Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-127/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i predlagateljice osiguranja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, Sv. Teodora 2, protiv protivnika osiguranja RĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Savezna Republika Njemačka, i protivnice osiguranja DĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Savezna Republika Njemačka, radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-310/2026-3 od 4. svibnja 2026., dana 25. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja RĐ i predlagateljice osiguranja DĐ te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-310/2026-3 od 4. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 88.000,000 eura s pripadajućim zateznim kamatama, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, označene kao 5. suvlasnički dio 158/289 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-2, s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine u Planu posebnih dijelova označen sa Stan „B“, u prizemlju i na katu, na istočnoj strani objekta, a koji se sastoji od tri spavaće sobe, hodnika i stubišta, dn. boravka, kuhinje, blagavaonice, ostave, kupaonice, wc-a, spremišta i dvije natkrivene terase, ukupne površine od 157,22 m2.

2. Protiv tog rješenja žale se predlagatelji osiguranja u bitnom navodeći da sud pogrešno zaključuje da nije učinjena vjerojatnim opasnost da bi bez određivanja privremene mjere protivnici osiguranja spriječili ili otežali naplatu tražbine i pretrpjeli neznatnu štetu. Navode da u slučaju otuđenja nekretnine trećoj osobi tužitelji neće imati iz čega naplatiti svoje potraživanje jer je to vjerojatno njihova jedina vr jednija imovina, a prodavatelji žive u inozemstvu. Ističu da je sud propustio navesti da su prije donošenja pobijanog rješenja predlagatelji podnijeli podnesak s obrazloženjem i ispravama. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ). Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Naime, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom, s obrazloženjem da predlagatelji osiguranja nisu dokazali daljnju pretpostavku iz čl. 344. st. 1. OZ-a, odnosno da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali naplatu tražbine, osobito time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

6. S takvom odlukom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

8. Nadalje, sukladno čl. 341. st. 2. OZ-a u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9. Na žalbene navode kojima se predlagatelji osiguranja tek u žalbi poziva na odredbu čl. 344. st. 2. OZ-a, odnosno kojima ukazuje da bi određivanjem privremene mjere protivniku osiguranja nastala tek neznatna šteta, valja reći da je sud drugog stupnja, kao i sud prvog stupnja, prilikom donošenja odluke o osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere, ovlašten uzeti u obzir samo one navode koji su izneseni u tom prijedlogu. Stoga, u žalbi istaknuti navodi predstavljaju nove činjenice koje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a nije dozvoljeno isticati tek u žalbi pa iste, kao nedopuštene, u smislu navedene zakonske odredbe, ovaj sud nije razmatrao.

10. Naime, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja predlagatelji osiguranja bila su dužni dokazati subjektivnu opasnost, odnosno da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju (otuđenje, prikrivanje ili na drugi način raspolaganje imovinom) koja za posljedicu ima sprečavanje ili znatno otežanje naplate tražbine predlagatelja osiguranja, a što su isti propustili učiniti. U konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja u prijedlogu za osiguranje, kao ni u podnesku od 4. svibnja 2026., nisu iznijeli konkretne činjenice niti predložili dokaze iz kojih bi proizlazila vjerojatnost takvog postupanja protivnika osiguranja, već su ostali na razini paušalnih tvrdnji. Jednako tako, predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim ni pretpostavke za primjenu odredbe čl. 344. st. 3. OZ -a, budući da tek paušalno navode kako bi predmetna nekretnina mogla predstavljati jedinu vrjedniju imovinu protivnika osiguranja, što samo po sebi nije dostatno za zaključak o postojanju stupnja vjerojatnosti potrebnog za primjenu navedene zakonske odredbe.

11. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere, budući da predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti kao jedne od kumulativno propisanih pretpostavki iz čl. 344. st. 1. OZ -a, pri čemu sama objektivna nesigurnost buduće naplate tražbine, bez konkretnih činjenica i dokaza koji bi upućivali na poduzimanje ili namjeru poduzimanja radnji usmjerenih na onemogućavanje ili otežavanje naplate, nije dostatna osnova za određivanje privremene mjere.

12. Preostali žalbeni navodi, koji se tiču predmeta glavnog spora, nisu posebno razmatrani.

13. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako je i odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić