 eura, traži popust od 20 %, kad bi se taj popust odobrio, dug bi bio 65.147,88 eura , što bi tuženik platio u 6 rata, svakih 3-4 tjedna, s jednom uplatom u tjednu s početkom od 6. srpnja, te do kraja listopada otplatio sve. Nudi mogućnost da ne dobije popust ali da ima pravo vratiti neprodanu robu krajem kolovoza ili početkom rujna, a po tom platiti dug koliki bi tada bio,

- **.**.2020. VE piše NE i upozorava da je nužno što prije početi s otplatama jer mu prijeti "suspenzija" određena osiguranjem osiguravajućeg društva; odbija prijedlog da mu tuženik na kraju sezone vrati neprodanu robu, te odbija zahtjev za dodatne popuste obrazlažući da je roba već isporučena uz popust; te svom dopisu prilaže plan otplate,

- da NE piše **.**.2020. VE da se stanje poboljšalo te: "mislimo da bismo se više-manje mogli složiti s Vašim planom otplate samo tražimo da nakon prva dva tjedna plaćanja zaredom napravimo pauzu od jednog tjedna te da isto ponovimo u kolovozu",

- inzistira na popustu "kako bi preživio krizu" te navodi: "mogli smo lako odbiti robu, prouzročiti vam dodatne troškove i sada pregovarati o popustu dok je roba na vašem skladištu, a ne na našem. Mi to nismo učinili jer to ne bi bilo u redu prema Vama, to bi bilo jednostrano postupanje kakvo mi ne podržavamo",

- **.**.2020. HE pita NE kad se može očekivati tuženikova prva uplata jer je uplata od 11.000,00 eura već trebala biti izvršena,

- NE odgovara nakon dva dana, ispričava se na sporoj reakciji te navodi "čekali smo da primimo bonifikaciju prema e-mailu u nastavku (20 %- 16,168.17 eura)

- **.**.2020. UE piše NE da mu prema telefonskom dogovoru šalje plan plaćanja, navodeći da treba početi s otplatama taj tjedan, te ih uredno vršiti svaki tjedan, nakon čega će tužitelj nastaviti s isporukom daljnjih artikala po principu: koliko tuženik uplati, tužitelj će isporučiti,

- NE odgovara 10. kolovoza 2020. i izjavljuje da prijedlog ne ispunjava potrebne uvjete: traženi popust ili povrat robe,

- **.**.2020. VE izražava volju za nastavkom suradnje, ali traži da tuženik odmah započne s planom obročnog plaćanja i navodi: "Smatramo da smo vas već jako puno podržali u ovoj situaciji s produljenim vremenom plaćanja bez ikakvih troškova, otkazivanjem preostalih narudžbi SS20 te smo vam već odobrili 25% popusta na sve isporuke." Poziva na plaćanje prvog obroka taj tjedan, te odobrava 5 % gotovinskog popusta na svako plaćanje. Najavljuje, nakon što se dug smanji ispod 40.000,00 eura, nastavit će se isporuka narudžbi u omjeru 1:1.

- NE se ispričava zbog spore reakcije 18. kolovoza 2020., ustraje u zahtjevu za 20 % popusta na sve račune u obliku kreditne note, a za naredne narudžbe unaprijed želi pregovarati o mogućnostima ako se okolnosti opet pogoršaju,

- VE ponovno 19. kolovoza 2020. šalje obročni plan otplate, jamči isporuku 1:1 u slučaju urednih otplata te ponavlja: ako se tuženik složi s planom otplate, može oduzeti 15% od ukupnog duga,

- NE **.**.2020. postavlja novi zahtjev: pristaje na 15% popusta umjesto traženih 20% u obliku financijskog popusta ali traži otpis kamata i vraćanje uzoraka. Nudi i novi plan otplate: 17.065,00 eura prva rata sljedeći tjedan, 40. tjedan još toliko, te još dvije uplate u tom iznosu: jedna do 31. svibnja i jedna do 31. srpnja. Pored toga, pristaje preuzeti ranije naručenu robu ali za nju traži daljnjih 7,5% popusta.

32. Spisu prileži opomena tuženiku o računima koji su dospjeli od ožujka do lipnja 2020. koju je tužitelj poslao tuženiku 13. kolovoza 2020. (stranice 786-791 spisa). Tužitelj tim dopisom ponovno poziva na plaćanje te upozorava, ako ne primi tuženikovu uplatu u roku 10 dana, proslijedit će predmet odvjetniku. Također upozorava da tužitelj u slučaju otkaza Ugovora o distribuciji zadržava pravo otkazati postojeće narudžbe i naplatiti naknadu za otkazivanje od 20% prema Općim uvjetima.

33. Konačno, tužitelj je u spis dostavio i dopis tuženiku od 20. kolovoza 2020. (stranica 795 spisa) u kojem tužitelj izražava nezadovoljstvo jer stranke tjednima pokušavaju postići dogovor; da je popust od 15 % već odobren, da je tuženik obećao plaćanje koje nije izvršio. Nadalje, da je tužitelj tuženiku već omogućio dodatno vrijeme počeka od 4 mjeseca, te nudi obročnu otplatu do kraja rujna. Navodi da se, unatoč svemu, tuženik nije držao dogovora nego postavlja nove zahtjeve preko dogovorenoga: kredit u trajanju od 1 godine za pola duga i 7,5 % popusta na sljedeće isporuke, te vraćanje primljenih uzoraka. Jasno navodi tužitelj- to su novi zahtjevi koji nisu bili dio izvornog ugovora; prekida pregovore i najavljuje pokretanje odgovarajućih postupaka radi naplate duga.

34. Stranke su Ugovorom o distribuciji iz 2012. (stranice 1148-1173 spisa) kao i Općim uvjetima tužitelja ugovorile primjenu danskog prava za rješavanje sporova koji proisteknu iz Ugovora o distribuciji. Međutim, stranke su se pred ovim sudom na ročištu održanom 9. ožujka 2026. usuglasile da sud ovaj spor riješi primjenom hrvatskog materijalnog prava.

35. Prema tome, za stranački odnos mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), Ugovora o distribuciji s prilozima i dodacima (stranice 1148-1173 spisa) kao i Opći uvjeti tužiteljeva poslovanja otisnuti na narudžbama i računima (stranica 356 spisa).

36. Ugovorom o distribuciji kojeg su stranke sklopile 8. lipnja 2012., tužitelj je tuženika imenovao ekskluzivnim distributerom za Republiku Hrvatsku (članak 2.1 Ugovora). Sve tuženikove (distributerove) narudžbe za proizvode podliježu odredbama i uvjetima navedenima u Ugovoru, prilogu C tog Ugovora koji propisuje cijene, uvjete plaćanja i uvjete dostave, te Općim uvjetima prodaje i isporuke koji su otisnuti na poleđini potvrde svake narudžbe (članak 3. 1 ugovora). Svaka narudžba za proizvode predstavlja zasebni ugovor, a bilo kakvo kršenje od strane tužitelja ne daje pravo distributeru smatrati ugovor raskinutim (članak 3.3 Ugovora).

37. Ako distributer fakturu ne plati pravodobno, tužitelj ima pravo (ne dovodeći u pitanje bilo koje drugo pravo ili pravni lijek koji su mu na raspolaganju): otkazati ili obustaviti bilo koju daljnju isporuku distributeru pod bilo kojom narudžbom, naplatiti distributeru kamatu na fakturu po stopi od 7 % godišnje iznad osnovne stope Danske narodne banke koja je na snazi od datuma kada je plaćanje dospjelo do stvarnog plaćanja (članak 3. 11 ugovora).

38. Prilogom D Ugovora o distribuciji ( stranica 764 spisa) propisano je da kolekcija uzoraka ne može biti vraćena tužitelju. Ako distributer ne plati račun na vrijeme društvo će imati pravo, uz sva ostala prava i pravne lijekove koje mu pripadaju, raskinuti ugovor s trenutnim učinkom ili ustegnuti sve daljnje narudžbe distributera po bilo kojoj narudžbi.

39. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (članak 376. stavak 1. ZOO -a). Prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom (članak 389. stavak 1. ZOO-a), a kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (članak 438. stavak 1. ZOO-a).

40. Analizom provedenih dokaza, sud nalazi nespornim da je tuženiku isporučena roba koju je naručio te da je on robu primio. Radi se o isporuci odjevnih predmeta za sezonu jesen 2020., kao i o uzorcima odjevnih predmeta za sezonu proljeće 2021. To proizlazi iz narudžbi koje se nalaze u spisu (stranice 352-766) i iz kojih je vidljivo da su tužitelju predane od 15. srpnja 2019. do 14. ožujka 2020. U tom dijelu su podudarni iskazi svih saslušanih svjedoka, kao i zastupnika po zakonu tuženika.

41. Sud nije prihvatio kao istinite tvrdnje svjedoka NE i tuženikovog zastupnika po zakonu u dijelu u kojem tvrde da tuženik nije imao mogućnost odbiti primitak te robe. U tom dijelu iskazi su proturječni s iskazom svjedoka VE, koji je kazao da je tuženik imao mogućnost odbiti primitak. Proturječni su i sa sadržajem e- mail poruke tužitelja od 3. lipnja 2020. (stranica 984. spisa) iz koje je vidljivo da su neki tužiteljevi kupci u to vrijeme odbili primitak robe. Na kraju, iskaz svjedoka je proturječan dopisima samog svjedoka jer iz e-maila NE od 25. lipnja 2020. proizlazi da je tuženik imao mogućnost odbiti primitak robe. NE tada navodi: „Mogli smo lako odbiti robu, prouzročiti vam dodatne troškove i sada pregovarati o popustu dok je roba na vašem skladištu, a ne na našem“. Iz toga sud zaključuje da je tuženik primio naručenu robu koju je mogao odbiti primiti.

42. Kupoprodaja je dvostrano obvezujući ugovor, što znači da kupoprodajom nastaju uzajamne obveze za obje strane: prodavatelju obveza predaje stvari, a kupcu obveza plaćanja cijene. Upravo zbog toga što svaka ugovorna strana daje nešto za protučinidbu druge, zakon štiti ravnotežu tih činidaba. Kad naknadne okolnosti naruše ravnotežu do razine pretjerane otežanosti ispunjenja, zakon dopušta raskid ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

43. U ovom slučaju je prodavatelj predao stvar, naručenu odjeću, a tuženik se poziva na promijenjene okolnosti zbog kojih mu je plaćanje otežano.

44. Pretpostavke na raskid ili izmjenu ugovora zbog promijenjenih okolnosti propisane su odredbama članka 369. ZOO-a koji glasi:

(1) Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

(2) Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

(3) Strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.

(4) Kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.

(5) Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

45. Članak 370. ZOO- a propisuje dužnost obavještavanja: Strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile, a ako to ne učini, odgovara za štetu koju je druga strana pretrpjela zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen.

46. Pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana (članak 371. ZOO-a).

47. I Opći uvjeti reguliraju i situacije nazvane "Pravni lijek- Viša sila" u kojima se navodi: Sljedeće okolnosti smatraju se slučajevima izvanrednih okolnosti ako ometaju izvršenje ugovora ili čine njegovo izvršenje nerazmjerno opterećujućim: trgovački sporovi, bilo koje druge okolnosti na koje ugovorne strane ne mogu utjecati kao što su požar, rat, mobilizacija ili regrutiranje za vojnu službu sličnog opsega, rekvizicija, sekvestracija, valutna ograničenja, pobune, građanski nemiri, nedostatak transporta, opći nedostatak materijala, ograničenja u korištenju električne energije i neisporuka ili kašnjenje u isporukama od strane dobavljača zbog bilo koje od dolje navedenih okolnosti.

48. Strana koja želi tražiti pravni lijek zbog bilo koje od navedenih okolnosti, dužna je, bez odgađanja, pismeno obavijestiti drugu stranu o intervenciji i njenom prestanku. Društvo (tužitelj) zadržava pravo raskinuti ugovor ako, zbog bilo koje od navedenih okolnosti izvršavanje ugovora postane nemoguće dulje od 6 mjeseci.

49. Prema shvaćanju ovog suda, okolnosti izazvane pandemijom virusom Covid-19 predstavljaju izvanredne okolnosti u smislu odredbi članka 369. ZOO -a. To su okolnosti koje su nastale bez utjecaja stranaka, koje stranke nisu mogle predvidjeti niti spriječiti, koje su nastale nakon sklapanja ugovora, te su nesumnjivo otežale ispunjenje obveza ugovornih strana, poglavito tuženika jer je on strana koja je u ovom slučaju pogođena.

50. Stranke ovog postupka su trgovci, a trgovci su dužni postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika. Pažnja dobrog gospodarstvenika je pravni standard, a pravni standard nije definiran zakonom nego predstavlja određeno mjerilo postupanja u zadanim okolnostima, uključuje svojevrsnu etičku i društvenu ocjenu te se prosuđuje za svaki konkretni slučaj. U svakom slučaju, standard pažnje dobrog gospodarstvenika predstavlja viši stupanj pažnje i stroži stupanj odgovornosti nego pažnja dobrog domaćina. Zbog toga je u izvanrednim okolnostima od stranaka ovog postupka opravdano očekivati visok stupanj ozbiljnosti, odgovornosti i savjesnosti.

51. Pandemija virusom Covid-19 u Republici Hrvatskoj je službeno proglašena 11. ožujka 2020., a tzv. "lockdown" 19. ožujka 2020.

52. Iz stanja spisa proizlazi kako je tuženik o tome prvi put obavijestio tužitelja **.**.2020. (i NE u e-mailu od 10. kolovoza 2020. potvrđuje da je toga dana prvi put tužitelja obavijestio), a zahtjev za raskid ili izmjenu pojedinačnih ugovora postavio e-mailom 18. svibnja 2020. Važno je naglasiti i kako tuženikov zahtjev za raskid nije nikad postavljen tako da svaka strana vrati što je primila, nego je tuženik predlagao vraćanje neprodane robe po završetku sezone.

53. Međutim, nije zanemariva činjenica da je tuženik svoj zahtjev postavio tek nakon što ga je tužitelj upitao je li u mogućnosti primiti isporuku daljnjih artikala (e-mail tužitelja od 18. svibnja 2020.). Iz ovog sud zaključuje da tužitelj do 18. svibnja 2020. nije imao jasnu predodžbu o stanju na tržištu u Republici Hrvatskoj jer ga njegov distributer nije na pravilan i potpun način obavijestio o krizi u kojoj se tržište nalazi. Tome u prilog ide i iskaz svjedoka VE koji je iskazao da je "lockdown" u Danskoj nastupio 18. ožujka 2020., ali je u to vrijeme isporuka u Hrvatsku tekla nesmetano.

54. Člankom 4. Ugovora o distribuciji, distributer je, između ostalog, obvezan dostavljati tužitelju mjesečno izvješće o prodaji proizvoda koju je ostvario u prethodnom mjesecu i koje sadrži i druge podatke koje tužitelj može razumno zahtijevati, te se povremeno konzultirati s predstavnicima tužitelja u svrhu procjene stanja tržišta (točka 4.4. Ugovora).

55. Sud smatra da tuženik već u ovom dijelu nije postupio kao odgovorna ugovorna strana te nije reagirao bez odgađanja, što mu nameće Ugovor o distribuciji, članak 369. ZOO-a i Opći uvjeti tužitelja koji mu nisu mogli biti nepoznati. Zbog toga je do tog trenutka tužitelj sasvim opravdano očekivao da poslovanje s tuženikom može teći poprilično nesmetano. Naime, iako je pandemija u Republici Hrvatskoj službeno proglašena 11. ožujka 2020., te iako je tuženik o tome obavijestio tužitelja 9. travnja 2020., tuženik je i nakon toga dana naručivao od tužitelja robu, pa su zadnje narudžbe predane 12. i 14. ožujka 2020. (stranica 548 spisa). Tuženik je se, dakle, nastavio ponašati se kao da nisu nastupile izvanredne okolnosti, što je tužitelja dovelo u uvjerenje da se poslovanje s tuženikom odvija gotovo uobičajeno.

56. Iz obavijesti koje je tužitelj slao svojim klijentima u veljači i ožujku 2020. (stranice 971-988), proizlazi da je tužitelj zaista znao za postojanje i širenje virusa Covid 19, te da su posljedicama tog virusa pogođene njegove tvornice u Kini, kao i poslovanje u Europi. Međutim, sud smatra da nikome, pa tako ni tužitelju (kao, uostalom, ni tuženiku) u trenutku nastupanja pandemije nisu mogli biti poznati njeni učinci, trajanje niti posljedice.

57. Prema tome, iz e-maila tužitelja kojim je svojim partnerima poslao obavijest da su zbog pandemije moguća otkazivanja narudžbi, sud zaključuje da je tužitelj u tim okolnostima pokazao savjesnost, a ne- kako to interpretira tuženik- nesavjesnost u postupanju. Iz sadržaja tužiteljeva e-maila od 3. lipnja 2020. proizlazi da su neki njegovi klijenti odbili primitak robe u vrijeme pandemije. I ovdje se, po ocjeni suda, radi o ustupku kojeg je tužitelj kao savjestan prodavač omogućio kupcima u izvanrednim okolnostima, te su taj ustupak neki tužiteljevi partneri iskoristili. Zbog toga se nameće zaključak da je, promptnom reakcijom, isto mogao postići i tuženik jer iz spisa ne proizlazi da bi baš tuženik bio stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge tužiteljeve kupce.

58. Zbog toga, čak i ako se prihvate tuženikove tvrdnje da je tužitelj znao više od njega o učincima pandemije i da je namjerno robu isporučio preuranjeno, tuženik je mogao, da je postupao savjesno, odgovorno i dovoljno ozbiljno, odbiti primitak robe i otkazati buduće narudžbe. Drugim riječima, ako je se i radilo o nesavjesnom postupanju tužitelja, tuženik je bio u mogućnosti zaštiti se od istoga, da je sam postupio savjesno i pažnjom dobrog gospodarstvenika. Tako bi smanjio otežanost ispunjenja na svojoj strani, te smanjio gubitke koje druga strana eventualno trpi.

59. S druge strane, iako je tužitelj ovlašten Općim uvjetima raskinuti ugovor s tuženikom nakon proteka 35 dana od dospijeća računa, u izvanrednim okolnostima je produljio taj rok. Najstariji računi koji su predmet tužbenog zahtjeva dospjeli su na naplatu u ožujku 2020. ali je iz spisa razvidno da su pregovori oko njihova plaćanja trajali sve do 20. kolovoza 2020., a tužitelj je predao prijedlog za ovrhu 1. prosinca 2020.

60. Nadalje, iz komunikacije stranaka proizlazi da su pregovori oko plaćanja dospjelih računa trajali od lipnja 2020. te da je tužitelj od samog početka pregovora tuženiku nudio obročnu otplatu duga, čemu tuženik nije niti djelomice udovoljio. Tuženik je 25. lipnja 2020. najavio mogućnost plaćanja dijela dospjelog iznosa, navodeći kako su se okolnosti na hrvatskom tržištu promijenile nabolje (e-mail NE od 25. lipnja 2020.) ali ni tada nije platio niti dio prvog obroka . Iako sud smatra da se ne radi o priznanju duga u smislu članka 240. ZOO-a, tuženik je doveo tužitelja u uvjerenje da je sporazum postignut, a do njega nije došlo ni nakon tjedana daljnjih pregovora. Konačno, iz komunikacije opisane pod točkom 31. obrazloženja može se zaključiti da je tuženik tijekom pregovora nepopustljivo inzistirao na popustu od 20%, dok mu je tužitelj u kolovozu 2020. odobrio popust od 15%. Tuženik nije posebno obrazlagao zbog čega ta razlika od 5% čini odlučan značaj za neravnotežu činidaba.

61. Prema shvaćanju ovog suda, načelo savjesnosti i poštenja te dužnost postupanja s pažnjom dobrog gospodarstvenika ne nameće ugovornoj strani obvezu postupanja na vlastitu štetu. Prema tome, ako je tužitelj tuženiku omogućio obročnu otplatu dospjelog duga, nastavak poslovne suradnje, odnosno isporuku daljnjih artikala ako dospjelo dugovanje smanji na 40.000,00 eura (od tadašnjih ukupno 81.434,85 eura) i nudeći mu 15% popusta, umjesto zahtijevanih 20%, to je poslovna odluka tužitelja koja se sama po sebi ne može smatrati protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

62. Zaključno, sud smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj postupao s dužnom pažnjom, da je pokazao potreban stupanj suradljivosti i razumijevanja te tuženiku omogućio ispunjenje obveze na način koji bi uspostavio ravnotežu međusobnih činidaba. Istodobno, stav je suda da postupanje tuženika ne udovoljava standardu dužne pažnje dobrog gospodarstvenika jer nije obavijestio ugovornu stranu bez odgađanja o pogođenosti izvanrednim okolnostima, pregovore oko plaćanja dospjelih dugova nije vodio kao savjestan i ozbiljan trgovac, nije podmirio dug niti djelomice, te nije poduzeo ništa kako bi smanjio gubitke koje bi mogla trpjeti druga ugovorna strana. Zbog toga sud smatra da tuženik nema pravo na raskid ili izmjenu ugovora prema članku 369. ZOO-a i da je u obvezi platiti robu koja mu je isporučena, koju je primio i koju je, na koncu, prodao.

63. Roba za prodaju u tekućoj sezoni, kao i uzorci artikala za narednu sezonu, predstavljaju robu koja služi prodaji pa sud drži paušalnima tuženikove tvrdnje da od uzoraka za „proljeće 2021“ nema nikakve koristi. Uzorke odjevnih predmeta za nadolazeću sezonu moguće je prodavati jednako kao i komade iz naručene cijele kolekcije.

64. Uostalom, prilogom D Ugovora o distribuciji (stranica 764 spisa) propisano je da kolekcija uzoraka ne može biti vraćena tužitelju. Ako distributer ne plati račun na vrijeme društvo će imati pravo, uz sva ostala prava i pravne lijekove koje mu pripadaju, raskinuti ugovor s trenutnim učinkom ili ustegnuti sve daljnje narudžbe distributera po bilo kojoj narudžbi.

65. Tužiteljevi Opći uvjeti (stranice 356-361 spisa), skladu s odredbom članka 295. stavka 5. ZOO-a, obvezuju tuženika ako su mu bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Općim uvjetima je određeno da se narudžba smatra potvrđenom 10 dana nakon datuma narudžbe. Za sve izmjene, dopune ili otkazivanja nakon tog dana naplaćuje se upravna pristojba od 20 % od vrijednosti otkazane narudžbe. Pod uvjetom da kupac drži račune za već isporučenu robu koji su dospjeli na naplatu prije više od 35 dana, kupac je suglasan da tužitelj ima pravo otkazati sve registrirane, a neisporučene narudžbe. Kupac pristaje platiti naknadu za otkazivanje u iznosu od 20 % vrijednosti registrirane narudžbe kao kompenzaciju navedenom.

66. U skladu s citiranom odredbom Općih uvjeta, tuženik je dužan platiti i naknadu za otkazane narudžbe, budući da je tužitelj bio ovlašten otkazati 20. kolovoza 2020. buduće narudžbe, kao i raskinuti Ugovor o distribuciji, u situaciji kad su tuženiku ostali neplaćeni računi koji su dospjeli u razdoblju od 14. ožujka 2020. do 22. lipnja 2020.

67. Tuženik je tijekom postupka isticao da je ugovorna kamata od 1 % mjesečno, odnosno 12 % godišnje lihvarska kamata.

68. Prema Općim uvjetima tužitelj je ovlašten obračunati kamate na dospjele račune po stopi od 1 % po započetom mjesečnom razdoblju od datuma dospijeća . Iz toga proizlazi da je godišnja kamata ugovorena u visini od 12%.

69. Za ocjenu dopuštenosti ugovorne stope, mjerodavno je vrijeme ugovaranja, a to je dan sklapanja Ugovora o distribuciji, dakle 8. lipnja 2012. Iako su ugovorne strane ugovorile dansko pravo kao mjerodavno, za rješenje ovog spora sporazumjele su se oko primjene hrvatskog materijalnog prava.

70. Zbog toga su za ocjenu o visini ugovorene kamate relevantne odredbe članaka 26. i 29. ZOO-a (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11). Prema članku 29. stavku 2. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

71. Prema stavku 3. istoga članka, uz ograničenje iz članka 26. stavka 2. ZOO- a, kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava strane mogu ugovoriti drukčiju stopu zateznih kamata. Ograničenje iz članka 26. stavka 2. ZOO-a glasi: stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za tri četvrtine te stope.

72. Konačno, članak 29. stavak 4. ZOO-a propisuje da je ništetna odredba o ugovorenoj kamati ako na temelju okolnosti slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je tako ugovorenom stopom zateznih kamata, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

73. Prema shvaćanju ovog suda, tuženik je trebao ponuditi dokaze kako bi dokazao da je ugovorena kamata lihvarska, odnosno ništetna. Nije dovoljno samo paušalno isticati ništetnost neke ugovorne odredbe nego je na tuženiku, koji tvrdi da se radi o lihvarskoj kamati, teret dokazivanja da je njegov prigovor osnovan.

74. Zbog svega navedenog trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu po osnovi računa za isporučenu robu s pripadajućim ugovornim kamatama, kao i po osnovi naknade za otkazane narudžbe. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

75. U skladu sa zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom se trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom II. Izreke.

76. S obzirom na tužiteljev uspjeh u parnici, odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

77. Prema odredbi članka 155. ZPP-a, sud će kod odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

78. Kako je vrijednost predmeta spora 94.432,06 eura, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, za sastav prijedloga za ovrhu pripada nagrada u visini od 710 bodova (Tbr 11.1. Tarife). Za sastav podneska od 14. rujna 2021. pripada mu nagrada u visini od 710 bodova (Tbr. 8.1. Tarife). Ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, sud smatra kako trošak sastavljanja ostalih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. ZPP-a).

79. Tužitelju pripada po 710 bodova za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari: 20. srpnja 2022., 14. studenoga 2022., 14. veljače 2024., 17. srpnja 2024., 30. listopada 2024., 29. siječnja 2025. i 9. ožujka 2026. sve primjenom Tbr. 9.1. Tarife.

80. Po 355 bodova mu pripada za ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili kakvi dokazi: 14. ožujka 2022. i 21. svibnja 2025. (Tbr. 9. 2. Tarife).

81. Tužitelju je, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u visini 7100 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 17.750,00 eura.

82. Tom je iznosu valjalo dodati i troškove prijevoda isprava u spisu, pristupa sudskog tumača na ročište 30. listopada 2024., kao i dolaska svjedoka VE i RE na ročište radi njihova saslušanja. Ovi troškovi predstavljaju materijalne izdatke stranke koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP - a).

83. Tako su tužitelju priznati troškovi ovjerenog prijevoda isprava s engleskog na hrvatski jezik kako slijedi: prema računu 2074/ZG/1 iznos od 109,50 eura, prema računu br. 5-1-1 iznos od 268,79 eura, prema računu br. 18-1-1 u iznosu od 3.220,65 eura, troškovi tumača prema računu 143/1/1 iznos od 275,00 eura, te troškovi noćenja svjedoka VE i RE u [adresa], prema računu 6823/1/6 i uplatnici uvezanima na stranici 1335 spisa.

84. Prema tome, od ukupno traženih troškova u iznosu od 37.101,04 eura u ovom postupku, tužitelju pripada pravo na troškove postupka u iznosu od 21.623,94 eura sa zakonskim zateznom kamatama od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

85. Računi koji su predani na stranom jeziku i koji nisu popraćeni ovjerenim prijevodom nisu valjano podnesena isprava u smislu članka 232. stavka 2. ZPP-a, pa ih sud nije priznao. Troškove sudskih pristojbi tužitelj nije postavio određeno zbog čega mu nisu priznati ni ti troškovi (članak 164. stavci 1. -2. ZPP-a). Za te troškove, kao i za one koje sud nije smatrao potrebnima za vođenje parnice, zahtjev je odbijen kao neosnovan pod točkom IV. presude.

86. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju – po punomoćniku uz poziv na plaćanje pristojbi na presudu

- tuženiku – po punomoćniku

- u spis