Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-27/2025-2

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mirjani Rubić, u pravnoj stvari predlagateljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Miri Boban i Gordanu Loliću, odvj. u ZOU Boban i Lolić u Splitu naspram predloženika SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada sa adresom boravišta u Zatvoru u Šibeniku, Karla Vipauca 1, u izvanparničnom postupku, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama predlagateljice i predloženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-217/2023-18 od 18. prosinca 2024., dana 25. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-217/2023-18 od 18. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog predlagateljice na utvrđenje da je između nje i sada pok. ĆŠ, rođenog **.**.1959., a umrlog **.**.1992. postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 21. lipnja 1984. pa do smrti sada pok. ĆŠ **.**.1992.

2.Protiv citirane odluke žali se predlagateljica iz svih žalbenih razloga predlažući je preinačiti prihvaćanjem prijedloga, podredno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1.Podneskom “odgovor na žalbu predlagateljice i žalba“ koji sadržajno predstavlja žalbu žali se i predloženik ne navodeći žalbene razloge ali je zaključiti kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući kako bi svaka druga odluka, osim prihvaćanja prijedloga bila „skandalozna i sramotna za pravni sustav“. U bitnome predloženik na osebujan način komentira odluku iznoseći svoj stav o predmetu spora i ocjenu iskaza saslušanih svjedoka i stranaka uspoređujući utvrđeno sa svojom životnom situacijom i izvodeći zaključke s tim u svezi te u bitnome osporavajući ocjenu dokaza i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

3.Žalbe su osnovane.

4.Predmet ovog postupka je prijedlog za donošenje rješenja kojim će se utvrditi da je između predlagateljice i sad pok. ĆŠ, rođenog **.**.1959., a umrlog **.**.1992. postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 21. lipnja 1984. pa do smrti sada pok. ĆŠ **.**.1992., a to radi reguliranja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. ĆŠ.

5.Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

-kako je prema podacima sadržanim u izvatku iz matice rođenih Matičnog ureda Split za ĆŠ, isti rođen dana **.**.1959., sklopio je brak **.**.1981. s CŠ, koji je 19. veljače 1985. razveden presudom Općinskog suda u Splitu, br. IIIP-417/84 od 3. rujna 1984., a preminuo je u Splitu **.**.1992.

-kako iz podataka sadržanih u izvatku iz matice rođenih Matičnog ureda Split za predlagateljicu proizlazi da je rođena **.**.1962., da je (br. M.19/81 od **.**.1981.) sklopila brak sa ĆŠ i pri tome uzela prezime supruga-ĆŠ, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. III. P-417/85 od 21. lipnja 1984. razveden brak između ĆŠ i IŠ rođene CŠ, a Rješenjem Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet, br. 07/UP-I-7329 od 8. siječnja 1987. odobrena joj je promjena prezimena u djevojačko CŠ;

-kako je u braku ĆŠ i predlagateljice dana **.**.1981. rođen SŠ (ovdje predloženik);

-kako je predlagateljica iskazala da se sa pok. ĆŠ nakon razvoda braka pomirila, iako su se razveli, nastavili su živjeti u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući njezinih roditelja na adresi [adresa] u [adresa] i namjeravali se vjenčati, što nije ostvareno jer je počeo rat u kojemu je ĆŠ je poginuo **.**.1992., nakon čega se preselila u [adresa] gdje su dobili stan, da je promijenila prezime (u CŠ) kada se posvađala sa ĆŠ, poslije da su se pomirili;

-kako iz iskaza saslušanog predloženika SŠ proizlazi da je upoznat sa činjenicom da su se roditelji razveli, ne sjeća se jer je bio mali, te iako su se razveli da su nastavili živjeti skupa sve do očeve smrti 1992., a prisjetio se i razdoblja kada su pok. otac i majka odlazili raditi u Njemačku te se vraćali nakon čega se otac javio u vojsku i otišao u rat;

-kako je svjedokinji ĐŠ koja inače dobro poznaje predlagateljicu s kojom je i odrasla bilo poznato da su pok. ĆŠ i predlagateljica sklopili brak, da su jedno vrijeme živjeli kod tete pok. ĆŠ, što je bilo davno, a kako je nakon udaje ostala živjeti u neposrednoj blizini obiteljske kuće, to se i nadalje nastavila družiti sa predlagateljicom i djeca da su se družila, pri čemu su se ĐŠ i sada pok. ĆŠ razdvajali i mirili pa bi nakon toga opet došli živjeti kod roditelja predlagateljice, trebali su se vjenčati, ali je ĆŠ otišao u rat i poginuo; bilo joj je poznato da su se njih dvoje razveli, ali su ostali živjeti skupa, sa predlagateljicom je ostala u dobrim odnosima, znaju popiti kavu ali se ne viđaju često;

-kako je svjedokinji ŠŠ, daljnjoj rođakinji stranaka bilo poznato da je predlagateljica jedno vrijeme živjela u [adresa], možda 1990., kada je inače bila djevojčica, čula je nekakva ogovaranja da se ĐŠ bila udala, pa da se razvela i da se vratila, nije se mogla sjetiti svih detalja, ali zna da je pok. ĆŠ bio kod ĐŠ i da su bili skupa, da je zaljubljena u njega, nije znala kada su se njih dvoje razveli, ali je znala da su iza razvoda bili skupa;

-kako su se prema kazivanju svjedokinje GŠ, inače tete po majci pok. ĆŠ predlagateljica i ĆŠ razveli, nakon razvoda u jednom kraćem razdoblju od dva-tri mjeseca nisu živjeli skupa, ali su se ubrzo pomirili i počeli živjeti skupa u obiteljskoj kući predlagateljičinih roditelja; nakon razvoda su otišli u Njemačku raditi, povremeno da bi se posvađali pa bi se pomirili.

6.Sud prvog stupnja u prvom redu smatra kako se u ovom slučaju ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 35/08, u daljnjem tekstu: ZMO/08), konkretno čl. 7. ZMO/08 kojim je propisano da pravo na obiteljsku mirovinu može ostvariti osoba ako izvanbračna zajednica postoji na dan stupanja na snagu tog Zakona, a trajala je najmanje tri godine, pa kako je ĆŠ preminuo **.**.1992., odnosno prije stupanja na snagu ZMO/08 (28. ožujka 2008.), drži da je zahtjev neosnovan.

6.1.Pored navedenog sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza smatra i da predlagateljica nije dokazala da je nakon razvoda braka sa pok. ĆŠ koji je razveden presudom Općinskog suda u Splitu br. IIIP-418/84 od 21. lipnja 1984., od dana presude 21. lipnja 1984. pa do njegove smrti dana **.**.1992. živjela u izvanbračnoj zajednici, u prilog kojem zaključku pridružuje i činjenicu što je predlagateljica 8. siječnja 1987. promijenila svoje prezime u djevojačko, dok iz iskaza svjedoka „nije mogao utvrditi da je postojala izvanbračna zajednica u trajanju od najmanje tri godine“, slijedom čega je prijedlog odbijen kao neosnovan.

7.Prije svega sudu prvog stupnja je glede stava da predlagateljica ne bi imala pravo tražiti utvrđenje izvanbračne zajednice zbog toga što je ĆŠ preminuo prije nego što je uveden institut izvanbračne zajednice u Zakon o mirovinskom osiguranju ukazati na odluku Vrhovnog suda Rev-455/2024-2 od 4. travnja 2024. u kojoj je odgovarajući na reviziju po dopuštenju zauzet stav o tome kako je pretjerani formalizam i suprotno svrsi ZOMO-a isključiti određenu kategoriju osoba (izvanbračnih udovica/udovica) od mogućnosti ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu samo zato što su s osobom od koje se pravo izvodi živjele prije datuma 28. ožujka 2008., a unatoč ispunjenju određenih pretpostavki koje daju kvalitetu na koju se nadovezuju pravne posljedice istovjetne onima kao kod bračne zajednice, sa čime je suglasan i ovaj žalbeni sud te je primjenjiv i u konkretnoj pravnoj stvari. Stajalište VSRH je podudarno i sa stajalištem Ustavnog suda RH izraženom u odlukama U-III/3497/18 od 23. veljače 2021. te U-III/2287/17 od 14. studenoga 2018.

8.Pored toga, pojam izvanbračne zajednice prvi put je definiran Zakonom o braku i porodičnim odnosima 1978. („Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, dalje: ZBPO) izjednačavajući je u određenim pravima, poput imovinskih odnosa i uzdržavanja, s bračnom zajednicom.

8.1.Od tada je definicija ostala uglavnom dosljedna kroz razne Obiteljske zakone (poput onih iz 1999., 2003. i 2015. godine), iako su se detalji i uvjeti njezina dokazivanja i primjene u praksi razvijali i precizirali, zbog čega se izvanbračna zajednica procjenjuje po odredbama propisa kojima se reguliraju obiteljski odnosi.

8.2.Tako je i odredbom članka 11. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje ObZ) propisano da izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a prema odredbi članka 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/15, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje ZMO), pod članom obitelji iz stavka 1. točka 1. ZMO-a smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.

9.Zaključak o tome kako predlagateljica nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice prvostupanjski sud temelji i na iskazima saslušanih svjedoka i ne ocjenjujući iskaze stranaka, posebno predloženika.

10.S tim u svezi sudu je ukazati kako činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP), pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti je li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

10.1.Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi kako je sloboda sudačkog uvjerenja pri odlučivanju o činjenicama dokazanim u postupku ograničena rezultatima provedenog dokaznog postupka, a to znači da je sud pri ocjeni izvedenih dokaza dužan objektivno ih sagledati, a ne ih selektivno interpretirati.

11.Sadržaj zapisnika o saslušanju svjedokinje ĐŠ upućuje na to da se predlagateljica razdvajala i mirila s pok. ĆŠ, da bi došli kod njezinih roditelja, živjeli skupa i trebali se vjenčati, što nije obavljeno jer je ĆŠ otišao u rat i poginuo. I svjedokinja ŠŠ iskazivala je kako se pričalo da su se predlagateljica i suprug razveli pa mu se vratila, zajedno su otišli u Njemačku, nije znala kada su se razveli, ali joj je poznato da su nakon razvoda bili skupa. Svjedokinja GŠ, inače teta po majci pok. ĆŠ iskazivala je kako predlagateljica i pok ĆŠ nakon razvoda nisu živjeli skupa možda dva ili tri mjeseca, nakon čega su se pomirili i živjeli skupa u obiteljskoj kući predlagateljičinih roditelja, zajedno su išli na rad u Njemačku i više nisu prekidali zajednicu iako su se znali posvađati pa bi se opet pomirili. O postojanju izvanbračne zajednice iskazivale su i stranke.

12.Navedeni dio iskaza svjedoka i stranaka prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje odluke potpuno zanemario. Posljedica toga jest da je o odlučnoj činjenici za ovaj spor je li između predlagateljice i pok. ĆŠ postojala izvanbračna zajednica utvrđenje kojeg odnosa se prijedlogom traži, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka i stranaka i samih zapisnika, a što u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na čija obilježja osnovano ukazuju žalitelji.

13.Uslijed navedene povrede i činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava. Stoga je pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

14.U nastavljenom postupku sud će otkloniti uočenu povredu, na temelju provedenih dokaza te drugih predloženih a neizvedenih dokaza i smještajem saznanja iz istih pribavljenih u pripadajući vremenski okvir te njihove valjane ocjene u smislu čl. 8. ZPP-a utvrditi je li između predlagateljice i sad pok. ĆŠ nakon razvoda braka pa do njegove smrti uspostavljena životna zajednica koja je utemeljena na međusobnom poštovanju i pomaganju partnera, njihovoj ravnopravnosti i emotivnoj povezanosti te upućenosti jednog na drugog koja ima sve elemente izvanbračne zajednice čiji pravni učinak domaće pravo priznaje.

15.Pri tome će, imajući u vidu kako se u izvadcima iz matice rođenih za pok. ĆŠ i predlagateljicu u rubrici “naknadni upisi i bilješke“ (list 18. i 19. spisa) navode različiti datumi donošenja odluke o razvodu braka, odnosno prestanka braka na odgovarajući način otkloniti ovaj nedostatak utvrđujući kada je brak prestao, što bi moglo biti od značaja za odluku obzirom na vrijeme za koje se traži utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, nakon čega će o zahtjevu/prijedlogu donijeti novu zakonitu odluku.

16.Radi izloženog a na temelju članka 380. točka 3. u svezi sa člankom 381., 370. stavak 1. ZPP-a i sa člankom 43. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine br. 59/23, dalje:ZVP) riješeno je kao u izreci.

U Splitu, 25. svibnja 2026.

SUTKINJA

Mirjana Rubić