Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-94/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB: 76674680107, protiv ovršenika HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-3086/2024-3 od 20. studenog 2025., 25. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-3086/2024-3 od 20. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje.

2. Protiv citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 155/23, dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja ovrhovoditelj je podnio sudu zahtjev za naknadu troška koji mu je, pred Financijskom agencijom, nastao u postupku izravne naplate na temelju rješenje o ovrsi broj Ovrv-2386/2021 donesenog od strane javnog bilježnika Gordane Frković dana 12. srpnja 2021. Naime, ovrhovoditelj je uplatio predujam naknade za provedbu navedene osnove u iznosu 132,72 eura ali je, na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20), navedena osnova za plaćanje isknjižena, a da ni dug niti trošak uplaćenog predujma nisu namireni.

6. Prvostupanjski je sud donio odluku o zahtjevu ovrhovoditelja s obrazloženjem da će se ovrhovoditelju na njegov zahtjev navedena naknada vratiti sukladno članku 14. i 15. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/18. i 46/22.; dalje: Pravilnik).

7. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da da je predmetna osnova za plaćanje isknjižena na temelju članka 12. ZPONS-a, što nije navedeno kao jedan od razloga iz članka 15. Pravilnika, slijedom čega se ne može utvrditi da će FINA izvršiti povrat uplaćenog predujma ovrhovoditelju.

8. Sukladno odredbi čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovrhovoditelj je dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja ( st. 1. ) dok Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma ( st. 2. ).

9. Nadalje, iznos predujma Agencija upisuje u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje i provodi ovrhu u korist ovrhovoditelja prema odredbi čl. 8. stavak 7. Pravilnika.

10. Ovaj žalbeni sud prihvaća tumačenje prvostupanjskog suda da se navedena naknada predujmljuje u korist i na račun Agencije i da se primjenjuje samo u odnosu na trošak predujma uplaćenog za provedbu konkretnog postupka pa se neće automatski namirivati u nekom idućem postupku izravne naplate. Nadalje, prema odredbi članka 14. stavak 4. Pravilnika naknada predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je Agencija utvrdila nemogućnost izvršenja vratit će se ovrhovoditelju na njegov zahtjev, dok su člankom 15. taksativno navedeni razlozi vraćanja kao nepodobne osnove za plaćanje, a konkretno je za primijeniti stavak 12. istog članka.

11. Odredbom članka 12. ZOPNS-a propisuje se nemogućnost izvršenja osnova za plaćanje za ovršenika fizičku osobu. Upravo ovom odredbom propisan je i rok od tri mjeseca za mogućnost provedbe ovrhe. Posebno je stavkom 5. citirane odredbe propisano da ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje postupanje Agencije u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje.

12. U Pravilniku je člankom 15. taksativno navedeno koji su to razlozi zbog kojih Agencija vraća osnov kao nepodobnu, dok je člankom 14. stava 4. Pravilnika propisano da za slučaj utvrđenja nemogućnosti izvršenja osnove, Agencija vraća predujmljenu naknadu na ovrhovoditeljev zahtjev.

13. Imajući u vidu da bi prihvaćanjem ovrhovoditeljevog zahtjeva u ovom postupku moglo doći do dvostruke naplate predmetnog troška na temelju ranije citiranih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvansudske ovrhe. Zbog navedenog, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz citiranih odredbi jasno slijedi da zahtjev radi isplate iznosa kojeg je ovrhovoditelj predujmio na ime naknade za provedbu osnove za plaćanje nije osnovan.

14. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti žalbu te je, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci.

Split, 25. svibnja 2026.

SUTKINJA

Dragica Samardžić