REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Gž-338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Mađarić & Lui – odvjetničkog društva d.o.o. Zagreb, protiv tuženika KL, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenoj zastupnici Valentini Galić, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-290/2022-29 od 28. studenog 2024., 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-290/2022-29 od 28. studenog 2024. u pobijanom dijelu – točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-18/2021 od 22. travnja 2022., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 702,98 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos od 650,34 eura teče od 10. studenog 2020., a na iznos od 33,58 eura od 14. siječnja 2021. pa sve do isplate (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 1.810,17 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28. studenog 2024. do isplate (točka III. izreke).

1.1. U preostalom dijelu, u kojem je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosio na isplatu troška platnog naloga u iznosu od 468,75 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 22. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke), te ujedno odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja od 26. travnja 2022. (točka IV. izreke), prvostupanjska presuda nije predmetom pobijanja žalbom i u tom je dijelu postala pravomoćna.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude (točke I. i III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže na plaćanje parničnih troškova, podredno da se ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja na ime dugovanja tuženika koje je nastalo uslijed ukidanja (opoziva) dopuštenog prekoračenja po tekućem računu tuženika.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom prvostupanjske presude održao, u pogledu glavne stvari, na snazi platni nalog sadržan u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-18/2021 od 22. travnja 2022., za iznos od 702,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima na iznose glavnice (650,34 eura) i dospjelih redovnih kamata (33,58 eura), u bitnome s obrazloženjem da je tužitelj tuženiku, kao korisniku tekućeg računa, dopustio prešutno prekoračenje, a potom ga zbog nepodmirenog dugovanja opozvao, o čemu je tuženika obavijestio dopisima (pozivima na plaćanje) od 1. travnja i 6. svibnja 2019. upućenima na prijavljenu adresu tuženika, omogućivši mu pritom i obročnu otplatu prethodno dopuštenog prekoračenja, međutim, kako tuženik nije podmirio dugovanje, tužitelju da pripada utuženi iznos čija je visina čak i manja od visine stvarnog duga koja je utvrđena financijskim vještačenjem provedenim tijekom postupka.

7. U ovom postupku, s obzirom na predmet spora i njegovu vrijednost, primjenjuju se odredbe članaka 445.a - 456. ZPP-a o izdavanju platnog naloga, ali i odredbe članaka 457. - 467.a ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti.

7.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

8. Ispitavši pobijani dio prvostupanjske presude u granicama zakonom dopuštenih žalbenih navoda tuženika, a pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. u vezi s člankom 457. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom na to da je njena izreka određena, jasna i u suglasju s obrazloženjem u okviru kojeg su navedeni jasni, dosljedni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza u pogledu kojih ne postoji proturječnost između njihovog sadržaja u spisu i onoga što se o njihovom sadržaju navodi u prvostupanjskoj presudi. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

10. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno na utvrđeno činjenično stanje.

11. Člankom 12. stavkom 4. mjerodavnog Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16; dalje: ZPK) propisano je da je vjerovnik dužan na ugovoreni način obavijestiti potrošača o umanjenju ili ukidanju dopuštenog prekoračenja po tekućem računu najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja, a iz stavka 5. istog članka proizlazi da je vjerovnik dužan omogućiti potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu. Ukoliko potrošaču nije omogućena navedena otplata iznosa za koji je prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, nije dužan prihvatiti smanjenje, odnosno ukidanje odobrenog prekoračenja po tekućem računu.

12. Prema odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO), vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. U skladu s odredbom članka 360. ZOO-a, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod zakonom utvrđenim pretpostavkama, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

13. Kraj utvrđenih činjenica da je tužitelj dopisom (pozivom na plaćanje) od 1. travnja 2019. prvo obavijestio tuženika da će u slučaju nepodmirenja duga opozvati odobreno dopušteno prekoračenje, a za iskorišteni iznos omogućiti mu otplatu u dvanaest mjesečnih obroka; zatim ga dopisom (pozivom na plaćanje uz najavu otkaza) od 6. svibnja 2019. obavijestio da će u slučaju nepodmirenja dugovanja u roku od osam dana otkazati svoje usluge i cjelokupno potraživanje učiniti dospjelim, uz omogućavanje obročne otplate iskorištenog prekoračenja; te da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je ukupno potraživanje tužitelja (na ime glavnice, redovnih i zateznih kamata) čak i veće od utuženog iznosa – to je prvostupanjski sud pravilnim pozivanjem na odredbe članka 12. ZPK te članaka 65. i 360. ZOO-a, kao i pozivanjem na mjerodavne odredbe općih uvjeta tužitelja koje ga ovlašćuju na opoziv prekoračenja i naplatu dospjelog potraživanja (točka 10. obrazloženja), ispravno ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu koji je predmet pobijanja žalbom tuženika.

14. Žalbeni navodi tuženika da dopisi tužitelja od 1. travnja i 6. svibnja 2019. nisu poslani tuženiku jesu navodi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom razmatranja u sporovima male vrijednosti kakav je i predmetni spor (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Neovisno o tome, u vezi takvog prigovora tuženika prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane i prihvatljive razloge (točke 12., 15. i 16. obrazloženja), istaknuvši da su obavijesti upućene tuženiku na prijavljenu adresu, da sukladno općim uvjetima tužitelja nije postojala obveza upućivanja istih preporučenom pošiljkom, dok je upravo tuženikova obveza bila prijaviti svaku promjenu adrese, što nije učinio.

14.1. U spisu pritom nema dokaza o opravdanim razlozima zbog kojih bi tuženik eventualno bio spriječen primiti predmetne obavijesti, a o pristupu tuženika ispunjavanju ugovornih obveza dodatno govori činjenica što ni tijekom ovog postupka nije bio dostupan sudu, niti je sukladno ugovorenim i zakonskim obvezama prijavio promjenu adrese. Konačno, prema shvaćanju ovog suda, neupućivanje predmetnih obavijesti ne bi ni bilo od utjecaja na postojanje samog duga, već na održivost dopuštenog prekoračenja (članak 12. stavak 5. ZPK), sve kraj činjenice da je od nadnevaka naznačenih na predmetnim dopisima do trenutka obračuna potraživanja i pokretanja sudskog postupka nesporno protekao i dvanaestomjesečni rok za obročnu otplatu iskorištenog prekoračenja.

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjska presuda rezultat pravilne primjene materijalnog prava na činjenično stanje koje je utvrđeno u zakonito provedenom postupku, to je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s odredbama članka 445.a i članka 457. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Tuženik sa svojom žalbom nije uspio, pa je primjenom odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude. Pritom je za istaknuti da je o troškovima privremene zastupnice tuženika za sastav žalbe već odlučeno prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-290/2022-33 od 20. siječnja 2025. (stranice 356-359 spisa).

U Puli, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Poropat