Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10326/2019-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku iz Zagreba, Preradovićeva 16, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, zastupanog po generalnim punomoćnicima Tihani Svetec i Đini Lukac Novaković, odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, po generalnoj punomoći Su-1771/06, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Štefičića, odvjetnika i generalnog punomoćnika tuženika Đine Lukac Novaković, odvjetnice, 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kreditu, broj: 9012473162, sklopljen između korisnika kredita ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i solidarnog jamca UB (prije: ZB), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50,

OIB:02535697732.

2. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, da tužitelju ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetnosti Ugovora o kreditu, broj: 9012473162, isplati ukupan iznos od 32.863,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

193,38 eur-a 28.06.2007. godine pa do isplate,

76,58 eur-a 20.07.2007. godine pa do isplate,

194,18 eur-a 31.07.2007. godine pa do isplate,

423,51 eur-a 24.08.2007. godine pa do isplate,

206,71 eur-a 22.10.2007. godine pa do isplate,

191,50 eur-a 31.10.2007. godine pa do isplate,

193,40 eur-a 12.12.2007. godine pa do isplate,

192,77 eur-a 31.12.2007. godine pa do isplate,

45,13 eur-a 05.02.2008. godine pa do isplate,

231,30 eur-a 10.03.2008. godine pa do isplate,

230,07 eur-a 16.04.2008. godine pa do isplate,

229,36 eur-a 30.05.2008. godine pa do isplate,

223,49 eur-a 31.05.2008. godine pa do isplate,

00,76 eur-a 02.06.2008. godine pa do isplate,

06,70 eur-a 30.06.2008. godine pa do isplate,

218,18 eur-a 04.07.2008. godine pa do isplate,

28,52 eur-a 31.07.2008. godine pa do isplate,

29.977,54 eur-a 30.09.2008. godine pa do isplate,

to za razdoblje od dospijeća po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Ugovoru o kreditu broj: 9012473162, sklopljenog između korisnika kredita ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i solidarnog jamca KB ( prije: ZB) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, iznos od 488,37 eura (slovima: četiristo osamdeset osam eura i trideset sedam centi ) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 23,51 eur-a 31.8.2007. godine pa do isplate,

- 23,08 eur-a 30.9.2007. godine pa do isplate,

- 23,03 eur-a 31.10.2007. godine pa do isplate,

- 23,11 eur-a 12.12.2007. godine pa do isplate,

- 23,14 eur-a 31.12.2007. godine pa do isplate,

- 23,43 eur-a 5.2.2008. godine pa do isplate,

- 43,11 eur-a 10.3.2008. godine pa do isplate,

- 42,72 eur-a 16.4.2008. godine pa do isplate,

- 41,58 eur-a 31.5.2008. godine pa do isplate,

- 41,54 eur-a 31.5.2008. godine pa do isplate,

- 41,76 eur-a 4.7.2008. godine pa do isplate,

- 41,58 eur-a 30.9.2008. godine pa do isplate,

- 41,55 eur-a 30.9.2008. godine pa do isplate,

- 41,50 eur-a 30.9.2008. godine pa do isplate,

- 13,73 eur-a 10.10.2008. godine pa do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate teku za svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli po Ugovoru o kreditu broj: 9012473162, sklopljenog između korisnika kredita ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i solidarnog jamca KB ( prije: ZB) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, iznos od 1.122,15 eura (slovima: tisuću sto dvadeset dva eura i petnaest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

- 0,05 eur-a 31.7.2007. godine pa do isplate,

- 0,94 eur-a 24.8.2007. godine pa do isplate,

- 0,97 eur-a 31.8.2007. godine pa do isplate,

- 1,17 eur-a 5.2.2008. godine pa do isplate,

- 7,42 eur-a 10.3.2008. godine pa do isplate,

- 5,87 eur-a 16.4.2008. godine pa do isplate,

- 1,06 eur-a 31.5.2008. godine pa do isplate,

- 1,07 eur-a 31.5.2008. godine pa do isplate,

- 2,18 eur-a 4.7.2008. godine pa do isplate,

- 1,58 eur-a 30.9.2008. godine pa do isplate,

- 1.096,68 eur-a 10.10.2008. godine pa do isplate

V. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ulazne naknade po Ugovoru o kreditu broj: 9012473162, sklopljenog između korisnika kredita ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i solidarnog jamca KB ( prije: ZB ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, iznos od 475,44 eura (slovima: četiristo sedamdeset pet eura i četrdeset četiri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova izlazne naknade za zatvaranje Ugovora o kreditu broj: 9012473162, sklopljenog između korisnika kredita ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i solidarnog jamca KB (prije: ZB) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, iznos od 475,37 eura (slovima: četiristo sedamdeset pet eura i trideset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 11. svibnja 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732, nadoknaditi parnične troškove tužitelju ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 591,61 eura (slovima: petsto devedeset jedan euro i šezdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 25. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 13. lipnja 2019. tužitelj navodi da je 4. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 9012473162 sa tuženikom kao kreditorom, temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 53.706,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan isplate. Predmetnim ugovorom u članku 4. određena je kamatna stopa u visini od 4,47% godišnje, promjenjivo sukladno odluci Banke o kreditiranju građana temeljem koje je sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji. Tužitelj ističe da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak te ugovorenu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatne stope te smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanje ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajući poslovnu praksu. Napominje, da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (Visoki trgovački sud RH - Pž 7129/13) kojom se utvrđuje da je, tuženik u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštene ugovorne odredbe kojom su ugovorene redovne kamatne stope, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015.

2. U konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom 12. siječnja 2026. tužitelj traži da se utvrdi da je ništetan cijeli ugovor o kreditu broj:

9012473162, sklopljenog između korisnika kredita ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i solidarnog jamca KB ( prije: ZB) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička 50, OIB: 02535697732 ( točka I. tužbenog zahtjeva) te da mu se isplati iznos od 32.863,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate na osnovi ništetnosi cijelog ugovora o kreditu ( točka II. tužbenog zahtjeva), da se isplati iznos od 488,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate s osnove ništetne promjenjive kamatne stope ( točka III. ) i da se isplati iznos od 1.125,15 eura s osnove ništetne valutne klauzule ( točka IV.), isplati iznos od 475,44 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 11. svibnja 2007. do isplate s osnove naplaćene ulazne naknade ( točka V.) i da mu se s osnove izlazne naknade isplati iznos od 475,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2008. do isplate ( točka VI. ) kao i da mu se nadoknadi trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate (list 125-130 spisa).

3. Smatra da postoji pristanak tuženika za preinaku tužbe kao u podnesku od 12. siječnja 2026. jer se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a na temelju čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 ; dalje: ZPP-a).

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da iz relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, te dosadašnje prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamatna stopa nije niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodbe kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorene kamate. U konkretnom slučaju ugovorena volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula: te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka te nije ni na koji način počinio povrede koje mu je tužitelj pokušavao imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije prilikom mijenjanja kamatne stope. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare (list 26-39 spisa).

5. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu 4. svibnja 2007.

6. Među strankama je sporno: da li je nastupila zastara, da li je ništetan Ugovor o kreditu od 4. svibnja 2007. te da li je došlo do pretplate kredita uslijed primjene nedopuštene i nepoštene valutne klauzule izražene u CHF i je li došlo do pretplate uslijed primjene nedopuštene i nepoštene promjenjive kamatne stope, te tzv. ulazna i izlazna naknada.

7. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o kreditu broj: 9012473162 od 13. ožujka 2006. (list 9-12 spisa, identičan na listu 57-61 spisa), otplatna tablica (list 13 -17 spisa), pregled uplata po kreditu (list 18 spisa), knjigovodstvena kartica (list 19-23 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. (list 102-113 spisa) i saslušan je tužitelj na raspravi 8. studenog 2023. (list 94-95 spisa).

8. Iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora je razvidno da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stana za stanovanje i da je prijevremeno zatvorio predmetni kredit prodajom istog stana, dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, dakle tužitelj je sklopio kredit za osobne potrebe, pa je razvidno da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

9. Odredbom čl. 1. predmetnog ugovora je ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit uz valutnu klauzulu. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 21. koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinca na koji obveza glasi. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03; dalje: ZZP/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povratka pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Tijekom otplatnog razdoblja spornog ugovora došlo je aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Iz iskaza tužitelja je razvidno da su nisu objašnjeni rizici da bi mogao rasti tečaj ( citat:" Meni nisu objašnjeni rizici da bi mogao rasti tečaj i da bi se svojevoljno mijenjale kamatne stope."). Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Tuženik svoje "kreditne proizvode" je prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama.

10. Iz odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su sadržane u ZZP/03, bila je dužnost tuženika da potrošaču, ovdje tužitelju u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Na ovako ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti . Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

11. Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak; stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu u čl. 1. glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka stoga su iste odredbe ništetne na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

12. Sporna je odredba čl. 4. predmetnog ugovora u kojoj je navedeno: "po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana", "Kamate su obračunavaju u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima." Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Odredba čl. 81. ZZP-a temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ( Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13). Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da je o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na njihov sadržaj (razvidno iz iskaza tužitelja: :" Meni nisu objašnjeni rizici da bi mogao rasti tečaj i da bi se svojevoljno mijenjale kamatne stope."), a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužitelja kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. Kod ocjene poštenosti ugovornih odredbi treba imati na umu i činjenicu da su korisnici kredita u odnosu na banke kao trgovca u ovisnom položaju te dovedeni u situaciju: "uzmi ili ostavi", jer praktički nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca, izvan kredita koje su odobravale banke pod uvjetima koje su one diktirale.

13. U smislu čl. 502. c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozivati.

14. Imajući u vidu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja:

Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., pa tako i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedice nepoštene odredbe čl. 4. prijepornog ugovora o kreditu, kojim je određeno da se ugovorene kamatne stope mogu mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke je ništetna odredba na temelju čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO-a). Budući da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika ( čl. 4. predmetnog ugovora od 4.7.2006.) sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđenim ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, stoga je dio odredbe čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu od 4. srpnja2007., u kojoj je navedeno: "po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana", "Kamate su obračunavaju u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima." je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO- a, takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužitelja, koji nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a .

14. Budući da je dio odredba čl. 1. predmetnog ugovora kojom se glavnica kredita i mjesečni anuiteti vežu uz švicarski franak proglašena ništetna zbog nedopuštene i nepoštene primjene valutne klauzule izražene u CHF te dio čl. 4. predmetnog ugovora kojom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi proglašena ništetna, na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 4. srpnja 2007., zbog nastalih promjena švicarskog franka, a koje su obračunate od strane tuženika i kamate zbog jednostrane promjene kamatne stope, na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, te je tužbeni zahtjev osnovan.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da je razlika u izvršenim uplatama na ime kamata zbog promjenjive kamatne stope iznosi 488,37 eura pri čemu su pojedini mjesečni preplaćeni iznosi prikazani za svaki mjesec u tabeli, a zbog razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 1.122,15 eura, pri čemu su pojedini mjesečni preplaćeni iznosi prikazani za svaki mjesec u tabeli.

16. U konkretnom slučaju financijski vještak je trebao matematički izračunati koliko je tužitelj više platio temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope koja je utvrđena ništetnom, a nije sporno da su stranke ugovorile promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu, međutim način promjene kamatne stope utvrđen je nezakonitim presudom Visokog trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-7129/13, te je prigovor tuženika da je nalaz i mišljenje napravljeno kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa neosnovan. Tuženik kao banka je kriva za ništetnost spornog ugovora o kreditu, slijedom čega nema pravo ni na kakvu naknadu. Tuženik ima pravo temeljem ništetnog ugovora primiti samo ono što je tuženik kao banka dala tužitelju na ime ništetnog ugovora jer posljedica ništetnosti je da svaka strana vrati drugoj ono što je primila temeljem ništetnog ugovora. Tužitelj kao druga ugovorna strana, koja nije kriva za ništetnost ugovora ima pravo, na svaki pojedini mjesečni iznos obračunati zakonske zatezne kamate, te od tako ukupno obračunatog iznosa, nakon što tuženoj banci vrati ono što je temeljem ništetnog ugovora primila, ima pravo na vraćanje preplaćenog iznosa, a koji iznos predstavlja upravo ono što tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Dakle, tužena banka ni u kojem slučaju nema pravo potraživati tzv. negativne razlike jer je tužena banka kriva za sklapanje ništetnog ugovora, a drugo tzv. negativna razlika ne predstavlja iznos koji bi tužitelj na bilo koji način "stekao" pa da bi ju trebao vratiti tuženoj banci po principu odgovornosti za ništetnost ugovora odnosno pojedine ugovorne odredbe. Sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a, propisane su pretpostavke pod kojim jedna strana ništetnog ugovora može zahtijevati od druge naknadu štete, ukoliko su ispunjene slijedeće pretpostavke: krivnja jednog sukontrahenta za sklapanje ništetnog ugovora, postojanje uzročne veze između štete i sklopljenog ništetnog ugovora, savjesnost drugog sukontrahent tj. da ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Ispune li se kumulativno navedene pretpostavke, savjesni ugovaratelj, a to je isključivo tužitelj ima pravo od nesavjesnog sukontrahenta zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog ništetnog ugovora. U konkretnom slučaju tuženik nema pravo potraživati tzv. negativne razlike jer tuženik nema nikakvo potraživanje prema tužitelju i nije isticao prigovor prijeboja ili podnio protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih odredbi.

17. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.

18. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope, zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 13. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., dok je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to je razvidno da predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara, pa je tuženikov prigovor odbijen kao neosnovan.

19. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu valutne klauzule, okončan je spor za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača s kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 13. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., dok je tužba podnijeta 13. lipnja 2019., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku i da nije nastupila zastara pa je odbijen prigovor tuženika kao neosnovan.

20. Tužitelju je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđeno s osnove ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 488,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog iznosa do isplate te je odlučeno kao u točki III. izreke presude i tužitelju je dosuđena razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule koje su obračunate od strane tuženika više od ugovorenog, a koju visinu je utvrdio financijski vještak u iznosu 1.122,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

21. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamate isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Obzirom da je čitanjem dokumentacije u spisu (knjigovodstvene kartice) utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule određen je početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta na temelju čl. 1115. ZOO-a.

22. Budući da su odredbe ugovora koje se odnose na promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu djelomično ništetne, a ugovor može opstati i bez tih odredbi to ne povlači ništetnost cijelog ugovora na temelju čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, dalje: ZOO-a) stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ništetnog ugovora u cijelosti kao u točki I. izreke presude, a budući da cijeli ugovor nije ništetan stoga je odbijen i zahtjev tužitelja da mu se isplati cjelokupni iznos kredita u utuženom iznosu 32.863,08 eura sa zakonskim zateznim kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

23. Iz iskaza tužitelja i čitanja ugovora o kreditu broj: 9012473162 od 4. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO- a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređen ili neodrediva ugovor je ništetan.

24. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 87 st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

25. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 9012473162 od 4. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te iskaza tužitelja je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada.

26. Iz iskaza tužitelja je razvidno da kada je otplatio cijeli kredit i kada je gledao što je otplatio, vidio je da je platio i tzv. ulaznu naknadu i za tu naknadu mu je umanjena glavnica, dok mu je prilikom zatvaranja kredita rečeno da treba platiti naknadu da bi mogao zatvoriti kredit, međutim nije mu rečeno zbog čega je naknada u toj visini.

27. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

28. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopio u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su mu potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

29. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 81. st. 4. ZZP/03). Ugovor sadrži odredbu prema kojoj se u slučaju prijevremene otplate kredita tužitelj obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktom kreditora, bez istovremenog preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade. Nesporno je da je odredba koje se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita tzv. ulazna naknada i tzv. izlazna naknada bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao (razvidno iz iskaza tužitelja) te tuženik nije prezentirao tužitelju koje on točno ima troškove u vezi odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži .

30. Budući da je odredba koja se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za zatvaranje kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba o tzv. ulaznoj naknadi i tzv. izlaznoj naknadi ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a .

31. Budući da su odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi ugovora o kreditu od4. srpnja 2006. ništetne na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 4. srpnja 2006. zbog ništetne odredbe koja se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu 475,44 eura i s osnova izlazne naknade u visini 475,37 eura ( visina razvidna iz nalaza i mišljenja financijsko vještaka ) na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom V. i VI. izreke presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva (vps 35.424,41 eura/266.905,25 kuna) te zatraženim troškovnicima.

33. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 500 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podneska 11.2.2021., 22.2.2021.,18.5.2021.,24.1.2023., i 16.1.2026. - priznaju se 4 podneska -2000 bodova ( 4 x 500 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanja na raspravama 18.4.2023. i 8.11.2023. i 14.4.2026. - 1500 bodova (3 x 500 bodova) po Tbr. 9/1, zastupanje na ročištima 15.9.2020. i 13.1.2026. - 500 bodova ( 2 x 250 bodova) po Tbr. 9/2, ukupno 4500 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 2.250,00 eura, ukupno 11.250,00 eura.

34. Tužitelju je priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu 397,86 eura, kao nužan i opravdan trošak.

35. Tužitelj je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).

36. Tuženiku je određen trošak za zastupanje po punomoćniku po istom kriteriju kao i tužitelju i to za sastav odgovora na tužbu - 500 bodova po Tbr. 8/1, sastav podneska 2.3.2021. - 500 bodova po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 18.4.2023. i 8.11.2023. i 14.4.2026. - 1500 bodova (3 x 500 bodova) po Tbr. 9/1 i zastupanje na raspravi 13.1.2026. - 250 bodova po Tbr. 9/2, ukupno 2.750 bodova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 1.375,00 eura, ukupno 6.875,00 eura.

37. Razmjerno uspjehu tužitelja u sporu ( 70% po osnovi) i po visini ( 8%) tužitelju je uspio u sporu u omjeru 39%, a tuženik je uspio u sporu kvalitativno ( 30% po osnovi) i kvantativno - po visini ( 92%) stoga je tuženik uspio u omjeru 61%.

38. Razmjerno uspjehu tuženika u sporu 61% tuženiku je odmjeren trošak za zastupanje po punomoćniku u iznosu 4.193,75 eura.

39. Razmjerno uspjehu tužitelja u sporu u omjeru 39% tužitelju je odmjeren trošak za zastupanje po punomoćniku u iznosu 4.387,50 eura.

40. Kada se od razmjernog troška tužitelja za zastupanje po punomoćniku u iznosu 4.387,50 eura oduzme razmjerni trošak tuženika u iznosu 4.193,75 eura, dobije se iznos od 193,75 eura.

41. Parnični trošak tužitelja se sastoji od razmjernog troška za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku u iznosu 193,75 eura i troškova financijskog vještačenja u iznosu 397,86 eura, ukupno 591,61 eura, koji je trošak dosuđen tužitelju.

42. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

Zagreb, 25. svibnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA :

pun. tužitelja

pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte