Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 K-520/2017-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K -DO-563/2016 od 16. kolovoza 2016., nakon javne rasprave održane i zaključene 21. svibnja 2026., 25. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i V, rođ. J, rođen **.**.1982. sa prebivalištem na adresi [adresa] ([adresa]), Švedska, državljanin RH, sa završenom SSS, autoelektričar, prekvalifikacija za dimnjačara i keramičara, nezaposlen, uzdržava se radom na crno, s dnevnicom od pedeset eura, bez nekretnina i pokretnina, u izvanbračnoj zajednici, otac troje djece, bez čina, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je dana 25/26. lipnja 2016., u vremenu od 21,30 do 14,00 sati, u Zadru, Ivana Skvarčine br. 2., u caffe baru Marino, u namjeri da dođe do tuđih predmeta, iz unutrašnjosti torbe VĆ uzeo novčanik u kojem se nalazio novčani iznos najmanje 159,27 eura (ranije 1.200,00 kuna), bankovna kartice od Hypo banke, PIN broj, osobna iskaznica, vozačka dozvola, zdravstvena iskaznica, iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja, kartica od Metroa, DM kartica i Iris kartica, prometna dozvola, te srebrni križić, a potom 26. lipnja 2016., oko 12,00 sati, u Zadru, u ulici Franje Tuđmana bb, na bankomatu Privredne banke Zagreb, bez znanja i suglasnosti imenovane oštećenice, koristeći bankovnu karticu Hypo banke i pronađeni PIN broj kojeg je pronašao zapisanog na papiru unutar novčanika, s njezinog računa broj 2500009-3203633701 podigao novčani iznos od 66,36 eura (ranije 500,00 kuna), kojom prilikom je toj oštećenici od strane Privredne banke naplaćena transakcija u iznosu od 2,65 eura (ranije 20.00 kuna), čime se je okoristio na štetu VĆ za točno neutvrđeni iznos, a najmanje 225,63 eura (ranije 1.700,00 kuna),

dakle, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, te s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist unio računalne podatke i na taj način prouzročio štetu drugome,

pa da je time počinio kaznena djela u stjecaju i to kazneno djelo protiv imovine

- krađa, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ-a, te kazneno djelo protiv računalnih sustava programa i podataka, opisano i kažnjivo po čl. 271. st. 1. KZ-a, sve u vezi čl. 51. KZ-a.

II. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženom ČĆ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI.

III. Na temelju članka 271. stavka 1. KZ/11. optuženom ČĆ se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi ČĆ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

V. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ČĆ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP-a djelomično se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećene VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 225,63 eura (dvjesto dvadeset pet eura i šezdeset tri centa) te se nalaže optuženiku da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude isplati navedeni iznos oštećenoj VĆ, dok se u preostalom dijelu oštećenica upućuje svoj imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.

VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. ZKP/08 optuženi ČĆ dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 17. kolovoza 2016. optužnicu broj K-DO-563/2026 protiv optuženog ČĆ, zbog dva kaznena djela u stjecaju i to kaznenog djela protiv imovine - krađe, opisanog i kažnjivog po čl. 228. st. 1. KZ-a, te kaznenog djela protiv računalnih sustava programa i podataka, opisanog i kažnjivog po čl. 271. st. 1. KZ-a, sve u vezi čl. 51. KZ-a.

2. Sud je intervenirao u činjenični opis djela na način da je uz iznos u kunama naznačena i protuvrijednost u eurima. Navedeno je učinjeno obzirom da je od 1. siječnja 2023. službena valuta plaćanja u Republici Hrvatskoj euro. Novčani iznos u eurima obračunat je temeljem fiksnog tečaja konverzije 7,53450. Također je intervenirao u činjenični opis na način da je riječi " ukupan iznos" zamijenio riječnima "neutvrđen iznos". Kako za iznos iznad 225,63 eura (ranije 1.700,00 kuna) nije bilo dovoljno pouzdanih dokaza na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi točnu visinu pribavljene imovinske koristi odnosno štete, sud je činjenični opis precizirao na način da točan iznos nije utvrđen. Navedenim intervencijama sud nije izmijenio činjenični supstrat niti prekoračio optužbu, već je činjenični opis uskladio s rezultatima provedenog dokaznog postupka i izvedenim dokazima.

3.Oštećenica je postavila imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 3.200,00 kuna/ 424,71 eura (l.s. 22).

4. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe optuženi ČĆ je izjavio da se smatra krivim za kaznena djela koje mu se optužnicom stavljaju na teret, te da je djelomično suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 225,63 eura (1,700,00 kuna).

5. U dokaznom postupku ispitan je optuženi ČĆ te je sud pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika s DVD snimkom (l.s. 8-12) i ispis prometa računa oštećenice za dan 26. lipnja 2016. (l.s. 23). Prije završetka dokaznog postupka pročitani su izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

6. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, optuženik je naveo da se ovaj događaj zbio davno pa se ne može sjetiti svih detalja. Sjeća se da su te večeri bili u lokalu u kojem je radila njegova djevojka, a imena lokala se ne može više sjetiti. Bilo ih je desetak. Sjeća se da se puno popilo. U to vrijeme on i njegova d jevojka su živjeli u podstanarima te nisu mogli pokriti sve životne izdatke, a sve iz razloga jer je ona tada radila kao konobarica, a čovjek kod kojeg je on radio mu nije platio. Vidio je da djevojka koja je s njima bila u lokalu plaća piće te je ugledao njezin novčanik i uzeo ga je. Izašao je iz lokala koji se tada već bio zatvarao. Zaposlenici su pregledali kamere i vidjeli su da je on to učinio. Ujutro ga je nazvao gazda loka la i pitao ga je da vrati dokumente, a da ga za novce nije briga. Negdje oko podne su se našli i on mu je vratio dokumente. Ne sjeća se što je sve bilo unutra. Vratio je i dokumente i novčanik. Ne sjeća se koliko je točno novaca bilo u novčaniku. Bile su novčanice od 200,00 kuna. To je jedini put da je ovakvo nešto napravio i više nikada nije ponovio. Nakon što je pročitan zapisnik o ispitivanju okrivljenika i reproducirana DVD snimka njegovog ispitivanja, optuženik je naveo da ostaje kod svega što je tada rekao, te je nadodao da se danas više ne može sjetiti mjesta, ali kao što je rekao na ispitivanju, podignuo je novac s bankomata.

7. Zastupnica optužbe, a imajući u vidu obranu optuženog navodi da mijenja prijedlog sankcije na način da se okrivljeniku za kazneno djelo krađe utvrdi kazna zatvora od 5 (pet) mjeseci, a za kazneno djelo računalne prijevare utvrdi kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te da se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu roka provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

8. Optuženi ČĆ pozvan da se očituje o predloženoj vrsti i mjeri kazne čije izricanje traže ODO Zadar je naveo da vrstu i mjeru kazne koja je predložena na raspravi prihvaća u cijelosti te da je djelomično suglasan sa postavljenim imovinsko- pravnim zahtjevom i da je spreman podmiriti oštećenici nastalu štetu u roku od 3 (tri) mjeseca.

9. Optuženik se u odnosu na kaznena djela koja su mu stavljena na teret optužnicom očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznen ih djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženik ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenih djela koja su stavljena na teret. Optuženik je kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje- izravnom namjerom. Ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje. Svijest o protupravnosti nije osporena. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

10. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženik osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

11. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

12. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela, čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, iskazano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, koje je po ocjeni suda bilo iskreno te protek vremena od počinjenja kaznenog djela zbog čega je intenzitet potrebe za strožim kažnjavanjem u određenoj mjeri umanjen. Činjenica je da je optuženik pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K - 164/2021 zbog kaznenog dijela prijevare, ali sud nije cijenio navedenu presudu kao otegotnu okolnost budući da su kaznena djela iz ovog postupka počinjena još 2016., dakle znatno prije donošenja i pravomoćnosti navedene presude, pa optuženik nije počinio predmetna kaznena djela unatoč ranijoj osudi niti se radi o povratu nakon izrečene sankcije. Sud je uzeo u obzir da je optuženik prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

13. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, ali je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jača ti svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Okolnost da je optuženi priznao kaznena djela, izrazio iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela te njegovo djelomično priznavanje imovinskopravnog zahtjeva, također pokazuje da je optuženik svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počin jenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega je i izrekao optuženiku. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, pa stoga sud smatra da je rok kušnje od 4 godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe. Naime, u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da se ubuduće ponaša na način da u potpunosti poštuje sve propise, te će imati priliku pokazati da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja, odnosno imati će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

14. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećene VĆ te je naloženo optuženiku isplatiti oštećenici iznos od 225,63 eura u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, koliko iznosi nesporno utvrđeni iznos za koji se optuženik okoristio dok je u preostalom dijelu oštećenica upućena svoj imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku. Sud je oštećenici dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 225,63 eura, što bi prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450) iznosilo 1.700,00 kuna, a radi se upravo o visini štete iz činjeničnog opisa, a sa kojim iznosom imovinskopravnog zahtjeva se optuženik suglasio pa u tom dijelu postoji osnova za presuđenje glede imovinskopravnog zahtjeva, dok u preostalom dijelu njezinog zahtjeva, ne postoji osnova za presuđenje u tom dijelu na temelju podataka kaznenog postupka.

15. Optuženiku je naloženo platiti paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 eura, a sve razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima.

16. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

Zadar, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-520/2017,

2. Okrivljenik: ČĆ.

Nakon pravomoćnosti:

- Oštećenica: VĆ.