REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I- 1173/2024-15

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Igor Plavšić, odvjetniku Vinkovcima, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Ulica Grada Vukovara 78, 10 000 Zagreb, OIB: 53969486500, radi poništenja rješenja, 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II 551-09/24-01/176, URBROJ: 52524-11-02/5-24-4 od 29. kolovoza 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-551-06/24-09/887, URBROJ: 139-096-05/26-24-6 od 3. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 551-09/24-01/176, URBROJ: 52524-11-02/5-24-4 od 29. kolovoza 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-551-06/24-09/887, URBROJ: 139-096-05/26-24-6 od 3. travnja 2024.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu 135% osnovice, što iznosi 162,00 EUR mjesečno, počevši od 1. siječnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi ističe prigovore zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda odredaba upravnog postupka. U bitnome, tužitelj smatra da je priznato pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 135 % osnovice (četvrta razina potpore) znatno prenisko s obzirom na njegovo stvarno zdravstveno stanje i stupanj oštećenja organizma. Ističe da tijela vještačenja nisu pravilno ocijenila medicinsku dokumentaciju te da su pogrešno utvrdila kroničnu bolest III. stupnja i tjelesno oštećenje II. stupnja. Nasuprot tome, tužitelj kategorički tvrdi da njegovo zdravstveno stanje odgovara kroničnim bolestima IV. stupnja te tjelesnom oštećenju III. stupnja. Kao ključni dokaz o težini svoga stanja, tužitelj navodi posljedice teškog moždanog udara koje se manifestiraju kroz trajnu otežanu pokretljivost zbog koje je primoran na uporabu invalidskih kolica i hodalice. Također, tužitelj navodi povijest prijeloma ekstremiteta i rebara te brojne teške i kronične bolesti s kojima se svakodnevno bori, uključujući psorijazu, dijabetes, aterosklerozu te hiperplaziju prostate. Posebno istaknuti prigovor tužitelja usmjeren je na nezakonitost provedenog postupka vještačenja. Tužitelj naglašava da vijeće vještaka nije obavilo neposredni pregled, već je o njegovom zdravstvenom stanju odlučivalo isključivo uvidom u spis, čime je počinjena bitna povreda pravila postupka. Slijedom navedenog, tužitelj ukazuje da upravna tijela nisu pravilno utvrdila njegov Barthelov indeks, za koji tvrdi da bi se trebao nalaziti u rasponu između 36 i 60. Ističe se i povreda pravila upravnog postupka jer pobijana rješenja ne sadrže valjano i potpuno obrazloženje o odlučnim činjenicama, a dokazi su ocijenjeni isključivo paušalno i jednostrano. U dokazne svrhe tužitelj je predložio uvid u spise predmeta, analizu nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, detaljan uvid u medicinsku dokumentaciju te vlastito saslušanje pred sudom radi utvrđivanja stvarnog stanja i njegovih funkcionalnih ograničenja.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga koji su u istome navedeni te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Sud je 18. svibnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu te odlučio da će se u skladu s člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., 39/2026., dalje: ZUS) rasprava održati u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

4.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja na raspravi je naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, priležećih podnesaka, kao i kod tužbenog zahtjeva te ističe da je tuženik povrijedio načelo zakonitosti, načelo pomoći stranci, načelo utvrđivanja materijalne istine, pravo stranke na pravni lijek te utvrđivanje činjeničnih stanja bitnih za rješavanje o upravnoj stvari. Također, ističe da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja, jer se radi o osobi visoke životne dobi koja se teško kreće i ovisi o tuđoj pomoći. U vezi s tim, predlaže da se izvrši uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te da se na temelju toga donese odluka kojom će se poništiti rješenja prvostupanjskog postupka.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika razvidno je kako je postupak za utvrđivanje ispunjenosti uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vukovar pokrenut po službenoj dužnosti 12. ožujka 2024. te je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja doneseno rješenje (KLASA: UP/I- 551-06/24-09/887, URBROJ: 139-096-05/26-24-6 od 3. travnja 2024.) kojim se tužitelju priznaje pravo na inkluzivni dodatak za četvrtu razinu potpore, s obzirom da je tužitelj odrasla osoba s kroničnom bolesti trećeg stupnja, u visini 162,00 EUR mjesečno, počevši s isplatom od 1. siječnja 2024.

7.1. U odnosu na prvostupanjsko rješenje, tužitelj je izjavio žalbu danu na zapisnik 12. travnja 2026. navodeći kako se ne slaže s Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom jer smatra kako je njegovo stanje puno lošije nego što je to opisano u navedenom Nalazu i mišljenju te je zatražio da ga se ponovno vještači kako bi se utvrdilo stvarno stanje stvari.

7.2. Drugostupanjsko tijelo je, ocjenjujući navode iz žalbe, u skladu s člankom 22., stavkom 2. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj:156/2013., dalje: Zakon) predmetni spis dostavilo Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjem uredu, Sektoru za vještačenje, kako bi to tijelo na osnovi medicinske i druge dokumentacije prikupljene u prvostupanjskom postupku te drugih podataka preispitalo osnovanost nalaza i mišljenja tijela vještačenja prvog stupnja i dalo svoj nalaz i mišljenje. Vještačenjem je utvrđeno kako kod tužitelja postoje kronične bolesti III. stupnja i tjelesno oštećenje II. stupnja te ga se svrstalo u IV. razinu potpore prema članku 13. točki 4. g. Zakona. S tim u svezi drugostupanjsko tijelo je ocijenilo da je pobijano prvostupanjsko rješenje utemeljeno na Zakonu te nije uvažilo žalbene navode.

8. Člankom 8. stavkom 1. Zakona propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak može priznati hrvatskom državljaninu s prebivalištem u [adresa], državljaninu treće zemlje sa stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem ili odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, osobi bez državljanstva s privremenim ili stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] i državljaninu države članice Europskoga gospodarskog prostora koji ima prijavljen privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

8.1. Člankom 11. stavkom 1. Zakona propisano je da se inkluzivni dodatak utvrđuje prema određenoj razini potpore i iznosi: 600% osnovice za prvu razinu potpore, 400 % za drugu razinu potpore, 360 % za treću razinu potpore, 135 % za četvrtu razinu potpore, 115 % za petu razinu potpore.

8.2. Člankom 13. Zakona propisano je da se potpora iz članka 11. istog Zakona razvrstava u pet razina na temelju Liste vrste i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti koji su taksativno navedeni u Zakonu.

9. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje Sud je izveo zaključak da navodi o povredi načela zakonitosti, pomoći stranci, utvrđivanja materijalne istine, prava na pravni lijek te nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nisu osnovani. Tužitelju je tijekom cijelog postupka bilo omogućeno sudjelovanje i korištenje svih zakonom propisanih prava i pravnih sredstava. Protiv prvostupanjskog rješenja izjavio je žalbu, a nakon donošenja drugostupanjskog rješenja pokrenuo je upravni spor, čime mu pravo na pravni lijek ni na koji način nije bilo uskraćeno. Činjenično stanje utvrđeno je na temelju provedenog postupka i raspoloživih dokaza, a tužitelju je bilo omogućeno predlaganje dokaza i izjašnjavanje o svim relevantnim okolnostima. Posebno se ističe da je na zakazanoj raspravi zamjenik opunomoćenika tužitelja povukao dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, slijedom čega tužitelj ne može osnovano prigovarati da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

10. U odnosu na sve navedeno Sud zaključuje da se tuženikovo rješenje temelji, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 551-01/24-01/47049, URBROJ: 426-04-03/33-24-2 od 9. kolovoza 2024., evidencijski broj vještačenja 01098845 te da su spomenuti nalaz i mišljenje sastavljeni u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj: 96/2023., dalje u tekstu: Uredba). Sud nije utvrdio druge razloge zbog kojih taj nalaz i mišljenje ne bi mogao činiti pouzdanu osnovu za odlučivanje tuženika te za donošenje odluke nije bio obvezan provesti novo vještačenje, osobito jer tužitelj u tužbi niti na raspravi isto nije zatražio. Takvo stajalište potvrđuje i sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske primjerice u presudi Usž-4532/2022-2 u kojoj je jasno istaknuto da ako tužitelj ne predloži sudsko vještačenje kojim bi osporio nalaz stručnog tijela, sud nije obvezan provesti ga po službenoj dužnosti i može odbiti zahtjev za donošenje odluke samo na temelju spisa bez novog vještačenja.

11. Upravna tijela su u postupku dala jasne, konkretne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te su se očitovali na sve bitne žalbene navode . Napominje se da se stupanj invaliditeta ne utvrđuje subjektivnom procjenom tužitelja, već prema strogo propisanim kriterijima Uredbe. Kako su u postupku provedena dva neovisna, nepristrana i objektivna vještačenja sud nema razloga iste ne uzeti u obzir odnosno propitkivati njihovu stručnu procjenu, pogotovo uslijed činjenice nepostojanja adekvatnog dokaznog prijedloga od strane tužitelja.

12. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

13. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 25. svibnja 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku