Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1553/2025- 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul&Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-464/2025 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-464/2025 od 31. srpnja 2025. potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje dosuđujući dio rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-464/2025 od 31. srpnja 2025. za iznos od 2.849,45 eura s kamatama, kao i odbijajući dio tog rješenja.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se dosuđujući dio citiranog rješenja za iznos od 125,00 eura s kamatama(preko iznosa od 2.849,45 eura do iznosa od 2.974,45 eura) i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura s kamatama.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba, čl. 6. st. 1. Ugovora o [broj kredita] koji je solemniziran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod posl.br.OU-8453/07 i OU-9351/07 u dijelu u kojem se navodi da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana(točka I izreke). Tuženik je obvezan platiti tužitelju iznos od 2.978,09 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose(točka II izreke).

2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.974,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate. U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbije, što proizlazi iz obrazloženja presude, a propušteno je navesti u izreci navedenog rješenja.

3. Protiv odbijajućeg dijela rješenja o naknadi parničnog troška žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelju dosudi daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 250,00 eura, te trošak žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Protiv citirane presude i dosuđujućeg dijela rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda i rješenje preinače na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. st.1. Ugovora o [broj kredita] koji je solemniziran kod javnog bilježnika, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 2.978,09 eura s kamatama.

8. Među strankama nije sporno da su 14. studenog 2007. sklopili Ugovor o [broj kredita] za iznos od 100.000,00 CHF, da su ugovorili promjenjivu kamatnu stopu, da je kamatna stopa rasla tijekom otplate kredita, da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 3. srpnja 2014., da je kreditom ugovorena kamatna stopa od 5,25% dekurzivno godišnje, uz mjesečnu obračunavanje, te je čl. 6. Ugovora određena kao promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik ovlašten promijeniti sukladno Odluci o promjeni kamatne stope, uz odredbu da je tužitelj kao korisnik kredita potpisom ugovora suglasan i da prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

9. Ocjenom provedenih dokaza, cijeneći sadržaj narečenog Ugovora o kreditu, sud utvrđuje da navedeni ugovor nije sklopljen u svrhu zanimanja/poslovne aktivnosti/poduzetničke djelatnosti tužitelja, pa imajući u vidu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" 96/03 -dalje: ZZP/03), čl. 296. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), utvrđuje ništetnima ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je izazvala znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

10. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pretplatio iznos od 2.978,09 eura s kamatama na pojedine iznose, te primjenom čl. 323., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a zauzima stav da tužitelju pripada pravo na povrat tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana izvršenih uplata do isplate, budući da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

11. Prigovor zastare odbija pozivom na odredbu čl. 241. ZOO-a utvrđenjem da zastara individualnog restitucijskog zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u konkretnom slučaju od 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. veljače 2019., utvrđuje da navedeni zastarni rok nije protekao.

12. Stoga odlučuje kao u točkama I i II izreke pobijane presude.

13. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. u vezi s čl. 155. i čl. 158. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pozivajući se na "Narodne novine" broj 142/12 te tužitelju dosuđuje ukupan parnični trošak u iznosu od 2.974,45 eura. Iako izričito ne navodi, evidentno odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška pristupa punomoćnika tužitelja-odvjetnika ročištu za objavu presude.

14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

14.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502. c ZPP-a, što će se nastavno obrazložiti.

15. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja vezano za razloge kojima je iznesen zaključak u pogledu pravne valjanosti odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, koje pitanje je sud riješio i na individualnoj razini ovog parničnog spora, uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbama čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07) te čl. 502.c ZPP-a.

16. Pri tome, tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi o navedenoj odredbi pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, cijeneći da je tuženik tijekom postupka isticao da predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, te da "niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio", čime tuženik ponavlja navode iz postupka vođenog po prethodno citiranoj kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača vođenoj kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. K tome, tuženik je odustao od saslušanja svoje djelatnice SV na okolnost da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo i da je ista bila pojašnjena tužitelju. Dokaz o suprotnom ne predstavlja ni pozivanje tuženika na "Metodologiju promjene kamatnih stopa fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria Bank d.d.", koja se odnosi na neodređene fizičke osobe.

17. Nadalje, za navesti je da je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga, ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, a u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Pored toga, unošenjem u ugovor o kreditu neodređene formulacije u odnosu na promjenu kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovoga suda suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se sudionici ugovornog odnosa dužni pridržavati u smislu čl. 4. ZOO-a, te je na taj način tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca.

18. Naime, kamatna stopa ("cijena") u predmetnom ugovoru o kreditu u trenutku njegovog sklapanja bila je ugovorena: U visini od 5,25% dekurzivno godišnje, da se kamate obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete; u razdoblju od dana korištenja do stavljanja kredita u otplatu, banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz st. 1. ovog članka; kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. na dan plaćanja; interkalarna kamata naplaćuje se od iznosa kredita prilikom korištenja kredita(čl. 3. Ugovora) te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke(čl. 6. Ugovora). Prema ocjeni ovoga suda sadržaj takvih odredbi o kamatama nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i preciziran zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li one nepoštene ili nisu.

19. Razmatrajući je li spomenuta odredba nepoštena potrebno je imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.). Odredbom čl. 270. ZOO-a određeno je i da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

20. Zakon o zaštiti potrošača("Narodne novine" broj 79/07) važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u glavi XI (čl. 96. –čl. 106.) regulira pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te odredbom čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. citiranog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

21. Nadalje, odredbom čl. 97. ZZP/07 propisao je koje bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz toga članka Zakona mogle smatrati nepoštenima, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

22. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 98. ZZP/07 uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

23. Odredbom čl. 102. ZZP/07 propisane su posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (st. 1.), te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (st. 2.).

24. Dakle, i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu toga Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze.

25. Prema čl. 138.a ZZP/07, a jednako tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19-dalje ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 . ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), stupile na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 21. veljače 2019.

26. Iz navedenog proizlazi da je u postupku po kolektivnoj tužbi odlučeno o pitanju ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope na temelju jednostranih odluka banke, bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita o mogućim posljedicama izmjene odnosa kretanja kamatnih stopa pa pravomoćna odluka donesena u tom postupku obvezuje i sud u ovom postupku, u kojem je ništetnost sporne ugovorne odredbe raspravljena i na individualnoj razini, kako je to prethodno obrazloženo.

27. U odnosu na žalbene navode tuženika da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 2007. pa da Direktiva 93/13 EEZ nije primjenjiva, za odgovoriti je da je navedena Direktiva implementirana u nacionalno zakonodavstvo, i to uz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" broj 78/12) koji je stupio na snagu 21. srpnja 2012. te se primjenjuje kao nacionalni propis, a da je do tada to područje u Republici Hrvatskoj bilo uređeno Zakonom o zaštiti potrošača("Narodne novine" broj 96/03 i ZZP/07), dok je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 2007., dakle, u vrijeme kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, te se na pravni odnos nastali iz tog ugovora u tom razdoblju izravno ne može primjenjivati pravo Europske unije, već nacionalno pravo, čije odredbe treba, ukoliko to nacionalno pravo dopušta, tumačiti u duhu prava Europske unije, što podrazumijeva i pravna shvaćanja suda Europske unije izražena u pojedinim predmetima, ako je ono relevantno za konkretan predmet, što je i ovdje slučaj, pa stoga nisu prihvatljivi žalbeni navodi o suprotnom.

28. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, te je ona ništetna od svog početka (ex tunc).

29. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

30. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćena samo početna kamatna stopa, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu tražbine tužitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

31. Ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi već citirana odredba čl. 502.c ZPP-a, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa.

32. Budući da je tuženik sporni iznos ugovorene kamate primio temeljem ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO-a koja regulira institut stjecanja bez osnove, odnosno, kako je tuženik nepošteni stjecatelj jer je zaključio ugovor s ugovornom odredbom koja je već tada bila protivna prethodno citiranim odredbama ZZP/07 i kao takva ništetna, pravilno je tuženiku sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a naloženo platiti zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita.

33. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor zastare utuženog potraživanja obrazloženjem da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. veljače 2019., podnesena je unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

34. Na donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se ističe da sud nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike, budući da je u konkretnom slučaju izostao tuženikov prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, pa stoga sud nije ovlašten ni dužan umanjiti tražbinu tužitelja s negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj hrvatske kune u odnosu na CHF bio manji od tečaja hrvatske kune – CHF na dan isplate kredita (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-649/2023-2 od 5. ožujka 2024.).

35. Slijedom izloženog pravilnom je primjenom materijalnoga prava utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenih temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

36. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava odluku o parničnom trošku vezano za sastav podneska tužitelja od 25. studenog 2021., kojim se očitovao na podnesak tuženika od 22. studenog 2021., a kojim tuženik obrazlaže određene dokazne prijedloge, predlaže dopunu vještačenja primjenom referentne kamatne stope, obrazlaže prigovor zastare i navodi svoja pravna shvaćanja u odnosu na meritum spora, a na sadržaj kojeg podneska se tužitelj po punomoćniku očitovao 25. studenog 2021. i u istom precizirao tužbeni zahtjev, pravilno je tužitelju dosuđena naknada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje Tarifa), u iznosu od 250,00 eura s PDV-om. Isto tako, pravilno je tužitelju dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima 19. siječnja 2022. i 16. lipnja 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife.

37. Međutim, osnovano se žalbenim navodima tuženika osporava trošak dosuđen tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima 7. srpnja 2020. i 25. studenog 2021., na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima, pa je za svako od tih ročišta tužitelju trebalo dosuditi naknadu prema Tbr. 9.2. Tarife u visini od po 125,00 eura.

38. Istovremeno, ovom su sudu prihvatljivi žalbeni navodi tužitelja da mu je trebalo dosuditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pristup ročištu za objavu presude prema Tbr. 9.3. Tarife, u konkretnom slučaju u iznosu od 125,00 eura s PDV-om. S obzirom na navedeno trošak tužitelja trebalo je u konačnici umanjiti za iznos od 125,00 eura s kamatama te odlučiti kao u točkama I i II izreke rješenja ovoga suda.

39. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u konačnici nije uspio žalbom protiv odluke o parničnom trošku, a tuženiku trošak žalbenog postupka nije dosuđen, budući da nije uspio u glavnoj stvari, dok je u odnosu na odluku o parničnom trošku uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

40. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude, dok se rješenje temelji na odredbama čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a.

U Rijeci 25. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović