REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. Pr-87/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika PLINARA d.o.o. Pula, Industrijska 17, koju zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik iz Pule, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu , nakon glavne rasprave zaključene dana 04. svibnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Ane Brbić Valković, odvjetnice iz Pule, zakonskog zastupnika tuženika Roberta Drandića i punomoćnika tuženika Damira Zagoršćaka, odvjetnika iz Osijeka, te održanog ročišta za objavu presude dana 25. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 15/2025 od dana 6. kolovoza 2025. godine kojom je tuženik PLINARA, d.o.o. Pula, OIB: 18436964560, tužitelju ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenom na radnom mjestu Punilac SPP-a i UNP-a u organizacijskoj jedinci: Odjel opskrbnog mjesta za UPP i/ili SPP i UNP izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 23/2023-2 zaključen dana 1. travnja 2023. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto Punilac SPP-a i UNP-a u organizacijskoj jedinci: Odjel opskrbnog mjesta za UPP i/ili SPP i UNP i prizna mu sva druga prava iz radnog odnosa."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je od dana 1. travnja 2023. godine zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu br. 23/2023 -2 od dana 1. travnja 2023. godine i to na radnom mjestu Punilac SPP-a i UNP-a u organizacijskoj jedinci: Odjel opskrbnog mjesta za UPP i/ili SPP i UNP. Tužitelju je počev od dana 29.srpnja 2025. godine određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana te je o istom dana 1.kolovoza 2025. godine tuženika i zakonskog zastupnika tuženika obavijestio odvjetnik Siniša Milevoj kao opunomoćenik tužitelja sa zahtjev da se tužitelju odobri neplaćeno odsustvo s radnog mjesta zbog navedenih okolnosti. Niti tužitelj niti njegov opunomoćenik nikad nisu primili odgovor tuženika, odnosno odluku kojom se tužiteljev zahtjev za odobravanje neplaćenog odsustva odbija ili prihvaća, kao niti bilo kakvu drugu obavijest i/ili odluku. Tužitelj je sasvim slučajno od trećih osoba došao do saznanja da je tuženik dana 6. kolovoza 2025. godine donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora tužitelja zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa gdje nastavak radnog odnosa više nije moguć, a razlog je nedolazak radnika na posao. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu objavljena je na oglasnoj ploči tuženika dana 29. kolovoza 2025. godine. Tužitelj je po saznanju za Odluku o izvanrednom otkazu putem opunomoćenice podnio poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava radnika kojeg je poslao preporučenom pošiljkom dana 12.rujna 2025. godine, a tuženik je istu primio 16.rujna 2025. godine. Tuženik nikada tužitelju nije dostavio pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iako je u trenutku donošenja i otpreme pobijane Odluke znao da se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru u Puli s obzirom da ga je o istom pet dana ranije, 1. kolovoza 2025. godine, pisanim putem obavijestio opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Siniša Milevoj. Usprkos tom saznanju tuženik nije izvršio dostavu Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju na mjesto njegovog tadašnjeg boravka koje mu je bilo poznato, Zatvor u Puli, već je, usprkos činjenici da zna gdje se tužitelj tada nalazio i na koji način mu se može i mora uručiti Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, isto ciljano izbjegao objavom na oglasnoj ploči s namjerom uskraćivanja radnika za njegova prava iz radnog odnosa. Da je nedostavljanje Odluke o izvanrednom otkazu osobno tužitelju ciljano, kako isti ne bi bio u mogućnosti koristiti se svojim pravima, pogotovo pravom podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, nesporno proizlazi i iz činjenice da je u Odluci o izvanrednom otkazu navedena pogrešna uputa o pravnom lijeku, a što svakako nije, i ne može biti, slučajna pogreška poslodavca koji je u djelomičnom vlasništvu jedinice lokalne uprave i samouprave, s cca 40-tak zaposlenika, sindikalnim povjerenikom i zaposlenim diplomiranim pravnikom. Uz to, u sadržaju pobijane Odluke izričito se navodi da radnik nije uložio zahtjev za zaštitu prava na ranija dva upozorenja, pa je jasno da tuženik kao poslodavac itekako poznaje postupak i prava radnika u slučaju donošenja opomena, upozorenja i odluka o otkazu, uključujući pravo na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, ali je očito u konkretnom slučaju namjera tuženika bila uskratiti tužitelja za njegova prava. Izbjegavanjem zakonite dostave Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i navođenjem pogrešne upute o pravnom lijeku tuženik je nesumnjivo ciljano želio tužitelja za njegova radnička prava i mogućnost da se zaštiti od pos ljedica donošenja pobijane Odluke. Nadalje, da je pobijana Odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita proizlazi i iz sadržaja iste. Navodi Poslodavca izneseni u obrazloženju Odluke kontradiktorni su, većim dijelom pravno irelevantni za donošen je pobijane Odluke, a informacije i činjenice koje bi eventualno mogle ukazivati na zakonitost i dopuštenost takve Odluke uopće se ne navode. Kao razlog otkazivanja ugovora o radu u toč. 1. sporne Odluke navodi se „osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa gdje nastavak radnog odnosa više nije moguć - radnik ne dolazi na posao“ pa se dalje u obrazloženju navodi da „Radnik ne dolazi na posao od dana 30.7.2025. godine do dana pisanje Odluke (6.8.2025.) i ne nalazi se na bolovanju“ , a da je Poslodavac „naknadno saznao iz medija da je radnik osumnjičen za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi kao zaštitar i nepružanja pomoći, radi čega je zadržan u istražnom zatvoru.“ Citirani navodi iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu se netočni jer je odvjetnik Siniša Milevoj dana 1.kolovoza 2025. godine u ime i za račun tužitelja pisanim putem obavijestio direktora tuženika da je tužitelju s danom 29.7.2025. godine određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana te je u ime i za račun tužitelja podnio zahtjev da se tužitelju odobri neplaćeno odsustvo s radnog mjesta zbog navedenih okolnosti. Na tužiteljev zahtjev za odobravanje neplaćenog odsustva s radnog mjesta tuženik nikada nije odgovorio, već je nakon pet dana donio pobijanu odluku o otkazivanja ugovora o radu neistinito navodeći kako je za razloge nedolaska radnika na radno mjesto saznao naknadno iz medija. Poslodavac u Odluci o izvanrednom otkazu nigdje izrijekom ne navodi koja je to osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koju je radnik počinio. Tuženik u pobijanoj Odluci ističe i obrazlaže dva ranije dana upozorenja radniku. Međutim, eventualna ranija upozorenja radniku nisu i ne mogu biti razlog niti opravdanje za donošenje pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U Odluci o otkazu ugovora o radu tuženik navodi da pri donošenju iste uzima u obzir opisane situacije i iznesene notorne činjenice te potom nabraja razloge za otkazivanje ugovora o radu izvanrednim otkazom: nedolazak Radnika na posao od 30.7.2025., određivanje istražnog zatvora zbog „vjerodostojne sumnje u počinjenje kaznenog djela“, „sklon je činjenju povrede radnih obaveza na što ukazuju upućena mu prethodna upozorenja….čime znatno narušava autoritet Poslodavca i ometa organizaciju i međusobne odnose s drugim radnicima“, neprofesionalno, grubo i nedolično ponašanje prema klijentima Poslodavca, čime šteti ugledu Poslodavca. Niti jedan od razloga koji se u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navode kao razlozi otkazivanja ugovora o radu ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog kojeg bi Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila dopuštena i/ili zakonita. Upravo suprotno, niti jedan od navedenih razlog nije opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu izvanrednim otkazom. Nedolazak na posao od 30.7.2025. godine - tužitelj je putem opunomoćenika obavijestio tuženika o razlozima nedolaska na radno mjesto u najkraćem mogućem roku (tijekom drugog dana nedolaska na posao i dva dana od uhićenja) te je odmah zatražio neplaćeno odsustvo s radnog mjesta, međutim tuženik nikada nije odgovorio već je nakon pet dana donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu . Određivanje istražnog zatvora zbog „vjerodostojne sumnje u počinjenje kaznenog djela“ - tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne obrazlaže iz kojih razloga i temeljem kojih ovlaštenja i parametara procjenjuje stupanj sumnje u počinjenje kaznenog djela od strane tužitelja kao „vjerodostojnu sumnju“ . Što takav izraz uopće znaći? Nesporno je da iz takvih formulacija tuženika proizlazi isključivo namjera da se opravda izvanredno otkazivanje ugovora o radu „pojačavajući“ sumnju u navodna kaznena postupanja radnika i prikazujući ga u negativnom svjetlu, a sve bez da mu se takva Odluka dostavi sukladno zakonu i uz omogući ulaganja pravnog lijeka. Osim što pobijanom odlukom tuženik krši radnička prava isti opisanim konstrukcijama narušava i temeljna ljudska prava radnika. Naime, čl. 28. Ustava Republike Hrvatske sadrži presumpciju nevinosti, odnosno izričito propisuje da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Procjene „vjerodostojnosti“ i/ili stupnja sumnje i/ili krivnje pri eventualnom počinjenju kaznenih djela nisu u ovlasti poslodavca te ukazuju na neobjektivnost i neprofesionalnost u postupanju tuženika . „Sklon je činjenju povrede radnih obaveza na što ukazuju upućena mu prethodna upozorenja….čime znatno narušava autoritet Poslodavca i ometa organizaciju i međusobne odnose s drugim radnicima“ - eventualna ranija upozorenja radniku nisu i ne mogu biti dopušten i osnovan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, međutim kako se sam tuženik pozvao na iste ukazuje se da je tada trebao i pravovremeno i na zakonit način reagirati ukoliko je smatrao da radnik „znatno narušava autoritet Poslodavca i ometa organizaciju i međusobne odnose s drugim radnicima“, a što niti ne proizlazi iz sadržaja samih upozorenja koja navodi poslodavac, a ne zbog istog naknadno donijeti odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu. Neprofesionalno, grubo i nedolično ponašanje prema klijentima Poslodavca, čime šteti ugledu Poslodavca – ponovno se ističe da navedeno nije i ne može biti razlog donošenja pobijane Odluke, odnosno ukoliko jeste tada je nesporno da je pobijana Odluka nezakonita jer se radi o eventualnim ranijim propustima radnika zbog kojih nije zakonito donositi naknadu odluku o izvanrednom otkazu. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi se da tuženik kao poslodavac više ne može osigurati osnovne uvjete sigurnosti, suradnje i međusobnog poštovanja, niti zaštiti svoj ugled i profesionalnost u svom poslu prema njegovim korisnicima, zbog čega više nema povjerenja u tužitelja i nastavak radnog odnosa nije moguć. Sve navedeno dodatno potvrđuje nedopuštenost i nezakonitost pobijane Odluke jer se isto očito odnosi na eventualna ranija postupanja radnika. O čemu se radi, tužitelju nije poznato. Tuženik u Odluci navodi da je o uhićenju tužitelja saznao iz medija i pritom prešućuje da ga je o istom obavijestio opunomoćenik tužitelja tražeći neplaćeno odsustvo radnika s radnog mjesta. Međutim, kada njemu to u Odluci sadržajno odgovara direktor tuženika svoju odluku obrazlaže navodeći da odsustvo radnika remeti radne procese zbog neizvjesnosti oko trajanja istražnog zatvora uz opasku „što radnik i sam navodi“ . Ovakav selektivno prikazivanje i izvrtanje činjenica nesporno dokazuje da je direktor tuženika primio dopis odvjetnika Siniše Milevoja te istog izignorirao kako bi mogao donijeti i opravdati Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, iako određivanje istražnog zatvora na mjesec dana nije zakonit razlog za donošenje sporne Odluke. Prema saznanjima tužitelja razlog otkazivanja ugovora o radu izvanrednim otkazom je želja za zapošljavanjem druge osobu na radno mjesto tužitelja. Tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu iznosi niz paušalnih i pravno irelevantnih razloga za donošenje pobijane Odluke, bez navođenja ijednog konkretnog razloga i dokaza za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Pobijana Odluka je nedopuštena jer je tužitelju ugovor o radu otkazan bez valjanih razloga što Odluku čini nezakonitom. Slijedom svega iznesenog, a kako se tuženik oglušio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika od dana 12. rujna 2025. godine, tužitelj sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu u otvorenom zakonskom roku ulaže ovu tužbu i predlaže da Naslovni sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužitelja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i dosudi tuženiku trošak postupka. Iz sadržaja priložene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6.8.2025. proizlazi da je tužitelju otkaz ugovora o radu dan zbog neopravdanog nedolaska na posao počevši od 30.7.2025., određivanja istražnog zatvora, ranijeg ponavljanog kršenja radnih obveza – dva puta upozoren na povrede radnih obveza te neprofesionalnog i neprimjerenog ponašanja prema klijentima čime je značajno narušio ugled tuženika. Navedene činjenice predstavljaju osobito teške povrede radnih obveza prema čl. 116. st. 2. Zakona o radu te opravdavaju izvanredni otkaz. Tužitelj u tužbi navodi kako mu Odluka nije dostavljena osobno, već ju je vidio na oglasnoj ploči. Međutim, iz priloga dostave (povratnica, poštanske potvrde) nedvojbeno je razvidno da je poslodavac ovdje tuženik zakonito izvršio dostavu preporučenom pošiljkom s povratnicom, sukladno čl. 132. Zakona o radu. Objava na oglasnoj ploči bila je propisana postupkom kao dodatna mjera. Tvrdnja o navodnoj „nepostojećoj povredi radnih obveza” je neosnovana. Tužitelj tvrdi da poslodavac nije utvrdio razlog otkaza te da je otkaz nezakonit međutim, nedolazak tužitelja na posao od 30. 7. 2025. nesporno proizlazi iz evidencije radnog vremena i obrazloženja Odluke, tužitelj je bio u istražnom zatvoru, što je sam naveo i njegov punomoćnik (str. 1–3 tužbe), tužitelj nije dokazao da je bio na bolovanju ili drugi oblik opravdanja izostanaka, tužitelj je ranije višekratno upozoren na neprimjereno ponašanje prema klijentima. Dakle, poslodavac je raspolagao činjeničnom i pravnom osnovom za izvanredni otkaz. Istražni zatvor predstavlja zakonski osnov za hitno prestanak radnog odnosa. Čl. 116. ZOR-a predviđa da se izvanredni otkaz može dati ako zbog osobito teške povrede radne obveze nas tavak radnog odnosa nije moguć. Tužitelj je bio nedostupan poslodavcu i u istražnom zatvoru mjesec dana. To objektivno onemogućuje izvršavanje poslova radnog mjesta (punionica SPP/UNP), gdje je nužna stalna fizička prisutnost. Navod o „skrivanju dostave” je nečinjenično neutemeljen. Tužitelj navodi da mu Odluka nije bila dostavljena kako bi mu se „onemogućilo podnošenje zahtjeva za zaštitu prava”. Međutim poštanske potvrde pokazuju da je dostava pokušana, tužitelj je primio i koristio pravno sredstvo – podnio zahtjev za zaštitu prava. Članak 127. kolektivnog ugovora ukazuje na Pravila o urednoj dostavi podnesaka od strane Poslodavca. Članak 127. propisuje da svi podnesci, posebice otkazi, odluke, nalozi, i sl. imaju se dostaviti radniku osobno na radnom mjestu radnika – ukoliko radnik odbije primitak na radnom mjestu Poslodavac će sačiniti zabilježbu na poleđini podneska, potpisati je i ovjeriti pečatom, te staviti je na oglasnu ploču Poslodavca, gdje se osmi (8) dan od dana oglašavanja smatra danom njegovog urednog primitka, preporučenom pošiljkom s povratnicom upućeno radniku – ukoliko radnik odbije potpisati povratnicu ili se vrati pošiljka s obaviješten nije podigao, ili iz bilo kojih drugih razloga, podnesak se ima staviti na oglasnu ploču Poslodavca, gdje se osmi (8) dan od dana oglašavanja smatra danom njegovog urednog primitka. Dostava se smatra urednom ako je primitak podneska ili pošiljke svojim potpisom potvrdio radnik ili odrasli član njegova kućanstva. Dakle, nikakvo oduzimanje prava tužitelju nije postojalo. Poslodavac nije bio dužan čekati okončanje kaznenog postupka. Tužitelj tvrdi da se istražni zatvor ne može koristiti kao razlog otkaza. To je pravno pogrešno. Nije relevantno radi li se o kasnije netočnoj ili nepotvrđenoj sumnji – bitno je da je radnik bio objektivno spriječen obavljati posao, poslodavac zbog naravi posla nije mogao organizirati rad bez značajne štete te nastavak radnog odnosa nije bio moguć. To je sve jasno navedeno u Odluci o otkazu. Suprotno navodima tužitelja, Odluka sadrži činjenični opis radnikovih povreda, pravnu osnovu (čl. 116. ZOR-a), razloge zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć (nedolazak, zatvor, ranija upozorenja, narušavanje ugleda). Odluka je stoga potpuna i zakonita. Da su tuženikovi navodi valjani i temeljeni na zakonu ukazuje slijedeća sudska praksa: Neopravdani izostanak je osobito teška povreda radne obveze (Vrhovni sud RH, Rev-263/06, Rev-259/09, Revr-911/14). Sud dosljedno zauzima stajalište da: „Dugotrajniji neopravdani izostanak radnika s posla predstavlja osobito tešku povredu radne obveze te opravdava izvanredni otkaz i kada radnik naknadno pokušava opravdati izostanak.“ Tužitelj nije dolazio na posao počevši od 30. 7. 2025., niti je poslodavca pravodobno obavijestio niti bio na bolovanju. Istražni zatvor kao osnov za izvanredni otkaz. Zabrana obavljanja rada ili fizička nedostupnost radnika opravdava izvanredni otkaz (Vrhovni sud RH, Revr-176/12, Revr-126/14). Sud navodi: „Izvanredni otkaz opravdan je i u situacijama kada radnik zbog vlastitih postupaka postane objektivno nesposoban izvršavati ugovorene radne obveze, primjerice zbog istražnog zatvora.“ U presudi Revr-176/12 sud je zaključio da poslodavac nije dužan čekati ishod kaznenog postupka, već smije dati izvanredni otkaz ako je radnik dulje vrijeme spriječen raditi. Ovo savršeno odgovara predmetnoj situaciji: tužitelj je bio u istražnom zatvoru i nije mogao obavljati poslove punjača SPP/UNP, gdje je fizička prisutnost nužna. Ranija upozorenja – poslodavac ih smije koristiti kao okolnosti težine povrede (Vrhovni sud RH, Revr-744/11, Revr-1040/08). Sud zauzima stajalište: „Tijekom ocjene postoji li opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu poslodavac može uzeti u obzir ranija upozorenja radniku koja pokazuju nesuradljivost ili ponavljanje povreda.“ U predmetu tužitelja postoje dva ranija upozorenja zbog neprimjerenog ponašanja i narušavanja ugleda poslodavca (str. 1–3 Odluke) – ta činjenica prema sudskoj praksi opravdava stroži kriterij poslodavca. Neprofesionalno ponašanje prema klijentima – opravdani razlog za izvanredni otkaz (Vrhovni sud RH, Revr-488/10). Sud je potvrdio da radnikovo ponašanje prema klijentima koje narušava povjerenje i ugled poslodavca predstavlja razlog za izvanredni otkaz, jer poslodavac „ne može trpjeti narušavanje svojeg poslovnog ugleda“. U predmetu tužitelja pritužbe klijenata, grubo i neprofesionalno ponašanje te narušavanje ugleda poslodavca jasno su navedeni u Odluci o otkazu. Odluka ne mora sadržavati sve detalje – dovoljno je jasno naznačiti razloge (Vrhovni sud RH, Revr-1404/13). Sud navodi: „Odluka o otkazu mora sadržavati jasne razloge otkaza, no nije nužno detaljno opisivati sve činjenice ako su razlozi razumljivi i provjerljivi.“ U predmetnom slučaju otkaz sadrži nedolazak od 30.7., istražni zatvor, ranija upozorenja te narušavanje ugleda poslodavca. To ispunjava sve zakonske uvjete. Dostava odluke – važno je da je poslodavac pokušao dostaviti, a ne da je radnik stvarno primio (Vrhovni sud RH, Revr-744/10, Revr-162/16). Prema ustaljenoj praksi „Za valjanost dostave nije odlučno je li radnik preuzeo pošiljku, nego je li poslodavac ispravno poslao odluku prema pravilima o dostavi.“ U predmetnom slučaju poslodavac je poslao odluku preporučeno, objavio odluku na oglasnoj ploči tuženika za koju postoji poštanska dokumentacija, a tužitelj je kasnije i sam postupao po odluci (podnio zahtjev za zaštitu prava). Time je dostava valjana. Poslodavac nije dužan čekati radnika ako bi to štetilo procesu rada (Vrhovni sud RH, Revr-272/09). „Poslodavac ima pravo zaštititi funkcionalnost radnog procesa i nije dužan tolerirati dugotrajnu odsutnost radnika koja ugrožava radni proces.“ Tijekom srpnja i kolovoza 2025., pogotovo na radnom mjestu punjača i prodavača plina, nedolazak radnika objektivno ugrožava rad i sigurnost. Izvanredni otkaz kada radnik ne komunicira s poslodavcem (Županijski sud u Splitu, Gž R- 1091/2015). Sud zaključuje da „Ako radnik bez ikakve komunikacije izostane s posla, poslodavac može odmah dati izvanredni otkaz, bez čekanja na očitovanje radnika.“ Otkaz zbog postupanja izvan radnog vremena ako dovodi u pitanje povjerenje poslodavca (Vrhovni sud RH, Revr-1482/10). „Ponašanje radnika izvan radnog vremena koje objektivno narušava povjerenje poslodavca može biti razlog za izvanredni otkaz.“ Istražni zatvor i kazneni postupak zbog kvalificiranog kaznenog djela svakako narušavaju povjerenje poslodavca u radnika na osjetljivom radnom mjestu (rukovanje plinom). Europska praksa – prava poslodavca na zaštitu poslovnog ugleda (Sud EU, predmet C-328/13). Sud navodi: "Poslodavac ima pravo zaštititi svoj legitiman interes u sigurnosti poslovanja i povjerenju korisnika.“ Ovaj princip se u hrvatskoj praksi koristi kao potpora tumačenju legitimnog interesa poslodavca. Tužitelj nadalje tvrdi da je uputa o pravnom lijeku nevaljana te da zbog toga nije mogao koristiti svoja prava. Tužitelj je tu uputu i koristio – što dokazuje da je razumljiva. Tužitelj je podnio Zahtjev za zaštitu prava pridržavajući se rokova, a zatim i tužbu nakon isteka roka za očitovanje poslodavca. Dakle, tužitelj nije bio uskraćen ni za jedno pravo — naprotiv, koristio ih je točno prema uputi. Ako je radnik koristio pravni lijek, ne može tvrditi da uputa nije jasna (Vrhovni sud, Revr-1533/10) – primjena načela zabrane prigovora onoga koji se koristi pravom kojeg navodno nije mogao ostvariti. Čak i da je uputa bila pogrešna to ne čini otkaz nezakonitim. Sudska praksa je izričita: „Neispravna ili nepotpuna uputa o pravnom lijeku ne utječe na zakonitost otkaza.“ (Vrhovni sud RH, Revr-219/09 i Revr-622/11). U slučaju pogrešne upute produžuje se rok radniku ali otkaz ostaje pravno valjan. Dakle pogrešna uputa ne poništava otkaz, pogrešna uputa može utjecati samo na rokove a radnik nije oštećen jer je ionako koristio oba pravna lijeka pravilno. Posebice tuženik navodi da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu — dakle znao je pravi postupak, tužitelj je zatim podnio i tužbu sudu te je time koristio sva prava koja bi imao i da je uputa bila ispravna. Sudska praksa ovo jasno tumači (Revr-1533/10): „Ako je radnik, unatoč pogrešnoj uputi, koristio pravni lijek, ne može tvrditi da mu je pravo bilo uskraćeno.“ Tužiteljev argument o „uskraćivanju prava“ pravno je neodrživ. Prisilno pravo ZOR-a omogućuje radniku zahtjev poslodavcu - 15 dana, tužbu sudu – 15 dana od odgovora ili isteka roka. Tužitelj je obje pravne radnje pravilno koristio. Njegov prigovor je stoga činjenično netočan pravno neutemeljen i suprotan vlastitom postupanju. Tužba je u cijelosti neosnovana jer izvanredni otkaz je zakonit i činjenično utemeljen, tužitelj je počinio više osobito teških povreda radnih obveza, poslodavac nije povrijedio postupovna pravila, uputa o pravnom lijeku - tužitelj ju je iskoristio, sudska praksa u potpunosti podupire zakonitost otkaza. Stoga se tužbeni zahtjev predlaže u cijelosti odbiti. Svi navodi tužbe su neosnovani, proturječni dokumentaciji i činjenično neutemeljeni. Poslodavac je pravilno utvrdio tešku povredu radne obveze. Odluka je potpuno obrazložena, zakonita i pravno utemeljena. Tužitelj je sam uzrokovao nastup izvanrednog otkaza svojim ponašanjem. Stoga tuženik predlaže da Naslovni sud predlaže sudu odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i naloži tužitelju naknadu troška postupka tuženiku s pripadajućim kamatama od dana donošenja sudske odluke pa do konačne isplate.
3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u dopis i zahtjev za zaštitu prava (list 7-12), odluku o izvanrednom otkazu (list 15-20 i 27-31), preslik prijavne knjige i povratnice (list 32-37), proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje DH, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu br. 23/2023-2 od dana 1. travnja 2023. godine i to na radnom mjestu Punilac SPP-a i UNP-a u organizacijskoj jedinci odjel opskrbnog mjesta za UPP i/ili SPP i UNP. Nije sporno da je tužitelju počev od 29. srpnja 2025. godine određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana te da je temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6.kolovoza 2025. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog neopravdanog nedolaska na posao počevši od 30.srpnja 2025.
6. Sporno je da li je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu zakonita odnosno da li je tužitelj nedolaskom na posao od 30. srpnja 2025., zbog činjenice da mu je određen istražni zatvor, počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa kod tuženika nije moguć.
7. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 15/2025 od 06. kolovoza 2025. godine (list 15-17 i 27-29 spisa) utvrđeno je u točci 1. navedene Odluke da se radniku ŽH, ovdje tužitelju, raspoređenom na radno mjesto Punilac SPP-a i UNP-a, u organizacijskoj jedinici: Odjel opskrbnog mjesta za UPP i/ili SPP i UNP otkazuje Ugovor o radu na neodređeno neodređeno vrijeme br.23/2023-2 sklopljen dana 01.04.2023. godine zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa gdje nastavak radnog odnosa s radnikom više nije moguć – radnik ne dolazi na posao te u točci 2. da radnik nema pravo na otkazni rok, a radni odnos prestaje danom dostave ove odluke. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da su poslodavac – tuženik i radnik – tužitelj sklopili dana 01. travnja 2023. ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg radnik obavlja poslove punilac SPP -a i UNP-a u organizacijskoj jedinici Odjel opskrbnog mjesta za UPP i/ili SPP i UNP. Radnik od dana 30. srpnja 2025. pa do pisanja odluke ne dolazi na posao a ne nalazi se na bolovanju, a poslodavac je naknadno saznao iz medija da je radnik osumnjičen za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi kao zaštitar i nepružanja pomoći radi čega je zadržan u istražnom zatvoru. Nadalje se navodi da je radniku dana 23. rujna 2024. uručeno prvo upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu zbog pritužbe kupca na nepoželjno i drugo ponašanje čime je nanesena šteta ugledu poslodavca te da je dana 24. lipnja 2025. radniku uručeno drugo upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnosti otkaza ugovora o radu ponovno zbog pritužbe kupca na nepoželjno i drugo ponašanje čime je nanesena šteta ugledu poslodavca. Pri tom radnik ne dolazi na posao počev od 30. srpnja 2025. što je do donošenja ove odluke 8 dana, a zbog određivanja istražnog zatvora pretpostavka je da će se dani nedolaska znatno produžiti. Isto da utječe na mogućnost nastavka radnog odnosa jer se radi o smjenskom radniku na opskrbnom mjestu u vrijeme ljetne sezone kad je povećan opseg posla čime znatno narušava samu organizaciju posla i ugrožava rad i poslovanje poslodavca. Na mjesto odsutnog radnika da je poslodavac morao rasporediti radnika iz drugih odjela što znatno remeti radne procese, a naročito zbog izvjesnosti koliko će istražni zatvor trajati. Zbog navedenog se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu a o namjeravanom otkazu da se poslodavac savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji se izjasnio da na odluku o izvanrednom otkazu nema primjedbi niti prijedloga.
8. Svjedok DH u svom je iskazu navela da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu pravnika od 2020. godine, dakle bila je zaposlena u vrijeme kada je i tužitelj bio u radnom odnosu i poznato joj je da mu je izvanredno otkazan ugovor o radu. Razlog otkazivanju tome je što je tužitelj prestao dolaziti na posao i kada se spremala odluka o otkazu on već 6 dana nije dolazio na posao. Tada im nije bilo poznato koji su razlozi njegovog nedolaska iako je kasnije shvatila da je tužitelju bio određen istražni zatvor. Na upit suda da li se tužitelj osobno ili putem nekog punomoćnika obratio tuženiku kao poslodavcu i obavijestio zbog čega neće moći dolaziti na posao navodi da nije, ali kada joj se pokazuje dopis sa lista 8 spisa navodi da joj je taj dopis poznat s time da uz takav zahtjev nije priložena nikakva punomoć tako da to nisu posebno razmatrali. U svakom slučaju nisu postojali niti zakonski razlozi da bi se tužitelju odobrilo korištenje dopusta kako je tražio osim toga njegovo radno mjesto je takvo da im je osoba na tom radnom mjestu bila neophodna jer svi koji rade na tom radnom mjestu punilaca plina posebno su i obučeni za taj posao i imaju zaposlenih onoliko koliko je određeno sistematizacijom, dakle nisu imali osigurani zamjenu za tužitelja. Ponavlja da je razlog donošenja odluke o izvanrednom otkazu ta da tužitelj nije nekoliko dana dolazio na posao. Na ukazivanje suda da se u obrazloženju odluke o otkazu navode još određene povrede obveza iz radnog odnosa navodi da je to navedeno samo iz razloga jer je doista bila određenih pritužbi od strane kupaca a tužitelj je dobio i dvije opomene pred otkaz ali to nije bio razlog donošenja odluke o izvanrednom otkazu već prvenstveno činjenica da tužitelj nije dolazio na posao. Na upit suda na koji način su riješili problematiku nedolaska tužitelja na posao obzirom na važnost njegovog radnog mjesta navodi da su se na to radno mjesto premjestili zaposlenici iz drugih odjela, obzirom da dva takva zaposlenika budu u smjeni. Kasnije je raspisan natječaj i zaposlena je druga osoba na mjestu tužitelja. Na upit tuženika koliko je osoba zaposleno na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen tužitelj navodi 6 osoba plus rukovoditelj. kao što je navela po dvojica budu u smjeni, postoji i međusmjena ali u taj dio nije upućena, o tome određuje rukovoditelj. Ne bi odgovorila na pitanje koje osobe su dovedene na mjesto tužitelja. Na daljnji upit da li to znači da je bio premješten netko tko nije obučen za taj rad navodi da nema saznanja o tome, možda su bili obučeni ali obzirom su dvoje u smjeni bitno je da je barem jedan obučen. U svakom slučaju to određuje rukovoditelj. Na upit kada je zaposlena druga osoba na radno mjesto tužitelja navodi da misli da je to bilo u 10. mjesecu 2025. Na upit zašto je odgovoreno na zahtjev odvjetnika Siniše Milivoja ako nisu uzeli u obzir taj zahtjev navodi iz pristojnosti i u pravilu odgovaraju na mailove.
9. Tužitelj ZH u svom je iskazu naveo da je prije određivanja istražnog zatvora posljednji puta na poslu kod poslodavca tuženika bio dan ili dva prije 29. srpnja 2025., misli da je u međuvremenu koristio i slobodne dane. Nije znao da će
29.07. završiti u zatvoru jer je otišao u PP Poreč dati izjavu i smatrao je da ide u svojstvu svjedoka, tako mu je rečeno, i tada je uhićen. Odvjetnik je u dogovoru s njim uputio zahtjev da mu se odobre slobodni dani ali obzirom je bio zatvoren ne zna da li je i kada tuženik odgovarao na to. Na upit suda kada je prvi puta doznao da mu je otkazan ugovor o radu navodi da je to bilo 10-ak dana nakon što je već bio zatvoren. Kada mu je tata došao u posjed rekao je da mu je zaposlen tuženik Ć rekao da je otkaz oglašen na oglasnoj ploči. Na daljnji upit da li ima saznanja da mu je tuženik pokušao dostaviti otkaz na adresu ili u zatvor navodi da u zatvor svakako nisu slali ne zna da li je pokušavano na kućnu adresu. U istražnom zatvoru je ostao mjesec dana a kasnije mu je određen kućni pritvor koji je trajao 4 mjeseca. Sada je to sve odslužio. Mišljenja je da mu možda ne bi bio produživan pritvor da mu nije otkazan ugovor o radu. Točno je da je bio dobio dvije opomene pred otkaz ali smatra da su te opomene bile krajnje neosnovane. Radilo se o primjedbi kupaca, smatra da oba puta nije bio kriv za to i pokušao je ukazati rukovoditelju na to ali ga nije imao volju saslušati. Predlagao je da se pogleda i kamera jer je primjedba bila da odbijam staviti bocu plina u auto, a druga opomena je bila jer zaboravio staviti čep od rezervoara jednoj gospođi na auto. Bio bi voljan vratiti se na posao kod tuženika jer je trenutno zaposlen samo na par sati. I drugi zaposlenici su znali imati primjedbe od kupaca i koliko ja zna nisu dobivali opomene, nije bio u baš dobrim odnosima sa voditeljem pa je te primjedbe iskoristio protiv njega. Smjene su bile organizirane tako da su dvojica radili ujutro a dvojica popodne, jedan bi bio slobodan a jedan bi koristio godišnji. U slučaju da se jedan razboli onda bi ovaj što je trebao koristiti slobodan dolazio odraditi smjenu. Po ljeti nisu imali godišnjeg zbog pojačanog prometa. Na upit da li su nekada iz drugih odjela stavljati na zamjenu radnike na njegovo radno mjesto navodi da to nije bilo pravilo, jedino ako bi oba koja su u istoj smjeni izostala onda bi se eventualno na nekoliko sati stavilo drugog zaposlenika iz drugog odjela i taj je mogao raditi sve osim blagajne. Iz komunikacije s kolegama zna da u vrijeme kada nije bio na poslu nitko nije radio na njegovom radnom mjestu. Poznato mu je da je zaposlena druga osoba na njegovom radnom mjestu. Na upit tuženika navodi da je kazneni postupak još uvijek u tijeku. Na upit da li je na pisane opomene ulagao prigovor u pisanoj formi navodi da nije jer mu je tada rečeno da će dobiti otkaz. Na upit zbog čega nije imao dobru komunikaciju s rukovoditeljem navodi da jednostavno nisu uspijevali naći zajednički jezik i smatra da je radio sve po pravilima. Više puta je bilo rasprave i ostalih zaposlenika s rukovoditeljem.
10. Zakonski zastupnik tuženika AH u svom je iskazu naveo da bi želio za početak napomenuti da je tužitelj najprije u tvrtci tuženika bio zaposlen na određeno vrijeme te je upravo na preporuku rukovoditelja kojeg tužitelj spominje sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Što se tiče izostanka s posla dva prva dana, dakle 29. i 30.07., uopće nisu znali razlog njegovog nedolaska već se kroz evidenciju prisutnosti vodilo kao BO bolovanje te su kontaktirali njegovu liječnicu i shvatili da je od strane njegove liječnice odmah i zatvoreno bolovanje. Vezano za dopis
– e-mail od odvjetnika Milevoja mora reći da se prije svega konzultirao s pravnicom koja mu je odmah ukazala da uz dopis ne prileži punomoć. Osim toga za odobravanje nekakvog dopusta nije bilo apsolutno uvjeta i u tom smislu želi napomenuti da radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen je takvo da zaposlenici u tom odjelu uopće ne mogu koristiti godišnji odmor u ljetnim mjesecima jer je tada posebno pojačan promet i tu se zapravo stvara najveća dobit. isto tako smatra da nisu postojali uvjeti za odobravanje dopusta obzirom prema kodeksu i pravilniku isto je predviđeno samo za neke posebne situacije kao što je za kućanstvo i bolesti, ovo to nije bio slučaj. isto tako bi se osvrnuo na iskaz tužitelja kako se drugi zaposlenici iz drugih odjela nisu koristili kao ispomoć, to nije točno jer su to ljeto čitavo vrijeme imali pomoć od OH. Taj zaposlenik je sada u mirovini ali u svakom slučaju se na takav način funkcioniralo dok nije proveden natječaj i zaposlena druga osoba. Trenutno su popunjeni sa radnim mjestima na kojem je bio zaposlen tužitelj. Ne zna točno od kad je RH u mirovini ali svakako kad je mijenjao tužitelja nije bio u mirovini. U pravilu su samo tu osobu stavljali na zamjenu, ne bi znao reći koliko točno je dolazio na zamjenu ali u pravilu 2 – 3 sata ujutro. Smjene određuje rukovoditelj. Na upit tužitelja zašto je donesena odluka o otkazu a potom je odgovorno odvjetniku Milevoju na zahtjev, navodi kao što je iskazala svjedokinja DH dopis je stigao bez punomoći i smatra da to nisu trebali učiniti ali su odgovorili iz pristojnosti. Dostava je tuženiku pokušana na kućnu adresu preporučeno i kako se vratila kao neuredna stavljeno je na oglasnu ploču. To je sve u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora. Nisu pokušavali dostavu na adresu u zatvor. Konačno pismeno je mogao preuzeti i član obitelji. Na dostavnici sa lista 35 spisa moguće je tajnica greškom potpisala, to je ta neuredna povratnica.
11. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR-a) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.
12. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelju ugovor o radu izvanredno otkazan odlukom tuženika zbog neopravdanog nedolaska na posao kako to proizlazi iz same Odluke o izvanrednom otkazu kao i iz iskaza saslušane svjedokinje DH i zakonskog zastupnika tuženika Roberta Drandića, a nesporno je da tužitelj počev od 30. srpnja 2025. nije dolazio na posao iz razloga što mu je određen istražni zatvor. Pritom iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je istražni zatvor određen u trajanju od mjesec dana a kasnije mu je određen kućni pritvor koji je trajao 4 mjeseca . Tužitelj navodi kako istražni zatvor ne može biti razlog za otkaz međutim isto i nije razlog otkazivanja tužitelju u konkretnom slučaju nego činjenica što tužitelj iz tog razloga nije dolazio na posao niti bi to bio u mogućnosti više mjeseci. Za tuženika kao poslodavca okolnost da tužitelj na posao ne dolazi zbog određenog istražnog zatvora bez obzira da li će se kasnije utvrditi da se radilo o opravdanoj ili neopravdanoj sumnji počinjenja kaznenog djela, nije opravdana spriječenost niti je tuženik dužan čekati okončanje kaznenog postupka, koji je još uvijek u tijeku, već se nedolazak tužitelja opravdano ima smatrati osobito teškom povredom prava iz obveznog odnosa koje opravdavaju izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Pri tom je Odluka o otkazu obrazložena odnosno sadrži činjenični opis radnikovih povreda, pravnu osnovu kao i razloge zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. U obrazloženju se navode i ranije povrede obveza iz radnog odnosa tužitelja zbog kojih je dobio upozorenja međutim navedeno nije razlog donošenja pobijane odluke već upravo činjenica nedolaska na posao.
13. Tužitelj je nesporno zatražio dopisom od 01. kolovoza 2025. (list 8 spisa) putem punomoćnika odvjetnika Siniše Milivoja da mu s odobri neplaćeno odsustvo sa radnog mjesta zbog okolnosti činjenice da je tužitelju određen istražni zatvor koji zahtjev tuženik kao poslodavac nije prihvatio. U konkretnom slučaju tuženik nije bio niti dužan udovoljiti takvom zahtjevu tužitelja u smislu odredbe čl. 87. Zakona o radu. Naime sukladno čl. 87. st. 1. ZOR-a poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust a prema st. 3. iste odredbe radnik ima pravo ne neplaćeni dopust od ukupno 5 dana godišnje za pružanje osobne skrbi a pod pružanjem osobne skrbi u smislu ovog zakona smatra se skrb koju radnik pruža članu uže obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i koja joj je potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga (st. 4. čl. 87.). Tužitelj odobrenje neplaćenog dopusta nije zatražio zbog navedenih razloga već zbog činjenice da mu je određen istražni zatvor slijedom čega tuženik nije obvezan takvom zahtjevu udovoljiti, konačno istražni zatvor je određen u trajanju od mjesec dana a kasnije je produljen i kućnim pritvorom koji je trajao čak 4 mjeseca kako je to tužitelj u svom iskazu naveo.
14. Tužitelj nadalje tvrdi da je i uputa o pravnom lijeku nevaljana međutim tužitelj je pravovremeno podnio Zahtjev za zaštitu prava a zatim i tužbu nakon isteka roka za očitovanje poslodavca, dakle nije bio uskraćen ni za jedno pravo pa je u pravu tuženik kada navodi kako tužitelj ne može tvrditi da uputa nije jasna obzirom je oba pravna lijeka uredno i zakonskim rokovima koristio a sve ukoliko je uputa bila pogrešna isto samo po sebi ne čini otkaz nezakonitim.
15. Zbog svega navedenog sud tužbeni zahtjev nije našao osnovanim odnosno utvrđeno je da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu zakonita zbog čega je odlučeno kao u točci I izreke. Stoga je valjalo odbiti provođenje daljnjih dokaza predloženih po tužitelju i tuženiku obzirom je u provedenom dokaznom postupku činjenično dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.
16. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je tuženiku priznat trošak kako potražuje 250 bodova (Tbr. 7. st. 2. ) dakle u visini jednokratne nagrade za 4 radnje (za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 05.03.2026., za zastupanje na ročištu 06.03.2026. i za zastupanje na ročištu 04.05.2026.) što sve uvećano za PDV iznosi 625,00 eur.
U Puli, 25. svibnja 2026. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Ža lba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Dostaviti:
-Tužiteljici po pun.
-Tuženiku po pun.
