REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-17/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Irena Kršul odvjetnica u Vukovaru protiv tuženice ČFB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Miličić odvjetnik u Vukovaru radi razvoda braka i uzdržavanja bračnog druga, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 6. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženice osobno i punomoćnika tuženice, na temelju čl. 335. ZPP-a, dana 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Brak, koji su tužitelj ČF rođen **.**.1992. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženica ČFB, tada MF, rođena **.**.1997. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sklopili dana 16. kolovoza 2021. u Vinkovcima, činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u matici vjenčanih matičnog područja Vinkovci za godinu 2021. pod rednim br. 00212, razvodi se na temelju sporazuma bračnih drugova.

II. Nalaže se tužitelju ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje tuženice ČFB, OIB [osobni identifikacijski broj], plaćati mjesečno novčani iznos od 100,00 eura (slovima:jednastotinaeura) s dospijećem mjesečnog iznosa uzdržavanja 25-tog dana u mjesecu za sljedeći mjesec, koja se obveza tuženiku određuje u trajanju od tri mjeseca, počevši od obveze za mjesec travanj 2025..

III. Tužbeni zahtjev tuženice za plaćanjem uzdržavanja u iznosu iznad dosuđenih 100,00 eura mjesečno do zatraženih 200,00 eura mjesečno - odbija se kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove proistekle za nju vođenjem ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovoga suda protiv tuženice podnio tužbu radi razvoda braka koji je s tuženicom sklopio 16. kolovoza 2021. u [adresa] u kojoj tužbi navodi da su njihovi međusobni odnosi teško i trajno poremećeni, da je faktična bračna zajednica prestala postojati na način da se on iselio iz dosadašnjeg zajedničkog kućanstva, da ne postoji mogućnost nastavka zajedničkog života i da oni nemaju zajedničke rođene niti posvojene djece. Tužitelj potražuje od tuženice naknadu parničnih troškova.

2. Tuženica je u očitovanju na tužbu nespornim učinila da je s tužiteljem sklopila brak 16. kolovoza 2021. da nemaju zajedničku maloljetnu djecu, te se nije protivila razvodu braka, ali se protivila plaćanju troškova ovog postupak tužitelju.

2.1. Tuženica je navela da nema sredstava za život niti prihode i da nije u mogućnosti zaposliti se kako bi prihode ostvarivala, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice brinula o kućanstvu te joj tužitelj nije dopustio da radi i da se zaposli, da je rasprodao svu imovinu koju su zajednički stekli tijekom bračne zajednice, tako da smatra da su se ispunile okolnosti iz čl. 281. Obiteljskog zakona da joj tužitelj plaća uzdržavanje te od tužitelja mjesečno potražuje uzdržavanje u iznosu od 200,00 eura počevši od 27. ožujka 2025. kao dana kada je ovaj zahtjev istaknula.

3. Tužitelj se po punomoćniku protivio zahtjevu tuženice za plaćanjem uzdržavanja navodeći da nisu ispunjeni uvjeti predviđeni čl. 281. Obiteljskog zakona za plaćanje uzdržavanja s obzirom da je tuženica u dobi od dvadeset osam godina, nema nikakve zdravstvene probleme stoga niti je osnovan razlog da se ne bi moga zaposliti osim što ne želi raditi.

3.1. U ovom očitovanju tužitelj je naveo da je nekoliko puta za vrijeme trajanja braka našao tuženici poslove u pekari i u trgovini, jer je tuženica mogla raditi što je ona odbijala, te da je on uzdržavao tuženicu, njezine roditelje i tuženičinu mlađu sestru za vrijeme trajanja njihovog braka zbog čega je morao raditi dva posla, kao i da je tijekom trajanja bračne zajednice isključivo on snosio troškove za sve režije u obiteljskoj kući gdje su živjeli i plaćao račun za mobitel za sve članove obitelji.

4. Tijekom postupak tuženica je ustrajala na svom zahtjevu za plaćanje uzdržavanja, a tužitelj u svom protivljenju tom zahtjevu, navodeći da bi određivanje plaćanja uzdržavanja bilo za tužitelja očita nepravda s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 295. Obiteljskog zakona za plaćanje toga uzdržavanja.

5. S obzirom da je tužitelj ustrajao na zahtjevu za razvod braka, dok je tuženica ustrajala na izričitoj izjavi da ne osporava osnovanost toga tužbenog zahtjeva, sud je u daljem tijeku postupka smatrao da su tužitelj i tuženica kao bračni drugovi sudu podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka, u smislu odredbe čl. čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ).

6. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, dokaznom dijelu ovoga postupka, sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem vjenčanog lista (stranica spisa 3), potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 8. travnja 2026. izdana na ime ČFB (stranica spisa 35-36 ), potvrde o visini dohotka i primitaka izdane od Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske za ČFB za razdoblje cijele kalendarske godine 2024., cijele kalendarske godine 2025. i mjesec siječanj i mjesec veljaču 2026. (stranica spisa 37-44), te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice na okolnosti važne za donošenje odluke o zahtjevu tuženice za plaćanjem uzdržavanja (stranica spisa 31-33).

7. Pregledom naprijed opisanih isprava sud je utvrdio da su tužitelj i tuženica brak sklopili 16. kolovoza 2021. u [adresa], da je nakon zaključenja braka prezime tuženice ZF, dok je tužitelj zadržao svoje prezime ZF, da je tuženica bila prijavljena na zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba u razdoblju od 8. rujna 2014. do 30. listopada 2014., u razdoblju od 20. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2016., u razdoblju od 21. lipnja 2021. do 29. prosinca 2021., u razdoblju od 14. studenog 2023. do 29. siječnja 2025. i u razdoblju od 30. travnja 2025. do 18. ožujka 2026., te da ne prima novčanu naknadu u prethodnoj i tekućoj godini, kao i da Porezna uprava Ministarstva financija Republike Hrvatske tijekom 2024., 2025. i u siječnju i veljači mjesecu 2026. nije evidentirala da je tužiteljica ostvarila niti dohotke niti neoporezive primitke.

7.1. Iz suglasnih iskaza tužitelja i tuženice utvrđeno je da su oni bračni drugovi koji su brak sklopili 16. kolovoza 2021., da su nakon sklapanja braka živjeli u kućanstvu s tuženičinim roditeljima i njezinom mlađom sestrom, da u tom kućanstvu stanovali i prije nego li su brak sklopili tako da su ukupno u zajednici života živjeli gotovo deset godina, da je za vrijeme trajanja te zajednice života tužitelj bio zaposlen i ostvarivao plaću iz koje su se podmirivali svi troškovi opisanog zajedničkog kućanstva u kojemu su oni živjeli, da za vrijeme trajanja bračne zajednice i zajednice života uopće, tuženica nije bila zaposlena osoba i nije ostvarivala dohodak kojim bi doprinosila pomirenju troškova opisane zajednice života, kao i da u njihovoj zajednici nisu rođena djeca.

7.2. saslušan kao parnična stranka, tužitelj je u svome iskazu iznio i da je prije braka podignuo kredit i tim novcem kupio kuću, no da redovito nije vraćao kredit tako da su mu kuću oduzeli jer je na njoj bila hipoteka, da je tuženici našao posao kod rođaka u pekari no da ona tamo nije željela raditi iako je sposobna za rad, da u toj kući koja mu je oduzeta zbog neplaćanja kredita tuženica i on nisu stanovali, da je tuženica bila prijavljena na zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba za vrijeme trajanja bračne zajednice i da nije bila vlasnica nekretnina, automobila ili drugog vozila.

7.3. Saslušana kao parnična stranka, tuženica je u svom iskazu iznijela i da se ne želi rastati dok ne dobije svoja prava što god to bilo, da dok su živjeli svi zajedno kod njezinih, tužitelj nije bio škrt, da je davao novac i da nikada nije gledala koliko je potrošila, da traži da joj tužitelj plaća uzdržavanje zato što ne može naći posao i nema od čega živjeti, da je za vrijeme trajanja braka aktivno tražila posao i da su je zvali sa zavoda za zapošljavanje i nudili joj sezonski posao što ona nikada nije prihvatila, da je i sada nezaposlena, da nije radno nesposobna, da traži 200,00 eura mjesečno uzdržavanje od tuženika, da su njezine mjesečne potrebe od 100,00- 150,00 eura mjesečno, da je prije jedanaest godina bila zaposlena kao asistent u nastavi bolesnom djetetu u školi, da joj je tužitelj branio da bude zaposlena pa je ona potajno tražila posao, ali su joj nudili samo rad u sezoni što nije prihvaćala zato što su živjeli kod njezinih, da se nije zapošljavala od kada je prestala njezina i tužiteljeva bračna zajednica, a da je ta zajednica prestala prije oko godinu i pol, dvije.

8. Izvedeni dokazi ocijenjeni su, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljem tekstu ZPP), brižljivo i pažljivo i to svaki izvedeni dokaz zasebno i svi izvedeni dokazi u njihovoj međusobnoj povezanosti.

9. Odredbom čl. 50. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15 i 98/19, u daljem tekstu ObZ) propisano je da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumni razvod braka, dok je u odredbi čl. 51. ObZ određeno da će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

10. Budući da je tuženica prije zaključenja glavne rasprava izričito izjavila da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na razvod braka, u daljem tijeku postupka sud je smatrao da su tužitelj i tuženica kao bračni drugovi sudu podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka, te je odlučio, primjenom odredbe čl. 50. st. 1. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, kao u izreci ove presude te razveo brak koji su tužitelj i tuženica sklopili 16. kolovoza 2021. u [adresa] na temelju njihovog sporazuma.

11. Odredbom čl. 295. ObZ-a određeno je da bračni drug koji nema dovoljno sredstva za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti (st.1.), te da kad sud određuje uzdržavanje za bračnog druga, posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjeli obiteljskih obveza za trajanja braka (st. 2.).

Odredbom čl. 298. ObZ-a određeno je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstava za život (st. 1.), te da mu u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a da se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (st. 2.).

Odredbom čl. 296. ObZ-a određeno je da se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed (st.1.), te da sud može na zahtjev jednog ili obaju bračnih drugova odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja (st. 2.).

12. S obzirom da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženica radno sposobna osoba koja trenutno nije zaposlena, da na dan 8. travnja 2026., kada je Hrvatski zavod za zapošljavanje izdao potvrdu, nije bila prijavljena kao nezaposlena osoba koja posao aktivno traži, kao što je utvrđeno i da je kroz vrijeme trajanja braka s tužiteljem tuženica bila, s manjim prekidima, prijavljena na zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, no da ponuđeni sezonski posao nije prihvaćala nego je cijelo vrijeme trajanja njihove zajednice bila nezaposlena te su se njezine i tužiteljeve potrebe i potrebe ostalih članova njihovog kućanstva, tuženičinih roditelja i mlađe sestre, zadovoljavali iz plaće koju je ostvarivao tužitelja, kao i da u njihovoj bračnoj zajednici nisu rođena djeca, niti je tuženica dokazala da bi joj tužitelj zabranjivao zaposliti se za vrijeme trajanja njihova bračne zajednice, uz utvrđenje da se mjesečne potrebe tuženice mogu zadovoljit iznosom od 100,00-150,00 eura, sud je djelomično osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev tuženice za plaćanjem uzdržavanja, a zbog duljine trajanja njihove bračne zajednice (brak je sklopljen 16. kolovoza 2021., a zajednica faktično prekinuta prije gotovo dvije godine) i činjenice da parnične stranke nisu roditelji zajedničke djece, te je naložio tužitelju platiti tuženici uzdržavanje kroz razdoblje od tri mjeseca i to u mjesečnom iznosu od 100,00 eura počevši od obveza za mjesec travanj 2025., kako je to u st. II. izreke ove presude, te je primjenom naprijed navedenih odredaba ObZ-a kojima se određuje način postupanja suda prigodom ocjenjivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva bračnog druga usmjerenog na uzdržavanje nakon razvoda braka, u smislu odredbe čl. 296. st. 1. ObZ-a s dospijećem ove novčane obveze do 25-tog dana u mjesecu za sljedeći mjesec.

12.1. Dosuđeni novčani iznos na ime uzdržavanja tuženici bi trebao omogućiti zadovoljenje osnovnih životnih potreba u razdoblju prilagodbe na izmijenjene okolnosti života dok se ne zaposli i počne ostvarivati prihode iz kojih će osigurati svoje uzdržavanje, a istovremeno neće ugroziti osobno uzdržavanje tužitelja niti umanjiti njegove financijske prilike do mjere da neće moći osigurati sve potrebno za skrb o djetetu čije rođenje očekuje u novoj zajednici života i ne predstavlja za tužitelja očitu nepravdu.

12.2. Sud je pri tome cijenio i da tuženica i sada živi u kućanstvu sa svojim roditeljima i sestrom, da su tužitelj i ona također živjeli u tom njihovom kućanstvu, da su režijske troškove toga kućanstva podmirivali iz tužiteljeve plaće dok su zajedno živjeli, da nakon odlaska iz toga kućanstva tužitelj više ne plaća te troškove, da se nakon faktičnog prekida bračne zajednice tuženica nije zaposlila, da je zajednica prekinuta prije gotovo dvije godine i da od napuštanja bračne zajednice tužitelj nije novčano doprinosio uzdržavanju tuženice, da tuženica nije vlasnica nekretnina niti druge vrjednije imovine, kao što je sud cijenio i da je tužitelj zaposlen po ugovoru o radu na određeno vrijeme temeljem kojega ostvaruje plaću od 1.050,00 eura tako da mu radni odnos traje do lipnja mjeseca 2026. kao sezonski posao, te da u zajednici života s novom partnericom očekuje rođenje njihovog djeteta te ima obvezu vraćanja kredita s ratom od 200,00 eura mjesečnog do punog iznosa duga od 5.500,00 eura.

13. Zahtjev tuženice za plaćanje uzdržavanja od dosuđenih 100,00 eura mjesečno to zatraženih 200,00 eura mjesečno sud je kao neosnovan odbio, iz naprijed navedenih razloga, kako je i odlučeno u st. III. izreke ove presude.

12. Primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu ovoga postupka, sud je o troškovima ovoga postupka odlučio slobodno određujući da svaka stranka snosi svoje troškove postupka budući da su i tužitelj i tuženica potraživali naknadu parničnih troškova od protivne strane, da su oboje u ovom parničnom postupku bili zastupani po punomoćniku-odvjetniku i da im je obojima nastao podjednaki parnični trošak u iznosu jednokratne nagrade u visini od 200 bodova uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, što uz primjenu Tar.br.

7.st.1.t. 2., Tar. br. 42 i Tar. br. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za svakoga iznosi 500,00 eura, sve s obzirom da je tuženica djelomično uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom za plaćanje uzdržavanja.

U Vukovaru 25. svibnja 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužitelju putem punomoćnika.

2. Tuženici putem punomoćnika.

-po pravomoćnosti:

3. Matični ured Vinkovci.