REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1246/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari I- tužiteljice PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužiteljice ČK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik ĐK, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Ordinacija dentalne medicine Ivan Gabriša, dr.med.dent. iz Novaka, I. Cvjetna 4, OIB: 78101189331, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Radeljak, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026. u prisutnosti I i II tužiteljica, punomoćnika I i II tužiteljica ĐK, odvjetnika, tuženika HK i punomoćnice tuženika Ivane Radeljak, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. travanja 2025. godine, nedopušten otkaz ugovora o radu sklopljenog 29. svibnja 2019. godine između tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR - 49218 Pregrada, HR - 49210 Zabok i tuženika Ordinacija dentalne medicine Ivan Gabriša, dr.med.dent., OIB: 78101189331, I.

Cvjetna 4, HR - 10430 Novaki.

II Određuje se sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR - 49218 Pregrada i tuženika Ordinacija dentalne medicine Ivan Gabriša, dr.med.dent., OIB: 78101189331, I. Cvjetna 4, HR - 10430 Novaki, tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika prestaje s danom 30. lipnja 2025. godine.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati naknadu izgubljene plaće koju bi ostvarivala da je radila odnosno trajao, za razdoblje od 14. travnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine, u pripadajućim mjesečnim bruto iznosima koji će se utvrditi nakon pribave platnih lista tužiteljice i, po potrebi, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici, na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iz članka 125. stavka 1. Zakona o radu, isplati iznos od 6.238,55 eur, što predstavlja iznos od pet ugovorenih odnosno propisanih mjesečnih plaća tužiteljice, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. travanja 2025. godine, nedopušten otkaz ugovora o radu sklopljenog 16. ožujka 2023. godine između tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR - 4921 Zabok i tuženika Ordinacija dentalne medicine Ivan Gabriša, dr.med.dent., OIB: 78101189331, I. Cvjetna 4, HR - 10430 Novaki.

II Određuje se sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], HR - 4921 Zabok i tuženika Ordinacija dentalne medicine Ivan Gabriša, dr.med.dent., OIB: 78101189331, I. Cvjetna 4, HR - 10430 Novaki, tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika prestaje s danom 10. kolovoza 2025. godine.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati naknadu izgubljene plaće koju bi ostvarivala da je radila odnosno trajao, za razdoblje od 15. travnja 2025. godine do 10. kolovoza 2025. godine, u pripadajućim mjesečnim bruto iznosima koji će se utvrditi nakon pribave platnih lista tužiteljice i, po potrebi, financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u roku od 15 dana. IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici, na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iz članka 125. stavka 1. Zakona o radu, isplati iznos od 1.629,41 eur, što predstavlja iznos od tri ugovore odnosno propisane mjesečne plaća tužiteljice, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

III Nalaže se I-tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, a II-tužiteljici iznos od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I-tužiteljica PK u tužbi i tužbenom zahtjevu navodi da je kao radnica dana 11. travnja 2025. god. od tuženika zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, protiv koje odluke je uložila zahtjev za zaštitu prava radnika jer smatra da je pobijana odluka o otkazu nezakonita, odnosno donesena ne uvažavajući odredbe čl. 109., kao ni odredbe čl. 116. Zakona o radu. I- tužiteljica smatra da je pobijana odluka o otkazu nezakonita i da ona nije načinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Dalje objašnjava da se kritične zgode radilo o višednevnoj kulminaciji ponašanja poslodavca koje je I-tužiteljici činilo nepovratnu štetu. Dakle, I-tužiteljica je prije napuštanja radnog mjesta radi hitnog odlaska kod liječnika, unazad nekoliko dana od tuženika kontinuirano trpjela vrijeđanje, ponižavanje, psovanje, vikanje i omalovažavanje na radnom mjestu (čak i pred pacijentima), stoga je radi prestanka daljnjeg narušavanja zdravlja bila primorana potražiti hitnu liječničku pomoć.

I-tužiteljica je pokušavala izbjeći saopćiti tuženiku navedeno (primoranost na odlazak liječniku) u prisutnosti pacijenta, te je u više navrata istog pozivala na privatni razgovor, ali isti je navedeno opetovano odbijao, stoga je I-tužiteljica mogla ili otići bez objašnjenja, ili navesti tuženiku razlog odlaska tamo gdje se on u datom trenutku nalazio.

I-tužiteljica ističe da je tuženik nakon 26. ožujka 2025. god., odnosno dana od kada je privremeno nesposobna za rad, uopće nije kontaktirao, niti tražio bilo koju vrstu očitovanja, a I-tužiteljica je tuženika odmah po saznanju pisano obavijestila o privremenoj nesposobnosti za rad.

Dana 12. svibnja 2025. god. I-tužiteljica je od punomoćnike tuženika zaprimila odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika, koji u bitnom navodi kako smatra da je zahtjev neosnovan. Slijedom svega navedenoga, odnosno opisanog načina ophođenja tuženika prema I-tužiteljici, I-tužiteljici nije u interesu nastavak radnog odnosa, stoga od tuženika traži naknadu plaće i otpremninu te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

1.1. II-tužiteljica ČK navodi da je također dana 14. travnja 2025. god. od tuženika kao poslodavca zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme koja datira od 9. travnja 2025. god., protiv koje odluke je podnijela zahtjev za zaštitu prava.

Smatra da je pobijana odluka o otkazu nezakonita i da ona nije načinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Dalje objašnjava da se kritične zgode radilo o višednevnoj kulminaciji ponašanja poslodavca koje je II-tužiteljici činilo nepovratnu štetu. Dakle II-tužiteljica je prije napuštanja radnog mjesta radi hitnog odlaska kod liječnika, unazad nekoliko dana od tuženika kontinuirano trpjela vrijeđanje, ponižavanje, psovanje, vikanje i omalovažavanje na radnom mjestu (čak i pred pacijentima), stoga je radi prestanka daljnjeg narušavanja zdravlja bila primorana potražiti hitnu liječničku pomoć. U svakom slučaju, II-tužiteljica je pokušavala izbjeći saopćiti tuženiku navedeno (primoranost na odlazak liječniku) u prisutnosti pacijenta, te je u više navrata istog pozivala na privatni razgovor, ali isti je navedeno opetovano odbijao, stoga je II-tužiteljica mogla ili otići bez objašnjenja, ili navesti tuženiku razlog odlaska tamo gdje se on u datom trenutku nalazio. II-tužiteljica ističe da je tuženik nakon 26. ožujka 2025. god., odnosno dana od kada je privremeno nesposobna za rad, uopće nije kontaktirao, niti tražio bilo koju vrstu očitovanja, a ona je tuženika odmah po saznanju pisano obavijestila o privremenoj nesposobnosti za rad. Dana 12. svibnja 2025. god. II-tužiteljica je od punomoćnika tuženika zaprimila odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika, koji u bitnom navodi kako smatra da je zahtjev neosnovan.

Slijedom svega navedenoga, odnosno opisanog načina ophođenja tuženika prema II-tužiteljici, II-tužiteljici nije u interesu nastavak radnog odnosa, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev I- tužiteljice PK, kako temelj tako i visinu, te predlaže naslovnom Sudu istu odbaciti, a podredno, po provedenom dokaznom postupku, istu odbiti i naložiti I- tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak prouzročen vođenjem ovoga parničnog postupka.

Nesporno je da je dana 9. travnja 2025.g. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: „Odluka o izvanrednom otkazu“) te da je I-tužiteljica navedenu Odluku o izvanrednom otkazu zaprimila dana 11. travnja 2025.g.

Nesporno je da je između tuženika, kao poslodavca, i I-tužiteljice, kao radnice, dana 29. svibnja 2019.g. bio sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto DENTALNI ASISTENT.

Nesporno je da je dana 28. travnja 2025.g. tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava I-tužiteljice, od dana 24. travnja 2025.g., te da je dana 09. svibnja 2025.g. I- tužiteljici uputio odgovor na zahtjev za zaštitu prava.

Sve ostale navode iz tužbe tuženik u cijelosti osporava.

Obzirom da je I-tužiteljica zaprimila zahtjev za zaštitu prava dana 12. svibnja 2025.g., a uzimajući u obzir datum podnošenja tužbe, tuženik prvenstveno ističe prigovor prekluzije sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, u daljnjem tekstu: „ZR“), Podredno, u slučaju da sud smatra da je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije, tuženik osporava navode I-tužiteljice da je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita, da I-tužiteljica nije načinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti navodi da se kritične zgode radilo o višednevnoj kulminaciji ponašanja poslodavca, ovdje tuženika, koje je I-tužiteljici činilo nepovratnu štetu, a niti I-tužiteljica navodi u čemu bi se sastojala ta navodna šteta, koju tuženik u svakom slučaju osporava. Nisu istiniti niti navodi da je I-tužiteljica „prije napuštanja radnog mjesta radi hitnog odlaska kod liječnika, unazad nekoliko dana od tuženika kontinuirano trpjela vrijeđanje, ponižavanje, psovanje, vikanje i omalovažavanje na radnom mjestu (čak i pred pacijentima), stoga je radi prestanka daljnjeg narušavanja zdravlja bila primorana potražiti hitnu liječničku pomoć“. Nisu istiniti niti navodi „tužiteljica je pokušavala izbjeći saopćiti tuženiku navedeno (primoranost na odlazak liječniku) u prisutnosti pacijenta, te je u više navrata istog pozivala na privatni razgovor, ali isti je navedeno opetovano odbijao, stoga je I-tužiteljica mogla ili otići bez objašnjenja, ili navesti tuženiku razlog odlaska tamo gdje se on u datom trenutku nalazio“. Upravo suprotno, tužiteljica je dana 26. ožujka 2025.g. oko 09,30 h, dakle na samom početku radnoga dana, a nedugo nakon razgovora koji je tuženik obavio s I-tužiteljicom i radnicom ŠK oko 09,00 h, kako će dalje biti objašnjeno i kako je navedeno u Odluci o izvanrednom otkazu, zajedno s drugom radnicom, ČK, zaposlenom na radnom mjestu ADMINISTRATIVNI TAJNIK, ujedno sestrom I-tužiteljice, nepozvana pristupila u ordinaciju br. 1 u kojoj je dr. HK obavljao stomatološki pregled s pacijenticom gđom. JK, kojom prilikom su I-tužiteljica i radnica ČK zajednički nastupile, te su pred pacijenticom gđom. JK izjavile kako obje radnice napuštaju radno mjesto i neće odraditi ostatak radnog vremena (koje je bilo predviđeno do 15,00 h istoga dana), da odlaze na bolovanje te da će dr. HK kontaktirati njihov odvjetnik zbog mobbinga na radnom mjestu. Nakon toga, I-tužiteljica i radnica ČK su napustile radno mjesto, a kasnije toga dana I-tužiteljica je tuženiku putem društvene mreže WhatsApp dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, izdanu od strane dr. med. GK, spec. obiteljske medicine, Dom zdravlja Krapinsko- zagorske županije, [adresa], kao što je to učinila i radnica ČK, te se I-tužiteljica više nije pojavila na radnom mjestu. Prema tome, neistiniti su navodi I-tužiteljice da je I-tužiteljica „pokušavala izbjeći saopćiti tuženiku navedeno (primoranost na odlazak liječniku) u prisutnosti pacijenta, te je u više navrata istog pozivala na privatni razgovor, ali isti je navedeno opetovano odbijao, stoga je I-tužiteljica mogla ili otići bez objašnjenja, ili navesti tuženiku razlog odlaska tamo gdje se on u datom trenutku nalazio“, obzirom da je razgovor tuženika s I- tužiteljicom obavljen netom prije navedenog incidenta I-tužiteljice i radnice ČK pred pacijenticom gđom. JK.

Dakle, predmetnom događaju istoga dana (26. ožujka 2025.g. oko 09,00 h) prethodio je razgovor između dr. HK, I-tužiteljice i radnice ŠK, u kojem je upravo I-tužiteljica od strane tuženika upozorena na obveze iz radnog odnosa, odnosno na neprimjereno ponašanje prema novoj radnici ŠK, u odnosu na koju je I-tužiteljica od tuženika dobila nalog da je uvede u posao, a koja se tuženiku u nekoliko navrata požalila na ponašanje i postupanje I- tužiteljice prema njoj, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl. U odnosu na navode I-tužiteljice da je „prije napuštanja radnog mjesta radi hitnog odlaska kod liječnika, unazad nekoliko dana od tuženika kontinuirano trpjela vrijeđanje, ponižavanje, psovanje, vikanje i omalovažavanje na radnom mjestu (čak i pred pacijentima), stoga je radi prestanka daljnjeg narušavanja zdravlja bila primorana potražiti hitnu liječničku pomoć“, tuženik ističe da nikakvog takvog ponašanja tuženika prema I-tužiteljici nije bilo, a niti je I-tužiteljica ikada ranije tijekom radnog odnosa imala ikakve pritužbe na takvo ili slično ponašanje na radnom mjestu. Dapače, upravo je tuženik, kao poslodavac, dobio pritužbu na ponašanje I-tužiteljice i radnice ČK prema radnici ŠK. WhatsApp poruka koju je I- tužiteljica priložila tužbi upućena je tuženiku, kao poslodavcu, dana 26. ožujka 2025.g. u 15,52 h, kako je uostalom i jasno vidljivo iz priložene poruke, te predstavlja prvu „pritužbu“ -tužiteljice bilo koje vrste od početka trajanja radnog odnosa kod tuženika, a znakovita je činjenica da je ta poruka poslana popodne (15,52 h), davno nakon incidenta I-tužiteljice pred pacijenticom gđom. JK (oko 09,30 h), kojom prilikom je I-tužiteljica izjavila da će tuženiku obratiti njihov odvjetnik, kao i činjenica da je gotovo istovjetnu poruku istovremeno poslala i radnica ČK, ujedno sestra I-tužiteljice.

Osim što je I-tužiteljica iznijela neistinite tvrdnje o mobbingu dr. HK pred pacijenticom gđo. JK, koji, tuženik ponavlja, nikada nije postojao, navedeno postupanje u svakom slučaju predstavlja i kršenje odredbi čl. 34. st. 1. i st. 2. Kodeksa dentalne etike i deontologije (Narodne novine broj 67/2019, u daljnjem tekstu: „Kodeks“).

Prema tome, navedenim postupanjem, odnosno zajedničkim nastupom I- tužiteljice s radnicom ČK pred pacijenticom gđom. JK, I- tužiteljica se nedolično ponašala, prekidajući stomatološki pregled gđe. JK, te je pred pacijenticom gđom. JK svjesno i namjerno iznijela neistinite tvrdnje o mobbingu dr. HK na radnom mjestu prema I-tužiteljici, čime je bespovratno narušila ugled i čast tuženika, kao poslodavca, pred navedenom pacijenticom, što ujedno predstavlja povredu Kodeksa, što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, te je zakonita i dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu.

Nadalje, zbog kontinuiranog postupanja I-tužiteljice i radnice ČK prema radnici ŠK, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl. (što predstavlja kršenje obveze iz čl. 36.n i čl. 36. h st. 1. Zakona o dentalnoj medicini (Narodne novine broj 121/2003, 120/2009, 117/2008, 46/2021) te čl. 30. st. 2. Kodeksa na što je I-tužiteljica dana 26. ožujka 2025.g. i upozorena od strane tuženika, kao poslodavca, radnica ŠK je tuženiku dala otkaz dana 27. ožujka 2025.g.

Prema tome, svojim postupanjem I-tužiteljica je uzrokovala poremećaj u procesu rada tuženika, kao poslodavca, na način da je narušila međusobne odnose između radnika tuženika (ŠK), zbog čega je radnica ŠK bila primorana prekinuti radni odnos kod tuženika, koji je i uslijedio na način da su radnica ŠK i tuženik dana 28. ožujka 2025.g. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu. Navedeno postupanje I-tužiteljice, osim što predstavlja kršenje odredbi Kodeksa, predstavlja dodatnu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, te je zakonita i dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu.

Tuženik ujedno napominje da I-tužiteljica tužbom niti ne osporava navedeni razlog Odluke o izvanrednom otkazu, a već navedeni razlog samostalno predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev I-tužiteljice te naložiti I-tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak prouzročen ovim parničnim postupkom.

2.1. U odgovoru na odgovor na tužbu za II-tužiteljicu ČK tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako temelj tako i visinu, te predlaže naslovnom Sudu istu odbaciti, a podredno, po provedenom dokaznom postupku, istu odbiti i naložiti II-tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak prouzročen vođenjem ovoga parničnog postupka.

Nesporno je da je dana 09. travnja 2025.g. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: „Odluka o izvanrednom otkazu“) te da je II-tužiteljica navedenu Odluku o izvanrednom otkazu zaprimila dana 14. travnja 2025.g.

Nesporno je da je između tuženika, kao poslodavca, i II-tužiteljice, kao radnice, dana 16. ožujka 2023.g. bio sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto ADMINISTRATIVNI TAJNIK.

Nesporno je da je dana 28. travnja 2025.g. tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava II-tužiteljice, od dana 24. travnja 2025.g., te da je dana 09. svibnja 2025.g. II- tužiteljici uputio odgovor na zahtjev za zaštitu prava.

Sve ostale navode iz tužbe tuženik u cijelosti osporava.

Obzirom da je II-tužiteljica zaprimila odgovor na zahtjev za zaštitu prava dana 12. svibnja 2025.g., a uzimajući u obzir datum podnošenja tužbe, tuženik prvenstveno ističe prigovor prekluzije sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, u daljnjem tekstu: „ZR“), te predlaže naslovnom Sudu tužbu II-tužiteljice odbaciti.

Podredno, u slučaju da naslovni Sud smatra da je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije, tuženik sporava navode II-tužiteljice da je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita, da II-tužiteljica nije načinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti navodi da se kritične zgode radilo o višednevnoj kulminaciji ponašanja poslodavca, ovdje tuženika, koje je II-tužiteljici činilo nepovratnu štetu, a niti II-tužiteljica navodi u čemu bi se sastojala ta navodna šteta, koju tuženik u svakom slučaju osporava.

Nisu istiniti niti navodi da je II-tužiteljica „prije napuštanja radnog mjesta radi hitnog odlaska kod liječnika, unazad nekoliko dana od tuženika kontinuirano trpjela vrijeđanje, ponižavanje, psovanje, vikanje i omalovažavanje na radnom mjestu (čak i pred pacijentima), stoga je radi prestanka daljnjeg narušavanja zdravlja bila primorana potražiti hitnu liječničku pomoć“.

Nisu istiniti niti navodi „tužiteljica je pokušavala izbjeći saopćiti tuženiku navedeno (primoranost na odlazak liječniku) u prisutnosti pacijenta, te je u više navrata istog pozivala na privatni razgovor, ali isti je navedeno opetovano odbijao, stoga je II-tužiteljica mogla ili otići bez objašnjenja, ili navesti tuženiku razlog odlaska tamo gdje se on u datom trenutku nalazio“.

Upravo suprotno, II-tužiteljica je dana 26. ožujka 2025.g. oko 09,30 h, dakle na samom početku radnoga dana, a nedugo nakon razgovora koji je tuženik obavio s II- tužiteljicom i radnicom ŠK oko 09,00 h, kako će dalje biti objašnjeno i kako je navedeno u Odluci o izvanrednom otkazu, zajedno s drugom radnicom, PK, zaposlenom na radnom mjestu DENTALNI ASISTENT, ujedno sestrom II- tužiteljice, nepozvana pristupila u ordinaciju br. 1 u kojoj je dr. HK obavljao stomatološki pregled s pacijenticom gđom. JK, kojom prilikom su II- tužiteljica i radnica PK zajednički nastupile, te su pred pacijenticom gđom. JK izjavile kako obje radnice napuštaju radno mjesto i neće odraditi ostatak radnog vremena (koje je bilo predviđeno do 15,00 h istoga dana), da odlaze na bolovanje te da će dr. HK kontaktirati njihov odvjetnik zbog mobbinga na radnom mjestu. Nakon toga, II-tužiteljica i radnica PK su napustile radno mjesto, a kasnije toga dana II-tužiteljica je tuženiku putem društvene mreže WhatsApp dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, izdanu od strane dr. med. GK, spec. obiteljske medicine, Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije, [adresa], kao što je to učinila i radnica PK, te se II-tužiteljica više nije pojavila na radnom mjestu.

Prema tome, neistiniti su navodi II-tužiteljice da je II-tužiteljica „pokušavala izbjeći saopćiti tuženiku navedeno (primoranost na odlazak liječniku) u prisutnosti pacijenta, te je u više navrata istog pozivala na privatni razgovor, ali isti je navedeno opetovano odbijao, stoga je tužiteljica mogla ili otići bez objašnjenja, ili navesti tuženiku razlog odlaska tamo gdje se on u datom trenutku nalazio“, obzirom da je razgovor tuženika s II-tužiteljicom obavljen netom prije navedenog incidenta II- tužiteljice i radnice PK pred pacijenticom gđom. JK.

Predmetnom događaju istoga dana (26. ožujka 2025.g. oko 09,00 h) prethodio je razgovor između dr. HK, II-tužiteljice i radnice ŠK, u kojem je upravo II-tužiteljica od strane tuženika upozorena na obveze iz radnog odnosa, odnosno na neprimjereno ponašanje prema novoj radnici ŠK, u odnosu na koju je II-tužiteljica od tuženika dobila nalog da je uvede u posao, a koja se tuženiku u nekoliko navrata požalila na ponašanje i postupanje II-tužiteljice prema njoj, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl. II-tužiteljica je tom prilikom povišenim tonom izjavila da ne želi više puta objašnjavati iste stvari radnici ŠK te je ubrzo naprasno napustila prostoriju u kojoj se razgovor odvijao. U odnosu na navode II-tužiteljice da je „prije napuštanja radnog mjesta radi hitnog odlaska kod liječnika, unazad nekoliko dana od tuženika kontinuirano trpjela vrijeđanje, ponižavanje, psovanje, vikanje i omalovažavanje na radnom mjestu (čak i pred pacijentima), stoga je radi prestanka daljnjeg narušavanja zdravlja bila primorana potražiti hitnu liječničku pomoć“, tuženik ističe da nikakvog takvog ponašanja tuženika prema II-tužiteljici nije bilo, a niti je II-tužiteljica ikada ranije tijekom radnog odnosa imala ikakve pritužbe na takvo ili slično ponašanje na radnom mjestu. Dapače, upravo je tuženik, kao poslodavac, dobio pritužbu na ponašanje II- tužiteljice i radnice PK prema radnici ŠK.

WhatsApp poruka koju je II-tužiteljica priložila tužbi upućena je tuženiku, kao poslodavcu, dana 26. ožujka 2025.g. u 15,51 h, kako je uostalom i jasno vidljivo iz priložene poruke, te predstavlja prvu „pritužbu“ II-tužiteljice bilo koje vrste od početka trajanja radnog odnosa kod tuženika, a znakovita je činjenica da je ta poruka poslana popodne (15,51 h), davno nakon incidenta II-tužiteljice pred pacijenticom gđom. JK (oko 09,30 h), kojom prilikom je II-tužiteljica izjavila da će se tuženiku obratiti njihov odvjetnik, kao i činjenica da je gotovo istovjetnu poruku istovremeno poslala i radnica PK, ujedno sestra tužiteljice.

Prema tome, navedenim postupanjem, odnosno zajedničkim nastupom II- tužiteljice s radnicom PK pred pacijenticom gđom. JK, II- tužiteljica se nedolično ponašala, prekidajući stomatološki pregled gđe. JK, te je pred pacijenticom gđom. JK svjesno i namjerno iznijela neistinite tvrdnje o mobbingu dr. HK na radnom mjestu prema II-tužiteljici, čime je bespovratno narušila ugled i čast tuženika, kao poslodavca, pred navedenom pacijenticom, što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, te je zakonita i dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu. Nadalje, zbog kontinuiranog postupanja II-tužiteljice i radnice PK prema radnici ŠK, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl., na što je II- tužiteljica dana 26. ožujka 2025.g. i upozorena od strane tuženika, kao poslodavca, radnica ŠK je tuženiku dala otkaz dana 27. ožujka 2025.g. Prema tome, svojim postupanjem II-tužiteljica je uzrokovala poremećaj u procesu rada tuženika, kao poslodavca, na način da je narušila međusobne odnose između radnika tuženika (ŠK), zbog čega je radnica ŠK bila primorana prekinuti radni odnos kod tuženika, koji je i uslijedio na način da su radnica ŠK i tuženik dana 28. ožujka 2025.g. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu.

Navedeno postupanje II-tužiteljice, predstavlja dodatnu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, te je zakonita i dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu.

Tuženik ujedno napominje da II-tužiteljica tužbom niti ne osporava navedeni razlog Odluke o izvanrednom otkazu, a već navedeni razlog samostalno predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz.

Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev II-tužiteljice, te predlaže odbaciti tužbu, a podredno, po provedenom dokaznom postupku, odbiti tužbeni zahtjev II- tužiteljice te naložiti tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak prouzročen ovim parničnim postupkom.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 9.5.2025., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme za 9.4.2025. za I-tužiteljicu PK, Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, Whatsapp poruke, odgovor na zahtjev za zaštitu prava uz potvrdu o primitku i povratnicu, sporazum o prestanku ugovora o radu za ŠK, Obrazac JOPPD,dopis od 4.4.2025., rekapitulaciju računa, isplatne liste, medicinsku dokumentaciju, Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 9.5.2025. za II-tužiteljicu, Zahtjev za zaštitu prava za II-tužiteljicu od 24.4.2025., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9.4.2025. za II-tužiteljicu, Watsapp poruke, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad,odgovor na zahtjev za zaštitu prava uz potvrdu o primitku i povratnicu, tjedni raspored, elektroničke zapise HZZO-a te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Saslušao je svjedoke PKĆD, RK, I- i II-tužiteljice te tuženika.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi I i II tužiteljice neosnovani u cijelosti.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da su I i II tužiteljica dobile Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09. travnja 2025. , da su uložile zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana, da je tuženik odbio zahtjev koje su tužiteljice primile 12.05. 2025.

Radi ekonomičnosti postupka sud je spojio pr-1246/25 i Pr-1538/ radi jedinstvenog rješavanja postupka.

6. Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz, kao i prekluzivni rok za podnošenje tužbe.

7. Neosnovan je prigovor tuženika o prekluziji prava na podnošenje tužbi, obzirom da su I i II tužiteljica podnijele tužbu 27.05.2025. putem e-komunikacije, dakle u prekluzivnom roku od 15 dana od dana zaprimanja odgovora poslodavaca na zahtjev za zaštitu prava.

8. Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu su donesene dana 11. travnja 2025.

8.1. U Odluci za I-tužiteljicu se navodi da je dana 26. ožujka 2025.g. oko 09,30 h, zajedno sa drugom radnicom LK, zaposlenom na radnom mjestu administrativni radnik, nepozvana pristupila u ordinaciju br. 1. u kojoj je dr. HK obavljao stomatološki pregled s pacijenticom gđom. JK, kojom prilikom su I-tužiteljica i radnica ČK zajednički nastupile, te su pred pacijenticom gđom. JK izjavile kako obje radnice napuštaju radno mjesto i neće odraditi ostatak radnog vremena (koje je bilo predviđeno do 15,00 h istoga dana), da odlaze na bolovanje te da će dr. HK kontaktirati njihov odvjetnik zbog mobbinga na radnom mjestu. Nakon toga, I-tužiteljica i radnica ČK su napustile radno mjesto, a kasnije toga dana I-tužiteljica je tuženiku putem društvene mreže WhatsApp dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, izdanu od strane dr. med. GK, spec. obiteljske medicine, Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije, [adresa], te se I-tužiteljica više nije pojavila na radnom mjestu.

Navedenim postupanjem, odnosno zajedničkim nastupom pred pacijenticom gđom. JK, radnica se nedolično ponašala , prekidajući stomatološki pregled navedene pacjentice, te je pred istom svjesno i namjerno iznijela neistinite tvrdnje o mobingu dr. UK , čime je bespovratno narušila ugled i čast poslodavca, što predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa.

Nadalje zbog kontinuiranog postupanja I-tužiteljice i radnice ČK prema radnici ŠK, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl., na što je I- tužiteljica dana 26. ožujka 2025.g. i upozorena od strane tuženika, kao poslodavca, radnica ŠK je tuženiku dala otkaz dana 27. ožujka 2025.g. Prema tome, svojim postupanjem I-tužiteljica je uzrokovala poremećaj u procesu rada tuženika, kao poslodavca, na način da je narušila međusobne odnose između radnika tuženika (ŠK), zbog čega je radnica ŠK bila primorana prekinuti radni odnos kod tuženika, koji je i uslijedio na način da su radnica ŠK i tuženik dana 28. ožujka 2025.g. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu., a što predstavlja dodatnu tešku povredu iz radnog odnosa.

8.2. U Odluci za II-tužiteljicu se navodi da je dana 26. ožujka 2025.g. oko 09,30 h, zajedno sa drugom radnicom PK, zaposlenom na radnom mjestu dentalni asistent, nepozvana pristupila u ordinaciju br. 1. u kojoj je dr. HK obavljao stomatološki pregled s pacijenticom gđom. JK, kojom prilikom su II- tužiteljica i radnica PK zajednički nastupile, te su pred pacijenticom gđom. JK izjavile kako obje radnice napuštaju radno mjesto i neće odraditi ostatak radnog vremena (koje je bilo predviđeno do 15,00 h istoga dana), da odlaze na bolovanje te da će dr. HK kontaktirati njihov odvjetnik zbog mobbinga na radnom mjestu. Nakon toga, tužiteljica i radnica ČK su napustile radno mjesto, a kasnije toga dana II-tužiteljica je tuženiku putem društvene mreže WhatsApp dostavila Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, izdanu od strane dr. med. GK, spec. obiteljske medicine, Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije, [adresa], te se II-tužiteljica više nije pojavila na radnom mjestu.

Navedenim postupanjem, odnosno zajedničkim nastupom pred pacijenticom gđom. JK, radnica se nedolično ponašala, prekidajući stomatološki pregled navedene pacijentice, te je pred istom svjesno i namjerno iznijela neistinite tvrdnje o mobingu dr. UK , čime je bespovratno narušila ugled i čast poslodavca, što predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa.

Nadalje zbog kontinuiranog postupanja II-tužiteljice i radnice PK prema radnici ŠK, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl., na što je II- tužiteljica dana 26. ožujka 2025.g. i upozorena od strane tuženika, kao poslodavca, radnica ŠK je tuženiku dala otkaz dana 27. ožujka 2025.g. Prema tome, svojim postupanjem II-tužiteljica je uzrokovala poremećaj u procesu rada tuženika, kao poslodavca, na način da je narušila međusobne odnose između radnika tuženika (ŠK), zbog čega je radnica ŠK bila primorana prekinuti radni odnos kod tuženika, koji je i uslijedio na način da su radnica ŠK i tuženik dana 28. ožujka 2025.g. sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu., a što predstavlja dodatnu tešku povredu iz radnog odnosa.

9. Razlozi koji su doveli do donošenja navedenih odluka o izvanrednom otkazu za I i II tužiteljice slijedi iz dokumentacije i saslušanih svjedoka i stranaka, pa je iz dokaznog postupka sud utvrdio:

- da su I i II tužiteljica dana 26. ožujka 2025.g. oko 09,30 h, napustile radno mjesto obrazloživši da je navedeno postupanje izazvano mobingom poslodavca, a što su učinile pred pacijenticom koju je pregledavao dr.FK, što je nesporno u postupku, da su otvorile bolovanje i da nisu dolazile na posao,

- da je dana radnica ŠK tražila prekid radnog odnosa kod tuženika, koja je kao razlog navela postupanje I i II tužiteljice prema njoj za vrijeme radnog odnosa, a što je sud utvrdio iz iskaza navedene svjedokinje, koja je iskazivala da njih dvije nju nisu prihvatile, govorile su joj da je sramotno da sa toliko godina staža one njoj moraju pomagati , da se osjećala vrlo neugodno i poniženo i trpila je zbog toga, te izgubila 6 kilograma, a sve u razdoblju od 6 tjedana koliko je tamo radila,

- da je kod tuženika ostala raditi samo AK, na radnom mjestu doktor dentalne medicine te dr.ĆK, što je utvrđeno iz iskaza svih saslušanih jer iz njihovih iskaza proizlazi da su do tada radili kod tuženika ČK, , na radnom mjestu administrativni tajnik, PK, na radnom mjestu dentalni asistent, ŠK, na radnom mjestu administrativni tajnik, HK, na radnom mjestu doktor dentalne medicine, AK, na radnom mjestu doktor dentalne medicine,

-da je tuženik zbog navedene situacije morao otkazivati pacijente, jer nisu mogli raditi na svim zakazanim, te da je osim toga tuženik bio je prisiljen donijeti odluku o kolektivnom godišnjem odmoru u razdoblju od dana 22. travnja 2025.g. do dana 28.travnja 2025.g., o čemu je obavijestio i tužiteljice., a što je sud utvrdio iz e-mail poruka upućene tužiteljicama dana 04.04.2025.,

- da je odlasku I i II tužiteljice sa radnog mjesta prethodio razgovor između dr. HK i I i II tužiteljica , što nije sporno između stranaka, ali je sporno na koji način i u kojem ozračju se odvijao navedeni razgovor, pa je tako ŠK, u svom iskazu navela da je slučajno ušla u kuhinjicu, gdje je tuženik razgovarao sa sestrom ČK i rekao joj da mora svjedokinji pomoći u radu, na što je ona odgovorila da neće i da ne žele te se na to uplela i sestra PK koja je isto to ponovila, a iste su govorile povišenim glasovima. I i II tužiteljica kao i tuženik također navode da je tema razgovora bila suradnja tužiteljica sa radnicom ŠK.

10. U odnosu na navode tužiteljica da je tuženik nada njima vršio mobing zbog čega su napustile radno mjesto i otvorile bolovanje, sud je iz dokaznog postupka utvrdio da tužiteljice nisu dokazale postojanje mobinga , jer osim njih, koje su osobno zainteresirane za uspjeh u ovom sporu, niti jedan od saslušanih svjedoka nije navedeno potvrdio niti o tome ima dokumentacije, npr. pritužba tužiteljica na takvo postupanje poslodavca u prethodnom razdoblju o kojem su iskazivale o uvjetima rada, ponašanju poslodavca prema njima kao što je navodno vikanje i vrijeđanje. Naime u slučaju da se tužiteljice pozivaju na mobing kao razlog napuštanje radnog mjesta, isti moraju dokazati jer je teret dokaza na njima, ali osim što su otvorile bolovanje nisu poduzele niti jednu radnju u pogledu navodno počinjenog mobinga. Sud stoga nije prihvatio iskaze tužiteljica u pogledu uvjeta rada i postupanju tuženika.

11. Sud je iz dokaznog postupka utvrdio da je komunikacija između stranaka , ali i između I i II tužiteljice i radnice ŠK bio narušen, da su odbijale pomoći istoj u prilagodbi u radu, a pri tome se neprimjereno ponašale i prema radnici ŠK, a AK je iskazala da je I tužiteljica i prema njoj bila neugodna kada ju je zamolila da nešto napravi u njenoj ordinaciji i kada je obrađivala hitnog pacijenta, a dr. nije bilo, rekla da je to prvi i zadnji put da traži da rad što nije njezin posao, odnosno da svjedokinja ne radi svoj posao.

Svjedoci AK i ŠK osporavaju da bi kod poslodavca bilo povišenih tonova ili nekog drugog neprimjerenog ponašanja, a to također osporava tuženik u svom iskazu, navodeći da je samo tražio da pomognu u radu ŠK.

12. Prema odredbi članka 34. stavak 1. i stavak 2. Kodeksa dentalne etike i deontologije (Narodne novine broj 67/2019, u daljnjem tekstu: „Kodeks“), propisano je da u slučaju da sazna o neodgovarajućem postupku kolege u etičnom, moralnom ili medicinskom pogledu ili utvrdi pogreške u dijagnostičkim i terapeutskim postupcima, član Komore to neće raspravljati s pacijentom, njegovim bližnjima ili drugim osobama, već je obvezan svoja zapažanja prenijeti drugim kolegama.“ „Iznošenje negativnog mišljenja dopušteno je jedino u krugu članova Komore i uz obvezno prisustvo člana Komore o kojem se raspravlja. Rasprava i ocjena stavova mora biti objektivna i obrazložena.“,

Odredbom čl. 35. Kodeksa, propisano je da član Komore će suradnike ili drugo osoblje upućivati na učinjene propuste na način koji neće povrijediti njihovo ljudsko i profesionalno dostojanstvo.“

Slijedom navedenog je sud utvrdio da osnovano tuženik navodi u Odlukama o otkazu da su zajedničkim nastupom tužiteljice pred pacijenticom gđom. JK, prekršile odredbe Kodeksa na način da su prekinule stomatološki pregled gđe. JK, te je pred pacijenticom gđom. Nadom Kvočić II tužiteljica svjesno i namjerno iznijela neistinite tvrdnje o mobbingu dr. HK na radnom mjestu prema njima.

13. Takvo postupanje doista predstavlja neprimjerenu komunikaciju pred pacijenticom , i doista se narušava ugled i čast tuženika, kao poslodavca. Navedeno postupanje predstavlja povredu Kodeksa, te predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Navedenu povredu su počinile obje tužiteljice, zajedno postupajući, a njihovo ponašanje sud ocjenjuje neprimjerenim i učinjenim isključivo kao odmazdu zbog razgovora koji se vodio tog jutra u svezi pomoći u radu njihovoj kolegici. Pregledom nadzorne kamere je sud iz ponašanja, odnosno neformalne komunikacije(, budući zvuk nije bio dostupan,), utvrdio iz svog vlastitog profesionalnog i životnog iskustva da tužiteljice nisu pokazivale nikakve stresne simptome koji bi zahtijevao trenutno napuštanje radnog mjesta.

14. Kako je već rečeno utvrđeno je neprimjereno ponašanje zbog kontinuiranog postupanja I i II tužiteljica prema radnici ŠK, koje se sastojalo u kontinuiranoj izrazitoj otresitosti, nedostatku volje za suradnju, odbijanju pružanja pomoći u uvođenju u posao i davanja dodatnih pojašnjenja, uskraćivanju odgovora na pitanja i sl., a tuženik osnovano ukazuje na kršenje obveze iz članka 36.n i čl. 36. h st. 1. Zakona o dentalnoj medicini (Narodne novine broj 121/2003, 120/2009, 117/2008, 46/2021) te čl. 30. st. 2. Kodeksa koji propisuje da odbijanje pomoći kolega kolegi, neizvršavanje preuzetih materijalnih obveza među članovima Komore te ostali neetični postupci prema kolegama smatrat će se povredama odredbi Kodeksa, te članka 38. stavak 2. Kodeksa koji propisuje da svi članovi dentalne radne grupe se trebaju profesionalno ponašati i pomagati kolegama u profesionalnom smislu te poštovati različitosti u profesionalnom mišljenju, budući da struka zahtijeva blisku suradnju među zaposlenima s različitim, ali nadopunjavajućim znanjima i vještinama.

15. Sud je iz iskaza stranaka te svjedokinje ŠK utvrdio da je poslodavac dana 26. ožujka 2025.g. upozorio I i II tužiteljicu na kršenje navedenih odredbi, da se radnica žalila na ponašanje i nedostatak pomoći u radu od strane I i II tužiteljica, a što je u konačnici dovelo do zahtjeva navedene radnice za prestankom radnog odnosa.

16. Nedvojbeno je da je tuženik zbog odlaska tužiteljica sa radnog mjesta dana 26.03.2025 i prestanka radnog odnosa sa radnicom ŠK dana 28.03.2025. na njen zahtjev došlo do poremećaja u radu tuženika jer su u ordinaciji ostali raditi samo tuženik i dr. AK, a zbog čega su bili prisiljeni otkazivati već zakazanim pacijentima, a što je životno i logično da nisu sam i mogli odrađivati sve pacijente obzirom da im nije imao tko asistirati.

17. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

18. Izvanredni otkaz ugovora o radu je najteža mjera koja se može izreći radniku i u svojoj biti namijenjena je za najteže slučajeve kršenja obveza iz radnog odnosa, a pri tome valja voditi računa o interesima zbog kojih radni odnos više nije moguć, odnosno da li je upravo ta mjera jedino moguća za sankcioniranje povreda iz radnog odnosa i da se na drugi način ne mogu riješiti problemi u odnosu poslodavca i zaposlenika.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka, iz razloga koji su naprijed obrazloženi, sud je zauzeo stav da su I i II tužiteljica svojim ponašanjem počinile takve povrede koje opravdavaju donošenje najteže mjere o prestanku radnog odnosa.

20. Valja istaknuti da je za opravdanost odluke o otkazu dovoljno da sud utvrdi da je radnik počinio jednu od povreda koje mu se stavljaju na teret, pa je tako u ovom postupku nesporno utvrđeno da je već postupanje I i II tužiteljica protivno propisanom postupanju iz 34. stavak 1. i stavak 2. Kodeksa, na način da su pred trećom osobom, pacijenticom i to u trenutku kada je tuženik vršio stomatološke radove, istoga optužile za mobing te nakon toga napustile radno mjesto, sa namjerom da dovedu do poremećaja u radu tuženika, opravdava izvanredni otkaz kao jedinu moguću mjeru jer nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Treba napomenuti da su I i II tužiteljice sestre , što još dodatno ukazuje na namjeru postupanja, dogovorno i bez stvarnog razloga da su obje toliko povrijeđene da u istom trenutku napuštaju radno mjesto. Tako je sud njihovo postupanje ocijenio kao nedopušteno, te isključivo sa namjerom da se tuženiku nanese profesionalna i materijalna šteta.

22 Navedeno predstavlja tako tešku povredu tako da nastavak radnog odnosa među strankama nije moguć, neovisno da li je nastala materijalna šteta za poslodavca, a zbog čega sud nije provodio predloženo financijsko vještačenje.

23. U pogledu provođenja medicinskog vještačenja koje su predlagale tužiteljice sud je navedeni dokaz odbio iz razloga što navedeni dokaz ne može anulirati činjenicu da su tužiteljice optužile tuženika za mobing pred trećom osobom, da su se neprimjereno odnosile prema drugoj radnici što je kod iste izazvalo takve posljedice da je tražila raskid ugovora o radu, te da nisu ničim dokazale da su tražile razgovor sa tuženikom, da im to on nije omogućio pa da su prisiljene bile nastupiti na navedeni način, jer isto nije niti životno niti logično, te upravo pokazuje namjeru tužiteljica da tuženiku nanesu profesionalnu štetu. Naime, da je bilo volje za profesionalnim ponašanjem tužiteljice su mogle na sastanku prije početka rada iskazati nezadovoljstvo i sve prigovore na tuženika iznijeti tada, a ne u trenutku kada je tuženik već počeo obavljati zahvat na pacijentici.

24. Neosnovan je prigovor I i II tužiteljice da tuženik nije mogao otkazati ugovore o radu za vrijeme nesposobnosti za rad, je ako je razlog izvanrednog otkaza teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz temeljem članka 116. ZR. Sama činjenica da je radnik na bolovanju ne sprječava poslodavca da izvanredno otkaže ugovor o radu ako postoji osobito teška povreda radne obveze ili druga osobito važna činjenica koja onemogućava nastavak radnog odnosa.

25. Slijedom navedenog je sud utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz I i II tužiteljici te je valjalo odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti kao neosnovane kao i u pogledu sudskog raskida koji je bespredmetan jer je radni odnos prestao temeljem navedenih odluka, slijedom čega tužiteljice nemaju prvo na isplatu plaće i naknade štete.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

-za I tužiteljicu je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, za podnesak od 13.10.2025. od 100 bodova, te za ročište od 05.11.2025. od 100 bodova, te u tom dijelu I -tužiteljica samostalno snosi trošak od 300 bodova.

-za II tužiteljicu je tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, za podnesak od 14.10.2025. od 100 bodova, te u tom dijelu II tužiteljica samostalno snosi trošak od 200 bodova.

Nakon spajanja spisa tuženiku je priznat trošak podneska od 14.11.2025., ročišta od 19.02.2025. ,28.04.2026., i 29.04.2026 sve po 100 bodova , sveukupno 400, a koji trošak tužiteljice snose zajedno.

Slijedom navedenog tuženiku je dosuđen trošak od 900 bodova ukupno (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.800,00 eura na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 2.250,00 eura, time da je I tužiteljica dužna podmiriti trošak u iznosu od 1.250,00 eura, a II tužiteljica u iznosu od 1.000,00 eura.

27. Tuženiku je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. I- i II-tužiteljicama po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku