Poslovni broj: 1 P-888/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217, po sucu Anđelki Bagić, u pravnoj stvari tužitelja, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, protiv tuženika: ad.1) ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.2) VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje u posjed , nakon održanog i zaključenog ročišta glavne rasprave dana 9 travnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika zakonskog zastupnika Općinskog državnog odvjetništva Ivane Grubišić i punomoćnika tuženika Elene Kuvač, odvjetnica iz Šibenika, na ročištu objave i dostave presude dana 25. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Nalaže se tuženima ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, putem upravitelja Ministarstva obrane, stan u [adresa] na adresi [adresa], drugi kat, broj stana 9, ukupne površine 62,46m², slobodan od osoba i stvari, u roku od 15.

II.Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu € sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

III. Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane da naknadi tuženicima ad.1) ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad.2) VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu 1600,00€ sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 25. svibnja 2026. godine pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica je u tužbi navela da je stan u [adresa] na adresi [adresa], drugi kat, broj stana 9, ukupne površine 62,46m², u vlasništvu je Republike Hrvatske, a dan je na upravljanje Ministarstvu obrane temeljem Odluke o davanju ovlaštenja Ministarstvu obrane na upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorima u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/92).

2. Predmetni stan rješenjem bivše Uprave mornaričkog remontnog zavoda "Velimir Škorpik" Šibenik, Br. 61-63/2 od 21. veljače 1990. dan je na korištenje tuženom ad.1. ĐN kao nositelju stanarskog prava i članovima kućanstva.

3. Stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96) ĐN je sukladno odredbi čl.30. Zakona stekao prava i obveze najmoprimca. čl.31. st.2. navedenog Zakona propisano je da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

3.1 . B udući je tuženi ad.1) ĐN imao u vlasništvu stan na prvom katu kuće u [adresa], površine 60,00m², Odlukom Ministarstva obrane, Sektora za gospodarenje, Uprave za stambene poslove, Klasa: 371-09/97-04/00042, Ur.broj:

512M3-030303-99-04 od 17. studenog 1999. istom je utvrđeno pravo na sklapanje ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom. ĐN ponuđeni ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom nije sklopio te je nastavio plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 119,92 kn umjesto utvrđene slobodno ugovorene najamnine u iznosu od 936,90 kn (15,00 kn/m² stambene površine). Budući ĐN nije podmirivao utvrđene mjesečne iznose najamnine u iznosu od 936,90 kn istom je poslana opomena pred otkaz najma stana Klasa: 371- 09/97-01/42, Ur.broj: 512M3-0403- 15-32 od 27. svibnja 2015. Kako isti nije postupio po opomeni dan mu je otkaz najma stana Klasa: 371- 09/19-01/42, Ur.broj: 512M3-0403-15-33 od 21. rujna 2015. koji je uredno zaprimljen.

4.Po obavljenom izvidu utvrđeno je da predmetni stan koristi tuženi ad.1) ĐN zajedno sa suprugom tuženom ad.2. VN.

4.1. Dakle, ĐN stan iz toč. 1. zajedno sa članom kućanstva, suprugom VN koristi bez pravne osnove, obzirom da je dopisom od 21. rujna 2015., sukladno članku 22. Zakona o najmu stanova otkazan najam predmetnog stana u [adresa], te je isti pozvan da u zakonskom roku, predmetni stan slobodan od osoba i stvari preda na raspolaganje Ministarstvu obrane.

5. Tužiteljica se prije pokretanja ovog postupka u skladu s odredbama čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženima sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, ali se tuženi u zakonskom roku na isti nisu očitovali.

6. Stoga tužiteljica na temelju odredbi čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi ovu tužbu te predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

7.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je površina predmetnog stana 58 m2, a ne kako tužitelj navodi 62,46 m2, a koja površina u Ugovoru o korištenju stana od dana 22. studenog 1990. godine.

8.Tuženik da ima pravni osnov na korištenje stana, jer je sklopio sa tužiteljem Ugovor o korištenju stana , a temeljem presude Županijskog suda u Rijeci Gž-3968/2020 je utvrđeno da tužitelju ne pripada pravo na slobodnu ugovorenu najamninu u razdoblju od 16. lipnja 2016. godine pa do 16. travnja 2018. godine, pa da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev. Da nije sporno da je tužena ad.2) sudionik Domovinskog rata, kao što da nije sporova tuženi uredno plaćaju ugovoreni mjesečni novčani iznos .

9.Tuženi da nemaju ni jednu drugu nekretninu u svom vlasništvu, tako da iseljenjem sitih postaju beskućnici, a isti da stanuju u stanu od 1990 godine, to da je njihov dom s kojim imaju bitu i trajniju vezu.

9.1.Pravo na dom da je zaštićeno člankom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života doma i dopisivanja. Primjenom načela razmjernosti jasno je da je iseljenje u ovoj pravnoj stvari protivno članku 8. Konvencije.

10.U tijeku ovog postupka sud je izveo dokaze pregledom zemljišne knjige ovog suda, Odluka o davanju ovlaštenja Ministarstva obrane na upravljanje stanovima, garažama i poslovnim prostorima u vlasništvu RH, rješenje uprave mornaričkog remontnog zavoda "Velimir Škorpik", [adresa], br. 61-63/2 od 21.02.1990.g. Odluka Ministarstva obrane sektora za gospodarenje, uprave za stambene poslove, klasa: 371-09/97-04/00042, ur. br. 512M3-030303-99-04 od 17.11.1999.g., opomena pred otkaz najma stana od 27.05.2015.g., otkaz najma stana od 21.09.2015.g., zapisnik o izvidu stana od 28.10.2020.g., zahtjeva za mirno rješenje od 13.10.2022.g., pregledom spisa P-2202/2023, Povrv-170/2020, P-573/2020 i Povrv-1565/2015, te dokaza po prijedlogu tuženika, navedenih u odgovoru na tužbu, pregledom presude ŽS u Rijeci posl. br. Gž-3968/2020-3 od 11.05.2022.g., te dokaza ugovora o korištenju stana od dana 24.12.1990.g., rješenja od 21.02.1990.g., vjenčanog lista od 11.06.2021.g., potvrde izdane od Ministarstva zdravstva od 10.03.2021.godine, računa izdanih od gradske uprave grada [adresa] od 10.12.2023.g., rješenja od 10.03.2021.g. izdanog od Ministarstva zdravstva, pregledom povijesnog izvatka iz ZK te testa razmjernosti (list. 51-57), te sve potrebne korespondencije koja se odvijala između tužitelja i tuženika navedene uz podnesak tuženika od 04.11.202.g., te saslušanjem svjedoka ČN, [adresa].

11.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

12.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

13.Nesporno je između stranka postupka da se tuženik u predmetnom stanu u [adresa] na adresi [adresa], drugi kat, stan broj 9 Uprave mornaričkog remontnog zavoda „ PN“ [adresa], br. 61-63od dana 21. veljače 1990. godine nalazi kao nositelj stanarskog prava, a kao korisnici stana su članovi njegove obitelji VN supruga i EN kći sukladno članku 32. 43. Pravilniku o davanju na korištenje stanova iz stambenog fonda JNA ( Službeni list, br. 5/86,18/87 i 9/90), a koji Ugovor o korištenju predmetnog stana je isti i potpisao dana 24. prosinca 1990. godine ,a u momentu sklapanja ovog ugovora tuženik nije imao ni kući ni stan u mjestu prebivališta.

13.1 Dakle, tuženik se u stanu kao pošteni posjednik nalazi od 1990. godine do danas.

14. Stupanjem na snagu Zakona o najmu ( „ Narodne novine“ broj; 91/96 ) tuženik sukladno odredbi članka 30. je stekao pravo i obveze najmoprimca, dok je odredbom članka 31.st. 2. Zakona o najmu stanova propisano da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan. Nadalje nije sporno da je tuženik zaista iza smrti svog oca naslijedio i da tuženik plaća redovnu najamninu i to u iznosu od 119,92 kn , jer smatra da nakon smrti njegova oca **.**.1992. BN je naslijedio stan u obiteljskoj kući na adresi [adresa] i to na način da su njegova dva brata i dvije sestre odrekli svog nasljednog djela u njegovu korist i svoj dio prepustili njemu , pod uvjetom da ga prenesene na svoju kćerku JN rođ. BN što je siti i učinio pa je u zemljišnim knjigama na stanu na prvom katu upisana njegova kćerka JN, a tuženi je sa suprugom i drugom kćerkom u studenom 1990. godine uselio u predmetni stani i odselio iz očeva stana , a kćerka JN. rođ. BN je ostala živjeti u obiteljskom stanu i brinuti se o njegovim roditeljima( djedu i baki) , pa tako od kad je odselio iz obiteljske kuće 1990. godine nalazi se u stanu kao korisnik stana sukladno članku 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo da je kao vlasnik postala Republika Hrvatska, a Odlukom Ministarstva obrane , Sektora za gospodarenje Uprave za stambene poslove Klas: 371-09(97 -04/00042 Ur. Broj; 512M3-030303-99-04 od 17. studenog 1999. godine, je utvrđeno da tuženik treba sklopiti ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom u iznosu od 963,90 kn, a kako tuženik nije plaćao utvrđene slobodno ugovorene najamnine od 936,00 kn , isti da je dobio otkaz najma stana Klas: 371-09/19-01/42, Ur. Broj: 512M3-0403-15-33 od 21. rujna 2015. godine, a koji otkaz je tuženik uredno i zaprimio. Nije sporno da je tuženik u posjedu stana sa svojom suprugom tuženom ad.2) , te da plaća najamninu u iznosu od 119,92 kn , a ne slobodno ugovorenu najamninu od 936,00 kn, te da su protiv tuženika vodili postupci pod posl. br. Povrv-16/2019.godine, ranije Povrv-565/2015, Povrv- 573/2020, ranije Povrv- 20451/2019, te Povrv-170/2020, sve radi isplate najamnine određene u iznosu od 936,00 kn , iako je tuženik plaćao najma u iznosu od 119,92 kn, isti je nekoliko puta upućivao zahtjev Ministarstvu za obranu radi otkupa stana i dobivao odgovor da ne može otkupiti stan, jer da ima stan na prvom katu kuće u [adresa], površine 60 m2. Osim svega navedeno nije sporno da je tuženik vodio spor sa tužiteljem da mu se omogući otkup predmetnog stana i da je njegova tužba pravomoćno odbijena.

15.Sporno je kod ovakvog stanja stvari da li tuženi ĐN koristi predmetni stan sa svojom suprugom VN temeljem valjanog pravnog osnova Ugovora o korištenju stana sklopljenog sa Vojne ustanove za upravljanje i održavanje stambenim fondovima JNA „Jadran“-Split kao davatelja stana i tuženika kao nositelja stanarskog prava obzirom da je istom dopisom od dana 21. rujna 2015. godine sukladno članku 22. Zakona o najmu stanova otkazan najam predmetnog stana, te je isti pozvan da u zakonskom roku , predmetni stan slobodan od osoba i stvari preda na raspolaganje Ministarstvu obrane.

16.Svjedok ČN, rođena VN, žena Đ, je u svom iskazu navela da je njen otac ĐN nakon 30 godina radnog staža u firmi Velimir Škorpik remontno brodogradilište dobio stan na korištenje u stambenoj zgradi na [adresa] u [adresa], a kad je on dobio stan tada bila u obitelji sa ocem i na ime nje je također dobio površinu stana 58 m2 dvosobni stan. Njen otac je od 1990 nakon što je dobio stan non-stop u predmetnom stanu. Otac da je odlukom dobio stan 1990 godine na trajno korištenje od svoje firme i to je bila površina od 58m2, a ne od 62.46m2, iako je državno odvjetništvo nekoliko puta upozorila na netočnosti u površini stana i napomenula da imaju na korištenje stan od 58m2 a nikako kako oni tvrde 62,46m2 i tvrdnja državnog odvjetništva da bi se radilo o dvo i po sobnom stanu nije točna, pa otac misli da oni imaju krivu predodžbu o kojem se stanu uopće radi. Otac da je predmetni stan dobio od firme Velimir Škorpik koja je za svoje djelatnike osnovala stambeni fond, u koji su svi djelatnici izdvajali dio svojih primanja i na temelju odluke komisije koja se osnovala u okviru tvrtke Velimir Škorpik, ta sredstva su se ulagala u gradnju zgrade za dodjelu stanova njihovim djelatnicima koji bi stekli pravo na dodjelu stanova po kriterijima koje je firma određivala. Njen otac da je bio djelatnik te firme kao civilno lice, radio je u skladištu, inače je strojarski tehničar po zanimanju. Otac da je podnio zahtjev i prije za dodjelu stana da bi se stambeno zbrinuo kada su ona i sestra bile male djevojčice, nije mogao dobiti, jer su bili drugi u prioritetu već nakon što se sestra udala a ona da je tad imala 22 godine već je bila pri završetku fakulteta, a otac je kako je naprijed kazala imao već 30 godina radnog staža, otac je onda imao skoro pa 60 godina, cijeli svoj radni vijek od 30 godina on je od svoje plače u stambeni fond izdvajao da bi mu se dodijelio stan i to je dočekao nakon 30 godina staža 1990 godine u veljači su uselili u stan koji se nalazio na [adresa] u [adresa]. Inače ta sama zgrada u kojoj su smješteni stanari su sve stanari koji su dobili stan od firme Velimir Škorpik jer je firma sudjelovala u izgradnji te zgrade kako bi se po izgrađenoj zgradi stanovi dodjeljivali njenim djelatnicima sukladno prioritetima kako je to propisano aktima firme. Tako je i njen otac da bi dobio predmetni stan došao na red dobivanja stana tek nakon 30 godina radnog staža i 30 godina ulaganja u stambeni fond iz kojih sredstava su se gradili stanovi u kojoj zgradi je njen otac dobio stan da bi se dodijelili ne samo njenom ocu nego i drugim djelatnicima pa su tu obitelj V, Č, P i dr. i svi su to bili djelatnici u remontu i svi su dobili stan nakon što se zgrada izgradila sa sredstvima koja su oni stavljali u stambeni fond. Smatra da njen otac ima pravo korištenja stalnog stanja, a i pravo otkupa stana jer je to pravo stekao ne samo dodjelom već i ulaganjem i odvajanjem dijela sredstava za gradnju stana iz svojih primanja. Svi stanari u zgradi u kojoj je i njen otac ima stan koji su bili djelatnici remonta kao i njen otac i po toj firmi i dobili stanove su otkupili svoje stanove od države. Njen djeda RN je preminuo i nakon njegove smrti je bila ostavinska rasprava, njegovi nasljednici su bili njen otac ĐN, teta ON r. RN i njen stric sad pok. HN i oni su kuću koju je posjedovao djed imali u vlasništvu podijelili na tri dijela, njen otac je bio suvlasnik 1/3 te kuće, ali ta kuća nikad se nije podijelila, a osim toga otac je svoj dio od 1/3 dao sestri, sestra je postala vlasnikom te 1/3 kuće, otac više nije imao ništa u svom vlasništvu ni kuću ni stan u kojoj bi mogao stanovati. Moj djed je preminuo 1992. godine i kako je moj otac dobio na trajno korištenje stan njegova odluka je bila iz tog razloga da svojoj kćerki daruje 1/3 nekretnine koju bi naslijedio u idealnom dijelu, ne u stvarnom dijelu, u tom momentu kad je to učinio on je smatrao da se stambeno zbrinuo dobivanjem predmetnog stana na trajno korištenje za koji je 30 godina ulagao radeći u firmi i nije razmišljao da bi imao problema što se tiče predmetnog stana. Njena je sestra u to vrijeme imala 2 djece i otac je normalno razmišljao da je dobio stan koji je zaradio, a da bi nasljedstvo dao svojoj kćerki. Međutim, svi daljnji kako je vrijeme išlo otac nije mogao otkupiti predmetni stan, nije mu se dala mogućnost, iako su svi stanari to učinili. Otac da nije mogao otkupiti stan jer se ODO pozivalo na to da otac ima stan u istom mjestu stanovanja i da ne ispunjava uvjete za otkup svog predmetnog stana. Neki stanari djelatnici remonta su otkupiti stan koji su dobili od firme, iako su imali kuću na nivou županije i nije bilo isto mjesto prebivališta i to im se nije gledalo. Nakon što je moj otac odnosno moja sestra postala vlasnica dijela nekretnine kojeg je otac naslijedio po svom ocu već 25 godina da su slali papire državnom odvjetništvu i MORHU direktno da stan otkupimo, iako je njen otac taj stan dobio na način da ga je i on dijelom sagradio odvajajući od svojih primanja i radeći cijeli svoj radni vijek. Cijelo vrijeme Ministarstvo za obranu i državno odvjetništvo se pozivaju na Zakon o otkupu tzv vojnih stanova iz 1995 godine. Otac je dobio uvijek negativan odgovor, što se tiče parničnog postupka pred ovim sudom postupak se vodio i njen otac je izgubio parnicu zato što je državno odvjetništvo imao stav da otac ne može dobiti stan u vlasništvo jer je imao u dotom trenutku kad se otkup stana zahtijevao nekretninu. Da nije sporno da je otac dobio nasljedstvom stan, to da nisu ni krili, nakon što je otac živio u stanu tolike godine 35 godina i pokušava postići dogovor s tužiteljem 25 godina smatra da je vrijeme da se to riješi jer je njen otac i dalje voljan otkupiti predmetni stan, jer drugog stanja nema. U stanu da nisu bez pravne osnove, što tvrdi tužitelj, jer otac ima odluke temeljem kojih stanuje u stanu od 1990. godine dobivajući stan od svoje firme on je legalno u stanu tada zvane PN. Iz tog razloga što nemamo pravni osnov stanovanja MORH je tražio da se utvrdi slobodno ugovorena najamnina na tržištu, iako prema zakonu MORHa koji je vlada donijela slobodno ugovorenu najamninu plaćaju oni koji imaju kuću ili stan u svom vlasništvu ili u stanu vrše neku djelatnost jer stan koristimo isključivo za stanovanje. Otac je odbio potpisati slobodno ugovorenu najamninu nakon toga su krenuli s ovrhama koje je otac platio, a sad traže u ovom predmetu da iseli iz stana da nemamo pravni osnov za stanovanje. Ocu da je poznata odluka Vlade RH iz 2015 godine kojom odlukom Vlada uređuje odnose za otkup stana na način da nije potrebno imati nikakav pravni osnov temeljem kojeg se nalazite u stanu i to se primijenilo kod gospođe ŠN čiji je otac dobio stan na korištenje u vrijeme rata, pa njenog oca čudi zašto ta ista odluka Vlade ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju pogotovo što je moj otac dobio stan u koji je on ulagao za izgradnju istog od svojih primanja. Inače mora istaknuti da je njena majka sudionik domovinskog rata jer je kao glavna medicinska sestra na ginekologiji i rodilištu i ona je od 1991 do 1994 se vodi kao sudionik domovinskog rata te dokumente od Ministarstva zdravstva da su također priložili uz dokumenta za otkup stana, ali ništa nije odgovorilo, svi su se oglušili. Slobodno ugovorena najamnina je oko 120 eura mjesečno i odvjetništvo tvrdi da oni to ne plaćamo mi svaki mjesec plaćam onu cijenu koju je Ministarstvo donijelo odlukom o cijeni i danas plaćaju 19 eura i 52 centa oko 20 eura svaki mjesec. Ministarstvo je propisalo tu cijenu da se plaća stanarina i i otac to plaća. Odvjetništvo tvrdi da je njen otac prešutno prihvatio ugovorenu najamninu od 100 eura, j otac nije potpisao nikakav ugovor o toj najamnini. Stvar je u tome da je otac potpisao taj ugovor da bi on na taj način dao pristanak da je stan od države i ne bi imao pravo ga otkupiti, iako je Državno odvjetništvo uspjelo u postupku otac to i dalje ne prizna misli da ima pravo na otkup stana kako je to već stekao kad je dobio stan od svoje firme 1990. godine. Osim toga otac nadalje želi otkupiti predmetni stan, ne da ide iz stana van jer nema gdje stanovati. Non stop šalje uplatnice koje platim kao zaštićeni najmoprimac i na uplatnici napišem da je svrha uplate otkup stana ni u jednom trenutku državno odvjetništvo nije reagiralo na te uplatnice, odnosno MORH i ni u jednom trenutku nisu reagirali. Otac je stekao nasljeđivanjem još dva komada zemlje poljoprivredne tu su maslinici i otac je to podijelio meni i sestri. Od mog oca strica, tete sam stekla jednu garažu koja je ispred obiteljske kuće u [adresa] darovanjem od oca, strica i tete ispred kuće djeda kojeg je naslijedila moja sestra u ime oca, a garažu su joj darovali njena sestra, otac, teta i stric.

17.Ovaj sud je nedvojbeno utvrdio, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku(«Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11( prečišćeni tekst), 25/13, 70/19, 80/22 i 114/23 dalje: ZPP) , a cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj cjelokupnosti da je tuženik u predmetnom stanu temeljem valjanog pravnog osnova, te da isti i to Ugovora o korištenju stana 24. prosinca 1990. godine, a to svoje pravo je ostvario izdajući jedan dio svojih primanja u stambeni fond iz kojeg fonda su se gradili stanovi za dodjelu djelatnicima Mornaričkog remontnog zavoda „ PN“ [adresa], pa je isti udovoljavajući uvjetima za dodjelu predmetnog stana na bodovnoj listi dobio predmetni stan sa obvezom plaćanja stanarine koja se izračunala sukladno odluci Skupštine Zajednice stanovanja JNA uzimajući u obzir površinu stana bodove i koeficijent, pa to što je isti naslijedio stana iza smrti svog oca pok UN nakon dodjele stana nema utjecaja na njegovo stečeno pravo , a posebno što je on sudionik gradnje stana kojeg je dobio iz stambenog fonda JNA „Jadran“-Split, a što tužitelj nije uzeo u obzir , a što nije u skladu ni sa člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, po kojoj konvenciji svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava , osim u skladu sa zakonom, ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog red i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

17.1.Prema naprijed navedenim pravilima domaća tijela ponajprije trebaju poštivati dom pojedinca , ujedno pružiti i zaštitu u situacijama kada je to potrebno.

17.2.Tužitelj tužbeni zahtjev na iseljenje temelji na odredbi članka162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09,143/12,163/12, dalje : ZV), pozivajući se na vlasništvo predmetnog stana i da tuženik neovlašteno koristi predmetni stan po odredbi članka 161 ZV-u, a tuženik ističe prigovor prava na dom pozivajući se na članak 8. Konvencije navodeći da mu je predmetni stan jedini dom , te da će u slučaju iseljenja morati na ulicu, radi čega je ovaj sud radi primjene članka 8. Konvencije morao provesti i test razmjernosti i odgovoriti da li tužba na iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja miješanje u njegovo pravo na dom, pa tako je potrebo odgovoriti na tri postavljana pitanja i to 1. da li je miješanje utemeljeno na zakonu?, 2.Je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“ ? i 3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu? Na prvo postavljeno pitanje sud je utvrdio da je miješanje utemeljeno na Zakoni i to na odredbu članka 162. ZV-u , te da je miješanje utemeljeno na st. 2. članka 8. Konvencije radi ovlaštenja na korištenje i raspolaganje nekretnino., te da je miješanje bilo nužno jer opravdava cilj i isto se ne može postići blažom mjerom i miješanje je razmjerno toj potrebi .

17.3.Na temelju naprijed navedenih odgovora u ovoj konkretnoj situaciji je privatni interes jači od javnog obzirom da tuženik nema u vlasništvu drugu nekretninu , a niti može osigurati drugi smještaj, a vlasnik zahtjeva predaju u posjed predmetne nekretnine radi korištenja i raspolaganja istom , a ne radi zbrinjavanja potrebitih, pa kod takvog utvrđenja ovog suda i kod činjenice da je tuženik valjanim pravnim osnovom stekao stanarsko pravo predmetnog stana sukladno i svom doprinosu u stambenom fondu odvajajući dio svoje plaće kao i ostali članovi stambenog fonda Mornaričkog remontnog zavoda „Velimir Škorpik“ Šibenik od kojih sredstava su se gradili stanovi , pa i predmetni, a što tužitelj nije uzeo u obzir, to je trebalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i presuditi kao u pravorijeku ove presude.

18.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1, 155. i 164 ZPP-a, pa je tuženima opravdano priznat trošak po zahtjevu sukladno Tarifi o naradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 42/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22) po vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 Kn / 6.636,14€ za sastav odgovora na tužbu od dan 24. svibnja 2024. godine 200,00 €, sastav obrazloženog podneska od dana 25. rujna 2024. godine 200,00 €, sastav obrazloženog podnesak od dana 5. studenog 2024. godine u iznosu od 200,00 €, te zastupanje na održanim ročištima i to 12. lipnja 2024. godine, 26. rujna 2024. godine, 4. prosinca2024. godine, 15. svibnja 2025. godine i 14. listopada 2025. godine svako ročište po 200,00 € što je ukupno 1.600,00 € sa pripadajućim zateznim kamatna sukladno odredbi članka 29. ZOO-, a vrijeme od kad teče kamata je određeno sukladno odredbi članka 30. st. 2 OZ-a .

U Šibeniku, dana 25. svibnja 2026. godine.

SUDAC

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a: -Kao na zapisniku objave i dostave presude od dana 25. svibnja 2026. godine