Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-575/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Martina Pečenko, odvjetnica iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-728/2022-14 od 20. travnja 2023., 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-728/2022-14 od 20. travnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu - točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin iz Zagreba poslovni broj Ovrv-375/21 od 29. studenog 2021. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 346,85 eura1 / 2.613,34 kuna zajedno sa zateznim kamatama po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a teku kako slijedi:

- na iznos od 31,72 eura1 /239,00 kuna od 14. kolovoza 2020.,

- na iznos od 32,58 eura1 /245,46 kuna od 15. rujna 2020.,

- na iznos od 35,70 eura1 /269,00 kuna od 15. listopada 2020.

- na iznos od 46,47 eura1 /350,14 kuna od 13. studenog 2020.,

- na iznos od 38,72 eura1 /291,74 kuna od 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 37,03 eura1 /279,00 kuna od 15. siječnja 2021.,

- na iznos od 37,03 eura1 /279,00 kuna od 15. veljače 2021.,

- na iznos od 87,60 eura1 / 660,00 kuna od 15. ožujka 2021. do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Sandre Palinić Čulin iz Zagreba poslovni broj Ovrv-375/21 od 29. studenog 2021. u dijelu kojim u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od eura 288,65 eura /2.174,81 kune1 zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 15. ožujka 2021. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 251,59 eura1 /1.891,84 kuna, u roku od 15 dana."

2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je plaćanje telekomunikacijskih usluga tužitelja u razdoblju od srpnja 2020. do siječnja 2021., naknade za prijevremeni raskid ugovora te otplate cijene (preostalih rata) za mobilni uređaj Samsung Galaxy A 70 DS crni.

6. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, sukladno mjerodavnom čl. 458. st. 1. ZPP-a, u ovom predmetu se radi o sporu male vrijednosti, a u kojem se, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točki 2., 4.,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točke 11. ZPP-a, a na koju tužitelj ukazuje u žalbi tvrdnjom da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja se u sporu male vrijednosti ne mogu pobijati žalbom, proizlazi:

- da je tuženik s tužiteljem zasnovao pretplatnički odnos 17. siječnja 2020. za korištenje tužiteljevih usluga za tarifni model Mobilna M,

- da su stranke 17. siječnja 2020. sklopile ugovor o kupnji uređaja Samsung Galaxy, A70 DS ugovorene vrijednosti od 1.440,00 kuna uz obročnu otplatu od 24 rate u iznosu od po 60,00 kuna mjesečno;

- da je tužitelj raskinuo pretplatnički odnos s tuženikom jer tuženik nakon tužiteljevog poziva nije podmirio dospjelo dugovanja;

- da je tuženik preuzeo od tužitelja mobilni uređaj;

- da tuženik nije nakon raskida pretplatničkog odnosa vratio tužitelju mobilni uređaj;

- da tuženik nije platilo utuženu tražbinu.

9. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 346,85 eura/2.613,34 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od datuma navedenih u točki I. izreke prvostupanjske presude, koji iznos predstavlja zbroj pruženih telekomunikacijskih usluga i preostale neplaćene rate za preuzeti uređaj prema ugovorenoj vrijednosti mobilnog uređaja.

10. Kako tuženik nije tužitelju vratio preuzeti mobilni uređaj nakon raskida ugovora, a budući je ugovor raskinut tuženikovom krivnjom prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, dužan je tužitelju uz vrijednost pružene usluge iskazane u računima naknaditi i vrijednosti mobilnog uređaja u iznosu od 660,00 kuna.

11. U odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude(koja nije predmetom žalbenog postupka), prvostupanjski je sud zaključio da je odredba članka 14. tužiteljevih Općih uvjeta (koja je identična kao odredba članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama „Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17 i 76/22- dalje: ZEK) nepoštena ugovorna odredba u smislu članka 49. stavak 1. i 2. , a samim time i ništetna prema odredbi članka 55. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15 dalje: ZZP) koji se, a budući se radi o potrošačkom ugovoru, u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis.

12. Prema stajalištu prvostupanjskog suda primjena odredbe članka 14. Općih uvjeta dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na tuženikovu štetu, smatrajući da je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to, odnosno da se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, pri čemu utvrđuje da je to protivno i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora iz odredbe članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO).

13. Nadalje, prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir da je tužitelj navedenu odredbu unaprijed formulirao na standardnom obrascu, zaključuje da se predmnijeva da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da tuženik nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

14. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj temeljem navedene ugovorne odredbe ne može osnovano zahtijevati isplatu već da bi imao pravo, u smislu odredbe članka 368. ZOO, zahtijevati naknadu štete zbog raskida ugovora uslijed neispunjenja. Međutim, utvrdivši da tužitelj tijekom postupka nije niti činjenično tužbeni zahtjev odredio kao zahtjev za naknadu štete, niti tvrdio da bi zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu i obrazložio u čemu bi se ona sastojala, prvostupanjski sud tužiteljev zahtjev ocjenjuje neosnovanim te odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.

15. Pravilno je prvostupanjski sud je zaključio da se na odluku o osnovanosti zahtjeva za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, kao lex specialis u odnosu na odredbu članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, a što je u skladu sa zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. (broj Su-IV-409/16).

16.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka, a koju tuženik također pobija žalbom zbog pogrešne primjene čl. 154. st. 2. ZPP-a, ocjenjuje se da je prvostupanjski sud pri odlučivanju pogrešno primijenio čl. 154. st. 2. ZPP-a i to stoga što je pri odlučivanju o troškovima postupka nije pravilno uzeo u obziru uspjeh stranaka u sporu u pogledu osnove i visine zahtjeva.

16.2. Naime, tužitelj je u ovom postupku zahtijevao ispunjenje ugovorne obveze – isplatu cijene pruženih usluga te naknadu štetu zbog neispunjenja obveze, dakle zahtjeve je temeljio na dvije osnove, a konačnici uspio samo u pogledu jedne osnove i time 50 % po osnovi, dok je u pogledu visine zahtjeva uspio u omjeru od 55 %.

16.3. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj bi po omjeru uspjeha u sporu imao pravo na naknadu 5 % troškova postupka no kada se troškovi postupka dovedu u vezu s čl. 155. ZPP-a, time cijene kao troškovi koji su bili potrebni za vođenje spora, ukazuje se da su za vođenje parnice bili potrebni troškovi zastupanja tužitelja i to u cijelosti jer se naknada troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku određuje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., u nastavku: OT).

16.4. Naime, prema tbr. 7. točka 1. OT-a, trošak zastupanja odvjetnika je u istom platnom razredu za vrijednost predmeta spora u rasponu od 332,01 do 664,00 eura, što konkretno znači da je tužitelj za uspjeh u sporu – ostvarenje tražbine od 346,85 eura (s koliko je uspio) morao imati jednak trošak zastupanja neovisno o dijelu tražbine s kojom nije uspio u iznosu od 288,65 eura jer ukupna vrijednost obje ne prelazi iznos od 664,00 eura.

16.5. Uzimajući u obzir da je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku bio u cijelosti potreban da bi tužitelj uspio sa zahtjevom za plaćanje iznosa od 346,85 eura, tužitelj bi imao pravo na naknadu troškova zastupanja u ukupnom iznosu od 456,23 eura, uz dodatni trošak javnobilježničke nagrade i sudske pristojbe te troška oglasa u Narodnim novinama.

16.6. Obzirom je pobijanom odlukom tuženiku naloženo plaćanje troška od 251,59 eura, a na odluku se žali isključivo tuženik, usprkos pogrešnoj primjeni materijalnog prava pri donošenju prvostupanjske odluke o troškovima postupka, ovaj sud temeljem čl. 374. ZPP-a, nije ovlašten odluku preinačiti na tuženikovu štetu te je ista potvrđena usprkos pogrešnoj primjeni materijalnog prava, konkretno čl. 155. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, uz činjenicu da tuženik nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Bušković