Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe Transcom WorldWide d.o.o. za usluge i 2. okrivljenika odgovorne osobe ŠE, zastupani po braniteljima Peri Jurić i Mladenu Jurić j.t.d., odvjetnicima iz Osijeka, zbog prekršaja iz čl. 35. st. 2. u svezi st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 46/22) i čl. 228. st. 2. u svezi st. 1. t. 22. i 23. Zakona o radu („Narodne novine“, brojevi: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22,), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 27. veljače 2026., broj: Pp-3149/2022-23 , na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. okrivljene pravne osobe Transcom WorldWide d.o.o. za usluge i 2. okrivljenika odgovorne osobe AE te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na točku I/ izreke.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom 1. okrivljena pravna osoba Transcom WorldWide d.o.o. za usluge i 2. okrivljenik odgovorna osoba AE proglašeni su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom I/ počinili prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti., za koje su im izrečene novčane kazne i to 1. okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 1.100,00 eura i 2. okrivljeniku odgovornoj osobi u iznosu od 100,00 eura, dok su temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe zbog djela prekršaja iz članka 228 stavak 1. točka 23. i točka 22. i stavak 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u točkama II/I. i II/II. izreke.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude u osuđujućem dijelu okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu, u bitnome osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima u bitnome ističu kako do propuštanja roka za donošenje općeg akta nije došlo njihovom krivnjom, već zbog provođenja zakonom propisanog postupka savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, trajanja tog postupka te organizacijskih okolnosti vezanih uz interno usuglašavanje i prevođenje teksta akta. Nadalje navode da je opći akt naknadno donesen, da su tijekom cijelog relevantnog razdoblja bile ispunjene pretpostavke za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, uključujući imenovanje povjerljive osobe, te osporavaju ocjenu prvostupanjskog suda u pogledu iskaza svjedoka IE, kojeg smatraju nevjerodostojnim i motiviranim sindikalnim nesuglasicama.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmatrajući žalbene navode, ovaj sud je ocijenio da isti nisu osnovani. Naime, okrivljenici u bitnome ponavljaju navode iznijete u prvostupanjskom postupku, koji su pravilno razmotreni i obrazloženi u pobijanoj presudi. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza iskaza svjedoka, obrane okrivljenika te materijalne dokumentacije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je dao jasne, logične i dostatne razloge za svoja utvrđenja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
8. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da do propuštanja zakonskog roka za donošenje općeg akta nije došlo krivnjom okrivljenika, već zbog postupka savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom te organizacijskih razloga, uključujući prevođenje i interno usuglašavanje teksta akta. Naime, odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti jasno je propisano da je poslodavac bio dužan donijeti opći akt u roku od dva mjeseca od stupanja Zakona na snagu, odnosno najkasnije do 23. lipnja 2022., a okolnosti na koje se žalitelji pozivaju ne predstavljaju zakonom opravdane razloge koji bi isključivali njihovu prekršajnu odgovornost.
9. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio navode obrane da bi postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom opravdavao prekoračenje zakonskog roka, budući da se radi o zakonskoj obvezi poslodavca koja mora biti ispunjena u propisanom roku, neovisno o tijeku internog usuglašavanja akta i postupka savjetovanja. Stoga se ne mogu prihvatiti tvrdnje žalitelja da bi se radilo o okolnostima koje isključuju njihovu odgovornost.
10. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka IE, budući da je prvostupanjski sud njegov iskaz ocijenio u međusobnoj povezanosti sa svim izvedenim dokazima, pri čemu njegove navode nije prihvatio izolirano, već ih je cijenio zajedno s ostalim dokazima u spisu. Sama okolnost eventualnih nesuglasica između svjedoka i poslodavca ne dovodi sama po sebi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza.
11. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, niti pravilna primjena materijalnog prava.
12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te pravnu oznaku djela, ovaj sud nalazi da su izrečene novčane kazne 1. okrivljenoj pravnoj osobi i 2. okrivljeniku odgovornoj osobi pravilno odmjerene te da nisu prestroge. Naime, za prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna (1.327,23 do 3.981,68 eura), a za odgovornu osobu u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna (132,72 do 1.327,23 eura), dok su okrivljenicima izrečene kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Stoga su sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenjene u korist okrivljenika, pri čemu ovaj sud ne nalazi osnove za daljnje ublažavanje izrečenih kazni.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 25. svibnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.