Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: R1-13/2026-14

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, po sutkinji toga suda Tatjani Kučić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Opće bolnice „Dr. ER“ u [adresa], Odjela za psihijatriju, protiv protustranke ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjelu za psihijatriju, zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, nakon usmene rasprave održane u prisutnosti protustranke ŽR osobno, njezine punomoćnice po službenoj dužnosti odvjetnice Sonje Dušić-Poljak, voditeljice Odjela za psihijatriju dr.med. Mirjane Grubić Marković, 25. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Protustranci ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu Opću bolnicu u Koprivnici, Odjel za psihijatriju, a po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče ili Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači, radi liječenja, najduže do 30 dana, računajući od 19. svibnja 2026. do zaključno 17. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem broj R1-13/2026-2 od 19. svibnja 2026., prema odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.; dalje: ZZODS), pokrenut je postupak po službenoj dužnosti za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nakon dostavljene Obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi i Mišljenja o opravdanosti prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi – Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjelu za psihijatriju, o tome da je psihijatar 19. svibnja 2026. donio odluku o prisilnom zadržavanju ŽR, kao osobe s težim duševnim smetnjama. Istim rješenjem protustranci ŽR postavljena je punomoćnica u osobi Sonje Dušić-Poljak, odvjetnica iz [adresa].

2. Iz dostavljenog Mišljenja o opravdanosti prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi proizlazi da je ŽR primljena na odjel u psihotičnoj dekompenzaciji psihičnog stanja. Dezorganizirana, dezorijentirana, nesuradljiva, agresivna, nekritična, u kontaktu usporena, štura. Navodno su susjedi prijavili smrt brata sa kojim je protustranka živjela, a za kojeg je mislila da je živ, i da sjedi i gleda TV unazad tjedan dana. Susjedi su pozvali djelatnike policije prema kojima je bila agresivna, zaključala se, nije htjela otvoriti vrata, i imala je nož u ruci te je pružala fizički otpor. Nakon što je bila svladana, fiksirana je od strane policije.

3. Na ročištu održanom 19. svibnja 2026., u smislu odredbe članka 36. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14 .), protustranka ŽR upoznata je sa svrhom vođenja sudskog postupka od strane uređujuće sutkinje, nakon čega je spustila glavu te je jedino odgovorila na pitanje sutkinje da čuje što joj se govori. Rješenje o pokretanju postupka koje joj je sutkinja pokušala uručiti nije željela primiti te je izašla iz prostorije govoreći da joj se čini da nije dobro obučena.

4. Rješenjem od 20. svibnja 2026. određeno je vještačenje po vještakinji prim.mr.sc. Elviri Koić dr.med. (specijalisti psihijatru), koja nije zaposlena u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je protustranka zadržana radi liječenja, radi ocjene radi li se o osobi s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, te je li potrebno protustranku smjestiti u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.

5. Pismeni Psihijatrijski nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju podataka u spisu te osobnog pregleda protustranke kojeg je obavila na Odjelu za psihijatriju 19. svibnja 2026.

5.1. U pismenom nalazu i mišljenju vještakinja je navela da je kod osobnog pregleda protustranke protustranku zatekla u bolesničkoj sobi, kako drijema u krevetu. Protustranka nije bila suradljiva i odbijala je svaki nalog ili zamolbu. Nije ustajala iz postelje, a odbijala je otkriti oči te je pokrivala lice rukom. Slušala je pitanja vještakinje i nakon nekog vremena počela je odgovarati na pitanja, ali nesuvislo i teže razumljivo. Povremeno je pogledavala vještakinju, ali je odmah ponovno zatvorila oči. Nije mogla navesti osnovne podatke o sebi, datumu rođenja, gdje živi, zna li pisati i potpisati se te nije odgovarala na pitanje je li išla u školu i gdje, niti na pitanje gdje se nalazi. Vještakinja utvrđuje da je protustranka prosječne visine i osteomuskularne građe, primjerene uhranjenosti i blijede kože. Orijentacionim pregledom vještakinja nije našla ozljede na koži, niti odstupanja u neurološkom statusu, a prilikom pregleda protustranka nije bila agresivna. Po ocjeni vještakinje klinička slika odgovara reaktivnom ponašanju osobe u stanju duševne zaostalosti, nakon bratove smrti, koji je kontrolirao i upravljao situacijom u kući. S obzirom na način govora i ponašanje moguće je da se radi i o kroničnom psihotičnom procesu koji nije liječen ni praćen.

5.2. Vještakinja u zaključku navodi da protustranka manifestira simptome u vidu projektivnosti prema drugim osobama, nepovjerenje i gubitak testa realiteta tj. procjene stvarnosti vrlo bliske psihotičnom poremećaju te da od prijema na Odjel psihijatrije još nije nastupilo poboljšanje koje bi omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritički uvid u psihičko stanje i okolnosti, što je preduvjet za ambulanto liječenje i peroralnu terapiju. Uz primijenjenu terapiju napetost je ublažena, ali psihotični simptomi su još uvijek prisutni. Po ocjeni vještakinje kod protustranke, koja stara 63 godine, radi se o kroničkoj shizofrenoj psihozi rezidualnog tipa, koja je sada u stanju pogoršanja, reaktivno uzrokovana bratovom smrti (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB 10, označena šifrom F20.5), koja je teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Vještakinja u zaključku također navodi da je protustranka u osnovnom stanju duševne zaostalosti na razini umjerene, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti označenoj šifrom F71. Pod utjecajem patoloških proživljavanja tako oboljela osoba ne može rasuđivat i u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. U skladu s razmišljanjem pod utjecajem paranoidnog psihotičnog stanja protustranka ne može dati potpuno slobodni pristanak na svoje daljnje liječenje. Aktualno nije orijentirana u prostoru, vremenu, prema drugima i sebi. Kada bi se liječenje prekinulo, postoji opasnost od štetnih situacija, koje mogu predstavljati opasnost za protustranku, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svojeg zdravlja i sigurnosti, kao i mogućeg ugrožavanja zdravlja i sigurnosti drugih osoba, na koji zaključak ukazuje ponašanje protustranke koje je prethodilo i uzrokovalo sadašnju hospitalizaciju. Po ocjeni vještakinje potrebno je odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi i to na Odjelu psihijatrije u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ u [adresa] ili skladno procjeni terapijskog tima u specijaliziranim psihijatrijskim ustanovama poput Klinike za psihijatriju Vrapče ili Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači. Vještakinja je naglasila da će u budućnosti biti potreban angažman socijalne službe bolnice i nadležnog Zavoda za socijalni rad radi odlučivanjem o potrebi za organiziranim smještajem protustranke u odgovarajuću ustanovu za skrb o duševno bolesnim odraslim osobama.

6. Na usmenoj raspravi saslušana je stalna sudska vještakinja prim.mr.sc. Elvira dr. Koić koja je ostala kod pismenog nalaza i mišljenja, na koje stranke nisu imale primjedbe, te je ponovila da se kod protustranke radi o rezidualnom stanju kronične psihoze koja nikad nije liječena. Protustranka je živjela sa svojim bratom , koji je vjerojatno vodio brigu o osnovnim životnim potrebama i uz njega je protustranka u sredini u kojoj su živjeli bila relativno funkcionalna na najosnovnijoj razini. Prema podacima koje je usmeno dala šogorica protustranke do sada nije dolazilo do incidentnih situacija, zbog čega nikad nisu tražili pomoć. Po ocjeni vještakinje protustranci treba pomoć, nadzor i vođenje druge odgovorne osobe te odgovarajuće liječenje obzirom da je njezina osnovna dijagnoza prema MKB-10 F20.5 – rezidualna shizofrenija.

6.1. Iz iskaza voditeljice Odjela dr.med. Mirjane Grubić Marković proizlazi da je zdravstveno stanje protustranke i dalje bez promjena, da je otežano suradljiva, a da su liječnici imali dojam da protustranka ima vrtoglavice , zbog čega je kontaktiran i neurolog radi daljnje tjelesne obrade. Protustranci je stavljen urinarni kateter radi zadržavanja urina. Također, voditeljica Odjela navela je da se na dan održavanja ročišta telefonom javila šogorica protustranke koja je neposredno prije održavanja ročišta razgovarala s dr. E, nakon čega je on pozvan na ročište kako bi upoznao sud sa sadržajem razgovora. Šogorica protustranke u telefonskom razgovoru rekla je da je protustranka liječena 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća te da je otpuštena iz bolnice jer je bilo potrebno osloboditi mjesta za stradalnike Domovinskog rata. Završila je osnovnu školu i nije nastavila školovanje, kao niti njezino troje braće. Prije nego što se razboljela radila je kao krojačica. Nakon izlaska iz bolnice nije uzimala terapiju te ju šogorica opisuje kao „čudnu“ te da se već 40 godina ponaša na način da sjedi u kući i gleda u jednu točku, boji se mještana, a samo povremeno kratko prošeta po dvorištu.

6.2. Protustranka je na usmenu raspravu dovezena u invalidskim kolicima. Na pitanje sutkinje je li joj pismeni nalaz i mišljenje uručen, navela je da joj ništa nije ostavljeno na ormariću, nakon čega je voditeljica Odjela navela da je protustranka odbija la primiti pismeni nalaz i mišljenje te je njezin primjerak vjerojatno stavljen u zdravstveni karton. Također, na pitanje sutkinje odgovorila je da je kuhala zajedno s bratom i da su se ona i brat tako prehranjivali, a da joj šogorica nije pomagala i da je n ikad nije vidjela. Tijekom usmene rasprave, a nakon što je odgovorila na pitanje uređujuće sutkinje, pokušava se je podići iz invalidskih kolica, nakon čega ju je voditeljica Odjela odvezla u sobu.

6.3. Na usmenoj raspravi u svrhu dokaza pročitano je Mišljenje u vezi prisilnog zadržavanja protustranke od 19. svibnja 2026. i obrazac Obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi, pismeni nalaz i mišljenje vještakinje prim.mr.sc. Elvire Koić, dr.med. od 22. svibnja 2026. i Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Đurđevac od 22. svibnja 2026.

6.4. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je protustranka osoba u osnovnom stanju duševne zaostalosti na razini umjerene prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti označenoj šifrom F71, i koja boluje od teške duševne bolesti – kronične shizofrene psihoze rezidualnog tipa (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB 10, označena šifrom F20.5), koja je sada u pogoršanju. U slučaju prekida liječenja postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost za protustranku, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svojeg zdravlja i sigurnosti, kao i mogućeg ugrožavanja sigurnosti i drugih osoba. Da bi u slučaju ne liječenja protustranka osim svojeg zdravlja mogla ugroziti zdravlje i sigurnost drugih osoba proizlazi iz događaja koji su prethodili prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi, a to su da protustranka nije htjela otvoriti vrata djelatnicima policije, da je prema njima bila agresivna te je s nožem u rukama pružala fizički otpor, zbog čega je po djelatnicima policije bila savladana. Da pod utjecajem patoloških proživljavanja protustranka ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti te procjenjivati svoje radnje i njihove učinke proizlazi i iz činjenice da je oko tjedan dana bila u kući s mrtvim bratom misleći da je on živ te da sjedi i gleda televiziju.

7. Iz obrazloženih razloga po ocjeni ovog suda, ispunjeni su uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u smislu odredbe članka 27. ZZODS-a. Na temelju odredbe članka 39. stavak 3. ZZODS-a trajanje liječenja određeno je na rok od 30 dana, računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju protustranke kao osobe s duševnim smetnjama 19. svibnja 2026. te će trajati prema ovom rješenju zaključno do 17. lipnja 2026. Liječenje je određeno na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice "Dr. ER", a u slučaju procjene liječničkog tima ono se može nastaviti po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče ili Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači, sukladno zaključku liječničkog vještaka.

8. Za slučaj potrebe produženja prisilnog smještaja psihijatrijska ustanova dužna je sukladno odredbi članka 40. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama najkasnije u roku od 7 dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u ovom rješenju predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

Koprivnica, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Kučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba vijeću Županijskog suda u Varaždinu u roku od 3 dana od dana dostave rješenja (članak 42. stavak 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja (članak 42. stavak 5. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Pravo na žalbu pripada osobama iz članka 41. stavak 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, izuzev osobi od povjerenja (članak 42. stavak 2. istog Zakona).

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju - po dostavljaču

2. ŽR, Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju - po dostavljaču

3. Odvjetnica Sonja Dušić-Poljak, putem e-komunikacije

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, putem e-komunikacije

5. Spis