Poslovni broj: Povrv-3210/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ČO, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 25. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba, Dankovečka 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-247/2024 od dana 03. travnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 131,47 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. siječnja 2024. godine do isplate, i to od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10,20 EUR, sve u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba, Dankovečka 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-247/2024 od dana 03. travnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 03. travnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 100,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 03.04.2024.g. do 25.05.2026.g.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 11. ožujka 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 131,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 10,20 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 141,67 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javna bilježnica Ljerka Gec donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-247/2024 dana 03. travnja 2024. godine

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da ona tamo ne stanuje od 15.07.2019.g. te nije korisnik prostora i nema nikakve dugove koje idu na tom mjestu za koje ju terete te kao dokaz prilaže Zahtjev za promjenu adrese gdje koristi usluge ZH., Podružnica Čistoća. Ona stanuje na adresi u [adresa] i one su plaćene za 2 osobe ZH d.o.o. jer se računi nalaze na njihovoj uplatnici.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv- 3210/2024 od 16.02.2026.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-247/2024 od 03. travnja 2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 16.02.2026.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da je tužena prekludirana u iznošenju dokaznih prijedloga u smislu čl.461 a st. 8 ZPP-a, kako će sud to naprijed obrazložiti.

6. Naime, tužena, na kojoj je bio teret dokazivanja svojih navoda i tvrdnji, nije osporila tužiteljeve navode iz podneska od 18.03.2026.g. po primitku njegova podneska (a koji je uredno zaprimila dana 18.04.2026.g.), a niti je predložila niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a kojim bi osporila navode tužitelja iz podneska od 18.03.2026.g., iako je na isto bila upozorena od strane suda u rješenju od 16.02.2026.g. da je isto dužna učiniti u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja u smislu čl. 461a ZPP-a.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), zahtjeva za promjenu naziva obveznika/potrošača od 15.07.2019.g. sa preslikom osobne iskaznice (list 27-28 spisa), Registar matičnih podataka, izvod iz matične evidencije i preg led obveznika po objektu (list 38-43 spisa), prijepise utuženih računa (list 45-161 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za mjesec siječanj, veljaču, svibanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021.g., za cjelokupnu 2022. godinu, kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. te da tužena nije platila račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose od 3,51 eura, odnosno 5,97 eura, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 131,47 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15 -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec Tužena do okončanja postupka nije osporila činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

9. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

10. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

11. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

12. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

13. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tužena bila evidentirana kao prijavljena korisnica usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa] za utuženo razdoblje (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga, kao i prijepisa utuženih računa), i koju činjenicu tužena nije niti osporila do okončanja postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, a time i obvezu tužene na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku.

14. Nadalje, kako je tužena evidentirana korisnica tužiteljeve usluge, ona je prema čl. 3. Pravilnika bila dužna tužitelju u roku od 8 dana dojaviti sve promjene vezane uz matične podatke korisnika usluge, što izričito obuhvaća i promjenu koje se odnose na činjenicu korištenja nekretnine od strane korisnika objekta, no koju činjenicu međutim tužena nije dokazala do okončanja postupka u smislu čl. 219 ZPP- a. Naime obveza tužene kao evidentiranog korisnika usluge u utuženom razdoblju da podmiri ispostavljene račune prestaje tek kad tužitelja obavijesti o tome da više nije korisnik usluge pa je sud stoga utvrdio je prigovor tužene neosnovan u odnosu na navedeno.

15. Naime, tuženičin prigovor da ona nije koristila uslugu odvoza otpada u utuženom razdoblju jer nije korisnica spornog prostora, bila bi od značaja za meritum spora samo u slučaju da je tužena pravodobno obavijestila tužitelja o činjenici nekorištenja nekretnine, a koju činjenicu nije ničim dokazala u smislu čl. 219 ZPP-a.

16. Naime, samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018.g. i čl. 16. Odluke iz 2022.g., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu. Sukladno citiranim odredbama, korisnik usluge nije dužan plaćati niti minimalnu javnu uslugu u slučaju da trajno ne koristi nekretninu, a nekretnina se trajno ne koristi ako se utvrdi da u razdoblju od 12 mjeseci nema potrošnje električne energije i vode (na temelju očitanja mjernih uređaja), ili nekretnina nije pogodna za stanovanje ili je u pitanju novosagrađena nekretnina koja nije useljiva. I u tom slučaju je korisnik usluge dužan u nastupu navedenih okolnosti obavijestiti tužitelja, kao davatelja usluge, kako bi se utvrdilo da se radi o nekretnini koja se trajno ne koristi i kako bi u tom smislu prestala dostava računa. U čl. 16. Odluke iz 2022.g. vidljivo je da se navedene okolnosti utvrđuju na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, što tužena također nije dostavila niti dokazala.

17. Tako je iz zahtjeva za promjenu naziva obveznika/potrošača od 15.07.2019.g. vidljivo da je adresa objekta [adresa], da je adresa dostave računa [adresa] te je dodatno navedena napomena: „sve je isto, samo promjena prezimena i dostave računa“. Iz istog nadalje proizlazi da je tužena potpisala navedeni zahtjev. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je tužena prijavila promjenu prezimena, odnosno promjenu adrese dostave računa za predmetni objekt na adresi [adresa] tako da se računi dostavljaju na adresu [adresa], sve u Zagrebu, ali nije postupila sukladno gore navedenim Odlukama na način da je podnijela zahtjev kojim se utvrđuje trajno nekorištenje nekretnine. Dakle, u ovom konkretnom slučaju tužena nije dostavila nikakav dokaz da je obavijestila tužitelja da nekretninu više ne koristi, da je nakon obavijesti tužitelja utvrđeno stanje mjernih uređaja za vodu i električnu energiju niti da su ispunjeni drugi uvjeti propisano Odlukama za utvrđenje trajnog nekorištenja nekretnina koje bi za posljedicu imalo prestanak dostave računa. Kako dakle navedene okolnosti nisu utvrđene, tužitelj je imao svako pravo nastaviti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu.

18. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tužena do okončanja postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njezinom prostoru (niti se je pozvala na činjenicu da je podnosila takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

19. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

20. Kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, dok je tužitelj za razliku od nje dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 131,47 eura, a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO- a, sve u skladu sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22), slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I od 03.04.2024.g. za navedeni iznos i odlučiti kao u točci I izreke presude.

21. Zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 10,20 EUR, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utužene račune za period od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g., sud također nalazi osnovanim primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje.

22. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg je razvidno kako je obračunata kamata za potraživanje tužitelja s osnova utuženih računa od dana dospijeća istih do dana 14.01.2024.g. iznosila 10,20 EUR, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati platni nalog u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

23. Nadalje, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 131,47 EUR počev od 15.01.2024.g. do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

24. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 18.03.2026.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 100,77 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

26. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 03.04.2024.g. do 25.05.2026.g. i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 25. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. tuženoj

U Zagrebu, 25. lipnja 2026. godine