REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-794/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa zaposlenik VH, dipl. iur., temeljem generalne punomoći Su-1210/21, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Petre Kovač, odvjetnice i punomoćnika tuženika VH, dana 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, da tužiteljici CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 645,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od 25.5.2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.404,94 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao radnica tuženika stradala na radu dana 18. svibnja 2023., oko 10:30 sati, na način da je prilikom povratka iz jedne arhive, gdje je tražila povijest bolesti, stala na zadnju stepenicu čiji se dio okrhnuo (otkinuo) uslijed čega je pala na lijevu stranu tijela i zadobila ozljedu lijevog lakta i koljena. Zbog jake boli i šoka otišla je na Hitnu u bolnicu KBC Zagreb gdje su joj dijagnosticirane ozljede kao: Eksorijacija lijevog koljena i lijevog akta te Kontuzija lijevog koljena i lijevog lakta, Zbog ozljede javila s i psihijatru. Predmetna ozljeda tužiteljici je priznata ozljedom na radu, rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke boli i strah, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć i njega od 10 sati. Tužiteljici je zbog nastalih ozljeda povrijeđeno pravo osobnosti, stoga potražuje

pravičnu novčanu naknadu za:

- fizičke boli: 1.000,00 eura

- strah:

1.000,00 eura

- tuđu pomoć i njegu: 50,00 eura, odnosno sveukupno 2.050,00 eura s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 27.3.2026. potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 645,06 eura s kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, predlaže o parnici obavijestiti Croatia osiguranje d.d. Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štete budući je ona predmetne zgode svojom krajnjom nepažnjom prouzročila nastanak štete. Naime, tužiteljica predmetne zgode nije obraćala potrebnu dužnu pažnju na svoju okolinu zbog čega je prilikom hodanja po stepenicama zagazila na sam rub stepenice umjesto na njezin središnji dio što je dovelo do nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužiteljice. Slijedom navedenog, imajući u vidu dinamiku nastanka štetnog događaja, tuženik drži da su ispunjeni uvjeti iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu za njegovo oslobođenje od odgovornosti za nastalu štetu. Tuženik ujedno osporava visinu neimovinske štete po svim naznačenim kvalifikatornim okolnostima i visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kao previsoko utužene. Tuženik osporava utuženi tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu. Naime, riječ je o imovinskoj šteti čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke zbog čega zatezna kamata na tu štetu ne može teći od dana podnošenja tužbe, već samo od dana donošenja presude. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Izjavu ozlijeđenog radnika, medicinsku dokumentaciju, Prijavu o ozljedi na radu, saslušan je svjedok OH, te tužiteljica, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Mladenu Miškulinu od 8.3.2026., te su provedeni svi dokazni prijedlozi stranaka, budući su stranke na ročištu 27.4.2026. izričito navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomice osnovan, kao u izreci presude.

6. Sud nije o parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d., budući tuženik po rješenju suda od 22.10.2025. nije dostavio u spis dokumentaciju radi obavijesti istoga o parnici, a osim toga, isto je mogao učiniti i sam tuženik.

7. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

8. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušana je tužiteljica, svjedok OH, te je izvršen uvid u dokumentaciju spisa.

9. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je kod tuženika zaposlena sveukupno od 1995. godine, a za vrijeme nezgode radila je poslove arhivara, s time da je u jednom periodu, počevši od 2022., a to traje još i do danas, bila smještena u jednom kontejneru koji se nalazi u krugu bolnice, dakle izvan bolničke zgrade, iz razloga što se bolnica tada počela obnavljati, a to još uvijek traje. Zbog toga je arhiva dijelom bila smještena u tom kontejneru gdje je ona morala raditi, dok se stara arhiva nalazila u bolnici na katu -1. Toga dana kad joj se dogodila nezgoda 18.5.2023., dobila je mail da mora pripremiti jednu povijest bolesti koja se nalazi u arhivi, to je bilo uobičajeno da arhivar mora postupiti po takvom mailu dok ga dobije i potražiti povijest bolesti koji je u arhivi, odnosno dati povratnu informaciju o tome da li je ona nađena. Ta povijest bolesti nalazila se u staroj arhivi u zgradi bolnice i ona je morala, da bi do nje došla, otići u zgradu po stepenicama i spustiti se do kata -1, što je i učinila. Misli da je pronašla tu povijest bolesti, te je krenula po istim stepenicama kuda je i došla u arhivu, natrag u kontejner, i u trenutku dok je stala na zadnju stepenicu toga stepeništa ta se stepenica otkrhnula i ona je u tom trenutku pala na lijevu stranu, udarila je lijevu ruku, koljeno i kuk. I prije je prolazila tim stepenicama i one nisu bile nikad prije oštećene, ni prilikom silaska nije vidjela da su oštećene, već su se otkrhnule u tom trenutku. Inače je ona normalno hodala, gledala je kuda hoda, ni s kim nije pričala, nitko nije tamo ni bio i nije vidio njen pad, nije se čak niti žurila, hodala je normalno. Nije bila propisana nikakva zaštitna oprema koju bi ona morala imati, imala je na nogama svoje čizme s ravnom petom koje inače nosi, tek kada je došla u kontejner vidjela je da joj je ruka crvena i plava, koljeno ju je boljelo te se javila nadređenoj OH da ju pusti da ide na hitnu zbog bolova, te ju je ona pustila, tako da nije ostala do kraja radnog vremena. Poslije je bila na bolovanju zbog te ozljede. Obzirom je ona djelomično ljevak, jer samo piše desnom rukom, a sve ostale poslove radi lijevom rukom, trebala joj je poslije ove nezgode pomoć ukućana za svakodnevne poslove kao što su kuhanje, higijena, hranjenje i slično, a i za odlaske liječniku. Prilikom hodanja na tu zadnju stepenicu kod povratka stala je punim stopalom, odnosno normalno je stala nogom. Ne zna je li poslodavac otklonio ta oštećenja na stepeništu nakon što se njoj dogodila ta nezgoda.

10. Svjedok OH iskazala je da kod tuženika radi od 2008. godine, a u vrijeme dok se tužiteljici dogodila nezgoda bila je rukovoditelj Službe za opće poslove. Tužiteljica je doživjela nezgodu na poslu 18. svibnja 2023., ona je kod tuženika radila kao arhivar, sam trenutak nezgode nije vidjela, ali joj se tužiteljica javila toga dana nakon nezgode i tražila je da je pusti da ide na hitnu jer ima bolove. Ona joj inače bila nadređena osoba, te ju je pustila da izađe toga dana ranije, odnosno da ode na hitnu. Tužiteljica joj je je rekla i poslala joj je poruku da je doživjela nezgodu na način da je pala na stepenicama. Inače je ona kao arhivar u to vrijeme bila privremeno smještena u jednom kontejneru koji se nalazio u krugu bolnice, a inače je arhiva bila prije toga smještena na katu -1, ali od 2022., pa čak i danas, arhiva se nalazi u tom kontejneru zbog obnove bolnice. Tužiteljica je tamo morala raditi kao arhivar, a arhiva bolnice nalazila se u bolnici, odnosno njezinoj zgradi na katu -1, te je tužiteljica da bi donijela nekakvu arhivsku građu morala ići stepenicama u arhivu, odnosno spuštati se, nije mogla drugačije doći tamo. Nezgoda joj se dogodila za vrijeme radnog vremena dok je radila svoje redovne poslove, jer arhivar inače mora po potrebi ići u arhivu po građu koja se priprema za tzv. izlučivanje, odnosno uništavanje nakon što joj protekne rok do kada se treba čuvati. Nije bila propisana nikakva posebna zaštitna oprema koju bi tužiteljica morala imati na poslu, nitko drugi nije vidio tu nezgodu, a ona ju kada joj se javila toga dana pustila da ode na hitnu zbog bolova, tako da nije ostala do kraja radnog vremena. Ta nezgoda tužiteljici se dogodila negdje u jutarnjim satima, koliko se sjeća. Zna da je tužiteljica bila na bolovanju, ali ne zna je li to bilo odmah od toga dana ili kasnije. Ne sjeća da li joj je tužiteljica rekla da bi zadnja stepenica na stepenicama kojima je morala ići bila oštećena.

11. Također, iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica 18.5.2023. doživjela nezgodu na radu kod tuženika kao poslodavca.

12. Iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužiteljica spornog dana doživjela ozljedu prilikom povratka iz arhive tuženika koja je bila smještena na katu -1, dok je tužiteljica bila privremeno smještena u kontejneru zbog obnove bolnice, te je kao arhivar bila dužna stepenicama spustiti se u arhivu po arhivsku građu, dok drugog načina da isto donese, nije bilo. Dakle, do nezgode je došlo na način kako to opisuje sama tužiteljica, a u bitnim dijelovima potvrđuje i svjedok OH, pa stoga sud iskaze istih prihvaća kao životne i uvjerljive, obzirom su u bitnom dijelovima u međusobnom suglasju.

13. Stoga je ocjena ovoga suda kako tužiteljica svojim postupanjem ni na koji način nije doprinijela nastanku nezgode, pa stoga i ne postoji njezin doprinos nastaloj šteti, budući iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed njezine nepažnje, već je upravo tuženik odgovoran za održavanje stepenica koje se nalaze u zgradi istoga. Kako je tužiteljica toga dana obavila radne zadatke kod tuženika, a stepenica na koju je stala se otkrhnula te je pritom došlo do ozljede tužiteljice, postoji odgovornost tuženika kao poslodavca tužiteljice, pa je za isto odgovoran tuženik.

14. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Mladenu Miškulinu. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 8.3.2026. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju od 18.05. 2023. zadobila ozljedu lijevog lakta i koljena, te da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužiteljice, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju.

Nakon provedenog adekvatnog liječenja s ortopedsko traumatološkog motrišta kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice.

U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 5 dana ukupno.

Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 1 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja.

Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici nije bila potrebna.

Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, već je u skladu s istim precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 27.3.2026., dok je tuženik u podnesku od 24.4.2026. također naveo kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

16. Stoga je sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio u cijelosti, jer su dani stručno i nepristrano, na temelju pregleda tužiteljice, te na temelju medicinske dokumentacije.

17. Tužiteljica je podneskom od 27.3.2026., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, postavila konačni tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 645,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je tuženik podneskom od 24.4.2026. prigovorio da je tužiteljica djelomično povukla tužbu, te je naveo da se protivi takvom djelomičnom povlačenju tužbe.

18. U odnosu na navedeni prigovor tuženika valja reći da je tužiteljica podneskom od 27.3.2026. smanjila tužbeni zahtjev, a predmetno smanjenje se u smislu čl.193. ZPP - a smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za što je potreban pristanak tuženika.

19. Budući da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, sud je odlučivao o prethodno postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno o tužbenom zahtjevu tužiteljice iz tužbe, kojim potražuje isplatu iznosa od 2.050,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22.4.2025. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. broj Su-IV-16/2021-8).

20. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj ica trpjela jake bolove u trajanju od 1 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 15 dana ukupno, dok su bolovi i strah izraženi u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 414,08 eura.

21. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužiteljica u štetnom događaju doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 5 dana ukupno, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 230,98 eura.

22. Dakle, tužiteljici je sveukupno na ime neimovinske štete dosuđen iznos od 645,06 eura, dok je istu valjalo odbiti s daljnjim iznosom od 1.404,94 eura, kao neosnovanim.

23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa tužiteljici pripadaju kamate od 22.4.2025. Kamate suđene po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO-a.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154.st.2. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Prema navedenoj odredbi, kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela i to uzimajući uspjeh prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zatim će od postotka one stranke koja je u većem dijelu uspjela oduzeti postotak one koja je u manjoj mjeri uspjela, te utvrditi ukupan iznos potrebnih troškova stranke koja je u većem dijelu uspjela u parnici i dosuditi joj iznos troška koji odgovara postotku razlike većeg uspjeha u sporu. Tako tužiteljici pripadaju troškovi: sastava tužbe - 50 bodova (Tbr.7.1. OT), pristupa na ročišta 22.10.2025., 12.1.2026., 27.4.2026. - svako po 50 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka od 16.6.2025., 27.3.2026.- svaki po 50 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 12.1.2026. - 12,5 bodova (Tbr.8.4. OT), ročište za objavu - 25 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 337,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 675 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 843,75 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 300,00 eura, tako da ukupni troškovi tužiteljice iznose 1.143,75 eura.

25. Kako je tužiteljici dosuđen ukupan iznos od 645,06 eura, a ista je u tužbi potraživala iznos od 2.050,00 eura, to daje uspjeh od 31,5% , pa kada se uzme u obzir da tuženik nije osporavao pravnu osnovu tužbe, tada se može zaključiti da je tužiteljica uspjela u sporu sa 31,5% , a tuženik sa.68,5%.

26. Kada sukladno odredbi čl.154.st.2. ZPP-a, uspjeh tužiteljice odbijemo od uspjeha tuženika, ostaje konačni uspjeh tuženika u sporu sa 37%, a u kojem postotku bi isti imao pravo na naknadu opravdano učinjenih troškova postupka.

27. Kako tuženik nije potraživao parnični trošak, valjalo je tužiteljici priznati samo trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 300,00 eura, obzirom je bio nužan za postupak, sukladno čl.155. ZPP-a.

28. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku