REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Broj: Pp-5119/2025-5

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Zaprešić, Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću po sucu Mirjani Šarac Kočiš, uz sudjelovanje zapisničara Manuele Popović, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Inter promet d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo (OIB: 39479020821) i II. okrivljenika JD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zbog prekršaja iz čl. 109. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, povodom optužnog akta Državnog inspektorata klasa: 116-02/25-01/1615, ur. broj: 443-02-03-08-25-6, dana 25. svibnja 2026. donio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

I. okrivljenik: Inter promet d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo, OIB: 39479020821, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], osnovna djelatnost – građevina, 15 zaposlenih, poslovanje pozitivno, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi postupak, kao pravna osoba i

II. okrivljenik: SD, sin J i S, rođen **.**.1980. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mjestom stanovanja u [adresa], školska sprema - SSS, zanimanje: građevinski tehničar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.500,00-2.000,00 eura, razveden, otac dvoje djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi postupak, direktor, kao odgovorna osoba

oslobađaju se od optužbe

da bi

1.) dana 10. ožujka 2025. radnik Sefe Bajraktari radio na poslovima fasadera kod poslodavca Inter promet d.o.o. na gradilištu na otoku Šolti, u Nečujmu, Šetalište Marka Marulića bb, a poslodavac Inter promet d.o.o. i u njemu odgovorna osoba SD u svojstvu direktora nisu za njega dostavili podatke o početku osiguranja prije početka osiguranja, najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada,

2.) zgode opisane kao pod točkom 1.) izreke za radnika TD koji je radio na poslovima fasadera kod poslodavca Inter promet d.o.o. na gradilištu na otoku Šolti, u Nečujmu, Šetalište Marka Marulića bb, a poslodavac Inter promet d.o.o. i u njemu odgovorna osoba SD u svojstvu direktora nisu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u propisanom roku dostavili prijavu za obvezno zdravstveno osiguranje za radnika TD koji je za poslodavca radio dana 10. ožujka 2025. i to u zakonskom roku od 8 dana od nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe, u ovom slučaju datuma stjecanja statusa osiguranika,

- pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 109. st. 1. toč. 2. kažnjiv po čl. 166. st. 2., toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25)

- za djelo pod točkom 1.) izreke

- pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 120. st. 4. kažnjiv po čl. 150. st. 1., toč. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25)

- za djelo pod točkom 2.) izreke

II. Na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat pod brojem klasa 116-02/25-01/1615, ur. broj 443-02-03- 08-25-6 dana 20. listopada 2025. podnijela je optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika zbog počinjenog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra iz kojeg proizlazi da je II. okrivljeni SD direktor pravne osobe koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno, te je jedini ovlašten za zastupanje. I. okrivljeni Inter promet d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo kao pravna osoba i II. okrivljeni SD, direktor, kao odgovorna osoba, dali su jedinstvenu obranu za sebe i za pravnu osobu jer su njihovi interesi identični. II. okrivljenik ispitan kod ovog suda na ispitivanju je izjavio da se ne smatraju krivim za počinjenje prekršaja koji im se stavljaju na teret, te ne priznaju počinjenje istih. Dana 10. ožujka 2025. na Šolti njegovi zaposlenici radili su na gradilištu obiteljske kuće u [adresa], a među njima su bili ED, HD, ŽD. Za ove radnike postojali su svi valjani dokumenti, a oni su državljani [adresa]. Može reći da niti jedan od njih ne zna hrvatski jezik, već samo osnove za sporazumijevanje. Prije odlaska na [adresa], HD pitao ga je da li ima posla za njegovog bratića TD, državljanina [adresa] koji bi bio voljan doći raditi. Rekao mu je neka donese sve papire i neka dođe u Hrvatsku. Njegov knjigovođa poslao je Hrvatskom zavodu za zapošljavanje zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad uz svu dokumentaciju za TD, te je Hrvatski zavod za zapošljavanje to proslijedio u Policijsku postaju Zaprešić dana 27. veljače 2025. nakon danog pozitivnog mišljenja. Dana 19. veljače 2025. Inter promet d.o.o. sklopio je ugovor o radu na određeno vrijeme sa FD, te je kao stvarni početak rada navedeno da ovisi o datumu ishođenja dozvole za boravak i rad. Dok su čekali dozvolu za boravak i rad da ju izda Policijska postaja Zaprešić, TD je bio na smještaju sa drugim radnicima pa tako i svojim bratićem T, a kada su radnici otišli raditi na [adresa], on je otišao s njima, ali nije radio, već je tamo boravio. Dana 10. ožujka 2025. na [adresa] su došli policijski službenici tj. provođena je racija na cijelom otoku te su došli i na gradilište gdje su se nalazili njegovi radnici, a u tom trenutku na gradilištu se zatekao i TD koji je upravo zaposlenicima donio gablec. Iz zapisnika koji je sačinio Državni inspektorat, proizlazi da je ED, državljanin [adresa] bio prevoditelj jer TD uopće ne govori hrvatski jezik, niti osnove, a on prigovara da ED također zbog nepoznavanja hrvatskog jezika, naročito pravne terminologije, nije mogao biti uopće prevoditelj u konkretnom slučaju. Dakle, svi njegovi zaposlenici koji su zatečeni od strane inspektora bili su državljani [adresa], koji govore albanski jezik, te ne znaju hrvatski jezik, pa nisu niti mogli davati bilo kakve informacije o TD, a niti njemu bilo što prevoditi. Stoga smatra da se izjave dane na zapisnik ne mogu koristiti kao dokaz u ovom postupku, s obzirom da se radi o nezakonitim dokazima koje treba izdvojiti iz spisa. Njega je sutradan 11.ožujka 2025. telefonskim putem nazvao ND, inženjer voditelj gradilišta, koji nije bio na gradilištu 10. ožujka 2025., te mu rekao da je policija bila dan ranije, te da su rekli da TD mora doći u Split u policijsku postaju. To je razumio ED. Tada je poručio ND neka ED odveze TD i ode s njim zajedno u Policijsku postaju u Split. Nakon obavljenog razgovora u Splitu, a naknadno je po zapisnicima vidio da je razgovor bio sa inspektorom iz Državnog inspektorata, ED i TD vratili su se na [adresa], a sutradan tj. **.**.2025. TD je rekao da on odlazi kući na [adresa]. Ostali radnici objasnili su mu da se TD jako uplašio, a dobio je i kaznu od 500,00 eura od strane Policijske postaje Split. Nakon toga i on je kao i firma dobio kaznu po Zakonu o strancima. Dana 15. travnja 2025. bio je pozvan od strane PP Zaprešić da je stigla radna dozvola za ĆD, a on im je ispričao da mu ta radna dozvola ne treba jer je on napustio RH. Dakle, može reći da TD nije uopće radio kod Inter promet d.o.o., pa ga nije bio dužan niti prijaviti na HZMO i HZZO.

3. U tijeku dokaznog postupka sudac je u prisustvu tumača za albanski jezik ispitao svjedoka ED i svjedoka MD, te je izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 10), izjavu na zapisnik (str. 14-15), prekršajni nalog I. PP Split (str. 16-17 i 19-20), uz napomenu da isti nisu pravomoćni jer je izjavljen prigovor, izvadak iz sudskog registra (str. 41-43) i prekršajnu evidenciju (str. 44-47).

4. Svjedok ED u prisustvu tumača za albanski jezik na ispitivanju je izjavio da je on zaposlen kao građevinski radnik fasader u Inter prometu d.o.o. tri godine. TD poznaje jer su on i njegov rođak bili na gradilištu u Šolti. Bajkrakatrijev rođak je zaposlenik Inter prometa d.o.o. Dana 10.03.2025. dok su radili na gradilištu u [adresa] na Šolti došla su trojica policijskih službenika, te su od svih njih tražili dokumente. Oni su dokumente pojedinačno davali svaki za sebe. U trenutku dok su policijski službenici provodili kontrolu na gradilište je došao ZD koji je u rukama nosi vrećice sa hranom. Policijski službenici i od njega su tražili dokumente, a on ih nije imao. TD ne govori i ne razumije hrvatski jezik. Od njih zaposlenika Inter prometa d.o.o. koji su bili na gradilištu na Šolti nitko ne razumije i ne govori hrvatski jezik, a samo se on može malo snaći na hrvatskom jeziku. 4a. Na posebno pitanje branitelja I. i II. okrivljenog da li je svjedok ranije vidio ĆD, svjedok odgovara da je prije nadzora **.**.2025. ĆD vidio možda jednom ili dva puta na Šolti. Uvijek kada sam ga vidio bio je zajedno sa svojim bratićem HD. Na posebno pitanje branitelja I. i II. okrivljenog da li je vidio PD da bi obavljao bilo kakve građevinske poslove, svjedok odgovara da ZD nije obavljao nikakve građevinske poslove. Dana **.**.2025. ĆD je vidio kako je nosio hranu u vrećicama na gradilištu, a ove ostale dane jedan ili dva puta kada ga je vidio, vidio ga je kako šeta ili kako je na plaži. Inženjer koji je njemu nadređeni ND rekao mu je neka ode u [adresa] sa VD jer su ĆD policijski službenici tada oduzeli dokumente, pa je dobio adresu na koju treba otići u Split i on je samo bio vozač Bajraktarija. Sada ne zna da li je to bila policija ili državni inspektorat jer se ne razumije u hrvatske institucije.

4b. Branitelj predočava svjedoku zapisnik koji se nalazi na str. 14-15, te svjedok izjavljuje da se na zapisniku nalazi njegov vlastoručni potpis, a on je to potpisao kako mu je rečeno iako nije razumio što na zapisniku piše. Na posebno pitanje branitelja da li su svjedoka upozorili da ima pravo na prevoditelja i da ima pravo služiti se svojim jezikom, svjedok izjavljuje da se on ne sjeća da bi dobio takvo upozorenje.

4c. Na posebno pitanje suca kako su bili odjeveni na gradilištu TD i ostali zaposlenici svjedok odgovara: ja i ostali zaposlenici imali smo radna odijela, majice sa natpisima firme, a TD je bio u civilnoj odjeći.

5. Svjedok ND na ispitivanju je iskazao da je zaposlen kao inženjer građevine u Inter prometu d.o.o. zadnje dvije i pol godine. Nekoliko dana prije 10.03.2025. došao je zajedno sa građevinskim radnicima firme Inter promet d.o.o. u [adresa] na otok [adresa] na gradilište gdje su gradili fasaderske i završne radove na jednoj stambenoj zgradi. Dana 10.03.2025. kada su policijski službenici došli u nadzor on je bio u Splitu tj. nije bio na gradilištu. Tek se vratio navečer. Radnici su mu rekli da je policija TD uzela dokumente, te da se on mora javiti u Split u policijsku postaju, pa je on naložio ED da odveze TD u [adresa] jer ED jedini ima hrvatsku vozačku dozvolu. Inače sa radnicima, a većina ih je sa [adresa], a ima i E, razgovara na engleskom jeziku jer oni ne razumiju i ne govore hrvatski jezik, osim nešto malo stručnih izraza. Od svih njih ED razumije nešto više hrvatskog jezika, ali nedovoljno za komunikaciju na hrvatskom jeziku. Što se tiče ĆD, zna da je on bratić od HD, te su bili za njega podnijeli zahtjev za izdavanje radne dozvole i dobili pozitivno mišljenje koje izdaje Hrvatski zavod za zapošljavanje, te su zato što su planirali ĆD zaposliti, poveli ga sa sobom na [adresa] jer su za nekoliko dana trebali dobiti radnu dozvolu. TD nije radio na gradilištu jer on izričito zabranjuje da se nezaposlene osobe nalaze na gradilištu. Svi ostali radnici bili su u radnoj odjeći s obilježjima firme, a TD nije bio zadužio radnu odjeću, već je nosio civilnu odjeću. TD nije zatečen na gradilištu, već na prilaznoj cesti kada je donio gablec. Inače TD je bio smješten u apartmanu sa bratićem T. Nakon što je ED odvezao TD u [adresa], TD nikad više nije vidio jer se on očito jako uplašio u otišao iz Hrvatske.

6. Iz ugovora o radu od 19.02.2025. između TD i Inter promet d.o.o. proizlazi da je isti sklopljen dana 19.02.2025., a u njemu je navedeno da će radnik početi s radom 15.03.2025. s tim da stvarni početak rada ovisi o datumu ishođenja dozvole za boravak i rad. Budući da je TD državljanin treće zemlje (državljanin [adresa]) poslodavac je za njega podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad dana 27.02.2025. Sud je pročitao "izjavu na zapisnik" (str. 14), a iz čega proizlazi da su u prostorije I. Policijske postaje Split dana 11. ožujka 2025. pristupili ED i TD, te da je tom prilikom ED bio prevoditelj sa albanskog jezika na hrvatski jezik i obrnuto, te su vlastoručno potpisali izjavu i TD i ED. Međutim, sudac je prihvatio prigovor branitelja I. i II. okrivljenih da se na ovoj izjavi ne može temeljiti presuda jer se radi o nezakonitom dokazu. Niti TD a niti ED, koji su obojica državljani [adresa], ne govore hrvatski jezik, pa čak niti ne razumiju hrvatski jezik, nisu mogli biti u prilici komunicirati s policijskim službenicima, te nisu mogli razumjeti čak i da su im dana upozorenja da imaju pravo na prevoditelja, te na besplatnu pravnu pomoć. Svjedok ED ispitan je pred sudom u nazočnosti stalnog sudskog tumača za albanski jezik Mirjam Deponte jer se na drugi način nije moglo s njim komunicirati, a osim toga njegovo je zakonsko pravo služiti se u postupku svojim jezikom i pismom. Sudac je razmotrio prekršajne naloge koje je izdala PU Splitsko Dalmatinska, I. Policijska postaja Split, protiv Inter promet d.o.o. i SD (str. 16-21), ali isti nisu pravomoćni jer su prema navodima I. i II. okrivljenika izjavljeni prigovori na iste. Sud nije bio u prilici ispitati svjedoka TD jer isti nije više u Republici Hrvatskoj.

7. Analizirajući svaki dokaz pojedinačno i dokaze u cjelini sudac smatra da nije sa sigurnošću utvrđeno da bi TD dana 10. ožujka 2025. u [adresa] na Šolti obavljao poslove fasadera za poslodavca Inter promet d.o.o. Naime, na gradilištu gdje je poslove obavljao Inter promet d.o.o. nalazilo se nekoliko radnika zaposlenih u Inter promet d.o.o. koji su svi imali uredne dokumente, a za TD, svjedoci ED i ND naveli su da je u trenutku provođenja nadzora na gradilište došao TD noseći radnicima gablec, navodeći da on nije bio u radnoj odjeći, s oznakama firme Inter promet d.o.o. kao ostali zaposlenici, te da u trenutku nadzora nije obavljao bilo kakve građevinske radove. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je u nedostatku dokaza I. i II. okrivljenika osloboditi od optužbe, a sve na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona.

8. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Zaprešiću 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šarac Kočiš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, Zaprešić, Trg žrtava fašizma 1.

Dostaviti:

1. I. i II. okrivljenik

2. tužitelj

3. Branitelj Tomislav Skerlev, odvj.