REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Hvaru

Broj: Pp-14050/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika GR zbog prekršaja iz članka 109. stavku 1. točki 2. u svezi čl. 166. st. 2. toč. 5. u svezi st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 96/25, dalje: Zakona o mirovinskom osiguranju) i dr., povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja (dalje: Državni inspektorat) klasa: UP/I-116-01/25-02/153, urbroj: 443-02-03-08-25-8 od 26. rujna 2025. godine, nakon provedene glavne rasprave dana 21. svibnja 2026. godine u prisutnosti branitelja okrivljenika te odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 25. svibnja 2026. godine objavio je

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

o d b i j a  s e o p t u ž b a

protiv

okrivljenika:

GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina G, rođenog **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  prekršajno  nekažnjavanog, vlasnika  Obrta  za [obrt]“, sa sjedištem u [adresa]., 1) zbog prekršaja opisanog u članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjivog po čl. 166. st. 2. toč. 5. u svezi st. 3. istog Zakona, počinjenog na način:

da dana 15. srpnja 2025. godine nije radnicu OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je radila na poslovima pripreme namirnica dana 15. srpnja 2025. godine, nije prijavio osiguranju iako je bio dužan podatke o početku osiguranja dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada,

dakle dostavio podatak o početku i prestanku osiguranja i promjeni tijekom osiguranja nakon isteka propisanog roka prema članku 109. stavku 1. točkama 2., 3. i 5. ovoga Zakona,

2) zbog prekršaja opisanog u članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, dalje: Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju), kažnjiv po članku 150. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. toč. 2. istog Zakona, počinjeno na način:

dana 24. srpnja 2025. godine nije radnike prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje i to OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je radila na poslovima pripreme namirnica dana 15. srpnja 2025. godine,

dakle nije podnio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe (članak 120. stavak 4.),

3) zbog prekršaja iz članka 88. stavak 1. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), što kažnjivog po članku 247. stavak 2. toč. 1. i st. 8. istog Zakona, počinjenog na način:

da su dana 15. srpnja 2025. godine kod okrivljenika radili radnici stranci bez ishođene dozvole za boravak i rad i to OR OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je radila na poslovima pripreme namirnica dana 15. srpnja 2025. godine,

dakle kao poslodavac-fizička osoba sa državljaninom treće zemlje zasnovao radni odnos ili se koristi njegovim radom iako isti nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka (članak 88. stavak 1. podstavak 1.)

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je dana 01. listopada 2025. godine pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog protiv okrivljenika IR zbog prekršaja navedenih u izreci presude.

2. Sud je proveo glavnu raspravu odgovarajućom primjenom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, s obzirom na to da je isto dostavio pisanu obranu putem branitelja koji je bio prisutan na raspravi, a naknadno nije bilo drugih dokaza u čijem izvođenju bi okrivljenik mogao eventualno sudjelovati; zbog čega nije bilo potrebe za njegovim neposrednim ispitivanjem na ročištu pred sudom.

2.1. Na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3. Okrivljenik je u pisanoj obrani naveo da se ne smatra krivim za počinjenje predmetnih prekršaja. U bitnom je naveo da nije postupao sa namjerom činjenja prekršaja, da je zbog više sile i potrebe za dodatnom radnom snagom bio primoran dodatno zapošljavati nakon početka turističke sezone u srpnju 2025. godine, te je poduzeo sve mjere i pokrenuo postupke pred nadležnim tijelima RH u svrhu reguliranja statusa strane radnice koja je zatečena u njegovom objektu. Za istu je izvršio i prijave na zdravstveno i mirovinsko osiguranje te ih je potom dostavio na znanje inspektoru ovlaštenog tužitelja, potom je potpisao ugovor o radu, sve u svrhu reguliranja radne dozvole, koji postupak je iniciran pred nadležnim tijelima RH još prije 15. srpnja 2025. godine. Nadalje je naveo da je izvršio uplate u ukupnom iznosu od 3.981,68 eura po usmenom rješenju te dodatnih 2.650,00 eura dana 15. listopada 2025. godine po usmenom nalogu nadležnog inspektora. Ujedno je podmirio sankciju po prekršajnom nalogu od 15. srpnja 2025. godine za radnicu OR u iznosu od 700,00 eura.

4. Tijekom dokaznog postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 15. srpnja 2025. bodine, preslike naloga za plaćanje od strane okrivljenika od 15. listopada 2025. i 17. srpnja 2025. godine, pisanu obranu okrivljenika zaprimljenu dana 21. svibnja 2025. godine sa prilozima, te je izvršio uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenika iz koje proizlazi da je isti prekršajno kažnjavan za prometne prekršaje.

4.1. Iz preslika naloga za plaćanje od strane okrivljenika od 15. listopada 2025. godine i 17. srpnja 2025. godine, utvrđeno je da je okrivljenik dana 17. srpnja 2025. godine u Državni proračun RH uplatio novčanu kaznu po zapisniku od 15. srpnja 2025. u iznosu od 3.981,68 eura, potom iznos od 700,00 eura a dana 15. listopada 2025. godine uplatio iznos od 2.650,00 eura, sve po osnovi novčanih kazni.

5. Odredbom članka 109. stavka 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da p odatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u sljedećim rokovima : podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona – najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Člankom 166. st. 2. toč. 5. u svezi st. 3 istog Zakona propisano je da će se obveznik doprinosa – fizička osoba kazniti novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 1320,00 eura ako ne dostavi podatak o početku, prestanku i promjeni u poslovanju ili to učini nakon isteka propisanog roka prema članku 109. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona.

5.1. Članak 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja podnose se u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe. Odredba članka 150. stavka 1. toč. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako će se novčanom kaznom u iznosu od 9290,00 do 13.270,00 eura kazniti za prekršaj pravna osoba koja ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznoga zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe (članak 120. stavak 4.), dok će se prema stavku 3. istoga članka novčanom kaznom u iznosu od 1060,00 do 1990,00 eura za isti prekršaj kazniti fizička osoba.

5.2. Člankom 88. st. 1. Zakona o strancima propisano je da d ržavljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 4. ili članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona

– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana

– na temelju potvrde o prijavi rada ili

– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

5.3. Člankom 247. st. 2. toč. 1. i st. 8. istog Zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kazniti poslodavac – fizička osoba ako državljanin treće zemlje nema dozvolu boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno započne s radom suprotno stavku 5. toga članka

(članak 88. stavak 1. podstavak 1.)

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud smatra kako je okrivljenik upravnom mjerom odnosno uplatom novčanog iznosa za neprijavljenu radnicu već kažnjen za iste prekršaje, pa se radi o presuđenoj stvari (članak 181. st. 1. toč. 4. Prekršajnog zakona).

7. Naime u konkretnom slučaju za iste propuste, odnosno za iste činjenični supstrate, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za ista djela došlo do povrede načela „ne bis in idem“ koje je zajamčeno člankom 29. stavka 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljeniku usmenim rješenjem Državnog inspektorata Klasa:

UP/I-116-01/25-02/153, Urbroj:443-02-03-11-25-1 od 15. srpnja 2025. godine, zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti u njegovom ugostiteljskom objektu zbog neprijavljenog rada radnice OR (koji je radila bez dozvole za boravak i potvrde o prijavi rada nadležnim evidencijama), te mu je naloženo da u roku od tri dana od dana izricanja rješenja 19. srpnja 2025. godine uplati iznos od 3.981,68 eura. U skladu sa praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodvstva ne može biti jedini kriterij relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. Mjerilima „Engel“ ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila „Engel“, predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 08. lipnja 1976. godine). S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter, pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljeniku stavlja na teret da je počinio prekršaje iz čl. 109. stavku 1. točki 2. u svezi čl. 166. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, prekršaja iz članka 120. stavku 4. u svezi čl. 150. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. toč. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i prekršaja iz čl. 88. stavak 1. u svezi čl. 247. st. 2. toč. 1. i st. 8. Zakona o strancima, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena (jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik dana 17. srpnja 2025. godine platio iznos od 3.981,68 eura za iste propuste odnosno za isti činjenični supstrat te naknadno iznose od 700,00 eura i 2.650,00 eura), u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije. Prema tome kako je okrivljenik plaćanjem novčanog iznosa od 3.981,68 eura prije podnošenja optužnog prijedloga kažnjen za iste događaje, radi se o presuđenoj stvari, te je stoga sud na temelju članka 181. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom se protiv okrivljenika optužba odbija, kako je i odlučeno u izreci presude.

8. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo odbijanjem optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Hvar, 25. svibnja 2026. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Olivera Dedić,v.r.

Lara Menđušić,v.r

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Hvaru u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, ovlaštenom tužitelju, u spis