Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-884/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je donijela viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupano po pun. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-2170/2023-4 od 7. siječnja 2026., 25. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-2170/2023-4 od 7. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP ) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj 25. svibnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja ništetenosti i isplate Općinskom sudu u Splitu koji je sud njegovog prebivališta,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije nego li se upustio u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, pozivajući se na odredbu članka 48. st. 1. ZPP-a jer su parnične stranke Ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, dakle, prema sjedištu tuženika.

6. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio nakon što je utvrdio da tuženik ima svoju poslovnicu ili poslovnu jedinicu u [adresa], i to na tri lokacije, ([adresa] te [adresa],). Nadalje, s obzirom kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen u Splitu, to je sukladno čl. 59. ZPP-a, ocijenio da je nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika, odnosno, upravo Općinski sud u Splitu.

7. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i mjesnu nadležnost zbog postojanja ugovorne mjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu između tužitelja i tuženika, na temelju Ugovora o kreditu broj 7103225789 od dana 17. srpnja 2006. godine, podredno zbog postojanja i općemjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu sukladno odredbama članka 46. i 48. ZPP-a.

8. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor, a obzirom da je ugovorni odnos nastao 2006., to se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – ZZP/03). Naime, odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu između stranaka, propisano je, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2. ZZP-a).

9. Potrebno je navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovnog broja Grl-143/2019-2 od dana 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l ZPK-a, mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

10. Odredbom članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) propisano je kako Vrhovni sud Republike Hrvatske:

1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni,

2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim zakonom,

3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u Republici Hrvatskoj,

4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom, 5. razmatra aktualna pitanja sudske prakse te predlaže područja za stručno usavršavanje sudaca, sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u cjelini,

6. obavlja druge poslove određene zakonom.

11. S obzirom da je jedna od zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a uzimajući u obzir stajalište izneseno u većem broja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem nižestupanjski sudovi odluke višestupanjskih sudova moraju akceptirati "in abstracto", a ne samo "in concreto", tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Ovdje je za navesti kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 29. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

13. Stav sjednice odjela ovog suda od 29. siječnja 2020. je dopunjen na sjednici odjela održanoj 13. listopada 2020. na način da je istaknuto pravno shvaćanje po kojem: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) uvijek uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ukoliko putovanje od mjesta prebivališta tužitelja (potrošača) do suda mjesta sjedišta tuženika (banke) i natrag traje duže od tri sata."

14. Stoga, neosnovano tuženik u žalbi navodi da je pobijano rješenje nezakonito jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio svoju nadležnost na temelju odredbe članka 59. ZPP-a i počinio povredu odredbi parničnog postupka. Naime, nisu odlučni žalbeni prigovori da tuženik u sjedištu prvostupanjskog suda nema registriranu poslovnu jedinicu već samo poslovnice, već je odlučno da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije raspravljalo i da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja odnosno korisnika kredita, a što je suprotno i načelu ekonomičnosti. To sve s obzirom na konkretne okolnosti slučaja i udaljenost od Splita do Zagreba.

15. Slijedom navedenog, kako je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika neosnovan, to je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo i riješio kao u pobijanoj odluci. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, trebalo riješiti kao u izreci.

U Splitu 25. svibnja 2026.

SUTKINJA:

Dragica Samardžić