Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-153/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Domagoju Kovač, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 50 protiv tuženika Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48 , OIB: 81499488050, zastupan po OD Mišković & Mišković d.o.o. iz Zagreba, Mesnička 15a, radi zaštite dostojanstva radnika, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 04. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48, OIB: 81499488050 da zaštiti dostojanstvo tužiteljice ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da poduzme mjere za sprječavanje svakog daljnjeg uznemiravanja i vrijeđanja od ravnateljice mr. PS u odnosu na tužiteljicu ŠS.

Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48, OIB: 81499488050 da tužiteljici ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete zbog uznemiravanja i uvreda plati 2.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekući od dana donošenja presude do isplate, prema stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (Narodne novine, 114/22), te Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48, OIB: 81499488050 da tužiteljici ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekući od dana donošenja presude do isplate, prema stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (Narodne novine, 114/22), te Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri poena, u roku od 15 dana.

Ako sud ne prihvati prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica postavlja eventualni koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravana na poslu kod tuženika od strane ravnateljice mr. PS.

Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48, OIB: 81499488050, da tužiteljici ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete zbog uznemiravanja i uvreda plati 2.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekući od dana donošenja presude do isplate, prema stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (Narodne novine, 114/22), te Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48, OIB: 81499488050, da tužiteljici ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekući od dana donošenja presude do isplate, prema stopi iz izmijenjene odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (Narodne novine, 114/22), te Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 156/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri poena, u roku od 15 dana."

II.

Nalaže se tužiteljici ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Dom zdravlja Karlovačke županije, Karlovac, Dr. Vlatka Mačeka 48, OIB: 81499488050, nadoknado prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 1.375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri poena, počem od dana donošenja presude tj. presuđenja 25. svibnja 2026. godine, pa sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da ju službenicu tuženika, ravnateljica mr. PS dugotrajno i sustavno uznemiravan i vrijeđa, kritizira na uvredljiv i grub način, prema njoj se ponaša neprofesionalno, a pred drugim članovima kolektiva je naziva „ četnikušom “ i „nezahvalnom debelom kravom“, prijeti joj i opomenom pred otkaz. Tužiteljici unatoč spremnosti da uredno izvršava radne zadatke, a zbog manjka medicinskog osoblja često radi i u ambulantama i to u istoj smjeni s više doktora, stavlja se na teret nemar, voluntarizam i kršenje radne discipline. Također, ravnateljica je u međuvremenu uvela među smjenu, o čemu je tužiteljica obaviještena 48 sati prije promjene radnog vremena, a u koje vrijeme je imala zakazan liječnički pregled te, iako ju je kolegica htjela zamijeniti, ravnateljica to nije dopustila. Tužiteljica se zbog takvog ponašanja obratila sindikalnom povjereniku te Pučkom pravobranitelju. Međutim, unatoč tome, uznemiravanje nije prestalo. Navedeno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa u smislu članka 134. stavka 2. Zakona o radu. Tuženik nije u roku iz stavka 3. članka 134. Zakona o radu poduzeo mjere za sprječavanje uznemiravanja, pa tužiteljica u smislu članka 134. stavka 4. Zakona o radu podnosi tužbu radi zaštitu pred nadležnim sudom. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Uvodno, Tuženik ističe da Tužiteljica tužbu podnosi radi zaštite dostojanstva radnika i to u odnosu na ravnateljicu Tuženika gđu. PS (dalje u tekstu: PS).Tužiteljica u Tužbi navodi da je PS „dugotrajno i sustavno uznemirava i vrijeđa“ te je naziva „četnikušom“ i „nezahvalnom debelom kravom“, međutim Tuženiku je ovo „prvi glas“ da b i takve izjave navodno došle od PS. Postupak zaštite dostojanstva koji je Tuženik proveo prethodno ovoj Tužbi, a po pritužbi tužiteljice i koji je detaljno opisan niže u ovom Odgovoru, odnosio se na radnicu Tuženika, dr. ZS (dalje u tekstu: ZS) pa je Tuženiku potpuno nejasno u odnosu na koga točno Tužiteljica traži zaštitu. U najmanju je ruku neozbiljno i neprofesionalno da navedene izjave poput „četnikuša“ i „nezahvalna debela krava“ Tužiteljica u postupku koji je prethodio ovom sudskom postupku prvo stavlja na teret ZS da bi, nakon što je na svim instancama utvrđeno da je riječ o neutemeljenim navodima, u Tužbi te riječi pripisala ravnateljici PS. Činjenica da Tužiteljica navodno uznemiravanje pripisuje proizvoljno radnicima i zastupnicima Tuženika kao svog poslodavca, odnosno kolegama iz radnog kolektiva, osim što dovoljno govori o kredibilitetu same Tužiteljice, jasno govori u prilog činjenici da je ova Tužba potpuno i očigledno neosnovana i da ju kao takvu treba odbiti. Međutim, ovo je samo još jedan od pokušaja difamacije Tuženika, PS te zdravstvenog sustava u cijelosti od strane Tužiteljice, a kako je obrazloženo ovim Odgovorom. Tuženik se niže očituje po točkama kroz sva navodna uznemiravanja navedena u Tužbi, odnosno okolnosti koje Tužiteljica proizvoljno naziva uznemiravanjem.

3. Postupak zaštite dostojanstva radnika

Dana 29.08.2023. godine, Tužiteljica je putem pisarnice Tuženika, uputila dopis pod predmetom: „Vrijeđanje na nacionalnoj osnovi“ (dalje u tekstu: Dopis ili Pritužba), PS i upravnom vijeću Tuženika.

4. U Dopisu je Tužiteljica navela:

„Dr. ZS od početka svog rada u dz Vojnić psihički i verbalno zlostavlja mene i sve ostale sestrama s kojim radi u timu…“ „Otkad dr. ZS priča mojim kolegicama o meni da sam „četnikuša“…“ PS, odgovorna za zakonitost djelovanja Tuženika, postupila je po Dopisu na način kao da je zaprimila pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika te je po zaprimanju Dopisa, isti odmah proslijedila g. CS (dalje u tekstu: CS) kao osobi koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika Tuženika.

5. CS je u zakonom propisanom roku od 8 dana, diskretno, pazeći na tajnost postupka zaštite dostojanstva radnika, proveo cijeli postupak i to na sljedeći način:

a) 04.09.2023. godine saslušao je ZS na koju se odnosi Pritužba, o okolnostima navedenima u Pritužbi;

b) 04.09.2023. godine, saslušao je Tužiteljicu kao podnositeljicu Pritužbe; c) 06.09.2023. godine, saslušao je med. sestru DS (dalje u tekstu: DS).

6. U postupku ispitivanja Pritužbe, CS vodio se, uz ostale primjenjive propise, Pravilnikom o radu Poslodavca, koji u čl. 16. propisuje:

„U postupku ispitivanja pritužbe ispitat će se radnika koji je pritužbu podnio, osobu za koju se utvrdi da uznemiravala radnika, utvrditi način u okolnosti uznemiravanja te izvesti i druge dokaze u svrhu utvrđivanja relevantnih činjenice te o svemu sastaviti zapisnik.“

7. Zapisnike o gore navedenim i provedenim ispitivanjima, Tuženik dostavlja u prilogu ovog Odgovora. Budući da dr. ZS ne može dokazivati negativnu činjenicu u smislu da doista nije izgovorila ono što joj Tužiteljica stavlja na teret Pritužbom, a Tužiteljica nije navela niti jednog svjedoka koji bi posvjedočio u korist navodima iz Pritužbe, CS, poduzeo je dodatne korake kako bi valjano ispitao Pritužbu te je pozvao na davanje iskaza i med. sestru DS. Budući da DS radi u ambulanti ZS, CS razumno je zaključio da bi upravo ona mogla imati dodatna saznanja vezana za navode iz Pritužbe.

8. Na pitanje CS upućenog DS:

„Jeste li ikada osobno čuli da je ZS oslovila ŠS s ikakvim pogrdnim riječima uključujući vrijeđanje na nacionalnoj osnovi? Ako jeste, kada? Koje su to riječi? Tko je bio prisutan?“ DS odgovorila je: „Ja osobno nikad nisam čula niti vidjela. Doktorica ZS nikad nije za nikoga govorila nešto ružno, a naročito ne po nacionalnoj osnovi.“

9. Ono što valja istaknuti u odnosu na iskaze Tužiteljice, ZS i DS (Tužiteljica, ZS i DS zajedno dalje u tekstu kao Ispitane osobe) je da se sva tri iskaza Ispitanih osoba podudaraju u dijelu u kojem navede da Tužiteljica i dr. ZS nisu radile zajedno od 2020. godine.

10. Nakon što je CS saslušao Ispitane osobe, sastavio je završni Zapisnik i zaključak o provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika (dalje u tekstu: Završni zapisnik) kojim je zaključio da:

11. „Iz svih iskaza i navoda Ispitanih osoba proizlaze međusobna međuljudska neslaganja između ŠS i ZS, ali takvi navodi, u okviru ovog postupka za zaštitu dostojanstva, ne upućuju na zaključak da je riječ o uznemiravanju odnosno da je povrijeđeno dostojanstvo ŠS u smislu primjenjivih propisa.“

Završnim zapisnikom CS predložio je Tuženiku zastupanom po ravnateljici PS da:

a) nastavi praksu prema kojoj prilikom određivanja organizacije rada, Tužiteljica i ZS ne rade zajedno, a što se po samoj prirodi njihovih radnih mjesta podrazumijeva budući da ZS kao dr. med. radi u ambulanti, a Tužiteljica kao medicinska sestra u sanitetskom prijevozu, pa gotovo nikada niti ne dolaze u kontakt,

b) u svrhu promicanja tolerancije i razumijevanja, upozori i podsjeti radnike Tuženika na dužnost poštovanja i uvažavanja dostojanstva svih radnih kolega, u vidu jasne obavijesti oglašene na oglasnoj ploči Tuženika.

12. Oba prijedloga CS Tuženik je uvažio. Prijedlog naveden pod točkom a) je po samoj prirodi radnih mjesta Tužiteljice i ZS uvažen, kako je gore opisano, dok je u odnosu na prijedlog naveden pod točkom b) Tuženik sastavio obavijest pod nazivom „Uvažavanje i tolerancija na radnom mjestu“, a koju je PS uručila svakom radniku Tuženika zasebno. Primjerak Završnog Zapisnika CS uručio je ZS, Tužiteljici i PS kao zastupniku Tuženika.

13. Ono što je još pravilno CS naglasio u Završnom zapisniku, podižući svijest o odgovornosti posla kojeg ŠS i ZS obavljaju je sljedeće:

„Stoga, u slučaju da se ikada pojavi okolnost koja bi zahtijevala da ŠS i ZS nužno moraju surađivati, kako bi savjesno i odgovorno pružile zdravstvenu zaštitu, od ŠS i ZS očekuje se najviši stupanj profesionalizma i etičnosti. Pacijentova dobrobit i sigurnost moraju biti prioritet, a zdravstveni radnici su dužni prepoznati hitnost i surađivati bez obzira na prethodne nesuglasice.“

14. Završni zapisnik CS uručio je Tužiteljici 06.09.2023. godine. Tužiteljica je 07.09.2023. godine uputila novi dopis CS navodeći da nije zadovoljna njegovim zaključkom iz Završnog zapisnika (dalje u tekstu: Prigovor) te navedenim Prigovorom tražila očitovanje PS i upravnog vijeća Tuženika na provedeni postupak zaštite dostojanstva.

15. Iako upravno vijeće Tuženika nije nadležno odlučivati u postupcima zaštite dostojanstva te imajući u vidu da je navedeni postupak tajan kao i svi podaci u njemu utvrđeni, na inzistiranje Tužiteljice, PS sazvala je sjednicu upravnog vijeća Tuženika za dan 18.09.2023. godine te pozvala Tužiteljicu da osobno prisustvuje sjednici te da sama, po vlastitom nahođenju, u mjeri u kojoj smatra da je to potrebno, iznese okolnosti svog slučaja pred upravno vijeće (dalje u tekstu: Poziv). Tužiteljica se odazvala Pozivu i pristupila sjednici. Nakon provedene rasprave na sjednici upravnog vijeće, članovi vijeća donijeli su sljedeći zaključak:

„Nakon provedene rasprave na Sjednici Upravnog vijeća, a u kojoj su svi članovi Upravnog vijeća aktivno sudjelovali, Upravno vijeće Doma zdravlja jednoglasno je donijelo odluku da isto nije nadležno sudjelovati niti odlučivati u postupcima zaštite dostojanstva.“ Iako PS nije bila obvezna sazvati sjednicu upravnog vijeća Tuženika budući da isto nije nadležno odlučivati u postupcima zaštite dostojanstva radnika, kao savjesni poslodavac poduzela je dodatni korak kako bi uvažila traženje Tužiteljice kao radnice Tuženika.

16. Opomena pred otkaz

U Tužbi Tužiteljica između ostalog navodi da ju je PS uznemiravala, neprofesionalno se ponašala na način da joj je „prijetila opomenom pred otkaz“. Opomena pred otkaz legitimni je pravni institut Zakona o radu.

U slučaju povrede obveza iz radnog odnosa, a koje predstavljaju pravni temelj odnosno opravdani razlog poslodavca za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, poslodavac je sukladno čl. 119. Zakona o radu:

„…dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“

Opomena pred otkaz stoga ne može predstavljati uznemiravanje, a još manje neprofesionalno ponašanje. Upravo zato sudska praksa ne dopušta niti podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika u odnosu na opomenu pred otkaz.

17. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi od dana 10.07.2009. godine, poslovni broj: Revr 287/09-2, navodi:

„Opomenom tuženika od 18. siječnja 2008. nije povrijeđeno neko tužiteljičino pravo iz radnog odnosa, pa joj u vezi te opomene ne pripada na pravo na sudsku zaštitu u smislu čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03 – dalje u tekstu: ZR).“

18. U opomeni pred otkaz koju je Tuženik uručio Tužiteljici dana 24.08.2023. godine (dalje u tekstu: Opomena) je detaljno obrazloženo koje sve obveze iz radnog odnosa i na koji način je povrijedila Tužiteljica. Iako opomena pred otkaz ne predstavlja uznemiravanje radnika, Tuženik ovdje kratko navodi samo točke iz Opomene koje ocrtavaju radnu etiku Tužiteljice, a koje su detaljno raspisane u Opomeni:

1. Remećenje rasporeda radnog vremena Poslodavca i odbijanje postupanja po odlukama Poslodavca“

2. Nepravilnosti u prekovremenom radu“

3. Neovlašteno dijeljenje povjerljivih informacija i osobnih podataka te narušavanje ugleda i časti Poslodavca, trećih osoba i zdravstvene profesije“

4. Pokušaj neovlaštenog davanja lijeka“

19. Jedna od osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a koja je navedena u Opomeni je činjenica da je Tužiteljica u javnosti na društvenoj mreži Facebook na izrazito vulgaran i neprofesionalan način istupala prema PS. Iznošenjem laži, kleveta, i javnim prozivanjem pojedinaca s namjerom difamacije, Tužiteljica je naštetila kako njihovom osobnom ugledu, tako i ugledu Tuženika te zdravstvenog sustava u cijelosti. Međutim, bez obzira na takve uvredljive, neprofesionalne istupe Tužiteljice u javnosti, PS je u svim postupcima koji su uslijedili postupila izrazito diskretno i nadasve u skladu s propisima. U prilog ovom Odgovoru Tuženik dostavlja slike koje prikazuju komentare Tužiteljice na javnu objavu sindikalnog povjerenika AS na društvenoj mreži Facebook iako se Tužiteljica pokušava ograditi od svake svoje odgovornosti u kreiranju navedene objave i njezinom sudjelovanju.

20. Izmjena rasporeda radnog vremena

Tužiteljica u tužbi navodi da ju je PS uznemiravala i na način da ju je 48 sati ranije obavijestila o promjeni rasporeda radnog vremena. Člankom 60.a Zakona o radu propisano je da poslodavac, ovdje Tuženik, mora najmanje tjedan dana unaprijed obavijestiti radnika o njegovu rasporedu ili promjeni njegova rasporeda radnog vremena osim u slučaju nastanka prijeke potrebe za radom radnika. Pod prijekom potrebom se podrazumijevaju one okolnosti koje poslodavac, ovdje Tuženik, nije mogao predvidjeti niti izbjeći, a koje promjenu rasporeda radnog vremena radnika čine nužnom. Nažalost, zbog notorne činjenice da u zdravstvu kontinuirano nedostaje radnika, a uzimajući u obzir da je sporni datum kada je Tužiteljica bila dužna doći na radno mjesto – 13.07.2023. godine, zapravo vrhunac sezone i vrijeme kada se godišnji odmori najviše koriste i da je evidentno smanjen broj dostupnih radnika, a specifične potrebe pacijenata su koliko konstanta, toliko i nepredvidiva varijabla, obveza je Tuženika odnosno PS kao njegove ravnateljice osigurati u svakom trenutku besprijekorno funkcioniranje pružanja zdravstvene skrbi o kojoj u konačnici, prije ili kasnije, ovise svi članovi našeg društva. Dakle, jasno je da je postojala nužna potreba za radom Tužiteljice na dan 13.07.2023. godine što je istoj bilo detaljno obrazloženo, međutim, Tužiteljica se takvom prijeko potrebnom rasporedu radnog vremena odlučno protivila pravdajući se privatnim razlozima, da bi to naknadno postalo „zakazani liječnički pregled“, a završilo time da je Tuženika obavijestila da je „dobila proljev“ te za navedeni dan dostavila liječničku doznaku. Tužiteljica u Tužbi navodi i da „…iako ju je kolegica htjela zamijeniti, ravnateljica to nije dopustila“, međutim, ovaj navod Tužiteljica ničime ne potkrjepljuje, a PS nije imala saznanja o postojanju navedene „kolegice“ sve do dostave Tužbe. Tužiteljica je Tužbom dostavila i psihijatrijski nalaz od dana 12.07.2023. godine s dijagnozom „F43.2 – Poremećaji prilagodbe“ „Poremećaj prilagodbe je stanje koje nastaje kada se osoba ne može prilagoditi nekoj novonastaloj životnoj situacija koja uključuje veliku promjenu u životu ili gubitak.“, a kako to navodi Doc. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja u svom članku objavljenom na službenoj web stranici Grada Zagreba mentalnozdravlje.zagreb.hr.

21. Teško je povjerovati da bi promjena rasporeda radnog vremena predstavljala veliku životnu promjenu ili gubitak. Tim više što je usprkos postavljanoj dijagnozi, Tužiteljica već 14.07.2023. godine došla uredno na radno mjesto kao da se ništa nije dogodilo.

22. Raspored čišćenja

Tužiteljica je kao jedan od priloga Tužbi dostavila i raspored čišćenja prostorija Tuženika iz mjeseca siječnja 2022. godine (dalje u tekstu: Raspored). Budući da je historijat Tužbe kraći od samog njezinog petita, Tuženik može samo pretpostaviti zašto je navedeni Raspored priložen Tužbi jer historijatom nije nikako obrazložen pa niti u kontekstu zašto bi tim Rasporedom Tužiteljica također bila uznemiravana. U jednom od nebrojnih pokušaja diskreditiranja i narušavanja ugleda Tuženika, Tužiteljica je predmetni Raspored dostavila i N1 televiziji tvrdeći da kao medicinska sestra mora obavljati poslove čišćenja prostorija Tuženika. Vezano za Raspored, Tuženik želi naglasiti da riječ je o izoliranom slučaju iz mjeseca siječnja 2022. godine u vrijeme trajanja pandemije koronavirusa kada su na snazi bile izvanredne mjere organizacije rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika kao i Odluka o primarnoj zaštiti prema prioritetima.

23. Odlukom o primarnoj zaštiti prema prioritetima Stožera civilne zaštite

Karlovačke županije, KLASA: 810-01/20-04/02, Urbroj: 2133/1-01-01/02-20-70, određeno je:

„Prioritetno se moraju čuvati bolnice, zatim hitna medicinska pomoć, a potom i Domovi zdravlja.“

„Zbog što je više moguće očuvanja rada bolnica i hitne medicinske pomoći, potrebno je reorganizirati određene dijelove sustava.“

24. Općepoznata je činjenica o načinu funkcioniranja zdravstvenog sustava za vrijeme trajanja izvanrednog stanja za vrijeme pandemije virusa COVID-19 te Tuženik smatra da nije niti nužno detaljnije ukazivati na nebrojne odluke kako Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske tako i nadležnih stožera civilne zaštite vezano za izvanrednu organizaciju rada u zdravstvenim ustanovama koje su tijekom pandemije podnijele najveći teret.

25. Međutim, Tuženik ističe članak 197. Zakon o zdravstvenoj zaštiti: „U slučajevima izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera ministar je ovlašten poduzimati i one mjere i aktivnosti koje nisu utvrđene ovim Zakonom, uključivši i mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada pojedinih zdravstvenih ustanova i njihovih radnika te privatnih zdravstvenih radnika koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe, dok te okolnosti traju.“

26. Također, člankom 70. Pravilnika o radu Tuženika propisano je:

„U slučaju neophodne potrebe organizacije rada i izvanrednih okolnosti (iznenadna potreba zamjene nekog radnika, povećanje opsega posla koji se nije mogao predvidjeti, zastoja u obavljanju određenih poslova i sličnih izvanrednih okolnosti) radnik je dužan obavljati i druge poslove koji nisu obuhvaćeni poslovima radnog mjesta na koje je radnik primljen, ali ne duže od 20 radnih dana.“

27. Teret izvanredne organizacije rada pao je upravo na ravnatelje zdravstvenih ustanova koji su u danim okolnostima pod izuzetnim pritiskom morali i dalje osigurati kvalitetu zdravstvene zaštite. U takvim izvanrednim okolnostima, u mjesecu siječnju 2022. godine, kada je čistačica Tuženika oboljela upravo od koronavirusa i morala biti izolirana, medicinske sestre naizmjenično su odražavale prostorije Tuženika čistim u onoj mjeri koliko je elementarno bilo potrebno da se zdravlje pacijenata i radnika dodatno ne ugrozi u okolnostima koje su bile, u najmanju ruku, svima otežane. U redovnim okolnostima, Tuženik u svakom trenutku ima zaposlenu čistačicu koja uredno, svakog radnog dana održava prostorije Tuženika čistima.

28. Tuženik se protivi saslušanju Tužiteljice budući da je cijeli postupak zaštite dostojanstva uredno, detaljno i precizno proveden. Sastavljeni su zapisnici o davanju iskaza Tužiteljice, ZS i DS te Završni zapisnik. Tužbi i ovom Odgovoru priloženi su svi dopisi Tužiteljice te izdvojeni zapisnik i zaključak sa sjednice upravnog vijeća. Saslušanje Tužiteljice bilo bi neekonomično i usmjereno na odugovlačenje postupka. Također, Tuženik se protivi saslušanju sindikalnog povjerenik koje bi također bilo usmjereno na odugovlačenje postupka. Iz Tužbe nije jasno saslušanje kojeg točno sindikalnog povjerenika Tužiteljica predlaže (nedostaje ime i prezime) i na koju točno okolnost se njegovo saslušanje predlaže. Naime, Tuženiku se u ime Tužiteljice obraćao sindikalni povjerenik AS predstavljajući se kao „Županijski povjerenik sindikata Sindikat Zajedno“ i kao „Predstavnik sindikata Sindikat Zajedno u DZ Vojnić“.

29. Tuženik nikada nije zaprimio odluku o imenovanju AS za Županijskog povjerenika od Sindikata Zajedno niti je kao predstavnik Sindikata Zajedno u Tuženiku, prilikom obraćanja ravnateljici PS, dostavio odgovarajuću punomoć ili iskaznicu iz koje bi bilo vidljivo da doista zakonito djeluje u svojstvu u kojem se predstavlja.

30. Tuženik zastupan po punomoćnicima, pozvao je AS da se na odgovarajući način legitimira pred Tuženikom, međutim on to nije učinio. Navedeni AS je uz to što postupa bez ikakve legitimacije, potpuno protuzakonito, zajedno s Tužiteljicom objavio interne akte Tuženika te privatnu korespondenciju PS i Tužiteljice na društvenoj mreži Facebook.

31. Iz svega prethodno opisanog vidljivo je da je Tuženik, zastupan po ravnateljici PS, postupao u cijelosti savjesno i diligentno u odnosu na zaprimljenu Pritužbu te poduzeo sve zakonom propisane radnje u zakonom propisanom roku. Nažalost, iz Tuženiku nepoznatog razloga Tužiteljica se koristi svim sredstvima kako bi diskreditirala Tuženika, narušila njegov ugled, a što u konačnici utječe na funkcioniranje Tuženika u svakom mogućem pogledu. Postupci Tužiteljice ne samo da iscrpljuju Tuženikove vrijedne resurse, kako vremenske tako i financijske, već i ozbiljno narušavaju radnu atmosferu u njegovom kolektivu. Svojim radnjama, a primarno istupima u javnosti, Tužiteljica dovodi u pitanje povjerenje pacijenata u cijeli zdravstveni sustav koji bi trebao biti viši cilj svih njegovih članova. Zbog svega navedenog, Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti Tužiteljici da nadoknadi Tuženiku parnični trošak prema niže navedenoj specifikaciji zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

32. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prepisku Državnog pravobranitelja, u prepisku Doma zdravlja Vojnić, u očitovanje u opomenu pred otkaz, u opomenu pred otkaz, u zapisnik o ispitivanju pritužbe, u zapisnik i zaključak o provedenom postupku zaštite o dostojanstvu radnika, u priležeću dokumentaciju, u Pravilnik o radu, saslušao svjedoka PS te tužiteljicu.

33. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno razlikovati situacije koje tužiteljica opisuje kao povredu dostojanstva radnika od situacija koje opisuje kao povredu zaštitu prava iz radnog odnosa, ali koje tužiteljica sve podvodi pod povredu dostojanstva radnika.

34. Naime, odredbe čl. 133 Zakona o radu NN 93/14 i dr. propisuju da kod sudske zaštite prava iz radnog odnosa (1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. (2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom time da (5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na postupak zaštite dostojanstva radnika iz članka 134. ovoga Zakona. (7) Radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava radnika propisanih ovim Zakonom, drugim zakonom ili propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, zbog korištenja tih prava, odnosno zbog podnošenja zahtjeva i sudjelovanja u postupku za zaštitu prava toga radnika.

35. Za razliku od toga kod zaštite dostojanstva radnika odredbe čl. 134 Zakona o radu propisuju (1) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. (2) Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. (3) Osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu biti radnici ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca. (4) Poslodavac je dužan, u roku od osam dana od dana imenovanja osobe iz stavka 2. ovoga članka, o imenovanju obavijestiti radnike. (5) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

36. Premda je tuženik sukladno odredbama čl. 134 st. 5 Zakona o radu proveo postupak te ispitao pritužbu tužiteljice ovaj sud je zbog istaknutog prigovora tužiteljice sukladno odredbama čl. 134 st. 6 Zakona o radu našao za shodno provesti dokazni postupak te saslušati svjedoke koji su na istu okolnost bili predloženi od strane stranaka. Ovaj sud je pri tome imao u vidu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku NN 70/19 te kao dokazane činjenice one koje je prema svome uvjerenju utvrdio temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

37. Premda tužiteljica navodi da ju službenica tuženika odnosno ravnateljica mr. PS dugotrajno i sustavno uznemiravan i vrijeđa, kritizira na uvredljiv i grub način, prema njoj se ponaša neprofesionalno, a pred drugim članovima kolektiva je naziva „ četnikušom “ i „nezahvalnom debelom kravom“, prijeti joj i opomenom pred otkaz tužiteljica ovome sudu nije predložila dokaze na istu okolnost te je saslušana kao stranka navela da je to dr. ZS izjavila u više navrata pred IS i ŽS, ali ne i njoj izravno.

38. Uvidom u zapisnik o ispitivanju pritužbe za zaštitu dostojanstva od 04. rujna 2023. godine sud je pod točkom 7 pitanja utvrdio da tužiteljica pred povjerenikom za zaštitu dostojanstva radnika CS nije htjela imenovati osobe koje su to čule i koje bi to potvrdile. Štoviše, u zapisniku i zaključku o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika od 06. rujna 2023. godine se tek navodi da su međuljudski odnosi između tužiteljice i dr. ZS djelom narušeni, ali isto ne dovodi do zaključka da bi postojalo uznemiravanje odnosno povreda dostojanstva tužiteljice. U tom smislu zapisnikom i zaključkom o provedenom postupku od 06. rujna 2023. godine povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika je dao određene preporuke poslodavcu, a koje su usmjerene na poštovanje i uvažavanje dostojanstva svih radnih kolega kao i izbjegavanja situacija u kojima bi takvo dostojanstvo moglo biti narušeno. Premda tužiteljica navodi da je ravnateljica i prije odluke upravnog vijeća donijela odluku da tužiteljica više ne radim sa dr. ZS niti povremeno, ista ju opisuje kao osobu koja nikada sa nikim nije bila u dobrim odnosima, niti sa liječnicima niti sa sestrama, a pred kraj nije bila dobra niti sa ravnateljicom. Sve je ovisilo o njenoj dobroj volji, pa ako je bila gužva u hodniku od pacijenta tada su joj svi bili krivi za to, a ako nije radila kemijska tada ju je bacila na IS i rekla nađite mi drugu kemijsku. Inače njoj dr. ZS nakon svega toga nikad nije prišla, a kada joj se pokušala obratiti ona bi joj okrenula leđa.

39. Ovaj sud iz ovakvog iskaza tužiteljice zaključuje da su svi zaposlenici tuženika imali problema u komunikaciji i u odnosu prema dr. ZS, tako da isto nije bilo usmjereno isključivo na tužiteljicu, pa sud zaključuje da je povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika CS iz provedenog postupka, a posebice iz iskaza DS utvrdio da djelomično narušeni odnosi između dr. ZS i tužiteljice nisu doveli do narušenog dostojanstva tužiteljice niti do njenog uznemiravanja tim više što je dr. ZS nije bacila kemijsku olovku prema tužiteljici već prema IS, a i sama ravnateljica je i prije odluke upravnog vijeća donijela odluku da tužiteljica više ne radi sa dr. ZS niti povremeno, a što upravo ukazuje da je poslodavac brinuo o dostojanstvu tužiteljice. Ovaj sud pri tome nije utvrdio osnovanim navode tužiteljice da je postupak kod povjerenika za zaštitu dostojanstva CS izgledao kao farsa jer je upravo isti pored tužiteljice u postupku saslušavao i NS.

40. Ovaj sud je pored izostanka svjedočenja IS i MS utvrdio da dr. ZS nije nazivala tužiteljicu „ četnikušom “ i „nezahvalnom debelom kravom“, pa u tom smislu nije niti došlo do povrede dostojanstva radnika u smislu odredbi čl. 134 Zakona o radu. Ovaj sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice istaknut tek na glavnoj i javnoj raspravi da se u postupku na okolnosti diskriminatornog ponašanja tuženika sasluša sindikalni povjerenik AS, jer isti nije naveden kao osoba koja je navodno čula uvredljive navode dr. ZS prema tužiteljici, a eventualni navodi svjedoka glede organizacije radnog vremena i uskrate odlaska tužiteljice na liječnički pregled nisu od utjecaja na ishod ovoga postupka, pa u tom smislu sud nije prihvatio prijedlog da se tek nakon provedenog dokaznog postupka i saslušanja tužiteljice kao stranke još naknadno saslušava kao svjedoka sindikaln i povjerenik AS.

41. Naime, ovaj sud razlikuje situacije i akte koje je poslodavac donio vezano uz ponašanje tužiteljice na radnom mjestu, a koji se odnose na zaštitu prava iz radnog odnosa u smislu odredbi čl. 133 Zakona o radu od situacija koje se odnose na zaštitu dostojanstva radnika propisane odredaba čl. 134 Zakona o radu . Pri tome iz citiranih odredbi članka 133. ZR proizlazi da je preduvjet za ostvarivanje sudske zaštite okolnost da je odlukom poslodavca povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa radnika.

42. Premda je tužiteljica stava i smatra da opomenu poslodavca na obveze iz radnog odnosa predstavljaju diskriminaciju u smislu odredaba čl. 134 Zakona o radu ovaj sud je stava da upozorenje u smislu čl. 119. st. 1. ZR nije odluka protiv koje bi radnik imao pravo na sudsku zaštitu, već je to samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa to se isto ne može pobijati pred sudom, jer takvo pravo ne pripada tužitelju u smislu odredaba čl. 133. st. 1. i 2. ZR.

43. Naime, takva izjava (upozorenje) je samo odraz zakonske obveze poslodavca u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa, jer bez takvog upozorenja nema pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika. Opravdanost takvog upozorenja ne može se neposredno pobijati pred sudom (jer se ne radi o odluci kojom se zadire i odlučuje o pravu radnika, zbog čega u odnosu na tu odluku nije propisana sudska zaštita u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu), već se neosnovanost takvog upozorenja može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

44. Također upozorenje prije izricanja otkaza nije prijetnja u smislu diskriminacije nego legitimno pravo poslodavca, a ova tužba je vezana za uznemiravanje, a ne za raspored rada i naknadu za prekovremeni rad. Nakon što je završio postupak zaštite dostojanstva sud je iz zapisnika i zaključka o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika od 06. rujna 2023. godine i iskaza ravnateljice utvrdio da je ista poduzela mjere koje je predložio povjerenik za zaštitu dostojanstva da se rad organizira na način da tužiteljica bude što manje u kontaktu sa dr. ZS premda tužiteljica nije niti bila sastavni dio tima dr. ZS.

45. Ovaj sud u tom smislu drži posve neosnovanim navode tužiteljice i njene ocjene da je ravnateljica uvela među smjene za što smatra da nije bilo nikakve potrebe, jer je to bilo legitimno pravo ravnateljice kao poslodavca propisano odredbama članka 70. Pravilnika o radu ustanove , a koje se odnosi na organiziranje rada. U tom smislu ovaj sud drži i opravdanim opomenu tuženika od 24. kolovoza 2023. godine (list 13 do 14 spisa) te tužiteljica samim time nije bila diskriminirana u smislu odredaba čl. 134 Zakona o radu, jer je i sama navela da su takvoj odluci ravnateljice svi prigovarali.

46. Vezano za situaciju koju tužiteljica opisuje kada je trebala otići na liječnički pregled, a na koji nije otišla, ali je otvorila bolovanje, jer sam dobila proljev, pa u tom smislu nije niti radila među smjenu koja joj je bila naložena 48 sati prije ovaj sud zaključuje da joj niti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno njeno pravo na zdravstvenu zaštitu, jer je tužiteljica za navedeni dan dostavila liječničku doznaku zbog čega nije dobila niti opomenu niti joj je otkazan ugovor o radu. Štoviše, tužiteljica je usprkos postavljanoj dijagnozi već 14.07.2023. godine došla uredno na radno mjesto kao da se ništa nije dogodilo.

47. Kako je iz konkretnog vidljivo da navedena opomena glede rasporeda radnog vremena i odbijanja postupanja po odlukama poslodavca ulazi u domenu sudske zaštite prava iz radnog odnosa u smislu odredaba čl. 119 st. 1, a u svezi s čl. 133 Zakona o radu to je sud ujedno utvrdio da se u konkretnom slučaju nije radilo o diskriminaciji u smislu odredbi čl. 134 Zakona o radu.

48. Da je tome tako sud utvrđuje i iz navoda same ravnateljice koja je navela da su za vrijeme Covida imali dodatan napor, jer su ljudi bili bolesni, pa su radili sa 50% manje kapaciteta, a posao su morali organizirati, a što je vidljivo iz dokumentacije te je morala donijeti rješenje organizacije radnog vremena za zaposlenike zdravstvenih radnika u sanitetskoj djelatnosti i odrediti rad u među smjenama, a čemu tužiteljica pismeno nije prigovarala, ali je usmeno negodovala među kolegicama.

49. Ovaj sud u tom smislu drži opravdanim navode ravnateljice i ne vidi diskriminaciju u tome da je za vrijeme Covid-a tužiteljica kao medicinska sestra poput ostalog medicinskog osoblja bila raspoređena na poslove čišćenja i to npr. iznijeti smeće iz koša u svojoj ambulanti, a što je i osobno ravnateljica radila u svom uredu, jer je čistačica bila oboljela od Covid-a, pa u kratkom vremenu nije bilo moguće naći adekvatnu zamjenu.

50. Dakle, ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da navedeno upozorenje u smislu odredbi čl. 119. st. 1., a u svezi s čl. 133.st. 1. i 2. Zakona o radu nemaju nikakve veze s odredbama čl. 134 Zakona o radu, a koje se odnose na zaštitu dostojanstva radnika, pa sud drži posve neosnovanim navode tužiteljice da bi usmena opomena pred otkaz odnosno otkaz zbog povrede radnih obveza bila način zastrašivanja i mobing u smislu povrede zaštite dostojanstva radnika, jer je isto legitimno pravo poslodavca tim više što tužiteljici i nakon navedenih opomena nije otkazan ugovor o radu.

51. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je svoju odluku o trošku sud temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, a koji trošak se sastoji od zastupanja tužene po pun. odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 02. listopada 2024. godine (Tbr. 9 toč. 2 OT 50%) u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 24. rujna 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 13. veljače 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 04. svibnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR sveukupno 1.375,00 EUR. Ovaj sud je na tako dosuđeni iznos parničnog troška dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od donošenja prvostupanjske presude tj. 25. svibnja 2026. godine, pa do isplate.

U Karlovcu, 25. svibnja 2026.

S u d a c : Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Domagoju Kovač, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50

2. OD Mišković & Mišković d.o.o. iz Zagreba, Mesnička 15a