K-463/2024-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Barbari Kraljević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Ivšak, u kaznenom postupku protiv okrivljenog KČ zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-89/23 od 23. siječnja 2023., izmijenjene 20. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane 3. prosinca 2025., 3. veljače 2026., 23. veljače 2026., 25. ožujka 2026. i 20. svibnja 2026., u prisutnosti okrivljenog KČ, zamjenice njegovog branitelja Stanke Mamić, odvjetničke vježbenice s položenim pravosudnim ispitom u odvjetničkom uredu Vuković i Lalić iz Splita, i zamjenika ODO-a u Splitu GČ, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

a)

OKRIVLJENI: NČ, zvani K, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KČĆ i GČĆ, rođene G, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ekonomist, nezaposlen, bez primanja, pismen sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 5. studenoga 2022. oko 01,00 sati u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, u cilju da teško povrijedi AČ, najmanje jednom ga udario šakom ili nogom u glavu, a dok se AČ nalazio na podu, najmanje jednom ga udario šakom ili nogom po ruci kojom se on branio od njegovog udarca, uslijed čega je AČ zadobio prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake, koja povreda je teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11).

III. Stoga se okrivljeni NČ na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Nakon toga se okrivljenom ŽČ, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08) oštećenik AČ se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni NČ u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 936,65 (devetsto trideset šest eura i šezdeset pet centi) eura, od čega iznos od 318,53 eura predstavlja trošak sudsko- medicinskog vještačenja, iznos od 118,12 eura predstavlja trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu, a iznos od 500,00 eura paušalnu svotu.

b)

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26., dalje: ZKP/08)

OKRIVLJENI: NČ, podaci kao pod a),

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi dana 5. studenoga 2022. oko 01,00 sati u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, bez ikakvog povoda, u cilju da zastraši AČ istome kazao: “Ubit ću te, zaklat ću te, poći ću na robiju, izaći ću kad tad“,

dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11).

III. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik AČ se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-89/23 od 23. siječnja 2023. protiv okrivljenog KČ zbog stjecaja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem vijeća ovog suda broj Kov-60/2023-9 od 2. lipnja 2023.

2. Prilikom očitovanja o optužbi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku, na temelju članka čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića od 9. siječnja 2023. o provedenom sudsko-medicinskom vještačenju (listovi 33- 34 spisa).

4. U nastavku dokaznog postupka ispitani su svjedok-oštećenik AČ, svjedoci ĐČ i KČĆ te stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević.

5. Na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08, pročitane su isprave: zapisnik II Policijske postaje Split o zaprimanju kaznene prijave od 5. studenoga 2022., i to samo na okolnost tko je podnio tu prijavu, kome i kada (list 7 spisa) i medicinska dokumentacija za oštećenika AČ (listovi 5-6, 23-25 i 35-37 spisa).

6. Na raspravi održanoj 20. svibnja 2026. zastupnik optužbe je izmijenio optužnicu na način da u 4. retku iza riječi "udario" umjesto riječi "nogom" trebaju stajati riječi "šakama i nogama", a u 6. retku iza riječi "udario", umjesto riječi "nogom", trebaju stajati riječi "šakama i nogama".

6.1. Nakon što je okrivljeniku predočena izmjena optužnice, okrivljenik je naveo da je razumio navedenu izmjenu te da i dalje ostaje kod ranije danog očitovanja da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

7. Prije završetka dokaznog postupka, na temelju čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08, iz spisa su kao nezakoniti dokazi izdvojene službene zabilješke II Policijske postaje Split o obavljenim obavijesnim razgovorima s AČ i s medicinskim osobljem HKP Firule (list 3 spisa), s dr. N (list 4 spisa), s KČĆ (list 20 spisa) i s NČĆ (list 21 spisa), koji materijali će se nakon pravomoćnosti rješenja o izdvajanju zatvoriti u poseban omot i predati sucu istrage radi čuvanja odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti koristiti u postupku. Navedene službene zabilješke sastavljene su na temelju obavijesti policije dobivenih od građana, a na takvim obavijestima ne može se temeljiti sudska odluka.

8. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 sud je odbio kao nevažan prijedlog obrane da se pribave podaci iz kaznene i prekršajne evidencije za žrtvu-oštećenika AČ, a na okolnost oštećenikovog sudjelovanja u tučnjavama jer činjenica koja bi se trebala utvrditi izvođenjem predloženih dokaza nije relevantna za odlučivanje u ovom postupku.

9. Na završetku dokaznog postupka, a prije ispitivanja okrivljenika, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 13. travnja 2026. (listovi 169-170 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 13. travnja 2026. (list 171 spisa) za okrivljenika.

10. Kako nije bilo prijedloga stranaka za dopunu dokaznog postupka, okrivljenik je ispitan na kraju dokaznog postupka, nakon čega je pročitan zapisnik PUSD, II Policijske postaje Split o ispitivanju okrivljenog KČ sukladno članku 208.a ZKP/08 od 5. studenoga 2022. i reproducirana je audio-video snimka tog ispitivanja (listovi 15-16, omot 17 spisa).

11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni NČ počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u dijelu a) izreke ove presude, dok nije dokazano da je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, opisano u dijelu b) izreke.

12. Kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje.

13. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak.

14. U postupku nije bilo sporno da se inkriminirani događaj zbio 5. studenoga 2022. u Splitu, u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa] i da je tog dana AČ došao ispred te kuće.

15. Međutim, s obzirom na okrivljenikovu obranu, bilo je sporno je li okrivljenik te prigode bez ikakvog povoda, u cilju da ga zastraši, AČ kazao: “Ubit ću te, zaklat ću te, poći ću na robiju, izaći ću kad tad“, te je li u cilju da ga teško povrijedi, AČ više puta udario šakama i nogama u glavu, te je li nakon što je AČ pao na pod, ovoga ponovno više puta udario šakama i nogama po cijelom tijelu i po rukama s kojima se ovaj branio od njegovih udaraca, i je li uslijed toga AČ zadobio prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake, povredu teške naravi.

16. Naime, iznoseći svoju obranu u policiji sukladno članku 208.a ZKP/08 (5. studenoga 2022.), u kojoj je odgovarao samo na pitanja svog branitelja, okrivljeni NČ je negirao počinjenje kaznenih djela u bitnom navodeći da je AČ bivši suprug njegove bake. On (AČ) zadnjih dana uopće nije spavao na toj adresi. Inače, AČ je jedan alkoholičar kojeg je vidio da ulazi u kuću u pijanom stanju i zna sjesti za stol tako da mu klone glava, zna padati sam jer je alkoholičar. On je s njegovom bakom bio u braku prije 15-20 godina. Inače, AČ je narušavao javni red i mir u njihovoj obiteljskoj kući na način da je galamio i vrijeđao. Nikada nije bio ni psihički ni fizički nasilan prema Milanu. Samo je jednom zvao policiju kad je AČ narušavao javni red i mir.

17. Iznoseći obranu na raspravi (listovi 188-189 spisa), okrivljeni NČ je također opovrgnuo izvršenje kaznenih djela. U bitnom je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je već iznio prilikom ispitivanja u policiji. Dodatno je kazao da se u noći 5. studenoga 2022. nije dogodilo ništa osobito drugačije u odnosu na ranije dolaske AČ na adresu u kojoj stanuju on i njegova obitelj. Tijekom te večeri, ne sjeća se sata, AČ je ponovno došao na njihovu adresu, bio je pijan i došao je galamiti na njegov prozor, odnosno galamio je u dvorištu njihove kuće. Tada je izišao iz svog stana u podrumu obiteljske kuće, došao je u dvorište gdje je bio AČ, a onda je uzeo gumeno crijevo za zalijevanje voćki te ga polio vodom kako bi prestao galamiti. Kad je izišao iz kuće, misli da je AČ bio u dvorištu i da je stajao na nogama, a nalazio se bliže prozoru njegovog stana. Nakon što je AČ polio vodom, on je prestao galamiti. Nakon toga se vratio u stan i to je sve što se te večeri dogodilo.

17.1. Ni u jednom trenutku nije prijetio AČ, a Milanove tvrdnje da mu je prijetio rezultat su njegove ljutnje prema njemu jer smatra da mu on (okrivljenik) brani da se ponovno useli u bakinu kuću. Ne odgovara istini da je AČ fizički napao, nije točno da je AČ više puta udario nogama i šakama u glavu, niti ga je više puta udario šakama i nogama po cijelom tijelu, kako ga se to tereti izmijenjenom optužnicom. Ne može se sjetiti je li te večeri još netko bio u kući, pa ne zna jesu li u to vrijeme u kući bili njegova baka ĐČ i njegov otac KČĆ. Ne sjeća se jesu li oni te večeri izišli iz svojih stanova u vrijeme kad je AČ došao na njihovu adresu niti mu je poznato jesu li oni čuli galamu koja je dopirala iz dvorišta. On je u dvorištu bio svega 10-20 sekundi. Okrivljenik se osvrnuo na navod iz pisanog nalaza dr. Antonia Alujevića u kojem je navedeno da je on AČ ozljede zadao "nogom obuvenom u cipelu". Nije točno da je AČ uopće udario i nema nikakve logike da bi usred noći obuvao cipele prije izlaska na dvorište. Osporio je imovinskopravni zahtjev oštećenika.

17.2. Odgovarajući na pitanje zastupnika optužbe je li on svojoj baki A i svom ocu KČĆ ispričao da je te večeri u dvorištu gumenim crijevom polio vodom AČ, naveo je da im to nije ispričao.

18. Svjedok-oštećenik AČ, ispitan pred policijskim istražiteljem (listovi 28-29 spisa), u bitnom je naveo da se 4. studenoga 2022. oko 23,00 sati nalazio ispod nadstrešnice obiteljske kuće na adresi [adresa], u vlasništvu njegove bivše supruge ŠČ. U jednom trenutku, misli da je bilo oko 01,00 sati, do njega je došao njezin unuk NČ i počeo ga vrijeđati "gubi se pička ti materina" i prijetiti mu „ubit ću te, zaklat ću te, poći ću na robiju izaći ću kad tad". Tu su još bili prisutni ĐČ i njen sin KČĆ koji su KČ smirivali. NČ ga je u više navrata udario nogom u predjelu glave, a kad je pao na pod nastavio ga je udarati nogama po cijelom tijelu. Rukama je pokrio glavu pa je tako i došlo do ozljede prsta na lijevoj ruci. Kad je NČ vidio da mu ide krv iz nosa, udaljio se u nepoznatom pravcu nakon čega mu je prišao KČĆ te mu ponudio da uđe u kuću i da se umije, što je odbio i odmah otišao u bolnicu jer je trpio bolove. Navedene prigode ničim nije izazivao KČ i ne zna razlog njegovog nasrtaja na njega. Oštećenik je postavio zahtjev za naknadu štete za pretrpljenu bol u iznosu od 25.000,00 kuna. Zainteresiran je za kazneni progon KČ.

19. Svjedok-oštećenik AČ, ispitan na raspravi (listovi 141-144 spisa), u bitnom je naveo da se kritični događaj zbio u jesen prije otprilike 3 godine, oko 22,30 ili 23 sata. U vrijeme tog događaja već je bio beskućnik tako da je noći provodio u dvorištu ispred obiteljske kuće svoje bivše supruge AČĆ na adresi u [adresa]. Bio je pljusak pa se sklonio ispod balkona u prizemlju te kuće. Ležao je na metalnom krevetu. U to vrijeme NČ stanovao je u podrumskom stanu u toj kući. Zaspao je i vjerojatno je hrkao i to je zasmetalo ŽČ koji je zbog toga izletio na hodnik kuće gdje je maltretirao svoju baku Ž vičući iz sveg glasa "ubit ću ga, zaklat ću ga, on iz groba nikad neće izaći, a ja ću iz zatvora izaći kad-tad, riješit ću ga se kad-tad". Mjesto gdje je NČ izvikivao prijetnje koje su se na njega odnosile udaljeno je niti desetak metara od mjesta gdje se on nalazio na ležaju. U to je iz svog stana koji se nalazi na zadnjem katu obiteljske kuće došao Katislavov otac KČĆ koji je smirivao KČ da ostavi baku na miru i da ostavi njega (žrtvu) na miru, a NČ je spomenute prijetnje da će ga ubiti i zaklati izgovarao i ispred svog oca.

19.1. Čuo je sve te prijetnje koje je NČ kritične večeri jer je NČ bio u hodniku koji se nastavlja iza ulaznih vrata obiteljske kuće u prizemlju, a ulazna vrata su bila otvorena zbog vrućine, kiše i južine. Cijelo to vrijeme dok je NČ izvikivao prijetnje on je i dalje ležao ispod balkona te je čuo glasove KČĆ i AČĆ koji su smirivali KČ.

19.2. U jednom trenutku ustao je s ležaja i provirio kroz ulazna drvena vrata i tada je vidio da je KČĆ obujmio s leđa KČ da ovaj ne bi realizirao svoje prijetnje prema njemu. U vrijeme dok je NČ izvikivao prijetnje smrću koje su se odnosile na njega, NČ nije prilazio mjestu gdje je on ležao, cijelo vrijeme se nalazio u hodniku u kući.

19.3. Na upit suda je li NČ prilikom izgovaranja prijetnje spominjao ime osobe na koju se odnosila prijetnja smrću, svjedok-oštećenik je u sudnici uzviknuo: "Mene, jebem ti Đ, meni je prijetio".

19.4. Nakon što je svjedok opomenut zbog nepristojnog ponašanja sukladno čl. 396. ZKP/08, u nastavku svjedočenja je naveo da se NČ u jednom trenutku istrgnuo iz zahvata svog oca, izletio je iz kuće, a za njim je izišao i njegov otac koji ga je još jedno vrijeme pokušao smiriti, no on mu se istrgnuo i fizički nasrnuo na njega. Za to vrijeme sjedio je na krevetu ispod balkona. Pokušao se obraniti od napada na način da je rukama pokrio glavu i branio se nogama. NČ ga je više puta udarao nogama i šakama po glavi i po tijelu, tih udaraca je bilo 10 ili 20, a udarci su bili toliko snažni da mu je okrivljenik polomio četvrti prst na lijevoj ruci i iz nosa mu je potekla krv, bio je sav okrvavljen. NČ ga je prestao tući kad ga je njegov otac ponovno obujmio rukama oko prsiju i odmaknuo od njega. ĐČ je prisustvovala cijelom tom napadu, ona je sve vidjela i čula.. Iste te večeri zatražio je liječničku pomoć na Hitnom kirurškom prijemu u KBC Split gdje mu je dijagnosticiran prijelom prsta na lijevoj ruci.

19.5. Oštećenik je postavio imovinskopravni zahtjev u visini od 25.000,00 kuna.

19.6. Kad je svjedoku-oštećeniku predočen zapisnik o zaprimanju kaznene prijave II Policijske postaje Split (na listu 7- 8 spisa), naveo je da se na tom zapisniku nalazi njegov potpis.

19.7. Nakon što je svjedoku sukladno čl. 426. ZKP/08 predočen navod iz njegovog prijašnjeg iskaza koji započinje riječima "U jednom trenutku, mislim da je bilo oko 01,00 sati", a završava riječima "izaći ću kad-tad", i nakon što je pozvan da pojasni odstupanja u svom iskazu, a osobito navod s rasprave da mu okrivljenik nije prijetio u neposrednom kontaktu, već da se okrivljenik u vrijeme izgovaranja prijetnji nalazio u ulaznom hodniku unutar obiteljske kuće dok je on bio na ležaju ispred kuće i da se izjasni koji je od njegovih iskaza točan, onaj dan pred policijom ili onaj na raspravi, svjedok je naveo: „Sve je točno. Ja sam sada počeo spavati jer sam se jutros ustao u 04,00 sati."

20. Prema iskazu svjedokinje CČ, ispitane na raspravi (listovi 145- 147 spisa) u bitnom proizlazi da je njezin bivši suprug VČ te noći, prije otprilike 3 godine, ponovno došao prespavati u dvorište ispred njene kuće i od nje je tražio da mu donese deku s kojom bi se pokrio, što je ona učinila. On je spavao na pomoćnom ležaju ispod balkona u prizemlju kuće. AČ je počeo urlikati da mu treba još jedna deka, no ona nije izlazila iz kuće. Osim te Milanove vike, ona te večeri ništa drugo nije čula, pa tako ni da je njen unuk NČ izlazio iz stana. Nakon što je AČ došao ispred kuće, ni u jednom trenutku nije napuštala kuću.

20.1. Nakon što je svjedokinji predočen navod iz iskaza svjedoka-oštećenika AČ koji glasi " ĐČ je prisustvovala cijelom tom napadu na mene, ona je sve vidjela i sve čula,…", svjedokinja je navela da nije točno da je ona prisustvovala bilo kakvom napadu na oštećenika. Inače, s unukom RČ ima odličan odnos. Nema saznanja da je AČ te večeri zadobio bilo kakve ozljede, njoj AČ posljednje 3 ili 4 godine priča o tome da ga njen unuk konstantno napada, ali on svašta priča i govori, on je neliječeni alkoholičar. Te večeri nije vidjela svog sina KČĆ jer nije izlazila iz svog stana, a niti je čula njegov glas.

21. Iz iskaza svjedoka FČ, okrivljenikovog oca, ispitanog na raspravi (listovi 153-155 spisa), u bitnom proizlazi da je AČ često dolazio na njihovu adresu gdje je u dvorištu obavljao veliku i malu nuždu ili bi se u vrtu polijevao vodom iz gumenog crijeva, a njegova majka je AČ to tolerirala iz samilosti. AČ ima velikih problema s alkoholom i vrlo često je ondje dolazio u alkoholiziranom stanju. Nema nikakvih saznanja da je njegov sin NČ uopće imao bilo kakav kontakt s AČ, pa tako i u studenom 2022., a taj datum jedino povezuje s dolaskom policije na njihovu adresu koja je s njime i njegovom majkom obavila razgovor. Sigurno bi čuo da se kritične večeri zbio nekakav incident ispred kuće jer se radi o mirnom kvartu i sve odzvanja ako netko glasnije govori.

21.1. Nakon što je svjedoku predočen navod iz iskaza svjedoka-oštećenika AČ s rasprave od 3. veljače 2026., i to njegov navod koji započinje riječima: „U to je iz svog stana koji se nalazi na zadnjem katu obiteljske kuće došao Katislavov otac KČĆ“, a završava riječima: „da je NČ spomenute prijetnje da će me ubiti i zaklati izgovarao i ispred svog oca BČ kada je došao u prizemlje obiteljske kuće“, i nakon što je svjedok pozvan da se očituje na taj oštećenikov navod, iskazao je da taj navod ne odgovara istini jer tog dana nije izlazio iz svog stana i nije čuo nikakvo događanje unutar ili ispred kuće.

22. Stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević (listovi 33-37 spisa) je u pisanom nalazu i mišljenju od 9. siječnja 2023. naveo da iz stanja spisa i priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećeni AČ kritične prigode zadobio krvni podljev i ranu razderotinu hrpta nosa te trzajnu ozljedu vratne kralježnice što sve čini jednu cjelinu koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu najmanje jednim udarcem tupo tvrdim predmetom (šakom, nogom obuvenom u cipelu) silom srednje jakog intenziteta. Nadalje, oštećenik je kritične prigode zadobio i prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom jakog intenziteta. Ova ozljeda ima karakteristike tzv. "obrambene ozljede" koja nastaje kada osoba koja se brani podmeće ruku ispred ili ispod sredstva kojim zamahuje osoba koja napada.

23. Ispitan na raspravi, stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević (listovi 160-161 spisa) naveo je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.

23.1. Odgovarajući na pitanje zastupnika optužbe jesu li lake tjelesne ozljede i teška tjelesna ozljeda koje je vještak opisao u svom pisanom nalazu nastale u istom događaju, vještak je naveo da jesu jer se spominju u medicinskoj dokumentaciji datiranoj na taj dan, s tim da se ne može očitovati je li oštećenik na dan 5. studenoga 2022. u odvojenom događaju mogao zadobiti lake tjelesne ozljede, a zatim istog tog dana i tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma prsta lijeve šake.

23.2. Na upit suda je li prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake mogao nastati i mehanizmom pada, a s obzirom na navode okrivljenikove obrane, vještak je naveo da je prijelom malog prsta mogao nastati i mehanizmom pada, ali je pritom prst morao biti ispružen.

23.3. Na upit suda je li trzajnu ozljedu vratne kralježnice koju navodi u svom nalazu utvrdio na temelju medicinskog nalaza od 11. studenoga 2022., vještak je naveo da što se tiče ozljede mišića vratne kralježnice koja je dijagnosticirana žrtvi 6 dana nakon inkriminiranog događaja, da smatra da je prema opisu te ozljede od 11. studenoga 2022. ta ozljeda nastala kritične prigode jer se bolnost vrata karakteristično javlja par dana nakon ozljede kada oteklina počne pritiskati živac pa onda nastaje bol i ograničenje pokreta. Dakle, ova trzajna ozljeda vrata koju je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrđena je na osnovi pregleda nalaza žrtve od 11. studenoga 2022. Trzajna ozljeda vrata nije mogla nastati mehanizmom pada. Razderotina nosa isto tako nema karakteristike ozljede koja bi nastala padom jer bi imala pridružene neke druge ozljede kao što su brada, jagodice lica, čelo i obvrni lukovi. Dodatno je naveo da krvni podljev i rana razderotina nosa te trzajna ozljeda vratne kralježnice čine jednu cjelinu i predstavljaju laku tjelesnu ozljedu, dok prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake čini odvojenu cjelinu i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ova ozljeda prsta mogla je nastati jednim udarcem tupo tvrdim predmetom silom jakog intenziteta, a mogla je nastati i pri padu.

23.4. Nakon što je sud, na prijedlog zastupnika optužbe, sukladno čl. 426. ZKP/08, vještaku predočio iskaz svjedoka oštećenika AČ s rasprave od 3. veljače 2026., i to dio iskaza koji započinje riječima: "Kad je NČ nasrnuo na mene, ja sam se pokušao obraniti od tog napada na način da sam rukama pokrio glavu koliko sam to mogao i branio sam se nogama, s tim da ja ŽČ nisam zadao niti jedan udarac. NČ me više puta udarao nogama i šakama po glavi i po tijelu, tukao me gdjegod je stigao, tih udaraca je bilo puno, 10 ili 20," a završava riječima: "majica mi je bila natopljena krvlju" i nakon što mu je postavljeno pitanje je li ovakav oštećenikov iskaz u pogledu opisa njegovog ozljeđivanja sudsko-medicinski održiv, vještak je kazao da je oštećenik zadobio najmanje 2 međusobno neovisna udarca šakom ili nogom obuvenom u cipelu, jedan u glavu silom srednjeg intenziteta, a drugi udarac u ruku silom jakog intenziteta. Izjasnio se da je u tom dijelu iskaz oštećenika održiv, dok iskaz oštećenika o tolikom broju udaraca ne bi bio održiv.

23.5. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Antonija Alujevića kao argumentiran i stručan.

24. Iz zapisnika II Policijske postaje Split o zaprimanju kaznene prijave od 5. studenoga 2022. (list 7 spisa) proizlazi da je oštećenik AČ tog dana podnio kaznenu prijavu.

25. Iz nalaza hitnog prijema KBC Split, Klinike za kirurgiju od 5. studenoga 2022. (list 5 i 36 spisa) proizlazi da je oštećenik AČ tog dana u 02,38 sati zatražio liječničku pomoć, a anamnestički je izjavio da ga je fizički napao ženin unuk i da je zadobio više udaraca nogom u glavu, a žalio se na bol u području lijeve šake.

26. Iz specijalističkog nalaza KBC Split, Zavoda za neurokirurgiju od 11. studenoga 2022. (list 37 spisa) proizlazi da je oštećenik AČ tog dana bio na kontrolnom liječničkom pregledu zbog ozljede vrata.

U odnosu na dio a) izreke presude

27. Razjašnjavajući sporna pitanja (izložena u odlomku 15.) sud je sveobuhvatno i kritički analizirao iskaze ispitanog svjedoka oštećenika AČ te svjedoka CČ i KČĆ dovodeći ih u relaciju s obranom okrivljenog KČ.

28. Razmatrajući sadržaj izvedenih dokaza, sud prihvaća kao vjerodostojan i utemeljen iskaz svjedoka oštećenika AČ, i to u onom dijelu u kojem je opisao da ga je okrivljeni NČ u kritičnom događaju fizički napao i teško tjelesno ozlijedio budući da je oštećenik u opisu okrivljenikovog fizičkog napada u bitnim činjenicama bio dosljedan i u prethodnom postupku i na raspravi. Ujedno, sud je utvrdio da je taj dio oštećenikovog iskaza objektiviziran medicinskom dokumentacijom (oštećenik je još istog dana zatražio liječničku pomoć zbog zadobivenih ozljeda) i sudskomedicinskim nalazom i mišljenjem vještaka dr. Antonija Alujevića.

28.1. Naime, vještak je na temelju oštećenikove medicinske dokumentacije utvrdio da je on u kritičnom događaju zadobio krvni podljev i ranu razderotinu hrpta nosa te trzajnu ozljedu vratne kralježnice što čini cjelinu koja predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu najmanje jednim udarcem tupo tvrdim predmetom (šakom, nogom obuvenom u cipelu) silom srednje jakog intenziteta, kao i da je zadobio prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom jakog intenziteta i da ta ozljeda ima karakteristike "obrambene ozljede". Vještak se očitovao da je oštećenik zadobio najmanje dva međusobno neovisna udarca šakom ili nogom obuvenom u cipelu - jedan u glavu silom srednjeg intenziteta, a drugi u ruku silom jakog intenziteta.

28.2. Prema tome, sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit oštećenikov iskaz u dijelu u kojem opisuje okrivljenikov fizički napad na njega od kojeg se on branio pokrivajući glavu rukama pri čemu ga je okrivljenik teško tjelesno ozlijedio, jer je s obzirom na rezultate vještačenja oštećenikov opis nastanka njegovih ozljeda, pa tako i teške tjelesne ozljede prsta ruke koja je predmet optužbe, utvrđen kao medicinski održiv. Međutim, sud nije prihvatio oštećenikov navod o brojnosti zadobivenih udaraca (naveo je da mu ih je okrivljenik zadao 10 ili 20) jer se takav navod pokazao sudskomedicinski neodrživ pa je sud u tom smislu i precizirao činjenični opis kaznenog djela teške tjelesne ozljede u odnosu na optužbu, o čemu će biti više riječi u odlomku 31.

29. Obranu okrivljenika u kojoj on negira da je u kritičnom događaju fizički napao i teško ozlijedio oštećenika AČ sud ne prihvaća jer je ona neuvjerljiva, nelogična, suprotna prihvaćenim dokazima i evidentno usmjerena na njegovu ekskulpaciju. Analiza okrivljenikove obrane otkriva nedosljednosti u navodima koje je iznio u policiji i na raspravi. Dok je u prvoj obrani tvrdio da oštećenik posljednjih dana uopće nije dolazio na predmetnu adresu, dotle je na raspravi od toga potpuno odstupio kazavši da je kritične prigode oštećenik AČ ipak ondje bio i da ga je on polio vodom kako bi prestao galamiti. Također, sud je okrivljenikovu obranu u kojoj on sugerira da se oštećenik kao alkoholičar sam ozlijedio pri padu otklonio kao neutemeljenu i iskonstruiranu jer iako se sudskomedicinski vještak dr. Antonio Alujević izjasnio da je predmetni prijelom prsta mogao nastati i pri padu, on je isto tako bio decidiran da je oštećenik, uz prijelom bližeg članka četvrtog prsta lijeve šake kao tešku ozljedu, u istom tom događaju zadobio i lake tjelesne ozljede - krvni podljev i ranu razderotinu hrpta nosa te trzajnu ozljedu vratne kralježnice - a pritom je isključio mogućnost da su trzajna ozljeda vrata i razderotina nosa nastale mehanizmom pada, što je pobliže bilo elaborirano u odlomku 23.3.

30. Sud ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedoka okrivljenikove bake CČ i okrivljenikovog oca KČĆ jer su oni u izravnoj koliziji s prihvaćenim dokazima u postupku, a osobito s oštećenikovim iskazom, pa sud ocjenjuje da su njihovi iskazi, s obzirom na blisku relaciju s okrivljenikom, naglašeno pristrani i da ga oni svojim svjedočenjem žele zaštititi.

31. U skladu s prihvaćenim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića – da je oštećenik zadobio najmanje dva međusobno neovisna udarca šakom ili nogom obuvenom u cipelu, i to jedan u glavu silom srednjeg intenziteta, a drugi u ruku silom jakog intenziteta – sud je intervenirao u činjenični opis kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u odnosu na optužbu na način da je navod iz optužbe da je okrivljenik oštećenika AČ „više puta udario šakama i nogama“ u glavu zamijenio navodom da ga je u glavu udario „najmanje jednom šakom ili nogom“. Sud je i daljnji navod iz optužbe da je okrivljenik oštećenika, dok se ovaj nalazio na podu, „ponovo više puta udario šakama i nogama po cijelome tijelu te po rukama s kojima se ovaj branio od njegovih udaraca“ zamijenio navodom da ga je „udario najmanje jednom šakom ili nogom po ruci kojom se on branio od njegovog udarca“. Sud je iz činjeničnog opisa u odnosu na optužbu kao suvišan ispustio navod „uslijed čega je AČ pao na pod“. Opisanim intervencijama nije došlo do povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude jer sud nije dirao u kvalifikaciju djela i nije prekoračio optužbu na štetu okrivljenika jer je zapravo u odnosu na okrivljenika smanjio kriminalnu količinu i tako postupio u njegovu korist, a ne na njegovu štetu.

32. Stoga je sud na temelju prihvaćenog dijela iskaza svjedoka oštećenika AČ te sudskomedicinskog nalaza i mišljenja dr. Antonija Alujevića, nedvojbeno zaključio da je okrivljeni NČ svojim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci u dijelu a) pod točkom I.

33. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

34. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje pa sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede bio ubrojiv.

35. Sud je utvrdio da je okrivljenik kazneno djelo teške tjelesne ozljede počinio s izravnom namjerom, jer je jasno da je on bio svjestan svog postupka i posljedica koje mogu nastupiti, pa je ipak poduzeo radnju opisanu u izreci presude, postupajući s ciljem da oštećenika AČ teško tjelesno povrijedi.

36. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenika je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njegovog postupanja, odnosno on je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega je okrivljenik nesumnjivo bio svjestan kao odrasla poslovno sposobna osoba.

37. Na strani okrivljenika nije utvrđeno da bi on postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, odnosno nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

38. Stoga je okrivljeni NČ kriv zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11 opisanog u izreci presude, u dijelu a).

39. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21), pri čemu naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu za okrivljenika blaže pa ih nije trebalo primjenjivati.

40. Nakon što je utvrđeno da je okrivljeni NČ počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede za koje je proglašen krivim, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te pritom ocijeniti sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život i njegove osobne prilike.

41. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, na osnovi čega se predmetno kazneno djelo može tretirati svojevrsnim ekscesom u njegovom životu usklađenom sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja.

42. Otegotnom okolnošću sud je okrivljeniku cijenio društvenu opasnost ovog kaznenog djela.

43. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja kao i propisane kazne za počinjeno kazneno djelo teške tjelesne ozljede (kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina), sud je zaključio da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne zatvora.

44. Stoga je okrivljeni NČ, na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a zatim mu je prema odredbi čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u vremenu provjeravanja od 2 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

45. Sud je uvjerenja da izrečena sankcija sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je okrivljenik prouzročio počinjenjem ovog kaznenog djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, odnosno da će se njome primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenog KČ, kao i na druge, da ne čine kaznena djela.

46. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, oštećenik AČ je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Naime, njegov imovinskopravni zahtjev odnosi se na neimovinsku štetu (pretrpljenu bol) i okrivljenik je taj zahtjev u cijelosti osporio. Budući da bi daljnje raspravljanje o ovom zahtjevu znatno odugovlačilo kazneni postupak, a podaci s kojima se u ovom trenutku raspolaže ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, odlučeno je kao u dijelu a), pod toč. V. izreke.

47. Budući da je okrivljeni NČ proglašen krivim, a njegova radna sposobnost nije dovedena u pitanje, sud ga je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 936,65 eura, od čega iznos od 318,53 eura predstavlja trošak sudsko- medicinskog vještačenja, iznos od 118,12 eura predstavlja trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu, a iznos od 500,00 eura paušalnu svotu, koja je određena uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene upute za plaćanje navedenog troška.

U odnosu na dio b) izreke presude

48. Analizirajući dokaze izvedene u postupku, sud ocjenjuje da nije dokazano da je okrivljeni NČ počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ11 za koje se optužuje. Naime, okrivljenik negira počinjenje tog kaznenog djela, a jedini inkriminirajući dokaz je iskaz svjedoka oštećenika AČ. No, analiza njegovog iskaza iz prethodnog postupka i onog koji je dao na raspravi pokazuje da je on bio krajnje nekonzistentan kako u reproduciranju sadržaja prijeteće izjave koju bi mu okrivljenik izgovorio tako i u opisu okolnosti pod kojima je okrivljenik to učinio. Dok je oštećenik AČ u nekonfrontiranom iskazu naveo da je okrivljenik kritične prigode došao do njega i zaprijetio mu „ubit ću te, zaklat ću te, poći ću na robiju izaći ću kad tad", dotle je na raspravi iznio posve drugačiju verziju događaja kazavši da je okrivljenik nalazeći se u kući, u prisutnosti svoje bake i oca, izgovorio prijetnju koja se odnosila na njega (oštećenika) i koja je glasila "ubit ću ga, zaklat ću ga, on iz groba nikad neće izaći, a ja ću iz zatvora izaći kad-tad, riješit ću ga se kad-tad", a on (oštećenik) da je tada bio ispred kuće i okrivljenik mu nije prilazio. S obzirom na ovakvu drastičnu razliku u opisu ovog segmenta događaja, sud je oštećeniku na raspravi predočio njegov raniji iskaz, pa se ovaj očitovao da je „sve točno“, a na upit suda je li okrivljenik izgovarajući prijetnje u hodniku kuće spomenuo ime osobe na koju se odnosi prijetnja, oštećenik je na krajnje primitivan način odgovorio da je okrivljenik prijetio njemu. Dodatno, za sud je krajnje nelogično objašnjenje oštećenika da je on čuo okrivljenikove prijetnje koje je ovaj izgovorio u hodniku kuće (oko 01,00 sati) jer da su ulazna vrata „zbog vrućine“ bila otvorena, a sve imamo li na umu općepoznatu činjenicu da vrućine u studenom nisu karakteristike mediteranske klime u Splitu.

49. Prema tome, u procesnoj situaciji u kojoj je iskaz oštećenika jedini inkriminirajući dokaz za okrivljenika, a izložena odstupanja oštećenika u opisu ovog dijela inkriminiranog događaja kompromitiraju vjerodostojnost njegovog iskaza zbog čega ga sud u tom dijelu ne prihvaća kao pouzdanog i istinitog, u izostanku bilo kakvih drugih personalnih ili materijalnih dokaza koji bi teretili okrivljenika, sud zaključuje da nije dokazano da je okrivljeni NČ počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 koje mu se optužnicom stavlja na teret, a koje je opisano u dijelu b) izreke presude pa je okrivljenika na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 trebalo osloboditi optužbe.

50. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe, to je sud na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenika AČ uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

51. S obzirom na to da je okrivljenik oslobođen optužbe zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, sud je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. tog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

Split, 25. svibnja 2026.

SUTKINJA

Barbara Kraljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. okrivljeni NČ

3. branitelj Saša Lalić, odvjetnik u Splitu

4. oštećenik AČ

5. u spis