Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-272/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Ive Lovrin, univ. spec.iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-142/2025-16 od 9. veljače 2026. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-142/2025-16 od 9. veljače 2026. godine okrivljenik KO je oglašen krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s rokom provjeravanja od pet godina.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 8. siječnja 2024. do 10. siječnja 2024. kada je pušten na slobodu.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP okrivljeni KO dužan je platiti trošak ovog postupka u paušalnom iznosu od 100 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, smatrajući da nije bilo osnova za izricanje uvjetne osude budući se radi o višestruko kažnjavanoj osobi koja je sklona kršenju pozitivnih propisa i društvenih normi, te se ovako blagom kaznom neće postići svrha generalne i specijalne prevencije, s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda te okrivljeniku izrekne odgovarajuća kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije dostatno cijenio okrivljeniku kao otegotno njegovu višekratnu prekršajnu osuđivanost zbog različitih vrsta prekršaja, među kojima su i prekršaji iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji od kojih je jedan počinjen na štetu iste oštećene i prekršaji iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. 1. Međutim, sam državni odvjetnik je predložio kao sankciju izreći bezuvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci zanemarujući pritom odredbu čl. 45. KZ prema kojoj se kazne zatvora u trajanju do 6 mjeseci mogu izreći samo onda kada se može očekivati da se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

7. Suprotno tome prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazneno- pravne sankcije okrivljeniku vodio računa o svim okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, sukladno odredbi čl. 47. st.1. KZ, te mu je pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja sankcija se ukazuje adekvatnom stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti kaznenog djela i kao takva stroža od sankcije koju je predložio državni odvjetnik. Naime, prvostupanjski sud je ovdje kao otegotno ocijenio okrivljenikovu višestruku prekršajnu osuđivanost, ali istovremeno je olakotno cijenio činjenicu da isti nikada do sada svojim ponašanjem nije prešao u kaznenu zonu. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da obzirom na predmet, okolnosti i način počinjenja kaznenog djela postoje zakonski uvjeti za primjenu uvjetne osude prema odredbama članka 56. KZ, pa i ovaj drugostupanjski sud nalazi da izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uvjetovana suspenzijom njenog izvršenja, na najdulji zakonom predviđeni rok provjeravanja od 5 (pet) godina, predstavlja dovoljno upozorenje koje izriče sud i koje će dostatno motivirati okrivljenika da ostane na razini zahtjeva društvenog poretka, te posebno utjecati na njega da ne ponavlja kaznena djela. Upravo ovako dugačak rok provjeravanja će biti relevantan za uzdržavanje okrivljenika od protupravnog ponašanja jer svako buduće protuzakonito ponašanje može biti sankcionirano opozivom uvjetne osude i određivanje izvršenja zatvorske kazne u trajanju od jedne godine.

8. U žalbi državnog odvjetnika se označene okolnosti potpuno zanemaruju i jedini značaj se pridaje isključivo otegotnoj činjenici ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenika koja, sama za sebe u konkretnom slučaju, ne opravdava osudu na predloženu kaznenu sankciju pogotovo ne u takvom trajanju, zbog čega je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

9. Kako ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon to je trebalo, a sukladno čl. 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 25. svibnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Dijana Grancarić