Poslovni broj: Us I-827/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužiteljice FOO, vlasnice OPG Žampera, OIB: [osobni identifikacijski broj], Žman 142, Sali, zastupana po opunomoćenici dr. sc. FO, Sidoniji Grbavac i dr. sc. Dinu Glihi, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, Ulica kneza Mutimira 1, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi ostvarivanja prava na potporu, nakon javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice sa zamjenicom zamjenika opunomoćenika tužiteljice EO, odvjetničke vježbenice kod Mije Jeličića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034-08/22-01/537, Urbroj: 525-14/109-25-6 od 04. ožujka 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužiteljici nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-034-08/22-01/537, Urbroj: 525- 14/109-25-6 od 04. ožujka 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Odluke o ostvarivanju prava na potporu za 2018. i utvrđenju administrativne kazne zbog kršenja višegodišnje obveze.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom iznosi kronološki slijed upravnog postupka te u bitnom prigovara kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi iz odluke tuženika, Klasa: 320-01/18-03/76357, Urbroj: 343-0100/01-21-026 kojom je prethodna odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. Prigovara kako u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije provodilo bilo kakve dokaze niti dalo razloge o odlučnim činjenicama, te nije utvrđeno što je to točno tužiteljica učinila da bi joj se odredile višegodišnje sankcije, kako se opće došlo do izračuna ovih sankcija i kojom metodom, ne navodi se za koju godinu je obavljena kontrola, kada je došlo do kršenja, što ostaje nejasno. Prigovara kako je netočno utvrđenje tuženika da je kod tužiteljice provedena kontrola 8. veljače 2019., 22. ožujka 2019. i supervizija 13. rujna 2019., jer je jedina kontrola provedena 13. rujna 2019. radi isplaćene potpore za 2018. Prigovara kako je kontrola obavljena nezakonito i retroaktivno, a djelatnici Agencije su se kod tužiteljice zadržali ukupno cca 5 sati, a smatra kako je nemoguće pregledati dokumentaciju i voziti se do susjednog otoka i propješačiti 25 hektara zemlje u 5 sati. Ističe kako uredno prima potpore od 2015. te nikada nije smanjila niti opseg posla niti broj uzdržavanog stada, niti površine na kojima to stado pase. Nadalje, pita se zašto kontrolori za 2018. nisu izašli na teret te godine i istu obavili prije bilo kakve isplate, nego tek u idućoj godini 2019. Smatra kako je tuženik bio dužan u pobijanoj odluci dati precizno objašnjenje o kojim parcelama je riječ, što se prethodnih godina na istim nalazilo, a da se sada ne nalazi, u kojoj mjeri i u kojoj površini, na koji način to utječe na određenje koeficijenta parcele i koji koeficijent su imale ranije, a koji sad, te objasniti točnu metodu kako se došlo do iznosa sankcije te kako se računa koliko će iznositi sankcija. Nadalje, poziva se na odredbu članka 11. stavka 10. i 11. Pravilnika. Smatra kako je dužnost Agencije kontrole provoditi svake godine, jer se i potpore isplaćuju godišnje, te se pita kako se može retroaktivnom kontrolom utvrditi tvrditi da je došlo do promjena na terenu te da je tužiteljica prekršila svoje obveze održavanja parcela i pašnjaka. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu na prigovore iz tužbe u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 23. travnja 2026., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu: Agencija za plaćanja) donijela Odluku o ostvarivanju prava na potporu za 2018., Klasa: 320-01/18- 03/76357, Urbroj: 343-0100/01-23-034 za tužiteljicu kao Korisnika, na temelju članka 15. i članka 144. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", br. 118/18, 42/20, 127/20, i 52/2021) te članka 149. stavka 1. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. ("Narodne novine" br. 19/18, 42/18 i 45/18, u daljnjem tekstu: Pravilnik).

8. U provedenom upravnom postupku, kod tužiteljice je provedena brza kontrola na terenu 8. veljače 2019., zatim 22. ožujka 2019. kontrola na terenu i dana 13. rujna 2019. terenska supervizija rezultata kontrole te je utvrđeno stvarno korištenje poljoprivrednih površina za Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 15,16 ha, Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za 2,87 ha i za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 18,35 ha. Utvrđeno je za 2018. za Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda odstupanje od 25,03 ha između ukupno prijavljene površine od 40,10 ha i utvrđene površine od 15,16 ha i za Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivrede prakse i metode utvrđeno je odstupanje od 2,31 ha između ukupno prijavljene površine od 5,18 ha i utvrđene površine od 2,87 ha, što u konačnici dovodi do ukidanja potpore sukladno članku 138. Pravilnika i članku 19. stavak 1. i 2. Delegirane uredbe (EU) 640/2014.

9. Za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 2018. utvrđeno je odstupanje od 27,02 ha između ukupno prijavljene površine od 45,37 ha i utvrđene površine od 18,35 ha, što u konačnici dovodi do ukidanja potpore sukladno članku 138. Pravilnika i članku 19. a Delegirane uredbe (EU) 640/2014.

10. U skladu sa utvrđenim, konačno odobreno pravo za 2018. za potporu Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda iznosi 384,30 eura/2.848,63 kuna, za Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode iznosi 453,62 eura/3.362,46 kuna i za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 2018. iznosi 0,00 eura/0,00 kuna.

11. Nadalje, proizlazi kako je tužiteljica na Izvještaj o kontroli na terenu od 22. ožujka 2019., koja kontrola je provedena radi kontrole prihvatljivosti površina povodom Jedinstvenog zahtjeva za 2018., uložila prigovor, te je u svrhu provjere specifičnih uvjeta napasivanja stoke (koze, magarci i konj) na otoku te provjere rada kontrolora na terenu i kontrole krških pašnjaka, provedena i terenska supervizija 13. rujna 2019.

12. Temeljem Izvještaja o kontroli na terenu od 22. ožujka 2019., supervizije za 2018. od 13. rujna 2019. utvrđeno je kako je tužiteljici utvrđeno manje odstupanje, obzirom da su kao prihvatljive prihvaćene i određene manje površine uz minimalni koeficijent prihvatljivosti za plaćanje, dok su AKORD parcele u ukupnoj površini od 27.05 ha (taksativno navedene u osporenim odlukama) u cijelosti ili djelomično utvrđene neprihvatljivima, jer su iste neprohodne, zarasle niskim grmljem, raslinjem i suhom travom, kako je navedeno u detaljnim rezultatima supervizije na terenu po AKORD parcelama.

13. Nadalje, vezano za AKORD parcele koje su bile u višegodišnjoj obvezi, temeljem rezultata supervizije, kao nepoljoprivredno zemljište utvrđene su parcele taksativno navedene u osporenim odlukama, a iz razloga zarasta, ne održavanja ispašom i neprovođenja agrotehničkih mjera, zbog čega je utvrđeno kako je došlo do kršenja višegodišnje obveze provođenja ekološke proizvodnje na istim površinama u skladu sa podnesenim zahtjevom za ulazak u sustav potpore, te je zbog kršenja višegodišnje obveze tužiteljici utvrđena administrativna kazna koja se odnosi na vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama sukladno članku 139. Pravilnika i članku 35. Delegirane uredbe Komisije (EU) broj. 640/2014.

14. Nadalje, vezano za višegodišnje sankcije, kako je za 2018. za EKO utvrđeno odstupanje od 25,03 ha i za EKOP odstupanje od 2,31 ha, te za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima odstupanje od 27,02 ha, od prijavljene površine, te je zbog ukupne razlike u prijavi tužiteljici utvrđena administrativna kazna sukladno članku 138. Pravilnika i članku 19. Delegirane uredbe Komisije (EU) broj. 640/2014.

15. Dakle, administrativna kazna zbog kršenja višegodišnje obveze u 2018. utvrđena je u iznosu od 1.567,14 eura/11.807,65 kuna za pod mjeru EKO i 1.465,44 eura/11.041,36 kuna za pod mjeru EKOP, koja se odnosi na već isplaćene potpore za 2015., 2016. i 2017.

16. Prema odredbi članka 35. stavka 1. Delegirana uredba Komisije (EU) br. 640/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (dalje u tekstu: Delegirana uredba EU broj: 640/2014) potpora za koju je podnesen zahtjev odbija se ili povlači u cijelosti ako nisu ispunjeni kriteriji prihvatljivosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da potpora za koju je podnesen zahtjev odbija se ili povlači u cijelosti ili djelomično ako nisu ispunjene sljedeće obveze ili drugi zahtjevi: (a) obveze utvrđene u programu ruralnog razvoja; ili (b) gdje je to relevantno, drugi zahtjevi aktivnosti utvrđeni zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom ili u okviru programa ruralnog razvoja, posebno u pogledu javne nabave, državne potpore i ostalih obveznih standarda i zahtjeva. Stavkom 3. istog članka propisano je da kada odlučuje o stopi odbijanja ili povlačenja potpore nakon utvrđivanja nesukladnosti s obvezama i drugim zahtjevima iz stavka 2., država članica uzima u obzir ozbiljnost, opseg, trajanje i ponavljanje nesukladnosti povezane s uvjetima za potporu iz stavka 2. Ozbiljnost nesukladnosti posebno ovisi o važnosti posljedica nesukladnosti uzimajući pritom u obzir ciljeve obveza ili zahtjeva koji nisu ispunjeni. Opseg nesukladnosti posebno ovisi o njegovom učinku na aktivnost u cijelosti. Trajanje posebno ovisi o trajanju učinka ili mogućnosti okončanja tog učinka razumnim sredstvima. Ponavljanje ovisi o tome jesu li ranije tijekom prošle četiri godine ili cijelog programskog razdoblja od 2014. do 2020. pronađene slične nesukladnosti u slučaju istog korisnika i iste mjere ili vrste aktivnosti ili u slučaju slične mjere u programskom razdoblju od 2007. do 2013. Stavkom 4. istog članka propisano je da kada je riječ o višegodišnjim obvezama ili plaćanjima, povlačenja na temelju kriterija iz stavka 3. primjenjuju se i na iznose već isplaćene u prethodnim godinama za istu aktivnost. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako ukupna procjena na temelju kriterija iz stavka 3. dovodi do utvrđivanja ozbiljne nesukladnosti, potpora se odbija ili povlači u cijelosti. Nadalje, korisnik se isključuje iz iste mjere ili vrste aktivnosti u kalendarskoj godini utvrđivanja i u sljedećoj kalendarskoj godini. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako se utvrdi da je korisnik dostavio lažne dokaze za potrebe primanja potpore ili nije dostavio potrebne informacije zbog nemara, potpora se odbija ili povlači u cijelosti. Nadalje, korisnik se isključuje iz iste mjere ili vrste aktivnosti u kalendarskoj godini utvrđivanja i u sljedećoj kalendarskoj godini. Stavkom 7. istog članka propisano je da ako se povlačenja i administrativne kazne iz stavaka 1., 2., 4., 5. i 6. ne mogu u cijelosti poravnati tijekom tri kalendarske godine od kalendarske godine utvrđivanja, u skladu s pravilima koja je utvrdila Komisija na temelju članka 57. stavka (2) Uredbe (EU) br. 1306/2013, preostali se iznos poništava.

17. Nadalje, odredbom članka 75. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008. (dalje u tekstu Uredba EU br. 1306/2013) propisano je da plaćanja u okviru programa potpore i mjere iz članka 68. stavka 2. izvršavaju se u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Plaćanja se vrše u najviše dvije rate u tom vremenskom roku. Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, države članice mogu prije 1. prosinca i ne kasnije od 16. listopada platiti predujmove od do 50 % vezano uz izravna plaćanja i do 75 % za potporu odobrenu u okviru ruralnog razvoja kako je navedeno u članku 67. stavku 2. Osim za plaćanja predujmova do 75 % predviđenih trećim podstavkom ovog stavka, s obzirom na potporu odobrenu u okviru ruralnog razvoja, kako je navedeno u članku 67. stavku 2., ovaj se stavak primjenjuje u odnosu na zahtjeve za potporu ili zahtjeve za plaćanja koji su dostavljeni od godine zahtjeva 2018. Stavkom 2. istog članka propisano je da plaćanja iz stavka 1. ne izvršavaju se prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice u skladu s člankom 74. Odstupajući od prvog podstavka, predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz članka 67. stavka 2. mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u skladu s člankom 59. stavkom 1.

18. Nadalje, odredbom članka 15. stavka 1. Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu (Narodne novine broj: 19/18, 42/18, 45/18, dalje u tekstu Pravilnika) propisano su minimalni uvjeti koje je korisnik programa izravnih plaćanja dužan ispunjavati kako bi održavao poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili obradu u skladu s člankom 30. Zakona: a) održavanje poljoprivrednih površina bez neželjene šumske vegetacije, b) održavanje svih površina na poljoprivrednom gospodarstvu bez korova pelinolisne ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.) i mračnjaka (Abutilon theophrasti Med.), bez višegodišnjih korova i drvenastih biljnih vrsta koje zarastaju poljoprivrednu površinu i c) poštivanje ostalih pravila višestruke sukladnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da se poljoprivredne površine moraju održavati u takvom stanju da je parcela pristupačna, prohodna stoci za ispašu, da je moguć prohod klasičnim poljoprivrednim strojevima i da obrada može započeti bez prethodne aktivnosti krčenja zemljišta.

19. Odredbom članka 17. stavka 1. Pravilnika propisano je da prihvatljiva površina u smislu članka 32. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013 je poljoprivredna površina na poljoprivrednom gospodarstvu za koju korisnik podnosi zahtjev za dodjelu ili aktiviranje prava na plaćanja koja se koristi kao obradivo zemljište, trajni travnjak ili trajni nasad i na kojoj se obavlja poljoprivredna aktivnost i upisana je u ARKOD sustav sukladno pravilniku kojim se uređuje evidencija uporabe poljoprivrednog zemljišta. Prihvatljiva površina je i ona koja je odobrena za programe potpore u sektoru vina sukladno članku 17. stavku 9. Uredbe (EU) br. 809/2014, upisana u ARKOD sustav pod vrstom uporabe iskrčeni vinograd.

20. Odredbom članka 133. stavka 1. Pravilnika propisano je da kontrola ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti za potporu u smislu ovoga Pravilnika i članka 74. Uredbe (EU) br. 1306/2013 provodi se putem administrativne provjere i kontrole na terenu propisanih člancima 23. i 146. Zakona i člancima 24. do 45. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014, a obuhvaća provjeru: - točnosti i cjelovitosti podataka u jedinstvenom zahtjevu, - sukladnosti s uvjetima prihvatljivosti za pojedine mjere potpore i poštovanja pravila višestruke sukladnosti.

21. Odredbom članka 138. stavka 1. Pravilnika propisano je da za skupine usjeva, osnovica za izračun prijavljenih površina te administrativne kazne kod prekoračenja prijava za potrebe provedbe plaćanja vezanih uz površinu primjenjuju se sukladno člancima 17. do 19.a Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako razlika između prijavljene i utvrđene površine nije veća od 10% utvrđene površine, administrativna kazna za prvo prekoračenje u prijavi površine umanjuje se 50% sukladno članku 19.a stavku 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014. Stavkom 3. istog članka propisano je da ukoliko se iduće godine ponovno utvrde nepravilnosti u prijavi površina, administrativna kazna plaća se u punom iznosu uključujući iznos umanjenja kazne iz protekle godine, u skladu s člankom 19.a stavkom 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014.

22. Odredbom članka 139. stavka 1. Pravilnika propisano je da osim administrativnih kazni iz članka 138. ovoga Pravilnika, kod neispunjavanja uvjeta prihvatljivosti i kod kršenja jedne ili više obveza propisanih za IAKS mjere ruralnog razvoja iz Programa ruralnog razvoja primjenjuju se i administrativne kazne sukladno članku 35. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014. Stavkom 7. istog članka propisano je u slučaju kršenja višegodišnjih obveza koje se odnose na smanjenje površina, iznos potpore se odbija ili povlači u cijelosti. Stavkom 8. istog članka propisano je da povlačenje potpore u cijelosti podrazumijeva vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama.

23. Nadalje, odredbom članka 19. stavka 1. Delegirana uredbe EU broj: 640/2014 propisano je da ako je, kad je riječ o skupini kultura iz članka 17. stavka 1., površina prijavljena za potrebe bilo kojeg programa potpora povezanog s površinom ili mjera potpore veća od površine utvrđene u skladu s člankom 18., potpora se računa na temelju utvrđene površine umanjene za dvostruku utvrđenu razliku ako je razlika veća od 3 % ili dva hektara, ali manja od 20 % utvrđene površine. Ako je razlika veća od 20 % utvrđene površine, za predmetnu skupinu kultura ne dodjeljuje se nikakva pomoć ili potpora povezana s površinom. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je razlika veća od 50 %, za predmetnu skupinu kultura ne dodjeljuje se nikakva pomoć ili potpora povezana s površinom. Osim toga, korisnik podliježe dodatnoj kazni jednakoj iznosu plaćanja ili potpore koji odgovara razlici između prijavljene površine i utvrđene površine u skladu s člankom 18.

24. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja osporene odluke, Sud cijeni kako je tužiteljica navodima iz tužbe dovela u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

25. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno tuženo tijelo u osporenoj odluci utvrđuje kako je u konkretnoj upravnoj stvari trebalo nedvojbeno utvrditi način na koji je došlo do kršenja višegodišnje obveze, odnosno na koji način je Agencija za plaćanje utvrdila da tužiteljica kao Korisnik nije ispunila preuzete obveze, koliki je iznos isplaćen u prethodnim godinama i kako se došlo do iznosa sankcije, međutim, tuženo tijelo u usporenoj odluci navedeno nije utvrdilo niti u tome dijelu obrazložilo svoju odluku.

26. Naime, iz obrazloženja odluke tuženika proizlazi kako su kontrole na terenu obavljene 2019. (8. veljače 2019., 22. ožujka 2019. i supervizija 13. rujna 2019.) za 2018. godinu te je utvrđeno kako je za određene ARKOD parcele utvrđeno da su u cijelosti ili djelomično neprihvatljive jer su neprohodne, zarasle niskim grmljem, raslinjem i suhom travom, zatim da je kod ARKOD parcela kao nepoljoprivrednog zemljišta došlo do kršenja višegodišnje obveze provođenja ekološke proizvodnje na istim površinama zbog čega je primijenjena administrativna kazna koja se odnosi na vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama sukladno članku 139. Pravilnika i članku 35. Delegirane uredbe Komisije EU br. 640/2014., te da je za 2018. za EKO utvrđeno odstupanje u površini te je Agencija za plaćanje zbog razlike u prijavi pravilno primijenila administrativnu kaznu sukladno članku 138. Pravilnika te članka 19. Delegirane uredbe Komisije EU br. 640/2014.

27. Prema stajalištu Suda, iz navedenih utvrđenja ne može se nedvojbeno utvrditi na koji način je tuženo tijelo utvrdilo višegodišnje kršenje obveza obzirom kako proizlazi da se nadzor vršo za 2018. godinu, odnosno nije razvidno je li u višegodišnje razdoblje uključeno i razdoblje o 2015. -2018. i na koji način je kontrola 2019. utvrdila da bi 2015., 2016. i 2017. određene ARKOD parcele bile djelomično ili u cijelosti neprihvatljive zbog neprohodnosti, zarastanjem niskim grmljem, raslinjem i suhom travom, a sve imajuću u vidu protek vremena od npr. 2015. ili 2016. do 2019. kada su se vršile kontrole, čemu osnovano tužiteljica u tužbi prigovara. Nadalje, tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je zbog kršenja višegodišnje obveze provođenja ekološke proizvodnje primijenjena administrativna kazna koja se odnosi na vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama sukladno članku 139. Pravilnika i članku 35. Delegirane uredbe Komisije EU br. 640/2014, međutim, u odgovoru na tužbu tuženik vezano za prigovor da bi odluka bila donesena izvan roka (str. 3. pasus 2.) navodi kako se u ovom slučaju ne radi o povratu neopravdano isplaćenih sredstava, već o utvrđivanju visine prava na potporu za 2018. u skladu sa člankom 149. Pravilnika u kojem nisu propisani rokovi na koje se tužitelj poziva. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjskom odlukom se osim utvrđenja prava na potporu i njene visine za 2018., tužiteljici utvrđuje i administrativna kazna, za koju tuženo tijelo utvrđuje da se ista odnosi na vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama. Dakle, potrebno je nedvojbeno utvrditi radi li se o administrativnim kaznama u skladu sa odredbom članka 138. stavka 1. Pravilnika ili vraćanju već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama u skladu sa 139. stavka 1. Pravilnika. Nastavno, iz obrazloženja osporenog rješenje ne proizlazi niti kako je u konkretnom slučaju utvrđen iznos i visina sankcije, kao niti koliki je iznos isplaćen u prethodnim godinama, a što i sam tuženik u osporenoj odluci smatra odlučnim prilikom odlučivanja o žalbi tužiteljice. Pri tome, važno je istaknuti kako navedeno ne proizlazi niti iz dokumentacije spisa upravnog tijela, pa Sud isti prigovor ne može ispitati niti ocijeniti (ne)osnovanim. Dakle, osnovano tužiteljica u tužbi ukazuje kako se u osporenom rješenju ne navodi kako se došlo do izračuna sankcija i kojom metodom, a nije razvidno je li se radi o administrativnim kaznama u smislu odredbe članka 138. Pravilnika ili vraćanju isplaćenih iznosa u prethodnim godinama u smislu odredbe članka 139. Pravilnika, što bi trebalo jasno proizlaziti iz sadržaja obrazloženja osporenih odluka.

28. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude. Ocijenjeno je kako nije svrhovito ni ekonomično sudskom odlukom poništiti i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer je tuženik ovlašten u okviru ocjenjivanja žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela prema članku 115. stavku 3. ZUP-a) te je ovlašten sam riješiti stvar (članak 117. stavak 1. ZUP-a).

29. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, donijeti novo rješenje o žalbi tužiteljice, koje će obrazložiti u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, a sve pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

30. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

31. Dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem, saslušanjem kontrolora i vještačenjem po vještaku poljoprivrede struke, Sud je raspravnim rješenjem od 23. travnja 2026. odbio, ocijenivši kako se izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice u predmetnom slučaju ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice, zatim saslušanje kontrolora je ocjenjeno nepotrebno i ne ekonomično kod okolnosti kako činjenično stanje nije nedvojbeno utvrđeno u upravnom postupku, dok provođenje vještačenja po vještaku poljoprivrede struke Sud je ocijenio neosnovanim zbog činjenice kako bi se vještačenje trebalo provoditi na okolnost stanja predmetnih AKORD parcela u 2018. (možda i ranijih godina), međutim, zbog proteka vremena Sud je ocijenio kako u 2026. nije moguće utvrđivati stanje nekretnina u 2018. vezano za zapuštenost, neprohodnost, vršenje ispaše, i sl.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

33. Kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužiteljici je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 23. travnja 2026. za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500 eura, dakle, ukupno 2.500,00 eura, kako je odlučeno kao u izreci rješenja.

34. Trošak podneska od 1. prosinca 2025. Sud nije uvažio opravdanim troškom, smatrajući kako je isti priznat u radnji zastupanja na ročištu i sastavu tužbe, obzirom kako je opunomoćenik tužitelja na ročištu ostala pri navodima iz tužbe i podneska, a nije bilo rasprave o novim činjenicama.

U Splitu, 25. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužiteljice dr. sc. FO, Sidoniji Grbavac i dr. sc. Dinu Glihi, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, Ulica kneza Mutimira 1, Zagreb,

2. Tuženiku Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana