Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-250/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽI, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-66/2026-9 od 6. svibnja 2026., u sjednici održanoj 25. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽI.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv okrivljenog ŽI produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 4. ožujka 2026. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ŽI putem branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“, s prijedlogom ukidanja pobijanog rješenja, odnosno zamjene istražnog zatvora odgovarajućim mjerama opreza iz čl. 98. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-299/2026 od 21. svibnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi u bitnome navodi da je u više navrata bio hospitaliziran na odjelu psihijatrije Županijske bolnice u Čakovcu, zatim da je pogrešno utvrđenje iz pobijanog rješenja da on svojim žaljenjem i kajanjem želi umanjiti posljedice svog djela te da je nekritičan prema vlastitom ponašanju i ne shvaća štetnost i posljedice svog postupanja.

6. Valja ponajprije odgovoriti žalitelju da su naprijed iznijete konstatacije bez ikakvog relevantnog utjecaja na postojanje bilo koje od zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je u konkretnom slučaju produljen istražni zatvor, s time da potonja dva navoda na koja se poziva (nastojanje da žaljenjem okrivljenik umanji posljedice svog djela i nekritičnost prema svojim postupcima) sud prvog stupnja uopće niti ne spominje u osporenom rješenju. U svakom slučaju ovaj je žalbeni sud našao da je sud prvog stupnja na temelju prikupljenih podataka, činjenica i dokaza pravilno utvrdio, kako osnovanu sumnju u okrivljenikovo počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, tako i istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, pri čemu se u odnosu na ovu posljednju pravno relevantnu okolnost posve opravdano poziva na nepobitne činjenice da je okrivljenik specijalni kazneni povratnik, nezaposlen i bez primanja, te da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je u cilju neovlaštene prodaje nabavio i držao kod sebe dvije različite vrste opojnih droga, jednu ukupne mase 543,46 grama (marihuana), i drugu ukupne mase 22,51 gram (kokain), i to nepunih godinu dana nakon isteka vremena provjeravanja iz prethodne pravomoćne osuđujuće presude. Sve su to okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda o postojanju tzv. iteracijske opasnosti koja je u konkretnom slučaju takvog značaja i intenziteta da ujedno govori u prilog nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. Naime, i po ocjeni ovoga žalbenog suda mjere opreza koje se predlažu žalbom (zabrana napuštanja prebivališta ili boravišta i obveza javljanja nadležnoj policijskoj postaji) nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija u otklanjanju konkretne opasnosti od okrivljenikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

7. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 25. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic