REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9411/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika BA iz [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Edvardo Sušac, odvjetnik iz Splita, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja LA, zamjenice u OGDO-u i punomoćnice tuženika KA, odvjetničke vježbenice, 25. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrpl-5987/2014 od 31. listopada 2014.

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-667/2011 od 20. studenoga 2012.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem ovog suda, poslovni broj Ovrpl- 5987/2014 od 28. veljače 2023. upućen kao ovršenik, da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi naslovljenog suda poslovni broj: Ovrpl-5987/2014 od 31. listopada 2014. nedopuštenom zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona te ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovljenog suda poslovni broj: Ovr-667/2011 od 20. studenoga 2012. iz razloga iz čl. 46. st.1 toč 10. OZ-a. Točkom I. ovosudnog rješenja poslovni broj: Ovr-667/2011 od 20. studenoga 2012 određen je ovršeniku, ovdje tužitelju naknadni rok od 15 dana za ispunjenje nenovčane tražbine određene ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Supetru, broj P-109/07 od 13. veljače 2008. i to na način da ovrhovoditelju, ovdje tuženiku preda kompjutersku disketu “Verbatim” s natpisom “Back up” od 26. rujna 1998. godine i zadaću na kocke u kojoj je evidentirana inventura A.M.T. od 20. lipnja 1998. do 19. rujna 1998., što je opisano u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova o privremenom oduzimanju predmeta br. 148805 od 15. listopada 1998. Točkom II. citiranog rješenja ovršeniku, ovdje tužitelju su određeni sudski penali u iznosu od 100 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka navedenog roka, odnosno od 12. prosinca 2012. Tužitelj od tada pa do danas nije u mogućnosti ispuniti tražbinu na koju je obvezan ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Supetru, broj P-109/07 od 13. veljače 2008. i to zbog nemogućnosti pronalaska predmeta. Stoga je daljnje izricanje sudskih penala u suprotnosti s odredbom čl. 247. OZ. O tužiteljevoj nemogućnosti ispunjenja tražbine, tuženik je upoznat tijekom ovršnog postupka. Pravna posljedica nemogućnosti ispunjenja nenovčane tražbine ima učinak prestanka prava na sudske penale, a ovrhovoditelju, ovdje tuženiku stoje na raspolaganju druga pravna sredstva kao zadovoljština za njegovu tražbinu. No, sudski penali nisu jedno od tih sredstava budući da je njihova svrha primarno izvršavanje utjecaja na dužnika da sam izvrši svoju nenovčanu obvezu radi izbjegavanja postupka njenog prinudnog izvršenja. Svrha određivanja sudskih penala je izvršavanje utjecaja na dužnika da sam izvrši svoju nenovčanu obvezu radi izbjegavanja postupka njenog prinudnog izvršenja. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj nije u mogućnosti ispuniti svoju obvezu te je daljnje izricanje sudskih penala u ovom slučaju u potpunosti u suprotnosti sa svrhom navedenog instituta. Ovršenika se izricanjem sudskih penala prisiljava na ispunjenje tražbine koju očigledno ne može ispuniti, a pritom ovrhovoditelju na raspolaganju stoje druga pravna sredstva putem kojih može ostvariti zadovoljštinu za svoju neispunjenu tražbinu. Sudski penali ne smiju služiti bogaćenju ovrhovoditelja, a njihovo trajanje mora biti ograničeno. Sudski penali se moraju ograničiti u njihovom trajanju jer u protivnom ovrhovoditelj nema razloga tražiti određivanje ovrhe temeljem ovršne isprave što je razvidno i u konkretnom slučaju. Tako je pobijano rješenje doneseno 20. studenoga 2012. pa slijedi da određeni sudski penali teku tijekom razdoblja više od 8 godina u kojem je sa računa ovršenika do veljače 2020. isplaćeno 207.200,00 kn na ime glavnice. Jasno je kako je u razdoblju od više od 8 godina od donošenja pobijanog rješenja ovrhovoditelj, ovdje tuženik imao dovoljno vremena zahtijevati ovrhu radi ispunjenja svoje tražbine, dakle povrata kompjuterske diskete “Verbatim” i zadaće na kocke. Međutim ovrhovoditelj, ovdje tuženik to nije učinio jer bi iniciranjem ovršnog postupka njegovo pravo na isplatu sudskih penala u iznosu od 100,00 kn za svaki dan zakašnjenja, prestalo. Da ispunjenje tražbine ovrhovoditelju nema veliki značaj razvidno je i iz činjenice da je presuda Općinskog suda u Supetru, broj P-109/07 donesena 13. veljače 2008. Dakle, u razdoblju duljem od 15 godina od donošenja predmetne ovršne isprave ovrhovoditelj nije pokazao interes za pokretanjem ovršnog postupka radi povrata kompjuterske diskete “Verbatim” i zadaće na kocke. Razlog leži u tome što navedeni predmeti danas nemaju apsolutno nikakav značaj. Zbog prisile koja se pojavljuje u ovršnom postupku, nužno je paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Potrebno je paziti i na procesna raspolaganja stranke sukladno čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku. U ovom postupku izricanje sudskih penala u iznosu od 100,00 kn dnevno za svaki dan zakašnjenja određeno je rješenjem od 20. studenoga 2012. Budući da ovrhovoditelj inzistira na izricanju sudskih penala koji za konačan cilj i svrhu imaju ispunjenje ovrhovoditeljeve tražbine, na prvi pogled dalo bi se zaključiti kako je ovrhovoditelju stalo da ovršenik ispuni svoju tražbinu, međutim to nije tako. Tuženik zna za nemogućnost ispunjenja njegove tražbine, inzistira na prisiljavanju ovršenika, ovdje tužitelja da sam ispuni svoju tražbinu putem izricanja sudskih penala, a u razdoblju duljem od 8 godina od donošenja pobijanog rješenja sam nije zahtijevao ovrhu radi ispunjenja svoje tražbine iz čega proizlazi da su i samom tuženiku ti predmeti bezvrijedni. Kao dokaze je predložio presudu Općinskog suda u Supetru, broj P-109/07 od 13. veljače 2008., izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Klasa: 511-12-11-8534/11.A.B. od 15. srpnja 2020., podnesak ovršenika od 11. svibnja 2011. u ovršnom predmetu Ovr-667/11, priklop spisa Ovrpl-5987/2014 i Ovr-667/2011, izvješće Financijske agencije. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev s tim da je na ročištu 22. ožujka 2024. naveo da je riječ o predmetu Ovr-667/2011, a ne Ovr-677/2011, zbog čega je sud navedeno i ispravio u odnosu na podnesenu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu je tuženik naveo da se postavlja pitanje poštivanja prava vlasništva od strane tužitelja s obzirom na njegovo nesmotreno ponašanje i nemogućnost postupanja sukladno rješenju ovog suda Ovr-667/2011 od 20. studenog 2012. Naposljetku, istaknuo je prigovor presuđene stvari pozivajući se na pravomoćnu presudu ovog suda broj P-4168/15 od 19. srpnja 2018. kojom je odbijen raniji tužbeni zahtjev Republike Hrvatske za proglašenje iste ovrhe nedopuštenom.

3. Tijekom postupka sud je pročitao spise ovog suda Ovr-667/11, Ovrpl-5987/14 te P-4168/15.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/22 i 146/25), u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je rješenjem ovog suda, poslovni broj Ovrpl- 5987/2014 od 28. veljače 2023. tužitelj upućen kao ovršenik, da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj: Ovrpl-5987/2014 od 31. listopada 2014. nedopuštenom zbog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona te ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovljenog suda poslovni broj: Ovr-667/2011 od 20. studenoga 2012. iz razloga iz čl. 46. st.1 toč 10. OZ-a. Točkom I. rješenja ovog poslovni broj: Ovr-667/2011 od 20. studenoga 2012 određen je ovršeniku, ovdje tužitelju naknadni rok od 15 dana za ispunjenje nenovčane tražbine određene ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Supetru, broj P- 109/07 od 13. veljače 2008. i to na način da ovrhovoditelju, ovdje tuženiku preda kompjutersku disketu “Verbatim” s natpisom “Back up” od 26. rujna 1998. godine i zadaću na kocke u kojoj je evidentirana inventura A.M.T. od 20. lipnja 1998. do 19. rujna 1998., što je opisano u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova o privremenom oduzimanju predmeta br. 148805 od 15. listopada 1998. Točkom II. citiranog rješenja ovršeniku, ovdje tužitelju su određeni sudski penali u iznosu od 100 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka navedenog roka, odnosno od 12. prosinca 2012. Nije sporno da tužitelj od tada pa do danas nije predao navedenu disketu tuženiku. Određeni sudski penali su tekli tijekom razdoblja više od 8 godina u kojem je s računa tužitelja do veljače 2020. isplaćeno tužitelju više od 27.000,00 eura.

6. Sporno je pitanje vezano uz prigovor presuđene stvari, poštivanje prava tuženika te može li se proglasiti ovrha nedopuštenom.

7. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

8. Iz spisa ovog suda P-4168/15 proizlazi da se vodio između istih stranaka kao u ovom postupku s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Utvrđuje se da je ovrha Općinskog građanskog suda u Zagrebu određena rješenjem o ovrsi br. Ovr-667/11 od 20. studenog 2012. na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Supetru br. P-109/07 od 13. veljače 2008. kojom je naloženo Republici Hrvatskoj da u naknadnom roku od 15 dana UA preda kompjutersku disketu "Verbatim" s natpisom "Back up" od 26. rujna 1998. i "zadaću na kocke" u kojoj je evidentirana inventura A.M.T. od 20. lipnja 1998. do 19. rujna 1998., što je opisano u potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova o privremenom oduzimaju predmeta br. 148805 od 15. listopada 1998. – nedopuštena."

9. Sud je odbio prigovor presuđene stvari kao neosnovan jer se tužba u postupku ovog suda P-4168/15 temelji na bitno različitoj pravnoj i činjeničnoj osnovi: nedopuštenom raspolaganju tuženika iz članka 3. stavka 3. ZPP izigravanjem svrhe i smisla instituta sudskih penala, neiniciranju ovršnog postupka radi ostvarenja nenovčane tražbine više od 10 godina te nesrazmjernosti u činidbama kao povredi načela zaštite ovršenika iz članka 6. OZ. Između ove parnice i parnice P-4168/15 ne postoji objektivni identitet spora jer se tužbeni zahtjevi temelje na različitim pravnim osnovama i različitim odlučnim činjenicama. Posebno stoga jer je prva tužba podnesena 2015., a druga 2023. te je iznos koji je naplaćen od tužitelja po osnovi penala mnogostruko veći nego li je to bio 2015., što je također nova činjenica vezana uz pitanja nesrazmjera činidbe i naplaćenog iznosa i po pitanju motiva vođenja postupka. Zbog svega navedenog nisu ispunjene pretpostavke iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP za odbacivanje tužbe zbog litispedencije.

10. Čl. 247. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje: OZ) propisuje da kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka.

11. Iz navedenog proizlazi da su sudski penali, prema članku 247. stavku 1. OZ-a, instrument prisilnog utjecaja na ovršenika radi ispunjenja nenovčane obveze — dakle sredstvo prisilnog ostvarenja tražbine, a ne kazna niti oblik stjecanja imovine na teret ovršenika. Sukladno članku 247. stavku 4. OZ, plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine. Iz toga logično i nužno slijedi da ovrhovoditelj koji u dugotrajnom razdoblju svjesno ne podnosi prijedlog za ovrhu radi stvarnog ispunjenja nenovčane tražbine, a istovremeno inzistira na prisilnoj naplati penala koji mu se akumuliraju, institut sudskih penala koristi suprotno njegovoj zakonskoj svrsi.

12. Utvrđeno je da je tuženik u ovome predmetu postupao upravo na opisani način. Od pravomoćnosti ovršne isprave 2008. godine do 2026., dakle više od 17 godina, tuženik nije podnio prijedlog za ovrhu radi predaje kompjuterske diskete i zadaće na kocke, iako je bio upoznat s tvrdnjom tužitelja da te predmete ne posjeduje. Umjesto toga, inzistirao je na prisilnoj naplati sudskih penala koji su narasli na iznos koji zasigurno višestruko premašuje vrijednost predmeta čiji se povrat traži. Naime, tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio da se na disketi nalazi neka vrijednost niti je predložio ikakav dokaz kojim bi se utvrđivala ta vrijednost, makar i saslušanjem.

13. Okolnost da je tuženik na ročištu zaključenom 10. travnja 2026. iznio da je pred Općinskim sudom u Splitu podnio prijedlog za ovrhu radi predaje stvari ne čini tužbeni zahtjev neosnovanim. Naprotiv, ta okolnost samo potvrđuje osnovanost tužbenih navoda: tuženik je prijedlog za ovrhu radi stvarnog ispunjenja nenovčane tražbine podnio tek u tijeku ove parnice, nakon što je više od 17 godina tu mogućnost svjesno propuštao, što je u skladu s utvrđenjem o zlouporabi instituta sudskih penala. Proglašenje ovrhe nedopuštenom odnosi se na ovrhu radi prisilne naplate sudskih penala koja je već bila u tijeku, a ne na eventualni ovršni postupak radi predaje stvari. U trenutku donošenja ove presude, ovršni postupak naplate penala još uvijek nije riješen te sud može odlučivati o navedenom tužbenom zahtjevu.

14. Navedenim je postupanjem tuženik raspolagao svojim pravima u suprotnosti sa svrhom instituta sudskih penala i s prisilnim propisima iz članka 3. stavka 3. ZPP-a.

15. Navedeno pravno stajalište potvrđeno je u sudskoj praksi. Županijski sud u Rijeci u odluci poslovni broj Gž Ovr-597/2022-4 od 27. listopada 2022. izrijekom je utvrdio da svrha sudskih penala ne može biti neosnovano obogaćenje ovrhovoditelja te da je postupanje ovrhovoditelja koji nije pokrenuo ovršni postupak radi ostvarenja nenovčane tražbine, a traži prisilnu naplatu penala, suprotno odredbi članka 247. stavaka 1., 2., 3. i 4. OZ-a i predstavlja zloupotrebu ovlaštenja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-469/2023-2 od 13. rujna 2023. istaknuo da izricanje sudskih penala ne može trajati unedogled nego samo do trenutka kada se razumno može očekivati da će ovrhovoditelj zatražiti ovrhu radi ostvarenja svoje nenovčane tražbine, te da sud pri određivanju visine penala mora ocijeniti pogoduje li njihova naplata bogaćenju ovrhovoditelja ili provođenju pravnog reda, što je jedina dopuštena svrha tog postupka. Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž Ovr- 1023/2024-2 od 18. rujna 2024. je naveo da intencija zakonodavca nije bila beskonačno izricanje sudskih penala u korist ovrhovoditelja na teret ovršenika te da sud mora, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, uzeti u obzir razloge zbog kojih ovrhovoditelj ne pokreće ovršni postupak radi ostvarenja nenovčane tražbine i ocijeniti naplaćuju li se penali radi bogaćenja ovrhovoditelja ili radi provođenja pravnog reda.

16. U ovom slučaju je utvrđeno da je naplata penala u ovom predmetu pokrenuta zbog bogaćenja ovrhovoditelja, a ne zbog pravnog reda te je stoga i odlučeno kao u izreci pri čemu očito riječ o omašci u pisanju kad je zatraženo proglašenje nedopuštenom ovrhe Ovr-677/2011 (koja se ni ne vodi između ovdje stranaka) već o ovrsi Ovr-667/2011 (koja se vodi između ovdje stranaka), što je tužitelj i naveo na ročištu 22. ožujka 2024. kao ispravak.

17. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena.

18. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 (br. 7/1 Tarife). Nadalje, pripada joj trošak pristupa na ročišta 22. ožujka 2024. i 10. travnja 2026. u iznosu od 500,00 za svako (br. 9/1 Tarife), za ročišta 6. prosinca 2024. 24. ožujka 2025. u iznosu od 125,00 (br. 9/5 Tarife) te za podnesak od 12. srpnja 2024. u iznosu od 500,00 za svako (br. 9/1 Tarife). Navedeno iznosi 2.250,00 eura koliko je tuženiku naloženo platiti tužitelju točkom III izreke.

19. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.